O organskoj hrani

Bio hrana

 

Opšta definicija kaže da pod organsku hranu spada voće i povrće koji su netretirani sintetičkim pesticidima i genetskim inžinjeringom i za čiji uzgoj se koriste prirodna đubriva. Što se tiče životinja one moraju da se hrane organskom hranom, ne smeju da primaju antibiotike i hormone rasta i trebalo bi da izlaze iz štala. Za proizvodnju organske hrane proizvođač mora da poseduje sertifikat koji potvrđuje da su određeni standardi ispoštovani. Oni su manje više slični u raznim zemljama. U Americi organski proizvodi imaju na pakovanju USDA simbol. Za neke ljude dovoljno je da veruju na reč lokalnim farmerima da uzgajaju životinje i biljke prirodnim putem.

U Americi, gde ja živim, organska hrana je stvar prestiža. Nije svejedno da li kupujete u prodavicama koje prodaju organsku hranu kao što su Whole Foods ili Trader’s Joe, ili u jednom  Walmart-u. Takođe, ako hoćete da budete cool važno je da obilazite lokalne pijace, koje su dosta drugačije nego one naše, na kojima možete da nađete neprskano voće i povrće, ili da se pretplatite za hranu koju će vam provereni lokalni farmer donositi jednom nedeljno. Kada odete negde domaćin će vam obično naglasiti da li je nešto napravljeno od organskih sastojaka.

Organska hrana je u proseku od 50% do 100% skuplja od obične, bar ovde u Americi. Pošto i sama imam malu gradsku baštu znam koliko je teško sačuvati je od mnogobrojnih štetočina i bolesti, tako da veća cena ima smisla.

Često vas trudnoća i dolazak bebe motivišu da se prebacite na organsku hranu, i onda kada se “primite” na to često se osećate nelagodno kad recimo popijete “neorgansko” mleko ili ispržite “neorganska” jaja.

Obično uvek kupujem organsko mleko i mlečne proizvode, piletinu, jaja, dečije kašice, štapiće celera, šargarepu, zelenu salatu, jabuke… povremeno kruške, jagode, grožđe, borovnice, breskve, itd.

Konzumiranje organske hrane je jedan u nizu zelenih pokreta koji ima za cilj povratak prirodi i očuvanje životne sredine. Ipak, i u tome ima preterivanja. Skoro sam čitala o nekom lokalnom farmeru koji ima sertifikat za proizvodnju organske hrane, ali ni to mu nije bilo dovoljno nego je rešio da ode čak korak dalje i da obrađuje zemlju prirodnim putem, sa plugom i volovima.

Iako je većina istraživanja pokazala da nema razlike u ukusu između obične i organske hrane (iskreno, ni ja je ne osećam), kao i u hranljivosti, pa čak i da ne utiče na zdravlje ljudi, zdrav razum kaže da je bolje jesti nešto što nije tretirano otrovima. Dobro je znati da neko voće i povrće može da se konzumira “neorgansko” i da na to ne treba trošiti pare, a to su: banane, pomorandže, kivi, lubenica, mango, ananas, brokoli, luk, paradajz, avokado, špargle i kupus.

(Ovaj članak je objavljen u junskom broju magazina Mezze.)

Ukoliko vas ova tema interesuje u novom, martovskom broju, online časopisa Mezze možete pročitati više o prirodnom gajenju gradskog vrta, strana 100.

 

Zavirite i u ove recepte:

10 Comments

  1. upravo kako si i rekla, dolazak bebe probudio je u meni želju da se zdravije hranimo, upravo smo u fazi window gardena, barem za začine

  2. upravo kako si i rekla, dolazak bebe probudio je u meni želju da se zdravije hranimo, upravo smo u fazi window gardena, barem za začine

  3. Sa uzivanjem sam procitala tvoj clanak u Mezzeu. Izazov je imati bastu u velikom gradu i svaka cast i na zelji i na ostvarenju… Prelepe su i fotografije koje prate clanak. Videla sam da imas i pomoc oko zalivanja. 🙂

