Kolač sa ušećerenom korom od pomorandže

Ušećerena pomorandžina kora

 

Pre neki dan sam fotografisala jela za novi broj časpisa Mezze, i nisam baš bila prezadovoljna rezultatom. Mislim, slike su bile sasvim ok, ali tu nije bilo onog Wow faktora. Bio je vikend, mislila sam da ću moći na miru da se bavi stajlingom hrane, uglovima, kompozicijom, svetlošću, itd. Ali skoro ništa od toga iako sam u glavi sve bila isplanirala. Čitala sam i neku knjigu o fotografisanju hrane, mislila sam kako ću to novo stečeno znanje primenite, ali nažalost u opštoj frci oko priprema jela, dočekivanju gostiju, itd, meni je ostalo toliko malo vremena da sam na vrat na nos škljocnula par slika i to je bilo to. Još plus, muž mi je napravio dosta dobar reflektor tj. površinu od koje se odbija svetlost, koji zaista minimizira senke na slikama (o tome u nekom od sledećih postova).

Tako da sam konačno shvatila da je za fotografisanje, kao i za sve uostalom, potrebno vreme, i za škljockanje je potrebno da se promišlja, eksperimentiše, da misli budu mirne i fokusirane, što će se meni dogoditi tek kad odem u penziju i najurim decu iz kuće:)

Ipak, nisam odustala od ideje da poboljšam svoje fotografije. Trenutno razmišljam na koje sve načine mogu to da realizujem…. kako da se što lakše organizujem, kako da budem brza i efikasna. Ukoliko neko ima neku sugestiju u vezi toga biću srećna da je čujem. Takođe, svakom ko da komentar na moje slike, nema veze ako je negativan, biću veoma zahvalna. Ovde možete da nađete par korisnih saveta za fotografisanje hrane.

Originalan naziv ovog dezerta je Kolač od marmelade, ali meni to ime baš ne paše. Glavna uloga u ovom kolaču ipak pripada ušećerenim korama od pomorandže. Recept je preuzet iz aprilskog broja Bon Appetit. Kolač je veoma jak i bogat, svašta ima u sebi. Čini mi se da su svi recepti iz ovog magazina prilično zahtevni što se tiče sastojaka, takva im je valjda politika časopisa, da obeshrabre sve one koje žele da naprave nešto iz njega. Ali mene nisu!


Sastojci:

Za ušećerene kore od pomorandže:
2 velike ili 3 manje pomorandže, najbolje je da kupite one organske
225g belog šećera
1 cela anis zvezda
1 kašika vanila ekstrakta ili 1/2 šipke od vanile

Za kolač:

280g putera, na sobnoj temperaturi
3/4 šolje suvih višanja, ili suvih ribizli
120ml likera od pomorandže, na primer Grand Marnier
165g mekog brašna za kolače
1 kašičica praška za pecivo
1/2 kašičice soli
150g svetlo-braon šećera
120ml soka od pomorandže
3 kašike marmelade od pomorandže ili kajsije
2 kašike izrendane kore od limuna
2 jaja
60ml mleka

Priprema:

Ušećerenu koru pod pomorandže možete da napravite par dana unapred.

Najpre isecite koru pomorandže na kriške. Pilerom probajte da skinete što više belog sa unutrašnje strane kore.

U manju šerpu stavite kore sa hladnom vodu, zagrejte do ključanja. Zatim ocedite kore, sipajte ponovo hladnu vodu u šerpu i ponovo je zagrejte do ključanja. Pošto ste ih ponovo ocedili stavite ih u šerpu sa 2 šolje vode, belim šećerom, anisom i vanilom. Kuvajte na tihoj vatri sirup oko 1 sat povremeno mešajući. Kada su kore mekane a sirup dovoljno gust, sklonite ih sa vatre. Ohlađene kore iseckajte na tanke trake i vratite ih u sirup.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite okrugli kalup tako što ćete ga obložiti papirom za pečenje i namazati puterom.

U šerpici zagrejte liker od pomorandže i u njega stavite suve višnje da se malo kuvaju, oko 5-6 minuta.

U jednoj posudi prosejte brašno, dodajte so i prašak za pecivo. U drugoj posudi mikserom izmešajte puter i braon šećer, oko 3 minuta. Dodajte sok i marmeladu i izrendanu koru od pomorandže. Dodajte jaja, jedno po jedno.

Dok mešete mikserom dodajte postepeno smesu sa brašnom i sipajte mleko i na kraju preostali liker pošto ste ocedili višnje. Umešajte varjačom višnje i sipajte testo u kalup. Pecite kolač 40-45 minuta.

Kada je kolač gotov, ohladite ga.

Poređajte ušećerene kore po kolaču i pospite ga sirupom. Pazite, surup je veoma jak pa nemojte da ga previše stavite.

Savet: Preostale ušećerene kore od pomorandže možete da uvaljate u šećer i umočite u čokoladu.

Ušećerena pomorandžina kora

 

 

 

Summary
recipe image
Recipe Name
Kolač sa ušećerenom korom od pomorandže
Published On
Preparation Time
Cook Time
Total Time
Average Rating
51star1star1star1star1star Based on 1 Review(s)

Zavirite i u ove recepte:

43 Comments

  1. Znaš, ja se svaki put kada uzmem aparat u ruke svadjam u svojoj glavi sa Džejmijem Oliverom. Psujem ga i kažem mu da je njemu lako da u svojim kuvarima ima fenomenalne fotografije kad on samo kuva a oko sebe ima svitu fotografa, kamermena, osvetljenje, zilberice, reflektore itd. Da vidim ja njega da prvo skuva pa onda gladan cupka oko hrane u pokušajima da pronadje dobar ugao i najbolji kadar. Da mu zvoni telefon ili trče sitna deca oko nogu. Po mogućnosti takodje gladna 🙂
    U početku sam gledajući slike mislila da svi vi imate divne kuhinjine sa divnim drvenim stolovima , prostrane, osvetljene , sa gomilom prozora koji baš gledaju na sever. A onda sam na googlu ukucala food photography set i pretražila slike . Shvatila sam da je mnogo toga što sam ja uzimala zdravo za gotovo u stvari optička varka. Prekrasni drveni sto je par spojenih dasaka. http://mattikaarts.com/blog/technique/food-photography-2/
    Šalu na stranu ,mislim da je za dobru fotografiju osim dobrog foaparata neophodno dobro svetlo, ( po mogućnosti dnevno ) , fotogenična hrana (koliko god da si dobar fotograf mislim da će ti panakota sa jagodama biti uvek lepša od super ukusnog braon gulaša , pogledaj http://www.evatoneva.com čak su i njoj slike sa jagodama lepše od druge hrane) dodatni rekviziti (tanjirići šoljice ,krpe koje ćeš koristiti samo za slikanje pogledaj http://www.recipegirl.com/2011/06/11/if-youre-into-food-photography-and-styling/) ,stativ i VEŽBA. Ono što funcioniše napolju ne mora da funcioniše unutra i obratno. Moj plavi hamer kao podloga je nikakav napolju ali je super unutra. Vežbaj sa bananom , sa jabukom . Što više fotografišeš lakše će ti bit da nadješ dobar kadar i napraviš dobru fotografiju.

    Dobar trening je i slanje slika foodgawake-u pa kad ti kažu da ti je slika dull i odbiju te, sedneš da razmisliš kako može bolje. 🙂 Prvo se oljutiš naravno. 🙂
    Ja sam do sada naučila da ne treba da za slikanje sipaš hranu kao da ćeš da je jedeš i iz suda kao što bi je jela. Manje može da bude bolje a supa ili čorba lepo izgleda i u teglici ili šoljici. Poneki cvetić, jagodica ili listi nane učine čudo da razvesele fotografiju. Bar ja takve fotografije volim. Šarene, na radost. :p
    Eto, to je neko moje iskustvo. Što bi rekao Lane Gutović ne može da škodi, a kad ne škodi, onda koristi!

  2. Ne škodi nego mnogo koristi:-))) Pratila sam linkove iz posta a Zokine ću da pogledam takođe. Slike su mi postale opsesija, zato pomno čitam sve što o fotografiji napišete.

  3. Ja spadam u skupinu koju baš puno ne nerviraju takve stvari. Meni su i ove slike predobre. Pokušavala sam i sama napraviti dobru sliku ali, to meni ne ide. Ne možemo svi biti umjetnici:) ja definitivno nisam. A, da ima među svim vama umjetnic(k)a definitivno, ima!

  4. Meni su tvoje slike divne i ovaj kolac je fantastican, naravno nisu sve stvari iste za slikanje i ne bude uvijek kako mi to zelimo.

  5. Zoko,
    jedno veliko hvala za trud da podelis sa mnom sve ove informacije… Upravo sam bila na foodgawker-u i sad cu bas da posaljem par fotki… to je super fora. Mislim, niko ne voli da ljudi negativno komentarisu njihove kreacije, ali bar znas na cemu si i radis na tome da popravis stvari. Da se razumemom nismo svi obdareni istim talentima, i ja ne padam puno na slike, iskusno oko zna da prepozna da li je neki recept dobar ili nije, ali meni je velika zelja da se usavrsim u fotografisanju. Nece da mi skodi:)

  6. Mislim da su ljudi obdareni razlicitim stvarima… neko fenomenalno pise, sta god da napise je veoma interesantno, neki su sjajni u umetnickom (vizuelnom) smislu, neki opet sjajno kuvaju i znaju svasta o kulinarstvu… Tesko je imati sve to, ali nekom i to polazi za rukom.

  7. Mislim da su ljudi obdareni razlicitim stvarima… neko fenomenalno pise, sta god da napise je veoma interesantno, neki su sjajni u umetnickom (vizuelnom) smislu, neki opet sjajno kuvaju i znaju svasta o kulinarstvu… Tesko je imati sve to, ali nekom i to polazi za rukom.

  8. Opet ja 🙂
    Od celog sastava, zaboravila sam da ti kažem da se meni tvoja postavka svidja. Ja volim slike iza kojih se vidi zelenilo a i kada se ne vidi ceo kolač nego samo pola. Od kada mi je ozelenelo drvo ispred zgrade sve slike su mi sa njim u pozadini.
    Jedino što bih ja promenila je da mi rub na tortici na slici broj jedan bude kao na slici broj 2. Ja to postižem tako sto na aparati uključim kompenzaciju ekspozicije ( stavim na +1 pa slikam , pa pogledam na kompu , pa smanjim ili povećam ) i što ispred ili pored fotoaparata ( pošto mi svetlo iza hrane ) postavim ogledalo ili srebrnu zilbericu, pa vidim šta mi bolje radi posao.Nekad koristim oboje.

    Što se tiče tvoji slika ostalo je meni sve super.
    Šaljem ti veliki pozdrav 🙂

  9. Ja sam kuckala još jedan sastav pa nisam videla tvoj odgovor. 🙂 Kada sam im prvi put poslala sliku i oni me oduvali ja sam se ozbiljno uvredila. :))) Sada sam im iskreno zahvalna. Ja mislim da sam za ova dva meseca napredovala. Na kraju su i ovi na FG popustili i počeli da mi objavljuju slike 🙂 Ne psuju me više da sam dull. 🙂 E sad što se tiče slika za FG i tu ima par caka. Oni prihvataju samo slike u obliku kocke 250×250 pixela pa prilikom slikanja moraš da vodiš računa kakav ti je kadar u kvadratu pošto višak slike ćeš da kropneš. Slikaš ovako kao sto ti i slikaš, uspravno. Lakše je iz uspravnog pravougaonika da dobiješ lep kvadrat nego iz horizontalnog. I slikaš sliku u velikom i malom formatu. Ovu malu za njih jer prilikom smanjivanja velike slike ona može da postane neoštra a oni hoće oštre slike.
    Ako se setim još nečega dopisaću. 🙂

  10. Što se fotki tiče, nemam baš neke savjete budući da imam najobičniji fotić i ne kužim se previše u foto pojmove. Ono što znam je da je za sve potrebno vrijeme. Često o tome kako ću pofotkati desert počnem razmišljati i prije same izrade deserta. Neke cure si čak i skiciraju kako će ta postavka izgledati, a meni je dovoljno da u glavi razradim detalje. Ono što me veseli je da primjećujem pomak u odnosu na fotke s početka bloganja, ali još uvijek imam puuuunoooo prostora za napredak.

    Kolač mora biti božanstvenog okusa, jako volim naranče u kolačima.

  11. Ukapirala sam to prilikom slanja fotografije, pa sam odustala… ne znam odakle im ta ideja… to mi je veliko cimanje… Mada mi se bas svidja ideja.

  12. Btw, danas mi stigao ogroman katalog foto aparata sa raznom pratecom opremom… i zapanjila sam se kada sam ukapirala da ni ta drvena podloga nije drvena nego je to linoleum, i nije upste jeftin.

  13. Gledala sam neko vece emisiju o profesionalnom stilizovanju i fotografisanju hrane…Sate provode na ljepljenju sezamovih sjemenki (pincetom) na hljeb, koriste pire krompir umjesto kugli sladoleda za fotkanje (da se ne otopi pod reflektorima), postavljaju kartone izmedju slojeva sendvica (da se ne 'slegne')… Nisam ja od te sorte 🙁

  14. Ja volim da fotografisem hranu, ali imam hiljadu prepreka ka pravom napretku… 🙁 Kao prvo, imam obican fotoaparat koji ima neke fiksne opcije i ne dozvoljava mi mnogo mahinacija… Vec dugo stedim za novi, bolji, pravi, ali ovim tempom ce mi za to trebati jos dve godine. 🙁 Za sada mi je muz napravio kucnu rasvetu po Majinim uputstvima (Cooks and Bakes). Jedva cekam da nam napises vise o reflektoru koji je tvoj dragi napravio…
    Drugi faktor koji me koci je brzina. Uz malog bebca koji je tek prohodao ja nikad, ali bas nikad nemam vremena da opusteno fotografisem. On je uvek pored mojih nogu, pa mi pokusava uzeti tanjir ili krpu koju sam taman postavila. To me izludjuje, ali kad ga pogledam, odljutim se… 🙂 Mnogo sam citala o fotografisanju hrane, cak sam porucila i onu (za mene skupu) knjigu Plate to pixel (jos uvek cekam da dodje), ali opsti zakljucak je – za zaista dobru fotku treba mnogo vremena, pokusaja, skljocanja… Kao i kod tebe, i kod mene ce to biti kad odem u penziju…
    Inace, ja volim tvoje fotke. Lepe su…
    Vecina fotki na Foodgawkeru se meni ne dopadaju jer su previse bele, svetle, jake… Ja volim fotke nase Ane (Prstohvat soli) i Ebbe (Ebba's cuisine)…
    Veliki pozdrav!

  15. Hej, tvoje fotke su super!
    Kao što Zoka reče, vežbanje i svetlo je ključno…
    Ja sam tek početnik, tek sam zagrebala po food fotografiji. Meni još uvek treba sto godina da pripremim kompoziciju, pronađem ugao i koristim samo dnevno svetlo.
    Ako je nemaš, knjiga Pixel to plate je biblija. Čitam je stalno…Svima bi preporučila.
    A foodgawker&co, nisam još spremna za to…Za sada još uvek radim na trio fantastiko- shutter speed, aperture i exposure compensation:)
    Kolač mi zvuči jako dobro, ja volim te aromatične varijante…

  16. Služi mi da vratim svetlo na objekat fotografisanja. Slikam hranu na prozoru što znači da mi je svetlo iza hrane pa bi ova strana prema meni bila jako tamna. Medjutim ogledalo ili zilberica ili oboje vrate svetlo. To se najbolje vidi na jagodama koje sam slikala za temu ajme koliko nas je. Bez ogledala jagode bi bile tamne i u senci.

  17. da, ovde kod nas su izmedju 70 i 140 evra. Puno za hobi. Bar za mene. Ja čekam stare daske od drugarice. 🙂 Koliko su kod vas?

  18. Oduvek volim fotografiju i nemam pojma ništa o tome 🙂
    Ovaj post i komentari su mi vrlo korisni, jer malo znam o fotografiji, čak ne poznajem ni sve funkcije aparata koji sam zimus kupila (polovni Canon IOS). Rasveta – po Majinim uputstvima, od kartonske kutije u koje staje 12 pakovanja dugotrajnog mleka 🙂 – e, to treba slikati…..
    Vežba je zaista ključna stvar, znam da sam sve bolja i bolja, ali je to kod mene više-manje intuitivno. Foodgawker je veoma koristan, naročito za početnik – kako Zoka reče, prvo se pušiš kao krofna kada te odbiju, ali to čine argumentovano (loša ekspozicija, čudan ugao itd.), pa se dosta može naučiti. Moram da se pohvalim da su mi sada objavili dve uzastopne fotografije (ukupno imam tri), što mi dosta govori o napretku. Što se stilista za hranu tiče – sa prezrenjem razmišljam o toj struci od kada sam čula čime se sve služe (živu ćurku premažu imalinom, pa ona izgleda sočna, a reš – skrnavljenje hrane, ako mene pitaš)
    Inače, da ne zanemarim veoma bitno: tortica ima sastojke koji obećavaju, svakako treba probati, što ću verovatno i učiniti.
    Malo sam zbrda-zdola naređala rečenice, ali valjda ćeš uhvatiti nit i shvatiti poentu 🙂

  19. I da ne zaboravim: ne treba čekati penziju i odlazak dece od kuće – sasvim je dovoljno sačekati pubertet – ne viđaš ih osim na pranju, peglanju, hranjenju i finansiranju 😀
    Šalu na stranu, znam kako je sa malom decom, sa nešto većem su veći drugi problemi, ali osim što žuriš da ih nahraniš jer idu na trening/čas jezika/da se nađu sa društvom – imaš vremena da se posvetiš fotografiji i kuvanju.

  20. Da, i mene ista muka muci…i nikad nisam bas yadovoljna a i uslovi nisu sjajno. Bolje da ne opisujem u kakvim uslovima ja fotografisem. Inace, kolac mi deluje savrseno mekano i mirisno!

  21. Uh, baš smo se raspisale. 🙂
    Čestitam Opasna na objavljivanju i želim ti da ti objave još puno slika. Mislim da ne smemo zaboraviti par ključnih stvari. Svima nama je ovo hobi. I kao svaki hobi treba da ti donosi radosti i da uživaš u njemu a ne da postane stres i da donosi furstraciju. Neka slika će ti biti lepša od druge jer ti je jednostavno neka postavka lepša od druge. Ja sam recimo zamislila kada sam slikala torrone da ih okačim na konopčić sa šarenim štipaljkama. Kada sam to sve postavila i slikala to je izgledalo grozno, dok je u mojoj glavi to bilo super.
    Što se tiče lažne hrane, sladoleda od pirea i ćurke mazane imalinom ne vidim svrhu jer ja moju hranu pojedem na kraju.
    Moja ljubimica Bea http://www.latartinegourmande.com/ insistira na tome. 🙂
    Drugo Helene Dujardin http://www.tarteletteblog.com/ je profesionalni poslastičar tako da ona u startu ima bolju polaznu osnovu nego većina od nas . Ja bih bila presrećna da moje sliku počnu da liče na Beine ili Helenine. 🙂
    I drugo,mnogo je bitniji recept. Džabe lepa slika ako je hrana bljutava.

  22. Nemoj nista da mi pricas to u vezi male dece… ko ih nema ne zna kako je. Opet, stvari nikad nece biti idealne, zar ne. Imam knjigu koju si navela, i jos puno drugih, jedino nemam slobodnog vremena.

  23. I ja imam taj foto aparat, kao i, cini mi se, svaka druga porodica u Americi. Ipak, dobar je… pogotovo ako mozes sebi da priustis par dobrih objektiva. Super za Foodgawker…prosla si test.

    Imam i ja neki light box koji nije los kada ne postoji prirodna svetlost.

  24. Da, trazila sam Bein sajt, ali nikako nisam mogla da se setim kako se zove. Slike su joj lepe, ali meni njena hrana ne izgleda posebno ukusno. Trazila sam da pravi nesto sa njenoj sajta, ali na kraju nista mi se nije posebno dopalo.

    Moj problem je sto ocu da nadjem neki svoj umetnicki izraz… sada postoji jedna vrlo popularna estetika, i jako puno blogere ima skoro identicne fotografije… drvene daske u jarkim bojama, krpice sa cveticima, kasicice, casa sa vodom, par listica zacina, itd. To je sve lepo, ali monotono… ipak ja moram dodjem i do tog stupnja da bi nasla originalan izraz.

  25. Drage moje, procitala sam sve komentare u jednom cugu, ali naravno prvo receptic, i jako mi se dopada ova razmena ideja i saznala sam neke nove stvari. I sama volim da vidim lepu fotografiju ali cenim pre svega dobre recepte, lepa fotografija mi vise sluzi kao inspiracija. Nadam se da cu jednom moci da nabavim bolji fotic, a do tada mi ostaje jos puno da vezbam… nabavila sam konacno "dasku" za fotkanje pa jedva cekam da je isprobam!:) Meni se najvise svidja tvoja poslednja fotka u nizu, nekako je dinamicna i na njoj se nesto desava, sece se kolac a tu su i prstici koji pridrzavaju postolje, ma bas mi je nekako slatka!:))

  26. Sto kaze Senka, Bea je mama svih nas:):):)
    I ja sam jos u fazi potrage za izrazom…Al toliko toga ima, i sve super izgleda da je prosto jako tesko stvoriti nesto originalno…
    I ja se nadam da kad porastem da ću biti kao Bea ili Helene:) Ili Aran:)

  27. jedva čekam da se daska pusti u rad. :)))
    Šteta što nemamo neki forum gde bi smo na jednom mestu raspravljali i razmenjivali ideje. Ovako izmedju blogo, ja se lično pogubim.

  28. Zoko, eto ideje… napravi neki poseban blog kao onaj gde se blogerke igraju, sa raznim temama vezanim za fotografisanje hrane, plus i tu mogu da se takmice. Ja mislim da bi to bilo veoma interesantno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *