Sočne i aromatične ćureće ćuftice

Nije baš tako jednostavno dobiti ukusne ćureće ćuftice, ono što im najčešće nedostaje su sočnost i aromatičnost. Za razliku od junećeg i svinjskog mlevenog mesa ćureće nije masno, a to je ono što ćuftama daje sočnost. Zato gledajte da kupite ćureće mleveno meso sa bar 7% masti, i umesto da pečete ćufte ispržite ih. Aromatičan ukus ćete dobiti ako ćuftama dodate luk, on tokom prženja poprimi fin slatkast ukus, zatim parmezan i začinsko bilje, peršun i timijan su odličan izbor.

Inače, za mene nema ništa lepše od ćuftica, sa tolikim uživanjem ih jedem, i bez kontrole, moram da dodam, da na kraju, posle jela, budem sva musava. Pravila sam ih razne, i ne zna se koje su ukusnije:


Ćureće ćuftice


Sastojci:

900g mlevenog ćurećeg mesa (sa 7% masti i više)

1 luk, vrlo sitno iseckan

2 čena belog luka, sitno iseckan

2 kašike iseckanog začinskog bilja (peršun, timijan, origano)

2/3 šolje izrendanog parmezana

1/4 kašičice bibera

1 kašičica soli

1 jaje, umućeno

1 šolja hlebnih mrvica

Ulje za prženje

za sos:

2 kašike putera

2 ljutike (shallot) ili 1 običan luk, sitno iseckanog

1 čen belog luka, sitno iseckanog

1 -2 kašike brašna

250g supe ili vode

120g slatke pavlake (bez šećera)

So i biber prema ukusu

1 kašika slatkog vina (šeri, porto, marsala), opciono

Priprema:

Pomešajte dobro rukom mleveno meso, iseckani crni i beli luk, peršun, parmezan, jaje, hlebne mrvice, biber i so. Oblikujte ćuftice rukama, najbolje da svaka bude veličine loptice za golf. Ređajte ćuftice po plehu koji ste obložili papirom za pečenje. Stavite ćuftice u zamrzivač ili frižider na pola sata. To je da bi zadržale lep oblik.

Zagrejte ulje na srednje jakoj vatri, najbolje u tučanom tiganju, i pržite ćufte sa svih strana dok se ne ispeku. Pržite ćufte iz dve ture, to zavisi i od veličine vašeg tiganja. Izvadite ćufte iz tiganja, smanjite malo vatru, i u njemu zagrejte 2 kašike putera. Zatim popržite iseckani luk, i kad on postane staklast dodajte beli luk. Posle pola minuta dodajte kašiku brašna. Pomešajte sve i pre nego što brašno počne da braoni dodajte supu ili vodu. Kuvajte sve uz mešanje dok se sos ne zgusne. Na kraju stavite slatku pavlaku, so i biber prema ukusu, i slatko vino.

U sos stavite ćuftice, i kuvajte ih još oko 2 minuta dok se ponovo ne zagreju.

Ćuftice služite najbolje uz pire od krompira.

Continue Reading

Čokoladni fadž sa grilijašem od lešnika (u gradiću iz 18. veka)

Jedna moja čitateljka me je jednom pitala, kako to da nikada nisam pisala o fadžu, poznatoj američkoj poslastici. Istina je da to nisam uradila jer se suviše jednostavno sprema. Onda sam videla da mogu da mu dodam omiljeni mi grilijaš (koristila sam ga u pripremi Grilijaš torte, Musa od čokolade i Paris-Bresta), i onda sam poželela da ga spremim, i pošto je dobio puno komplienata, bio bi red da završi na mom blogu.

Originalno fadž se pravi od šećera, putera i mleka i sličan je karamelu, jedino što je mekši. Ovo je posve drugačija poslastica, pravi se od čokolade i kondezovanog mleka, ali se isto tako naziva fadž. Pošto se tako jednostavno pravi, dodaje mu se razno koštunjavo voće i ostali dodaci da ga malo obogate.

Ukus fadža je veoma bogat i raskošan, posebno ako mu se doda grilijaš, podseća na tablerone, tako da imate osećaj da ste probali veoma luksuznu poslasticu. Mogu da bude lep poklon, baš kao ove čokoladne praline.

Takođe, u njihovo pravljenje možete da uključite decu, što sam ja učinila. Posle je moja ćerka podelila fadž svojim prijateljima iz odeljenja, a i neke nastavnice su ga probale, bile su više nego oduševljene.

Inače fadž se dosta prodaje po radnjama slatkiša koje se nalaze po turističkim mestima, i to često upakovani baš kao ovi moji na slici. Zato sam mislila da je recept za fadž dobra prilika da vam predstavim neobični gradić Vilijamsburg, popularnu turističku atrakciju. O njemu više ispod recepta.


Čokoladni fadž sa grilijašem od lešnika


Sastojci:

500g kvalitetne čokolade (najbolje tamne sa 60% kakaoa)

2 kašike putera

1 (400ml) konzerva kondezovanog mleka

150g ispečenih lešnika

250g šećera

4 kašike vode

3/4 kašičice krupne soli

1 kašičica ekstrakta vanile

Priprema:

Najpre tostirajte lešnike u rerni, 10 minuta na 175C (350F). Uklonite im ljuske.

U šerpici kuvajte šećer sa vodom, na umerenoj vatri, dok ne dobijete karamel, dodajte mu lešnike, sve brzo promešajte i odmah izručite i razvucite po papiru za pečenje. Karamel će vremenom da se stvrdne. Tada stavite sve u kesu za zamrzivač pa kuhinjskim čekićem razbijte slepljen karamel i lešnike na manje delove.

Pripremite četvrtasti kalup, sa stranicom oko 20 cm. Obložite ga papirom za pečenje, ali da stranice prelaze kalup, da bi fadž lakše izvadili.

U šerpi na tihoj vatri otopite čokoladu, dodajte joj puter, so, kondezovano mleko, i kada ste na kraju dobili glatku ujednačenu smesu dodajte joj ekstrakt vanile i sklonite šerpu sa vatre. Umešajte polovinu grilijaša u čokoladu i odmah izručite smesu u pripremljeni kalup. Spatulom izjednačite smesu, i na kraju sve ravnomerno pospite preostalim grilijašem. Malo ga rukama pritisnite da uđe u čokoladu. Pokrijte kalup plastičnom folijom i stavite u frižider da prenoći, da se fadž stvrdne.

Pre nego što ćete seći fadž ostavite ga malo na sobnoj temperaturi da malo odmekne.


Vilijamsburg, gradić iz 18. veka

U Vilijamsburgu sam bila pre nekoliko godina, na putu za Severnu Karolinu, i od tada sam iščekivala da mu se ponovo vratim. Šta da radim kad mi se sviđa taj šmek kolonijalne Amerike. To naravno nikako nije u modi danas, ali ja uopšte ne marim.

Toliko mi se sviđa ovo mesto da sam stavila veliku sliku upravo ove kuće u Američki kuvar, naićićete na nju odmah čim otvorite kuvar. Podseća me na idilični dom, porodicu, kuvanje, red i mir.

Inače ovo mesto se nalazi u Virdžiniji, nedaleko od Džejmstauna, jedne od prvih američkih kolonija. Svoj vrhunac je gradić doživeo u 18. veku, ali posle je pao u zaborav. Oživljen je tek dvadesetih godina prošlog veka, kada je jednom tamnošnjem svešteniku palo na pamet da obnovi gradić. Prikupio je veliki novac od tadašnjih američkih bogataša, naročito porodice Rokfeler, i tako je rekonstruisno ovo mesto. Ono zaista izgleda kao zamrznuto u vremenu, a tom utisku pomaže i puno radnika koji su obučeni po tadašnjoj modi i koji se ponašaju kao da žive u njemu. Kočije sa konjima su svuda prisutne.

Obnovljeno je oko petsto kuća, a tu su i pomoćne prostorije, bašte, voćnjaci sa životinjama, prodavnice, zanatske radnje, mlinovi, o svakom detalju se vodilo računa. I zaista sve izgleda kao da tu žive ljudi. Što je šteta, jer bih ja prva živela u nekom ovakvom mestu. I onda bih kao ova dama sa gornje fotografije elegantno jahala konja:)

Uostalom uverite se i sami zašto je ovo mesto čarobno.

Continue Reading

Američke krofnice sa sajderom (Miholjsko leto na plaži)

Krofnice sa sajderom se razlikuju od klasičnih američkih krofni, jer se peku u rerni, a i testo im je bez kvasca. Tekstura im je zato posve drugačija, vrlo mekana i rastresita. Ipak, mirisi i ukusi, koji dolazi od začina, čine ove krofnice tako neodoljivim – to je taj magični miris i ukus jeseni koji objedinjuje jabuke, cimet, oraščić, karanfilić i vanilu. Možete zamisliti koja je to radost kada odete na farmu, pa sebe častite ovim krofnicama uz topli i začinjeni sajder.

O sajderu, nefiltriranom jabukovom soku, sam već dosta pisala na blogu, to je jedna od stvari koje smo odmah usvojili po dolasku u Ameriku. Obožavam ga, i kako krene jesen, uvek ga imam u frižideru. Ovde možete da vidite kako da ga sami napravite, i kako da ga skuvate i začinite.

Što se mešavine začina tiče, pomešajte cimet, oraščić i karanfilić prema svom ukusu. Ja inače koristim jesenju mešavinu začina za kolače, koju sama pravim, pogledajte recept u mom Američkom kuvaru, strana 188.

Za klasični oblik krofni sa rupom, ukoliko imate odgovarajući pleh, možete da koristite istu ovu smesu.


Miholjsko leto na plaži

Bila sam pre par dana na produženom vikendu u Virginia Beach-u. Mislim da je to bio prvi put da sam boravila na plaži u jesen, a da to nisu Karibi. I mnogo mi se svidelo. Kao da još uvek mogu da čujem nemirne talase okeana, gotovo hipnotišuće, iako mnogo više volim more. A sa devetog sprata hotela okean izgleda zastrašujuće veliko, kao da mu nema kraja. Dok na Mediteranu kopno se stalno negde širi, ulazi u vodu, pravi ostrva i poluostrva, ili dominira svojom visinom, na obali okena voda je ta koja je glavna. Ona svuda nalazi svoj put u kopno, kroz brojne zalive i kanale, a i jaka je i neukrotiva, takve talase ne možete da vidite na moru.

Ipak, i pored svega, nekako je bilo lepo posmatrati okean tih par dana. Nisam mogla da odvojim oči od njega. Čak i noću, kada je vetar baš duvao, kroz malčice otvorena vrata posmatrala sam ga u mraku, i zvuk talasa mi je veoma prijao. Vreme je bilo takvo kao da će svaki čas početi kiša da pada, ali jedva da je bilo. Iako je sezona prošla, i dalje je bilo gostiju, i u ne tako malom broju. Oni hrabriji su čak ulazili u vodu i plivali. Uglavnom su se šetali po board walk-u, stazi uz plažu, ili odlazili u restorane.

Virginia Beach se jedva malo razlikuje od popularnih izletišta na Istočnoj obali kao što su Ocean City ili Atlantic City. U ovom poslednjem smo boravili jedne zime, istim povodom, moj sin je učestvovao na nekom fudbalskom turniru. Uz samu plažu se nalazi pojas visokih zgrada u kojima su uglavnom smešteni hoteli. Iza njih, na kopnu, i nema baš puno toga da se vidi, osim ako nema kanala okruženih lepim kućama i brodićima. Ipak, ova gradska plaža je manja, i više se vodi računa o njoj. Već se primećuje razlika u temperaturi i vegetaciji, jer je ova obala par sati južno.

Kad idemo na okean, najbliža plaža nam je 3 sata vožnje, mi najviše volimo da odemo u parkove gde je na plaži zabranjena bilo kakava gradnja. Tu je moguće videti peščane dine, zanimljivo rastinje, morske životinje, čak smo letos uspeli da vidimo delfine i pelikane. Sve je nekako divlje i opuštajuće iako na plaži može da bude jako puno ljudi.

Na putu do Virginia Beach-a, zastali smo da posetimo jedno fantastično mesto, Williamsburg, moram da vam pišem o njemu uskoro. I to mi je bilo dovoljno da budem zahvalna na ovom putu. Ipak, neobjašnjivo umirenje i zadovoljstvo koje sam osetila pored okeana mi je zapravo obeležilo ovo putovanje. Možda je razlog za to i posebno lepo doba godine – Miholjsko leto.


Američke krofnice sa sajderom


Sastojci za oko 30 krofnica:

300ml sajdera – to je nefiltrirani sok od jabuka, ovde pogledajte kako sami da ga napravite

1 kašika smese začina za kolače (cimet, oraščić, karanfilić)

250g brašna

3/4 kašičice praška za pecivo

1 kašičica sode bikarbone

1/4 kašičice soli

1 kašika smese začina za kolače (cimet, oraščić, karanfilić)

1 jaje

120ml jogurta

1 kašičica ekstrakta vanile

100g šećera

40g putera, otopljenog

Posip:

60g putera, otopljenog

120g šećera

1 kašičica cimeta

Priprema:

Najpre kuvajte sajder sa jednom kašikom mešavine začina oko 20 minuta, dok se on ne redukuje na nekih 150ml.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite kalup za mini mafine, namažite udubljenja otopljenim puterom.

U jednoj posudi pomešajte brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu, so i mešavinu začina.

U drugoj posudi pomešajte umućeno jaje, šećer, ekstrakt vanile, 150ml redukovanog sajdera, otopljeni puter i jogurt.

Ovu tečnu smesu pomešajte sa smesom sa brašnom. Nemojte previše da je mešate da ne proradi gluten uz brašna.

Sipajte smesu u udubljenja kalupa, ali ne skroz do vrha, već 2/3. Pre nego što ćete staviti pleh u rernu, udarite ga o radnu površinu par puta da se smesa lepo rasporedi.

Pecite krofnice 10 – 12 minuta. Kad su gotove izvadite ih iz kalupa, pa stavite novu turu.

Krofnice, dok su još tople, uvaljajte u otopljeni puter pa u šećer koji ste dobro pomešali sa cimetom.

Continue Reading

Skonsi sa šljivama, orasima i čokoladom

Da li možete da zamislite lepše pecivo u ovo doba godine – izdašno i slojevito testo sa mirisom cimeta u koje su umetnuti sočni komadi šljive, tamne čokolade i hrskavi orasi. Pitaćete se kako je moguće da ranije niste pomislili da napravite ovakve skonse sa šljivama.

Obavestila sam skoro mog muža da sam se poželela žive muzike, na šta mi je on rekao da Guns n’ Roses dolaze u grad, pa možemo na njihov koncert. Što da ne, sigurno će biti zanimljivo iskustvo. Iskreno, nisam ih nešto slušala kada su bili u svom prajmu, više sam volela grandž, ali ko je uopšte mogao da izbegne njihovu muziku, i da ne zna većinu njihovih stvari. Sada pak iz današnje perspektive sva muzika iz prve polovine 90-ih mi izgleda kao vrhunska. Da ne bude zabune, ja volim da otkrivam i čujem nešto novo, ali mora da bude originalno i vredno, nije lako slušati stalno jednu te istu staru muziku, ali današnja popularna muzika je očajna.

Onda pomislim, skoro isto godina je prošlo od te čuvene 1991. godine do danas kao od pojave Bitlsa pa do te iste godine, ništa drugo mi nije preostalo nego da priznam da je rok mrtav.

Ali izgledao je vrlo živ u skoro punoj koncertnoj hali sa veoma uzbuđenom publikom, i još uvek energičnim članovima benda, iako već vremešnim. Ostarilo se, a vala nisu se ni previše čuvali, i ne samo oni već i publika koja je došla da ih gleda. Ono što je bilo posebno interesantno je to što je puno ljudi došlo porodično na koncert, bilo je i onih sa vrlo malom decom. Volim kad vidim ljude kada pevaju iz sveg glasa, bez blama, kada ih nosi muzika, konačno da se malo opuste posle toliko vremena.

Nažalost, otišli smo sa koncerta pre kraja, zbog dece koja su sutra morala u školu, koncert je trajao duže od tri sata. Potpuno smo bili impresionirani energijom benda, trebalo je odsvirati i odpevati trideset pesama u njihovim godinama, a i Baltimor je bio na samom kraju američke turneje.

Ono po čemu je ova američka turneja bila posebna je to što je bend nastupao sa tri glavna i originalna člana, ponovo su bila na okupu, ko zna kada će se tako nešto desiti sledeći put. Sleš je i dalje moćan na sceni, odsvirao je fantastično jednu bluz numeru. Eksel se dosta fizički promenio, čak se i smirio, još uvek fura one njegovo njihanje iz kuka. Daf se nekako najbolje fizički drži, otpevao je sam jednu pesmu Igija Popa.

Pre neki dan su objavili novu stvar, i svidela mi se, stara škola, slušala sam je ko zna koliko puta, na koncertu su je premijerno izveli. Stvarno sam počela da ih mnogo više cenim.

Iako i dalje pomalo patim što kada sam odrastala nije bilo prilike da budem na koncertu nijedne prave velike zvezde, pošto smo bili odsečeni od sveta, ipak, i u ovom zrelom dobu, posle mnogo godina, vredelo je posetiti koncert Gansa.


Skonsi sa šljivama, orasima i čokoladom


Recept koji sledi je prerađeni stari recept sa bloga za skonse sa borovnicama i limunom.

Sastojci:

520g brašna + rad sa testom

2 kašičice praška za pecivo

1/2 kašičice soli

2 kašičice cimeta

100g šećera

170g hladnog putera, iseckanog na kocke

100g oraha, iseckanih

4 jajeta, umućena

120ml jogurta

200 – 250g iseckanih šljiva

100g tamne čokolade, u komadićima

Priprema:

Zagrejte rernu na 200C (400F). Obložite plitki pleh papirom za pečenje.

U velikoj vangli pomešajte brašno, prašak za pecivo, cimet i so.

Tome dodajte iseckani hladni puter, i prstima, viljuškom, ili posebnom alatkom umešajte puter u brašno.

U to dodajte umućena jaja i jogurt i velikom kašikom sve to pomešajte, dok ne dobijete koliko-toliku ujednačenu smesu.

U to umešajte 2/3 oraha.

Izvadite testo i stavite ga na radnu površinu koju ste posuli brašnom. Rukama razvucite testo u pravougaonik pa ga presavijte kao pismo, pa ponovo razvucite, i onda počnite da na testo nanosite oko 1/4 šljiva i čokolade, ponovo presavijte, i to ponovite još 3 puta. Sačuvajte malo šljiva i čokolade zajedno sa orasima koje ćete staviti na površinu skonsa, ali i ne morate.

Na kraju oblikujte testo u krug i onda nožem isecite na 12 komada kao na slici. Razvucite komade testa po plehu i stavite da se peku. Pecite skonse sa šljivama 20-24 minuta.

Služite pecivo kad se malo prohladi. Može i uz šećer u prahu, ali mislim da su dovoljno slatki.


Continue Reading

Kako da napravite odličnu salatu sa makaronama

salata od makarona

Salata sa makaronama je jedno od onih univerzalnih jela koja se vrlo jednostavno prave a opet vas svaki put oduševe. Možete da ih jedete kao prilog, ili kao celo jelo, a uz to je omiljena hrana na raznoraznim okupljanjima, budite sigurni da će je gosti prvu pojesti. Čak može da bude divan ručak za poneti, a da ne pominjem da je idealna hrana za piknike.

Davno sam smislila recept za po mom mišljenju najbolju salatu sa makaronama, ali nikako da ga podelim sa vama. Doduše pominjala sam ga u jednom od ranih postova. Mislim da ima par razloga zašto je ova salata tako posebna. Prvi razlog je što za nju koristim običan preliv za salate, od maslinovog ulja i limunovog soka, bez majoneza i pavlake, tako salata može da duže traje u frižideru, zdravija je i ima lepši i laganiji ukus. Zatim tu je i začinsko bilje, obično stavljam zajedno bosiljak, origano, žalfiju i timijan. I mislim da je za lep ukus salate zaslužan čedar sir kojeg sečem u sitne kocke.

Makaronama možete da dodajte razne sastoje, i njihova količina je obično odokativna, u tome je i draž ovog jela.

Pogledajte još saveta kako da napravite dobru salatu sa makaronama:

Izbor makarona – pene, farfale, fusili, tj. bilo koja vrsta makarona koja nije krupna.

Povrće – tu možete da se igrate i da stavite u salatu ono što tog trenutka imate kod kuće, ipak najbolji izbor je paprika (ako ih imate u raznim bojama, još bolje) i čeri paradajz.

Luk – uloga luka je vrlo važna u ovoj salati, i nemojte da ga izostavite. Crveni luk je uvek najbolji izbor kada su salate u pitanju, mada je i mladi luk dobrodošao.

Sir – bez sira ova salata nije kompletna. Možete da dodajete razne vrste sireva, meni su omiljeni čedar sir, mocarela, narendani parmezan i grčki feta sir.

Meso – ovu hladnu salatu ne stavljam meso, ali možete da dodate neko iseckano sušeno meso, ili šunku.

Začinsko bilje – vrlo je važno, daje prijatnu aromu i svežinu.

Boje – šarenilo salate je vrlo važno, jer mi jedemo i očima, pa i o tom detalju povedite računa.

Preliv – što jednostavniji preliv, to bolje. Koristim onaj koji najčešće pravim za druge salate, sa maslinovim uljem i limunovim sokom.

Ukoliko volite tople salate sa makaronama, pogledajte recept za salatu sa šparglama, suvim mesom i mocarelom.


Sastojci:

1 pakovanje makarona (oko 500g)

2-3 šake čeri paradajza, pola isecite na pola, preostale stavite cele

2 paprike babure raznih boja, iseckane na manje komade

100g čedar sira, iseckan na manje kocke

3 kašike crvenog luka, iseckanog

1 1/2 kašike iseckanog svežeg začinskog bilja (bosiljak, origano, žalfija, timijan)

So i biber prema ukusu

Preliv za salatu:

90ml maslinovog ulja

30ml limunovog soka

1/2 čena belog luka, sitno iseckanog

1/4 kašičice soli

1/4 kašičice bibera

Proprema:

Najpre skuvajte makarone prema upustvu sa pakovanju. Kad ih budete ocedili dodajte im 1-2 kašiku maslinovog ulja, promešajte sve i sačekajte da se testenina potpuno ohladi.

Preliv napravite tako što ćete sve sastojke staviti u teglicu, dobro je zatvorite i promućkajte nekoliko puta.

U ohlađenu testeninu stavite iseckano povrće, luk, sir, začinsko bilje i preliv, so i biber prema ukus. Sve dobro promešajte i služite.

Continue Reading

Američki milkšejk od vanile, čokolade i jagoda

milkšejkovi

Milkšejk je tako tipičan američki napitak – hladan, sladak, kremast, i vrlo zavodljiv sa ekscentričnom dekoracijom. Nije ni čudo što ga deca obožavaju. Doduše, ni odrasli ne mogu da mu odole u vrelim letnjim danima.

Ima tu manu što mora odmah da se posluži, jer dekoracija sa šlagom se brzo topi, a nekad i preliva. Jednom sam tako u nekom restoranu slikala gomilu vrlo bogatih milkšejkova, i kad je to počelo da se topi i preliva, nisam mogla da verujem, za fotografisanje milkšejk je prava noćna mora. Za početak krenite sa nešto jednostavnijom, evropskom, dekoracijom, neka bude kao ova na slikama.

Američki, originalni, milkšejk je drugačiji od onoga što mi zovemo milkšejk. To je hladni napitak u koji obavezno ide sladoled od vanile, kojeg smo mi iz nekog razloga izostavili. Ono što mi zovemo milkšejk je zapravo smuti.

Tu je još jedan obavezan sastojak, a to je hladno mleko. Što se tiče recepta, ne morate uopšte da ga se striktno pridržavate, mada je neko opšte pravilo da sladoled od vanile i mleko budu u srazmeri 2:1. Ako volite gušći milkšejk, dodajte više sladoleda, i obrnuto, za ređi dodajte više mleka.

Ako ga pravite za decu, obavezno stavite šlag i razni posip da izgleda što veselije.

Pored ovih ukusa možete da napravite moge druge, razno voće i sastojci dolaze u obzir.

Američki milkšejk od vanile, čokolade i jagoda


Osnovni recept za milkšejk:

200ml hladnog mleka

400g sladoleda od vanile

Za dekoraciju: šlag, narendana čokolada, jestive perlice, izmrvljeni keks

U blender stavite hladno mleko i sladoled od vanile i preostale sastojke (vidi ispod). Izblendate sadržaj, sipajte ga u visoke čaše, stavite šlag i raznu dekoraciju, ubodite slamčicu i odmah služite.

Za čokoladni milkšejk: 50-70g tamne čokolade

Otopite čokoladu u vrućem mleku, a zatim mleko potpuno ohladite u frižideru. Umutite to sa sladoledom od vanile.

Alternativa čokoladi je čokoladni sirup.

Za milkšejk od jagoda: 100-200g jagoda

U blender stavite hladno mleko, sladoled od vanile i iseckane jagode i sve izblendajte.

Za milkšejk od vanile: 1-2 kašičice ekstrakta vanile

Dodajte ekstrakt vanile mleku i sladoledu od vanile.


Continue Reading

Filadelfijski čizstejk, omiljeni američki sendvič

Odavno već imam ideju da posvetim ceo post sendvičima, jer oni zaslužuju mnogo veću pažnju nego što im se pridaje. Kod nas se sendviči tretiraju kao neka obična, brza, čak i nezdrava hrana, u Americi je to sasvim druga priča, ovde oni imaju kultni status, i čak nose posebne nazive. Za neke se tačno zna ko ih je napravio i gde su nastali, recimo ovaj čizstejk sendvič je u neraskidivoj vezi sa gradom Filadelfijom.

Pojedine američke stvari nikada ne pravim kod kuće već ih jedem u restoranu, ni sama ne znam zašto je to tako, i takav je slučaj sa ovim čizstejkom. Imala sam neki angažman, trebalo je da fotografišem čistejk u raznim varijantama, i umesto da ga naručim u restoranu rešila sam da ga sama napravim. Zaista se vrlo lako sprema, dovoljan vam je tučani tiganj, a ukus ništa nije inferiorniji od onog kupovnog, naprotiv. Kako sam bila zadovoljna rezultatom, kao i moja porodica, nastavila sam da ga pravim. Iako je u pitanju sendvič možete da ga servirate za ručak, slično kao sendvič Sloppy Joe.