  4. Svaka čast za baštu, već sam spominjala nekoliko puta na svom blogu da meni i plastično cveće uvene, tako da se ne usuđujem da pravim ovako nešto kući. Btw. kupujem samo i isključivo organsku hranu. Imam doduše i sreće jer imam mnogo ljudi okolo koji rade isto, pa i cena ovde nije veća od "neorganske". Btw. S obzirom da sam počela da se bavim istraživanjem organske proizvodnje na nekom većem nivou, i nadam se da ću već ove godine krenuti sa "njivom" možda bi bilo interesantno i da znate situaciju u Srbiji… Proizvodnja organske hrane je mnogo skuplja (i rizičnija) nego bilo koje druge. Cene su skoro jednake (pričam u odnosu na proizvođača i velikog kupca i berzu), sa razlikom da je uglavnom svuda u svetu subvencija na proizvodnju bar 60% veća u odnosu na neorgansku. Kontrole su rigorozne (jer su u pitanju strani serfitikati, pa tako i garancija za izvoz za odredjenu zemlju), a analize se rade uglavnom "napolju", jer sad već svi znate nema referentne labaratorije u Srbiji, traje 3 nedelje i košta 1200 EUR (za razliku od Nemačke gde je analiza 250EUR). Poprilično je neisplativa kategorija koliko god vam to zvučalo nenormalno (zarada je samo +-10% veća sa 100% većim rizikom i više posla). Više je za sanjare i ludake koji hoće da promene svet! Što se tiče organoleptike, ja mislim-osetim da ima ozbiljne razlike (čak i na ukus dakle) u svim proizvodima (naročito meso), a bogami i paradajz i bundeve i brokoli. U svakom slučaju sigurno je bolje za sve da jedu organsku hranu i to je jedna od garancija da ćemo lakše sačuvati zdravlje i imunitet, tako da pozdravljam svakog ko ima ideju, radi i ceni organsku proizvodnju.

  5. Svaka čast za baštu, već sam spominjala nekoliko puta na svom blogu da meni i plastično cveće uvene, tako da se ne usuđujem da pravim ovako nešto kući. Btw. kupujem samo i isključivo organsku hranu. Imam doduše i sreće jer imam mnogo ljudi okolo koji rade isto, pa i cena ovde nije veća od "neorganske". Btw. S obzirom da sam počela da se bavim istraživanjem organske proizvodnje na nekom većem nivou, i nadam se da ću već ove godine krenuti sa "njivom" možda bi bilo interesantno i da znate situaciju u Srbiji… Proizvodnja organske hrane je mnogo skuplja (i rizičnija) nego bilo koje druge. Cene su skoro jednake (pričam u odnosu na proizvođača i velikog kupca i berzu), sa razlikom da je uglavnom svuda u svetu subvencija na proizvodnju bar 60% veća u odnosu na neorgansku. Kontrole su rigorozne (jer su u pitanju strani serfitikati, pa tako i garancija za izvoz za odredjenu zemlju), a analize se rade uglavnom "napolju", jer sad već svi znate nema referentne labaratorije u Srbiji, traje 3 nedelje i košta 1200 EUR (za razliku od Nemačke gde je analiza 250EUR). Poprilično je neisplativa kategorija koliko god vam to zvučalo nenormalno (zarada je samo +-10% veća sa 100% većim rizikom i više posla). Više je za sanjare i ludake koji hoće da promene svet! Što se tiče organoleptike, ja mislim-osetim da ima ozbiljne razlike (čak i na ukus dakle) u svim proizvodima (naročito meso), a bogami i paradajz i bundeve i brokoli. U svakom slučaju sigurno je bolje za sve da jedu organsku hranu i to je jedna od garancija da ćemo lakše sačuvati zdravlje i imunitet, tako da pozdravljam svakog ko ima ideju, radi i ceni organsku proizvodnju.

  6. I samo da dodam, pozdravljam i farmera sa volovima jer je sigurno neupredivo bolje nego da prolazi sa traktorom koji ima filtere i koristi bog zna kako ekološko gorivo… Sad koliko će mu se to isplatiti nisam sigurna.

  7. I samo da dodam, pozdravljam i farmera sa volovima jer je sigurno neupredivo bolje nego da prolazi sa traktorom koji ima filtere i koristi bog zna kako ekološko gorivo… Sad koliko će mu se to isplatiti nisam sigurna.

  8. Možeš misliti koliku pomoć imam. Nameravam da u dvorištu napravim mali sand box, inače ćerka će mi sve biljke počupati, i igraće se sa zemljom. Jutros mi japansko drvro unakazila, jadno neće dočekati proleće. Sin mi je što se toga tiče mnogo bolji.

  9. Bjanka, puno uspeha u poduhvatu. Zdrav razum kaže da je sad pravo vreme da se započne ta vrsta poljoprivredno proizvodnje. Jeste, u Srbiji je sve užasno komlikovano, još plus moraš ekstra da platiš. Ali šta ćeš, to mora da prihvatiš i teraš dalje. Meni je uvek bilo čudno kako se kod nas uvek misli kako je naša hrana najzdravija, a samo kad pomislim sa kakvim se entuzijazmom prska otrovima a o kontroli da ne pričam. Sad čitam neke naslove po domaćim medijima u vezi mleka, i učinilo mi se da je ministar dao ostavko, kad ono AVAJ… Mislim da su ljudi ukapirali da i nije baš sve tako zdravo, doduše to kod nas može da bude i dalje politički stav, ali hoću da kažem da ima ljudi koji hoće da kupe zdravu hranu i koliko vidim i dalje ima platežno sposobnih. Ne brini za biznis, uvek će biti i onih koji vole da budu in i da prate trendove. Moraš samo da budeš uporna, da mudro raspolažeš sa resursima i da se dobro marketiraš. Good luk!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *