Paris – Brest, princes krofna u obliku točka

Paris-Brest će vas sa prvim zalogajem podsetiti na princes krofne, kako i ne bi kad se sastoji od istih sastojaka, od kore poznate kao pâte à choux i poslastičarskog krema. Međutim, ovo je još ukusnija varijanta jer se u kremu nalazi grilijaš, to je bilo zaista prijatno otkrovenje za mene. I gosti su se složili da je grilijaš krem bio hit na gozbi na kojoj smo služili Paris-Brest. Pravila sam ja grilijaš i ranije, ali ovaj sa tostiranim bademima i lešnicima je bio savršen.

Inače Paris-Brest, kolač kojeg sa ustručavanjem naručuju u Americi, pogađajte zašto, je nastao pre više od sto godina, ideja za njegovu kreaciju je bila da promoviše čuvenu biciklističku trku Paris-Brest-Paris. Zato i liči na biciklistički točak. Pored toga što je izuzetno ukusan, ovaj kolač je zgodan jer mogu da mu se dodaju razni sastojci, za početak krenite od ovog recepta. Mogu čak da se naprave mini komadi, možete da ih vidite ovde.

Paris-Brest-1

Meni je ovaj kolač stvoren za ovu sezonu, zato sam ga i izabrala za uskršnju gozbu. Obavezno probajte da ga napravite ovog proleća.

Malo sam istraživala o grilijašu i saznala sam da je nastao u Francuskoj gde ga zovu praline. U pitanju je smesa koja se dobija od samlevenih orašastih plodova koji su pokriveni karamelom, nešto kao orasnica. U Francuskoj se obično koristi badem, a nešto ređe lešnik, kod nas su orasi popularni, u Americi pekani, a koristi se još i pistaći. Ta smesa se kasnije umeša u krem, obično poslastičarski, i to je onda prava divota. Toliko mi se svideo grilijaš da planiram da uskoro pravim grilijaš tortu, ali ovog puta sa bademima i lešnicima umesto oraha, i ko zna šta još.

Uskršnja gozba 14-1

Kao što možete da primetite slike u članku su totalno u radnom fazonu, nije bilo ni mesta a ni vremena da se kolač posebno slika, on je na brzinu bio sklopljen malo pre nego što su gosti stigli. Doduše većinu sastojaka sam napravila dan pre, što i vama preporučujem. Verovatno će uskoro dobiti nove fotografije, jer baš sam se primila na ovaj kolač.

Moja školska drugarica iz gimnazije me je nedavno posetila, oko našeg Uskrsa, što je za mene bio poseban događaj, moram da priznam da prijatelji iz rane mladosti imaju posebno mesto u mom srcu,  i mi smo dane provele u prisećanju na doživljaje iz škole. Ono što sam primetile još letos, kada mi je bila prvi put u poseti, da nam je sećanje “zaribalo”, nekih događaja smo mogle da se setimo obe, ali neke sam samo ja pamtila, druge ona, i neretko smo imale potpuno drugačiji doživljaj ljudi i događaja.

Moja prijateljica i ja smo inače stalno u kontaktu, sa još dvoje prijatelja iz gimnazije, trenutno nas troje živimo u Americi, dok jedna prijateljica živi u Francuskoj. Mi se često grupno dopisujemo, i to traje više od deset godina, taman koliko ima kako ih nisam videla, osim pomenute prijateljice koju sam gotovo slučajno srela na Arubi pre dve godine, i sada živi u Americi.  Međutim, mi ne pričamo toliko o nekadašnjim danima više se bavimo sadašnjicom. Ali, kad smo bile u fizičkom kontaktu, gimnazijski dani su bili naša glavna tema. Pošto nismo mogle da se dogovorimo oko nekih činjenica, pomislila sam da mora da postoji relevantan izvor sa kojim možemo da utvrdimo šta se stvarno dogodilo, i onda sam se setila mog dnevnika. Ja sam inače dugo pasionirano vodila dnevnike, od šestog razreda pa sve do udaje. Neko bi primetio da je ovaj moj blog nastavak mojih dnevnika. Međutim, problem je taj što su i dnevnici vrlo subjektivni i selektivni izvori, uopšte nisu pouzdani. Setila sam se knjige koju obavezno morate da pročitate u nekom dobu svog života, “Aleksandrijski kvartet”, britanskog autora Lorensa Darela, koji je jedan deo svog života proveo u Beogradu radeći za Britanski savet. To je roman sastavljen od priča četiri prijatelja koji potpuno različito tumače i opisuju period njihovog boravka i druženja u Aleksandriji. Veoma duga, ali neobično interesantna knjiga.

Već sam videla nas za par godina, najverovatnije u Srbiji, kako zajedno prelistavamo naše dnevnike, upoređujemo događeje, prisećamo se zaboravljenih stvari, i smejemo se do suza. Naša gimnazija je bila mala, dosta smo se družili sa učenicima iz drugih odeljenja pa i i razreda, u školi i izvan nje.

Paris brest 7-1

Poslednjih dana puno razmišljam o tom periodu moga života, bilo je to baš teško vreme, sve se raspadalo oko nas. Nekako smo uspeli da nađemo smisao u svom tom rasulu, i da prođemo koliko-toliko neoštećeni. Moja prijateljica i ja najviše smo pričali o nastavnicima koji su bili drugačiji, recimo o našem profesoru latinskog jezika, mislim da je svako imao manje-više ekscentričnog nastavnika iz tog predmeta, kod koga su 3-4 đaka imali prelazne ocene, ostali jedinice, kasnije popravljane na nastavničkom veću. Pošto je  predmet mog trenutnog interesovanja istorija Rimskog carstva, svaki put kad pročitam Cezar, setim se svog nastavnika latinskog jezika na prvom času, kada paradno ulazi u učionicu i širi kartu Rimskog carstva na tabli, meni je u tom trenutku izgledao baš kao Cezar, čak je i frizuru terao kao on. Posle par godina sam ga srela u Atini, radio je kao turistički vodič, dok se nije ponovo vratio u školu, nisu mogli tek tako da ga se reše. Znam da je bila i neka afera pošto smo kod njega na času čitali starogrčke drame, “Žene u narodnoj skupštini” i “Žabe”, koje su bile pune lascivnih detalja.