Što se tiče mesa obično se za čizstejk koristi rib eye stejk, odrezak sa rebara, ili čak round top, stejk sa buta. Dinstani crni luk i zelena paprika daju ovom sendviču poseban šmek, a tu je i istopljeni sir da užitak bude potpun. Inače, Amerikanci za ovaj sendvič obično koriste neki sirni preliv, Whiz, koji i nije zapravo sir, i ja sam zbog posla morala da ga kupim i koristim i moram da kažem da mi se ne dopada. Umesto njega možete da koristite pravi sir – provalone, trapist ili izrendani čedar. Ja sam ove sendviče pravila za moju decu i njihove prijatelje, kako su neka posebno izbirljiva ponegde sam izostavila sir, ali bez njega to i nije Cheesesteak.

Inače dodavala sam čizstejku razne stvari, dinstane pečurke, kobasicu, BBQ i Buffalo sos, halapinjo papričice, kao i reš ispečenu slaninu. Takođe sam pravila i čizstejk od piletine, sa svim ovim dodacima. I u svim kombinacijama mi se veoma dopada.

Ukoliko se nađete u Filadelfiji velika je verovatnoća da ćete završiti u Market Street-u gde se nalaze dva čuvena restorana u kojima se sprema čizstejk. Bukvalno se nalaze jedan nasuprot drugog i zovu se Pat’s Kings of Steak i Geno’s Steak . Možete da ih vidite na slikama koje slede.

Filadelfija
Filadelfija
Filadelfija

Kad smo već kod Filadelfije moram da pomenem čuveni spomenik bokseru Rokiju Bilbau, baš negde u blizini muzejskih stepenica na kojima je trenirao pripremajući se za velike mečeve. Vajar je potpuno promašio lik Silvestra Stalonea, glumca koji je tumačio Rokija, ali zato je uspeo da napravi pljunutu kopiju mog oca. Sličnost je potpuno neverovatna, i to sa svih strana. Moja ćerka ima drugaricu u odeljenju koja je Irkinja, i ona voli da se hvali kako je njen deda bio kralj Irske, sad mojoj ćerki nije baš to pravo, i ja joj onda kažem, nije to ništa, tvoj deda Sveta je zapravo Roki.


Filadelfijski čizstejk


Sastojci za 4 sendviča:

1 rib eye stejk (juneći odrezak sa rebara), najbolje da ga zamrznete pre nego što ga vrlo tanko isečete

So i biber prema ukusu

2 kašike putera

4 kifle, isečene uzdužno na pola

1 veći luk, isečen na rebra

1 velika zelena babura paprika, iseckana na tanke komade

So i biber prema ukusu

150g topljenog sira (provalone, trapist, čedar)

Priprema:

Zagrejte dobro veliki tučani tiganj i u njemu zagrejte 1 kašiku putera. Stavite dve isečene kifle, otvorene, da se malo zapeku. Ponovite isto sa preostalim kiflama.

Zatim stavite isečeno meso u tiganj da se peče 5-7 minuta, na srednje jakoj vatri, dok ne pobraoni sa obe strane. Posolite ga i pobiberite prema ukusu. Kad je ispečeno meso izvadite ga iz tiganja i pokrijte ga aluminijumskom folijom.

Zatim stavite isečen luk i papriku da se peku. Posle 5-7 minuta kuvanja, kad odmeknu, dodajte so i biber i ispečeno meso. Promešajte sve i preko stavite sir i čekajte da se istopi. Isključite vatru i spatulom prebacite sadržaj na četiri kifle. Sendviče služite odmah.


Continue Reading

Oreo čizkejk

Nisam nikad razumela zašto moja deca toliko vole Oreo keks, doduše i nisam neki ljubitelj kupovnog keksa. Možda sam otpor imala i zbog njegove neobično tamne boje, uglavnom totalno sam ga ignorisala.

Pre neki dan sam morala da ga napravim, jer nisam mogla nikako da ga nađem u prodavnici, zbog nekog posla kojeg sam imala, i moram da vam kažem da sam promenila mišljenje o njemu. Oreo čizkejk je stvarno odličan, moja porodica kao i prve komšije su bile oduševljene. Dobro spremljen čizkejk je sam po sebi lepa poslastica, ali Oreo keksi, kako oni u kori, tako i oni u filu, stvarno daju lep ukus i teksturu. Svi smo se složili da ovaj recept zaslužuje da se nađe na blogu.

Ako uživate u dobrom čizkejku, pogledajte i recepte za:

Oreo čizkejk


Sastojci

za koru:

16 komada Oreo keksa

60g otopljenog putera

za fil:

3 pakovanja (680g) Filadelfija krem sira, na sobnoj temperaturi

150g šećera

Prstohvat soli

3/4 šolje kisele pavlake

1 kašika ekstrakta vanile

3 jajeta

1 kašika brašna

10 komada Oreo keksa, izlomljenog

za šlag:

250ml slatke pavlake

3 kašike šećera u prahu

za dekoraciju: nekoliko komada Oreo keksa, isečenih na polovine

Priprema:

Najpre napravite koru. U multipraktiku izmrvite 16 komada Oreo keksa i tome dodajte otopljeni puter. Dobijenu smesu stavite na dno kružnog pleha, prečnika 20cm, kome se pomeraju ivice. Čašom pritegnite i ravnomerno rasporedite smesu. Pleh spolja dobro obložite aluminijumskom folijom da voda ne prodre u čizkejk, jer ćete pleh staviti u veći pleh ispunjen vodom. Tako se obično peče čizkejk.

Zagrejte rernu na 175C (350F).

U multipraktiku pomešajte odmekao krem sir, šećer i so. Tomo dodajte jaja, jedno po jedno, pa kiselu pavlaku, ekstrakt vanile i brašno. Kad ste dobili ujednačenu smesu umešajte u nju oko 10 komada izlomljenog Oreo keksa. Zatim to stavite u pripremljeni pleh. Pleh stavite u veći pleh, ispunite ga kipućom vodom tako da dostigne visinu oko 2/3 manjeg pleha. Pecite čizkejk u rerni 1 sat.

Kada je čizkejk gotov ostavite ga napolju oko 30 minuta. Zatim nožem ili spatulom pređite oko ivice čizkejka, a zatim uklonite ivicu pleha. Kad se čizkejk prohladio, pokrijte ga i ostavite u frižideru da odstoji oko 8 sati.

Pre služenje napravite šlag i njime pređite preko čizkejka. Dekoraciju napravite od šlaga i sa polovinama preostalog Oreo keksa.


Continue Reading

Zapečene makarone sa sirom u paradajz sosu (Baked Ziti)

Najbolje zapečene makarone sa sirom sam probala još kao malo dete, u obdaništu. Ti sjajni hrskavi krajevi se nikada ne zaboravljaju. Nisam se nikada ni usudila da probam da ih slično napravim. Ali zato nisam bila obeshrabrena da probam ovu nešto drugačiju varijantu, sa paradajz sosom i drugačijim sirevima, koja vrlo podseća na italijansku kuhinju, ali je zapravo nastala u Americi. Ima tih američko-italijanskih jela ovde koliko hoćete.

Nikada, ali baš nikada, nisam kupila paradajz sos, uvek sam ga sama pravila, i vrlo sam ponosna na to. Ono što ja pravim je italijanska verzija poznata pod nazivom – marinara. Ni ja taj sos ne pravim from scratch, već koristim onaj pire od paradajza iz konzerve. Sa njim se sos napravi očas posla. Jedino što ga ja uvek na kraju izblendam ručnim blenderom, volim kad je fino ujednačen. Koristim ga za spremanje raznih jela, za testeninu u paradajz sosu, zatim spremanje ćufti, kao i za rolnice od plavog patlidžana.

Za ovaj recept sam koristila uobičajan trio sireva – rikota, mocarela, parmezan, ali vi možete da dodate sireve koji su vama na raspolaganju.

Takođe, makaronama možete da dodate isprženu svežu italijansku kobasicu, koja podseća na mleveno meso, i itekako može da bude ukusna.

Kad isečete zapečene makarone, kad se jelo ohladi, dobićete vrlo zanimljiv presek, koji ja nisam uspela da uslikam.

Ako volite zapečene makarone, onda probajte i ovo čuveno američko jelo Mac and Cheese.


Zapečene makarone sa sirom u paradajz sosu (Baked Ziti)


Sastojci:

1 pakovanje makarona (ziti ili penne)

500ml paradajz sosa (Marinara)

200g rikote (recept)

200g narendane mocarele

80g izrendanog parmezana / pekorina

2 kašike začinskog bilja (ruzmarin, origano, žalfija, majčina dučica)

So i biber prema ukusu

Priprema:

Najpre napravite paradajz sos, ovde pogledajte recept.

Zatim skuvajte makarone prema upustvu na pakovanju. Gledajte da vam makarone budu al dente skuvane, jer će se kasnije peći u rerni.

Zagrejte rernu na 175C (350F). U sudu za pečenje pomešajte makarone sa paradajz sosom, pa tome dodajte rikotu, zatim mocarelu i parmezan/pekorino, jedan deo sačuvajte za gornji sloj.

Pecite makarone oko 25 minuta. Ako volite da jelo bude hrskavije, onda ga duže pecite.

Služite ih dok su još tople, najbolje uz salatu.


Continue Reading

Kolač sa crvenim ribizlama (i o romanu Moja borba Karl Uvea Knausgora)

Crvene ribizle izgledaju veoma lepo, ali kad se probaju sveže, to nije ukus koji može da vas preterano fascinira, međutim kad se stave u kolač, one dožive neverovatnu transformaciju. Iako su sitne, njihov ukus postaje tako moćan, kiseo i aromatičan, da vam je dovoljna manja količina ovog voća.

Pored toga ovaj kolač sa ribizlama veoma lepo miriše, posebno dok se peče u rerni. Zbog njega će ukućani kao hipnotisani da se upute ka kuhinji, a kolač će nestati i pre nego što se pošteno ohladi. Toliko je lep.

Moja borba – Karl Uve Knausgor

Sinoć sa završila poslednju knjigu romana Moja borba i bila sam baš uzbuđena i pod utiskom. Ima skoro tačno godinu dana kako čitam ovo delo, tako da kad god se setim korone, setiću se i Karl Ovea. U pitanju je autobiografija ovog norveškog pisca ispričana u šest knjiga, ima oko 3600 strana, bar tako kažu, ja sam zapravo sve knjige odslušala. Obožavam glas Edoarda Ballerinia, glumca koji je čitao verziju koju sam odslušala, on mi je dodatno ulepšao ovo veličanstveno štivo.

Da, razvila sam izvesnu zavisnot prema njegovom pisanju, ništa me nije zamaralo i ništa nije bilo suvišno u ovom pozamašnom delu, svi ti banalni detalji iz svakodnevnog života, piščeva razmišljanja o raznim temama, razgovori sa prijateljima, posebno sa Gajerom, eseji o drugim delima, pa i onaj o Hitlerovoj knjizi koja nosi isti naslov, sve je nekako lepo povezano i potpuno ima smisla. Karl Ove ima neverovatan dar za pripovedanje, uz to i fantastičnu memoriju. Naravno pitanje je koliko su svi detalji iz njegovog života istiniti, koliko uopšte ljudi mogu biti objektivni prema svojoj prošlosti, ali ja sam odlučila da mu verujem.

Ova knjiga je sve suprotno od onoga što prezirem u današnjoj popularnoj literaturi, sirova je i istinita, nema nikakvog moralisanja, pretencioznosti, patetike, ulepšavanja, kalkulisanja, potrebe da se dopadne. Karl Ove kad piše o svom životu opisuje puno detalja o kojima se inače ne govori, zato što su to neprijatne stvari, ali to čini priču stvarnom i privlačnom, u mnogim stvarima sam se i sama pronašla.

Karl Ove nije imao lak život, što zbog svoje samodestruktivne priorode, što zbog svoje čudne porodice, sadističkog oca i odsutne majke. Pun je kompleksa, narcisoidan, preosetljiv i komplikovan. Urođena nesigurnost mu nikada ne dozvoljava da se opusti, stalno je pod stresom, previše razmišlja i brine, uvek mu se javlja osećaj krivice, ali eto izgleda da nije bilo tolike patnje, ne bi bilo ni ovog dela. Međutim, i pored svih neprijatnosti i neugodnosti koje su mu se događale, posle velike borbe, nekako je uspeo da izađe kao pobednik, ne zbog slave i priznanja koju je vremenom stekao pišući ovo delo, već je uspeo da ostane autentičan i veran samom sebi.

Iako je glavna tema smrt njegovog oca i komplikovan odnos koji je imao sa njim, čime se bavi u prvoj knjizi, dosta piše o svom drugom braku i deci, posebno u drugoj i šestoj knjizi, meni su to bile najinteresantnije knjige. U poslednjoj knjizi piše i o svojoj novonastaloj slavi, o problemima koje je imao sa familijom posle objavljivanja knjige, naime njegov stric ga je tužio zbog širenja neistine o svojoj porodici. Inače šesta, poslednja knjiga, je i najobimnija, zapanjila sam se kad sam videla da je duža od romana Don Kihot, kojeg sam prethodno pročitala, a to nije mala knjiga.

U trećoj knjizi opisuje svoje detinjstvo i tinejdžersko doba, i to je možda najmanje interesantna knjiga od svih. U četvrtoj knjizi piše o svom jednogodišnjem boravku u jednom malom mestu na severu Norveške, gde je radio kao nastavnik. Peta knjiga se bavi njegovim nauspešnim počecima u pisanju dok je živeo u Bergenu. Kasnije se seli u Švedsku, gde ostaje da živi sa porodicom. Moram da priznam da mi je bilo vrlo interesantno to njegovo poređenje norveške i švedske kulture, za nas je to sve isto – Skandinavija.

Obećala sam sebi da neću ništa više o piscu da istražujem, jer već čitam njegovu autobiografiju, osim da vidim kako izgleda, kao i njegove žene, ali jedno veče nisam uspela da se kontrolišem pa sam otišla na Google map da vidim kako izgleda mesto u kojem je odrastao, negde na jugu Norveške, mnogo su mi se svideli njegovi opisi prirode, i taman sam virtuelno ušla u taj gradić, kad ono uz obalu mora, pored nekog Doma kulture, stoji veliki bilbord i na njemu Karl Ove, i tačno gleda u mene:)


Kolač sa crvenim ribizlama


Sastojci:

250g brašna

2 kašičice praška za pecivo

1/4 kašičice soli

115g putera, na sobnoj temperaturi

175g šećera

2 jajeta, na sobnoj temperaturi

1 kašičica ekstrakta vanile

200ml jogurta

Za posip:

40g brašna

3 kašike šećera

1/2 kašičice cimeta u prahu

40g putera, na sobnoj temperaturi

180-200g svežih ribizli


Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite kružni pleh, prečnika oko 20cm, tako što ćete ga dobro namazati puterom, ili obložiti papirom za pečenje.

Najpre pripremite posip tako što ćete rukama pomešati brašno, šećer, cimet i puter.

U jednoj posudi pomešajte prosejano brašno, so i prašak za pecivo.

U većoj posudi mikserom ulupajte šećer i omekšao puter dok ne dobijete ujednačenu kremastu smesu. U to umešajte jaja, komad po komad, ekstrat od vanile i jugurt. I na kraju dodajte brašno. I zatim pažljivo umešajte ribizle, sačuvajte par da ih stavite na površinu kolača.

Smesu stavite u pripremljeni pleh, i na kraju ravnomerno rasporedite posip, i preko toga stavite par ribizli.

Pecite kolač na srednjoj rešetki 50-55 minuta, dok čačkalica ne izađe čista kad se zabode u testo.

Kad je kolač gotov ostavite ga par minuta u plehu, a zatim izvadite i stavite na tanjir za služenje. Služite kolač još dok je malko topao ili skroz ohlađen.


Continue Reading