Jedan od mojih omiljenih je bio profesor geografije, veliki gospodin ali i veliki strah i trepet za učenike, samo zato što je tražio da malo kritički razmišljaju a ne samo da bubaju. Terao nas je da analiziramo novinske članke iz ekonomije, što je bio neviđeni izazov za učenike, zbog toga se bežalo sa časova. Međutim ono što mi je ostalo u pameti je to da nam je redovno čitao članak “O poluintelektualcu”, Slobodana Jovanovića, i da je to na mene ostavilo veliki utisak. Mislim da u svakom odeljenju gimnazije treba da stoji taj tekst uramljen. Kasnije smo ga muž, tada dečko, i ja redovno viđali u “Srpskoj reči”, svaki put kada bi se završile demonstracije (1996/97).

Onda profesor fizike, kod njega smo svašta radili na časovima, više smo proveli vremena učeći o francuskoj književnosti ili džezu nego o fizici. Nekako u to vreme je bio veoma popularan Žak Prever, i sećam se da nam je pesma “Barbara” bila omiljena.

Profesorka muzičkog nam je davala petice za odlazak na bilo koji koncert klasične muzike, što je baš bilo lepo. Čak nam je davala njenu Jugokoncert propusnicu za veće koncerte, sećam se da sam tako jednom priliko otišla na koncert Stefana Milenkovića.

Iako smo bili žensko odeljenje, bilo smo vrlo problematični, i širili smo loš uticaj i na druga odeljenja. Jednom tako kad je preminuo Kurt Kobejn, posvetili smo mu vrata od učionice tako što smo ih ižvrljali raznoraznim porukama, i nije mi jasno kako je to prošlo bez ikakvog ukora ili opomene. U vreme najvećeg haosa, kada je bila hiperinflacija, sećam se da tada nije bilo belih kreda, već su se koristile preostale zalihe kreda u boji, tako da nam je tabla bila uvek šarena. Naravno da je jezičkom odeljenju matematika bila najveći bauk, tako smo ja i moja prijateljica dosta učenika iz odeljenja pripremali za pismene zadatake. I dalje mi izgleda komično kad se setim kako nemali broj mojih prijatelja iz odeljenja poređanih po podu moje sobe vežbaju matematiku tako što prolazimo kroz razne zadatke, a ja glumim nastavnicu.

Ne znam kako vama, ali meni je veoma važno da sačuvam sećanje na taj period, da to prenesem svojoj deci, zbog mnogobrojnih razloga.

Paris brest 4-1

Nešto razmišljam, da smo u tim gimnazijalskim danima imali kuglu u kojoj smo mogli da vidimo svoju budućnost, sigurno bi moja drugarica i ja videli sledeću scenu – provodimo veče u mojoj kuhinji, u dalekom Baltimoru, dok ja pravim koru za Paris-Brest, ona liže žicu za mućenje sa kojom je mešan krem od grilijaša:)

Paris brest 5-1

Uskršnja gozba 15-1

Paris – Brest

Paris brest 3-1


Sastojci za grilijaš:

50g tostiranih badema

50g tostiranih lešnika

100g šećera

Sastojci za testo (pâte à choux):

125ml vode

125ml mleka

2 kašike šećera

Prstohvat soli

115g putera

130g brašna

4 jaja

Sastojci za poslastičarski krem (crème pâtissière):

100g šećera

30g gustina

Prstohvat soli

4 žumanca

475ml mleka

35g putera

1 kašika ekstrakta vanile

Sastojci za šlag:

300ml slatke pavlake

4-5 kašika šećera u prahu

1 kašičica ekstrakta od vanile

Sastojci za dekoraciju: Jagode i šećer u prahu.

Priprema grilijaša:

Tostirajte sirove lešnike i bademe u rerni 10 minuta na temperaturi od 175C (350F). Onda lešnike protrljajte krpom da bi im uklonili ljusku. Rasporedite ih na papir za pečenje.

Zagrejte šećer u manjoj šerpici na srednje jakoj temperaturi. Kad se šećer pretvori u karamel pokrijte njime lešnike i badema na papiru. Kad se sve ohladi stavite u multipraktik i meljite dok ne dobijete pa skoro pastu.

Priprema krema:

Pripremite poslastičarski krem najbolje dan unapred. U šerpi srednje veličine pomešajte šećer i gustin. Dodajte prstohvat soli.

U drugoj posudi dobro pomešajte mleko i žumanca. Tu smesu sipajte u šerpu gde ste već stavili šećer i gustin. Uključite ringlu na srednju jačinu i kuvajte krem uz stalno mešanje, najbolje žicom za mućenje. Kad krem počne da vri, ostavite ga na vatri tačno 1 minut, uz mešanje. Do tada bi trebalo da se lepo zgusne. Skinite krem sa vatre i u njega umešajte puter, i na kraju dodajte kašiku ekstrakta vanile. Pošto se krem malo ohladio, pokrijte ga plastičnom folijom i ostavite u frižideru da prenoći.

Na kraju u hladni krem umešajte grilijaš.

Priprema testa:

Zagrejte rernu na 200C (400F). Pripremite jedan plitki kružni pleh. Stavite na njega papir za pečenje, ispod možete da iscrtate krug prečnika oko 23 cm, tako će vam biti lakše da istiskujete testo. Pripremite dresir kesu sa kružnim ili zvezdastim pipkom, prečnika oko 1 cm.

U šerpi srednje veličine zagrejte vodu i mleko. Dodajte šećer, so i puter. Kada tečnost počne da vri u to dodajte brašno, i mešajte sve varjačom dok se kuva na srednje jakoj vatri, oko 1 minut. Sklonite smesu sa vatre i ostavite je 5 minuta da se prohladi.

Za to vreme razbijte sva jaja i stavite ih u jednu posudu. Postepeno ih dodavajte smesi sa brašnom energično mešajući sve varjačom. Malo će da potraje dok ne dobijete dobro umućenu smesu. Smesa traba da bude ujednačena, elastična i glatka.

Testo stavite u dresir kesu i istiskujte ga na pleh, najpre napravite jedan krug, pa do njega, spolja, sledeći, pa unutra treći, preko četvrti, i tim redom dok ne potrošite svo testo (pogledajte gornju sliku).

Pecite testo na srednjoj rešetki 15 minuta na 200C (400F), zatim smanjite temperaturu na 175C (350F) i pecite još oko 25 minuta dok kora lepo ne porumeni. Nemojte da otvarate rernu u prvih 15 minuta pečenja, kad testo narasta. Važno je da se testo dobro ispeče, jer suprotno neće biti dovoljno hrskavo, samo će da splasne.

Kad se testo ispeklo, odmah ga izbušite na više mesta, da para iznutra može da izađe. Prebacite pecivo na rešetku za hlađenje. Kad se kora ohladila reckavim nožem je isecite celu na pola.

Slaganje kolača:

Na donju koru najpre stavite grilijaš krem koristeći dresir vrećicu, pa zatim stavite umućeni šlag i na kraju preko šlaga rasporedite jagode iseckane na polovine, pokrijte sve gornjom korom i pospite je šećerom u prahu.

Kolač secite reckavim nožem, nije uopšte komplikovano kako izgleda.


Continue Reading

Domaći kroasani za pamćenje

Dobri kroasani su retka vrsta, većina onoga što se prodaje nije ni blizu onome kako ja zamišljam dobro spremljeno francusko pecivo. Tek onda kad sam sama počela da ih spremam, shvatila sam zašto je to tako, uopšte nije jednostavno napraviti kroasane, onako da budu savršeni. Recimo makaronsi nisu ni blizu izazovu koji predstavljaju kroasani.

U suštini, tu nema previše sastojaka, ni komplikovanih detalja, a opet ima toliko faktora koji utiču na krajnji rezultat. Istina je da kroz praksu možete da dođete do odličnog recepta, ali i dalje će svaki put rezultati varirati, jer često ne možete da imate potpunu kontrolu nad svim faktorima, zato se i kaže da je pravljenje kroasana čista umetnost.

Domaći kroasani 10-1

Pre ovih kroasana jedino što sam pravila sa lisnatim testom su bili kronats, ali to je pak drugačija vrsta peciva, tako da je ovo neka vrsta premijere peciva od lisnatog testa na blogu. Imam već listu u glavi stvari koje ću da pravim od lisnatog testa: predivno portugalsko pecivo sa kremom, pasteis de nata, zatim krafin, pecivo koje predstavlja hibrid mafina i kroasana, francuska peciva –  palmiers, kougn-amann, mille-feille, danska peciva i naravno žu-žu, omiljeno pecivo moje ćerke kad ode u Srbiju.

Inače, od istog ovog testa za kroasane sam pravila pain au chocolat, i super je ispao.

Domaći kroasani 2-1

Meni je cela zima, a i početak proleća, prošao u brizi, baš mučan period, trebalo mi je nešto, neki zahtevan projekat, da mi skrene misli, a i da me nauči strpljenju. I tako je pravljenje kroasana postala moja višenedeljna opsesija. Prvi put mi nije baš dobro ispao, nisam bila dovoljno strpljiva, drugi put je bio već malo bolji, zatim su usledili treći, četvrti, i peti, poslednji pokušaj… svakog puta kroasani su bili sve bolji.

Volim te male pobedice, nema veze koliko je mali projekat, ja verujem u male korake. Pobedica po pobedica, svaki uspeh osnažuje, donosi sigurnost, nedostatak straha i rast samopuzdanja, i na kraju, kad se sve to sakupi, vodi u jedan smislen život.

Domaće lisnato testo korasani
Mogla je tekstura da bude i vazdušastija, ali je korektna. Dakle, presek kroasana treba da izgleda kao saće.

Dakle savršen kroasan treba da bude spolja nežno hrskav, unutra izdašan i mekan, sa presekom koji izgleda kao saće. Kad ga uzmete u ruku treba da je lagan. Kad ga zagrizete, treba da se rastopite od miline. Miris putera koji izlazi iz rerne će vas potpuno zaludeti, tako da kad kroasane budete vadili iz rerne, nećete moći da se kontrolišete, ali, ipak sačekajte par minuta da se malo prohlade.

Domaći kroasani 1-1

Dane sam provela studirajući kako da napravim dobre kroasane, na šta treba da obratim posebnu pažnju, kako da rešim moj problem sa njima, svaki autor je imao neku svoju priču. Odgledala sam desetine videa, čak i one na francuskom, malo sam obnovila znanje jezika. Onda sam zatražila pomoć od Suzane, autora bloga Savoury trips, setila sam se da je u kulinarskoj školi u Francuskoj, i ona mi je takođe pomogla. I tako sam skupljala znanje, savete, i svaki put kada sam ih pravila promenila bi po neku stvar.

Vremenom sam došla sam do zaključka da postoji par ključnih varijabli kada je pravljenje kroasana u pitanju – temperatura, za narastanja testa i za pečenje, razvlačanje testa tj. formiranje slojeva i kvalitet sastojaka.

Domaći kroasani 9-1

Brašno

Koristite brašno za opštu upotrebu, nema potrebe za brašnom sa većim procentom glutena.

Puter

Kvalitet putera je veoma važan, nemojte da štedite na njemu, on mora da poseduje oko 81% mlečne masti. Ukoliko živite u Americi, gledajte da nabavite evropski puter, najuspešniji se pokazao onaj marke Plugra.

Najbolji način da razvučete puter u tanak sloj je da ga stavite u kesu za zamrzivač, kad malo omekša oklagijom ga razvucite u jednaki sloj.

Testo

Postoji neko pravilo da odnos putera prema brašnu bude oko 55%, ja sam se odlučila za nešto manju količinu. Testo za kroasane se ne mesi dugo, 8 minuta je sasvim dovoljno. Dodaje se i mleko u testo, ali onda postaju nepotrebno meki.

Razvlačenje testa

Ovo je veoma važan segment, testo mora uvek da bude hladno, kao i sloj putera u njemu, prilikom razvlačenja. Takođe, čim osetite da je testo suviše kruto i neće da se razvlači, presavijte ga u obliku pisma, uvijte u plastičnu foliju, i vratite u frižider da odmori 10-20 minuta. Posle toga će lakše da se razvlači.

Kada spajate testo i puter važno je da oba budu približne črstine.

Narastanje

Sasvim je ok da testo narasta u frižideru, ima dovoljno vremena za to. Ipak, kada već oblikovani kroasani treba poslednji put da narastu, veoma je važno da to bude u određenim uslovima. Ostavite testo da narasta na 25C oko 2 sata, ili na 22C oko 3 sata. Ako ne narastu dovoljno, tokom pečenja puter će iscureti iz testa, napraviti bukvalno baricu na plehu, a zatim će dno kroasana da upije tu mast zbog čega će postati nekako težak. Takođe, po površini kroasan će imati vrlo izražene slojeve, koji izgledaju rustično, ali to nije dobro jer kroasan neće biti mek i rastresit. To je bio moj glavni problem. Na slici ispod možete da vidite kako takvi krosani izgledaju.

Domaći kroasani-1

Moram da vam ispričam jednu simpatičnu anegdotu vezanu za kroasane. Naime, skoro smo dobili u komšiluku mnogo lepu pekaru, imaju sjajne hlebove i bejgelsi su im super, međutim kroasani su im loši, upravo zbog toga što je pekar nestrpljiv i stavlja ih u rernu dok još nisu dobro narasli. Imaju baš izražene slojeve i nekako su grubi i suvi. Nisam mogla da izdržim, pa sam im jednom prilikom rekla da su im kroasani underproofed, što nisu baš dočekali sa oduševljenjem. I pre neki dan odem ja u tu pekaru sa mojom prijateljicom na kafu, i tu sretnem jednu poznanicu, i ona mi tu šapatom kaže, tvoji su kroasani mnogo bolji, videla sam ih na instagramu, doduše nisam ih probala, ali mi izgledaju baš profesionalno. E, znaš šta, sledeći put kad ih budem pravila, ima da ti ih donesem, kažem joj ja:)

Domaći kroasani 4-1

Pečenje

Kod pečenja peciva treba biti pažljiv, dosta toga zavisi od vaše rerne. Ja sam eksperimentisala sa različitim temperaturama rerne, i u mojoj rerni kroasani najlepše ispadnu na 180C (378F), a moja rerna je prilično jaka. Kada se kroasani paku najpre na 200C (400F) i više, oni često zagore pri vrhu. Tako da je najbolje kombinovati ove dve temperature, najpre krosane pecite na visokoj, a zatim na nižoj temperaturi.

Domaći kroasani 3-1

Obavezno pogledajte moj video na YouTube, koji  će vam puno pomoći u pravljenju kroasana.

Kroasani


Sastojci za 12 kroasana:

500g brašna za opštu upotrebu + rad sa testom

15g suvog instant kvasca, 25g običnog suvog kvasca

2 kašičice soli

40g šećera

100g putera, otopljenog

250ml mlake vode

225g kvalitetnog putera

1 jaje, umućeno, za premaz

 

Priprema:

1. dan

Prvog dana umesite testo. Pomešajte brašno sa solju i kvascem. Dodajte mu vodu, šećer i otopljeni puter. Mešajte sve u mikseru za testo na najslabijoj brzini, ili ručno, oko 8 minuta. Oblikujte testo u loptu, stavite ga u posudu u kojoj će da naraste, pokrijte plastičnom folijom i čekajte oko 2 sata da se testo udvostruči.

Zatim ga rukama izdužite, preklopite kao pismo, uvijte u plastičnu foliju, i stavite u frižidar da prenoći.

2. dan

Najpre istanjite puter. Postoje više različitih metoda, ali meni je najjednostavnija kada se malko omekšao puter stavi u kesu za zamrzivač, dimenzija 16 x 16cm,  i onda oklagijom istanji. Vratite puter u frižider, i posle pola sata izvadite ga kao i testo koje je prenoćilo.

I prelamanje testa

Testo razvucite oklagijom u oblik pravougaonika dimenzija 18 x 34 cm. Stanjen puter stavite na jednu polovinu testa, pa ga preklopite sa drugom stranom. Rukama spojte ivice testa, i onda sve zajedno razvlačite oklagijom dok ne dobijete pravougaonik dimenzija 18  x 64 cm.

Testo, koje je u obliku izduženog prvougaonika preklopite tako što ćete jednim krakom preklopiti 2/3 duže stranice, a drugu stranicu ćete presaviti tako da ona dodiruje drugu. Ponovo oklagijom razvlačite testo po dužoj strani dok ne dobijete pravougaonik 18 x 50 cm, presavijte ga na pola, uvijte u foliju i stavite u frižider da odstoji 30 minuta.

  • Tokom razvlačenja testa radnu površinu pospite sa malo brašna.
  • Ukoliko je testo teško za razvlačenje, presavijte ga u obliku pisma, uvijte u foliju i stavite u frižider da se opusti 10-20 minuta. To isto uradite ako primetite da se testo zagrejalo.
  • Ukoliko puter proviri iz testa, pospite ga sa malo brašna.
  • Takođe, tokom presavijanja testa uvek četkicom uklonite višak brašna.
  • Možete da koristite razne oklagije, ja sam izabrala mramornu zato što hladi testo i zato što je teška.
  • Trebaće vam dosta snage za razvlačenje testa.
  • Kada razvlačite testo krenite od centra ka jednom kraju, pa ka drugom, tako će se testo ravnomerno razviti.

II prelamanje testa

Izvadite testo iz frižidera i ravijajte ga po kraćoj stranici dok ne dobijete pravougaonik 18 x 64 cm. Njega presavijte u oblik pisma po dužoj stranici. Uvijte ga u foliju i stavite u frižider na 30 minuta.

Na kraju testo razvijte u pravugaonik 18 x 60 cm, nožem ga podelite na pola i jedan deo uvijte u foliju, i ostavite u frižider za kasnije, a drugi deo razvucite u pravougaonik 20x 45 cm. Oštrim nožem isecite testo u šest jednakih trouglova, ostaće vam dva ekstra, sa kraja, nesavršenog oblika.

Svaki trougao zasecite po sredini, pri osnovi, tako će bolje da se ispeče sredina kroasana. Svaki trougao malo razvucite rukama, i onda zarolajte, počevši od osnove, tako da testo bude dobro zategnuto. Kraj trougla treba da bude na dnu kroasana. Rasporedite testo po plitkom plehu, koga ste obložili papirom za pečenje, sa razmakom, i svaki kroasan premažite dobro umućenim jajetom. Pokrijte kroasane plastičinom folijom i ostavite testo da poslednji put naraste.

Ovo je ključna faza, zapamtite da kroasani moraju dugo da narastaju. Najbolje da ih stavite u frižider da prenoće, pa ih sutradan pecite. Na temperaturi od 22C im treba  minimum 3 sata da narastu.

Domaće lisnato testo 3-1

3. dan

Zagrejte rernu na 200C (400F). Pre nego što ćete ih staviti u rernu još jednom ih premažite umućenim jajetom. Pecite kroasana oko 10 minuta, zatim smanjite temperaturu na 180C (375F) i pecite još 10-12 minuta, tokom pečenja, na polovini, okrenite pleh.

Sačekajte da se kroasani malo ohlade a onda ih služite najbolje uz džem (ovaj od jagoda i rabarbare je savršen) i uz kafu.

Sutradan, napravite novu turu, od preostalog testa.


 

Domaći kroasani 6-1

Domaći kroasani 5-1

 

 

 

Continue Reading

Šargarepa sa ruzmarinom pečena u rerni i Čorba od šargarepe i đumbira

Da li znate da su prvobitne šargarepe bile bele, žute i ljubičaste boje, baš kao ove na fotografiji? Šargarepa je postala naradžasta, kakvu je danas koristimo, u 16/17. veku, i to zahvaljujući metodom selekcije od strane vrednih holandskih poljoprivrednika koji su pokušavali da dobiju ukusniju i oku privlačniju vrstu. Neki smatraju da je naradžasta boja izabrana zbog holandske kraljevske porodice Oranski (Oranje), u prevodu – narandžasti.

Šargarepa narandžaste boje, koja je puna beta karotena, vremenom je postala apsolutno dominantna, kako zbog svog ukusa tako i zbog svoje privlačne boje. Opet i u drugim bojama šargarepa je veoma lepa, pogotovo kada se različite boje pomešaju, otuda ne čudi da se veze raznobojnih šargarepa sve više pojavljuju u rafovima prodavnica.

Tako je recimo i plavi patlidžan od bele boje dogurao do ljubičaste.

Šargarepa obično ima epizodnu ulogu u jelima, iako je skoro svugde koristimo. Sada konačno može da zasija punim sjajem, u jelima koja slede ima glavnu ulogu. Oba jela se jednostavno prave, imaju divan ukus, okrepljuju i umiruju i zdrava su. Zaista ne postoji bolji izbor jela za ove zimske dane.

argarepa iz rerne 1-1

Šargarepa sa ruzmarinom pečena u rerni

Šargarepa, kad se peče u rerni, dobija sasvim drugačiji ukus on onoga kada se kuva, i to mnogo bolji. Kada se peče ona se karamelizuje, postane fino slatka, još kad se pomeša sa začinskim biljem kao što je ruzmarin, onda je to jedan poseban gurmanski doživljaj. Možete da ih pečete zajedno sa krompirom, odlično se slažu, tako ćete dobiti ukusan i hranljiv prilog raznom mesu, kao recimo krmenadlama ili pečenici. Takođe, možete ih kombinovati sa pečenim paštrnakom, i on je savršenog ukusa kad se ispeče.

Sada mi pade na pamet još jedan odličan prilog od ovog povrća, kada se šargarepe ne peku u rerni već se dinstaju – u pitanju je čuveni cušpajz, ali sa medom i balzamik sirćetom.

argarepa pečena u rerni-1


Sastojci:

500g šargarepe, oljuštene i iseckane na manje komade

300g crvenog krompira, oljuštenog i iseckanog na manje komade

2 kašike ruzmarina, sitno iseckanog

3 čena belog luka, sitno iseckanog

4 kašike maslinovog ulja

1/2 kašičice soli

1/4 kašičice sveže samlevenog bibera

Priprema:

Zagrejte rernu na 220C (425F). Pripremite veći plitki pleh, obložite ga papirom za pečenje.

Iseckane sastojke pomešajte sa maslinovim uljem, solju i biberom. Smesu ravnomerno rasporedite po plehu i pecite u zagrejanoj rerni, 30-35 minuta. U međuvremenu promešajte povrće par puta.

Prilog služite odmah.


orba od šargarepe i đumbira 5-1

Čorba od šargarepe i đumbira

Potaž čorba od šargarepe je odavno poznata u francuskoj kuhinji pod nazivom Potage de Crécy. Najbolji način da napravite čorbu od šargarepe je da je najpre ispečete u rerni, zatim da joj dodate supu ili vodu, izblendate, i onda stavite na kraju u nju slatku pavlaku, bademovo mleko ili ono od kokosa. Dodatak đumbira je odličan izbor, pogotovo ako ste opsednuti njime kao što sam ja ove zime, on čorbi daje lepu osvežavajuću i ljutkastu aromu. Nećete pogrešiti ni ako čorbi dodate kari začin.

orba od šargarepe i đumbira 4-1


Sastojci:

900g šargarepe, oljuštene i iseckane na manje komade

2 kašike ruzmarina, sitno iseckanog

3 čena belog luka, sitno iseckanog

4 kašike maslinovog ulja

1/2 kašičice soli

1/4 kašičice sveže samleveng bibera

1 kašika svežeg đumbira, sitno iseckanog

4-5 šolja pileće supe ili vode

1 šolja slatke (neutralne) pavlake, ili mleka od badema, ili kokosovog mleka

Priprema:

Najpre ispecite šargarepe u rerni, kao što je opisano u gornjem receptu.

U dubljoj šerpi sipajtu supu, ili vodu, i u nju izručite ispečenu šargarepu zajedno sa preostalim sadržajem iz pleha. Tome dodajte iseckan đumbir. Kuvajte čorbu oko 30 minuta na srednje jakoj vatri. Na kraju čorbu izblendajte štapnim mikserom, dodajte slatku pavlaku, mleko od badema, ili mleko od kokosa. Dodajte soli i bibera ako je potrebno, ponovo zagrejte čorbu i služite je odmah.


orba od šargarepe i đumbira 2-1

Continue Reading

Krofnice sa sirom i orasima (Gougères)

Ako ste se ikada zapitali kako bi izgledale slane princes krofne, evo odgovora, to su vam gužer (Gougères). Ove slane krofnice, doduše bez fila, su popularno pecivo koje dolazi iz Francuske. Prave se od istog testa koje se koristi za princes krofne poznatog pod nazivom šu (choux). Ja ih često pravim za žurke, ili kao predjelo za goste, u poslednjih mesec dana sam ih spremala čak dva puta. Vrlo su ukusne i neobično zarazne.

Umesto Grijera, švajcarskog sira izuzetnog ukusa koji se koristi za spremanje fondu-a, možete koristiti Ementaler ili Čedar sir.

Krofnice sa sirom i orasima 3-1

A sada da se podsetimo šta se još pravi sa pâte à choux:

Krofnice sa sirom i orasima 8-1

Krofnice sa sirom i orasima (Gougères)

Krofnice sa sirom i orasima 7-1


 

Sastojci za testo (pâte à choux):

125ml vode

125ml mleka

1 kašičica šećera

1 kašičica soli

115g putera

130g brašna

4 jaja, srednje veličine

1/4 kašičice izrendanog muskantnog oraščića

120g izrendanog sira (Grijer, Ementaler ili Čedar)

50g iseckanih oraha

 

 

 

Priprema :

Zagrejte rernu na 220C (425F). Pripremite dva tanka pleha. Stavite na njih papir za pečenje. Pripremite dresir kesu sa kružnim pipkom, prečnika oko 2cm, ili kašiku za sladoled. U rerni postavite pregrade na gornju i donju trećinu.

U šerpi srednje veličine zagrejte vodu i mleko. Dodajte tome šećer, so, izrendani muskatni oraščić i puter. Kada tečnost počne da vri, i puter se istopi, u to dodajte brašno, i mešajte sve varjačom, dok se kuva na srednje jakoj vatri, oko 1 minut. Sklonite smesu sa vatre i ostavite je 5 minuta da se prohladi.

Za to vreme razbijte sva jaja i stavite ih u jednu posudu. Postepeno ih dodavajte smesi sa brašnom energično mešajući sve varjačom. Dobijena smesa treba da bude ujednačena i elastična. Na kraju umešajte izrendan sir i iseckane orahe.

Testo stavite u dresir kesu i istiskujte ga na pleh, ostavite razmak jer će testo narasti tokom pečenja. Ili umesto dresir kese koristite kašiku za sladoled, kao što sam ja činila.

Pošto ste stavili testo da se peče smanjite temperaturu na 190C (375F), i pecite oko 25 minuta dok krofne lepo ne porumene. Negde na pola vremena zamenite mesta plehova, onaj sa gornje pregrade stavite na donju, i obrnuto. Nemojte da otvarate rernu u prvih 13 minuta pečenja, kad testo narasta. Važno je da se testo dobro ispeče, jer suprotno neće biti dovoljno nabujalo i hrskavo, samo će da se slepi.

Kad se testo ispeklo, odmah ga izbušite na jednom mestu, da para iznutra može da izađe. Prebacite pecivo na rešetku za hlađenje.



 

Continue Reading

Praznični kolači, II deo (kolačići sa grejpfrutom i kolačići sa čokoladom i bademom)

Na blogu i ove nedelje se družimo sa prazničnim sitnim kolačima. Prošle nedelje su to bili kolači sa limunom i makom,  kao i kolači sa ukrasnim posipom, a ove nedelje vam predstavljam kolače sa ružičastim grejpfrutom i sušenim cvetovima hibiskusa i kolače sa čokoladom i bademima. Mislim da je to bila raznovrsna i zanimljiva kolekcija sitnih kolača, kako da se iznese pred goste, tako i da se upakuje i pošalje kao poklon.

Sitni kolači-1

Ipak, kolači sa ružičastim grejpfrutom su bili apsolutni pobednik ovog meseca. Svi oni koji su ih probali imali su identičnu reakciju, potpuno su bili zatečeni ukusom, teksturom i uopšte idejom da postoje kolači sa grejpfrutom. Iako sam osnovni recept preuzela odavde, tu ima i mog pečata, kao recimo dodatak osušenih cvetova hibiskusa, i njihov izgled. Možete izostaviti cvetove hibiskusa, ali radije nemojte, recimo koristite čaj od hibiskusa, mislim da se njihov kiseli ukus savršeno slaže sa slatkoćom glazure.

Za pravljenje ovog kolača koristite ružičasti grejpfrut, to je onaj sa ružičastom korom i crvenim mesom, jer je njegov ukus bolji i slađi od žutog. Inače, grejpfrut daje ovim kolačima divnu osvežavajuću aromu.

Sitni kolači 7-1

Kolači sa čokoladom i bademom su tipični sitni francuski kolači, petit four. Dva puta sam ih pravila, prvi put neuspešno, previše sam mutila belanca, pa sam na kraju dobila makaronse. Nisu ni takvi loši, ali meni se više sviđaju tanji.

Sitni kolači 8-1

Sitni kolači 9-1

 

Kolačići sa grejpfrutom (Grapefruit Shortbread Cookies)

Sitni kolači 2-1


Sastojci:

1 ružičasti grejpfrut, nastružite koricu i iscedite sok

 

260g brašna

1/2 kašičice soli

 

225g putera, na sobnoj temperaturi

125g šećera u prahu

2 pune kašike istrugane korice grejpfruta

1 krupnije žumance, na sobnoj temperaturi

 

 

Za glazuru:

125g šećera u prahu

Prstohvat soli

2 kašike soka od grejpfruta

2 kašičice istrugane korice grejpfruta

1-2 kapljice crvene boje

 

Za dekoraciju: osušeni cvetovi hibiskusa

 

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 190C (375F) i pripremite dva plitka pleha obložena papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte brašno sa solju.

U drugoj većoj posudi mikserom umutite omekšao puter sa šećerom. Kad dobijete kremastu i ujednačenu smesu dodaje istruganu koricu grejpfruta i žumance. Zatim dodajte smesu sa brašnom, ali postepeno.

Kad ste dobili dobro umešano testo onda ga prebacite na radnu površinu, koju ste posuli brašnom, i oklagijom razvucite testo na debljinu oko 5 mm. Kružni kalupima, prečnika oko 5 cm, isecajte testo, a zatim ga stavite na obloženi pleh.

Pecite kolače na srednjoj pregradi 10 -15 minuta. pre nego što počnu da rumene po ivici. Izvadite kolače iz rerne kad su gotovi, ali ih ostavite u plehu da se stvrdnu, par minuta, a zatim prebacite na rešetku da se potpuno ohlade.

Glazuru napravite tako što ćete pomešati šećer u prahu, so, sok od ružičastog grejpfruta i na kraju dodajte crvenu boju. Količina sastojaka može da varira. Kad ste dobili ujednačenu i ne previše retku smesu stavite je u dresir kesicu i nanosite glazuru po ohlađenom biskvitu.  Zatim odmah u glazuru utisnite osušene listove hibiskusa.

Čuvajte kolačiće u zatvorenoj kutiji.

 


Sitni kolači 5-1

Sitni kolači 4-1

 

Kolačići sa čokoladom i bademom (Chocolate-Almond Petit Four Cookies)

Sitni kolači 3-1


Sastojci:

15 komada sirovih badema

2 belanaca, na sobnoj temperaturi

175g šećera

1/2 kašičice ekstrekta od badema

100g brašna od badema

25g kakaa

1/4 kašičice soli

 

120g kvalitetne poluslatke čokolade

 

Priprema:

Najpre očistite badem od opne tako što ćete ih potopiti u vrelu vodu. Ostavite ih tako jedan minuta a zatim ocedite. Rukama odvajajte opnu od badema, a zatim bademe osušite. Na kraju ih nožem, po ivici, presecite na dva jednaka dela.

Zagrejte rernu na 190C (375F) i pripremite dva plitka pleha obložena papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte brašno od badema, kakao i so. Prosejte smesu par puta.

U drugoj, većoj posudi, mikserom umutite belanca sa šećerom, samo par minuta, ne bi trebalo da dobijete sneg. Zatim dodajte ekstrakt od badema i smesu sa brašnom od badema i kakaa.

Kad ste dobili dobro umešanu smesu onda je stavite u dresir kesicu sa užim okruglim nastavkom. Istiskujte smesu na obloženi pleh u oblik prave linije dužine oko 5cm i širine 1cm. Napravite razmak između jer će se kolači raširiti tokom pečenja. U istisnutu smesu utisnite po sredini polovinu oljuštenog badema.

Pecite kolače oko 6 minuta, na srednjoj pregradi. Izvadite kolače iz rerne kad su gotovi, ali ih ostavite u plehu da se stvrdnu, par minuta, a zatim prebacite na rešetku da se potpuno ohlade.

U duplom sudu na pari otopite čokoladu. U nju umačite krajeve kolača, i stavljajte ih na rešetku. Kad se čokolada stvrdnula kolača je spreman za serviranje.

Čuvajte kolačiće u zatvorenoj kutiji.


 

 

Continue Reading

Losos u kremastom sosu sa špagetima

Pored klasičnog mediteranskog načina pripreme ribe u rerni (pogledajte Losos iz rerne sa komoračom i belim vinom), kojeg često spremam, ja se nekad baš uželim francuskog pristupa pripremi ribe – isprženi fileti ribe u tiganju sa sosom na bazi slatke pavlake i začinskim biljem. Jer niko ne zna kao Francuzi da uzdigne jelo na jedan novi nivo tako što će ga obogatiti zanosnim sosom. Ideju za ovo jelo dobila sam gledajući čuvenog francuskog kuvara Mišela Truagroa, koji sprema čuveno jelo Losos sa zeljem u čuvenom restoranu La Maison Troisgros. Dok čekam da se pojavi prvo zelje na pijaci, ili da poraste ono zasađeno u mojoj baši, bogami ovog proleća ima da se načekam, ja sam rešila da napravim jedno dosta slično jelo.

Losos je fenomenalna riba, možete da je pripremate na razne načine i kombinujete sa raznim namirnicama, otuda veliki broj recepata sa ovom ribom na mom blogu. Evo i u ovom sosu, sličan pravim sa piletinom, je neobično ukusan. Ukoliko nemate estragon koristite timijan.

Iz ovog jela možete potpuno da izostavite špagete. U tom slučaju ne cepkajte losos nego filete prelijte sosom, i takvo jelo služite uz pirinač, kus-kus, ili još bolje uz prepečen baget ili sličan kvalitetan hleb. Ovo jelo je pre svega pravljeno za moju decu, kojima inače cepkam losos zbog kostiju. Takođe, ona obožavaju brokoli, kao i špagete.

Losos u kremastom sosu sa špagetima

 

Losos u kremastom sosu sa špagetima

Losos u kremastom sosu sa špagetima


Sastojci:

500g fileta lososa

So i biber

1 kašika maslinovog ulja

 

2 kašike putera

2 ljutike, ili 1 običan luk, sitno iseckan

4 grančice estragona (ili timijana)

450ml slatke pavlake

120ml suvog belog vina

1 kašika limunovog soka

So i biber prema ukusu

1 šaka sveže samlevenog parmezana

 

Za služenje: brokoli pripremljeni na pari, limun

 

Priprema:

Najpre ispržite filete lososa u tučanom tiganju. Kako se prže fileti ribe pogledajte ovde. Kod pripreme lososa treba da znate da se meso termički obrađuje kratko na visokoj temperaturi. Dakle na dobro zagrejanom maslinovom ulju pržite ribu, u koju ste utrljali so i biber, najpre stranu sa kožom pecite 2/3 vremena, a onda drugu stranu oko 1/3 vremena. Vreme zavisi od veličine i debljine fileta, to lako možete da utvrdite, jer losos je gotov kada meso svuda posvetli.

Kada su fileti pečeni obložite ih aluminijumskom folijom. Kad se malo prohlade, viljuškom ili prstima iscepkajte meso, kožu odstranite.

U tučanom tiganju u kojem ste pržili filete lososa napravite sos. Zagrejte tiganj, dodajte mu puter, i na srednje jakoj vatri propržite luk, 2-3 minuta, tome dodajte estragon, zatim slatku pavlaku, belo vino i na kraju limunov sok. Dodajte soli i bibera prema ukusu. Kuvajte sos oko 3 minuta.

Dok spremate sos skuvajte špagete prema upustvima sa pakovanja, i skuvajte brokoli na pari.

Kada je sos gotov u njega stavite iscepkane filete lososa, izrendan parmezan i skuvanu testeninu.

Jelo služite odmah uz brokoli i kriške limuna.


 

Continue Reading

Klasičan francuski tost

Francuske prženice

Za mene je doručak vikendom uvek poseban događaj. Ne treba da pominjem da je i posebno bogat. Često ga pripremamo dan pre, obično ja to činim, dok moj muž sutradan doručak završava. Pošto sam muža pa skoro sasvim istisnula iz kuhinje, to su momenti kada mu dozvoljavam da zasija. Volim kada me ujutru probudi miris hrane, kada poslednja uđem u trpezariju, a tamo me čeka lepo postavljen sto, raskošni doručak, muž i deca.

Francuski tost se malo razlikuje od naših prženica, ali se drugačije služi. To je pre svega sladak doručak, kod nas su obično prženice slane i jedu se uz jogurt. Za pripremu francuskog tosta se koristi drugačiji hleb, jaja su obogaćena mlekom ili slatkom pavlakom, kao i začinima – cimet, oraščić i vanila. Poslužen uz razno voće, zajedno sa javorovim sirupom, francuski tost sa razlogom zaslužuje visoko mesto na mojoj listi omiljenih doručaka vikendom.

Ovde pronađite recept za nešto drugačiji francuski tost iz rerne.

Francuske prženice

Pravila za dobar francuski tost:

Veoma je važno od kakvog hleba pravite francuski tost, pravi izbor je obogaćeni slatki hleb kao što su hala i brioš.

Hleb mora da bude nekoliko dana star, tj. dobro osušen. Ukoliko imate svežiji hleb možete da ga osušite u rerni.

Kad sečete hleb gledajte da kriška bude debljine 1-1.5 cm.

Jaja moraju da budu dobro umućena, i u njih dodajte punomasno mleko ili slatku pavlaku.

Prženice ne bi trebalo da budu previše mekane i vlažne, i da se raspadaju. Idealno je da spolja budu hrskave, a unutra pomalo kremaste.

Francuski tost 5-1

 

Top 5 dokumentarnih emisija o kuvanju

Već neko vreme planiram da udenem ovu listu izuzetnih radova koje morate da pogledate ukoliko volite kuvanje. Gotovo sve emisije sa liste možete pronaći na Netfliksu.

 

Verujem da nema osobe koja neće uživati u ovom serijalu koji predstavlja najveće svetske kuvare. Izuzetna produkcija, predivna jela i interesantni detalji iz života kuvara će vas sigurno naterati da sa još više strasti pristupite kuvanju. Meni se posebno svidela  francuska verzija. 

Majkl Polan, autor ovog serijala, pokušava da edukuje ljude o hrani, njenom nastanku i značaju, i to na vrlo interesantan način. Moram da dodam da mi se mnogo  sviđa njegova kalifornijska bašta.

Za one koji vole da jedu i prave stejkove ovaj film je obavezan. U potrazi za najboljim stejkom autor obilazi zemlje širom sveta, od Amerike, Argetine, Škotske, Španije, Švedske pa sve do Japana.

Vrlo dirljiva priča o Jiru, suši majstoru, vlasniku majušnog japanskog restorana koji nosi tri Mišelinove zvezde. Iako ima 85 godina, Jiri i dalje radi ono što ume najbolje – pravi suši. On tome pristupa sa velikom predanošću, i dalje misli da u svom poslu ima dosta mesta za napredak.

Moram da priznam da za ovaj film morate da imate jak želudac. Ipak, zahvaljujući njemu upoznaćete daleka mesta i ljude, i vrlo drugačije kulture, i iznendićete se koliko sličnosti delite sa njima kada je hrana u pitanju.

 

 

Klasičan francuski tost

Francuski tost 7-1


Sastojci za 12 komada:

12 kriški starog hleba (najbolje ako imate hala hleb, recept pogledajte ovde)

5 jaja

120ml punomasnog mleka

1 kašičica ekstrakta vanile

1/4 kašičice nastruganog oraščića

1 kašičica cimeta u prahu

Prstohvat soli

1 kašika šećera

60g putera

 

Za služenje:

borovnice, iseckane jagode i banane

Šećer u prahu

Puter

Javorov sirup

 

 

Priprema:

Najpre isecite stari hleb na jednake kriške. Umutite jaja dobro, dadajte im mleko, šećer, so i začine.

U velikom tučanom tiganju zagrejte 1 kašiku putera na srednje jakoj vatri. Smesu sa jajima stavite u plitku i široku posudu. Pre nego što ćete staviti hleb u tiganj da se prži natopite ga smesom sa jajima sa obe strane.

Pržite prženice sa obe strane dok ne porumene. Posle svake ture dodajte po kašiku putera u tiganj.

Francuski tost služite dok je još topao sa šećerom u prahu, iseckanim voćem i javorovim sirupom.


 

Continue Reading

Piletina Marengo

Piletina Marengo može da bude svakodnevno jelo, a opet bez problema možete da ga iznesete gostima i svi odreda će uživati u njemu. Ima sve što treba jednom kvalitetnom jelu – raznovrsne sastojke, zavodljiv miris i lepo izbalansiran ukus, a i izgleda obećavajuće.

Legenda kaže da je jelo nastalo u čast Napoleonove pobede nad austrijskom vojskom u italijanskom mestu Marengo, i u svom izvornom obliku ima čudan spoj sastojaka, kao što su piletina i rakovi, pa još pržena jaja na oko. Po pravilu se stavljaju svi delovi jednog pileta, ali ja iskreno uglavnom koristim belo meso, pa je moj izbor bio da pohujem manje komada mesa sa grudi. Vi ne morate uopšte da pohujete meso, ako želite stavite sve delove pileta, ali ih duže kuvajte.

Piletina Marengo

Moram da priznam da sa izvesnim sentimentom gledam ove fotografije na postu koje su napravljene u mojoj bašti. Prošlu noć se desio prvi mraz, i jutros me je dočekao ne tako lep prizor, paradajz i paprike su se onako baš smrzli. Tokom dana su završili u satarašu, i to je bio zvanični kraj divne i neuobičajno tople jeseni.

 

 

Piletina Marengo

Piletina Marengo


Sastojci:

700g pilećih grudi i tamnijih delova mesa, isečeni na manje komade

1 kašičica soli

1/4 kašičice bibera

1/2 šolje brašna

2 kašike maslinovog ulja

1 kašika putera

1 luk, sitno iseckan

3 čena luka, sitno iseckana

1 crvena, žuta ili narandžasta babura, iseckana na tanje trake

250g šampinjona, iseckanih na manje komade

3 grančice timijana

2 lovorova lista

400ml kuvanog paradajza

120ml supe ili vode

120ml suvog belog vina

1/2 šake svežeg peršuna

So i biber prema ukusu

 

Priprema:

Komade mesa natapkajte papirnatim ubrusom a zatim u njih utrljajte so i biber. Zagrejte maslinovo ulje u šerpi na srednje jakoj vatri. Uvaljajte meso u brašno, višak otresite i stavite da se prži u ulju sa obe strane dok ne pobraoni, oko ukupno 6 minuta sa obe strane. Izvadite meso i u šerpu dodajte 1 kašiku putera i iseckan luk. Pržite luk uz stalno mešanje oko 1 minut, pa zatim dodajte beli luk. Posle pola minuta dodajte iseckanu papriku i šampinjone. Posle par minuta prženja dodajte kuvani paradajz, timijan i lovorov list, supu ili vodu. Kad tečnost počne da ključa, smanjite temperaturu i kuvajte sve još oko 5 minuta. Dospite belo vino. Dodajte meso koje ste pržili i kuvajte ga još 5 minuta na slaboj vatri. Probajte jelo i videti da li treba da dodate još začina.

Na kraju dodajte iseckani peršun, i služite jelo odmah uz kuvani pirinač ili krompir pire.

 


 

Continue Reading

Klafuti sa malinama, i priča o Džuliji Čajld

Klafuti sa malinama

Konačno sam dobila baš dobar klafuti (clafoutis). Ranije je bio ili nedovoljno pečen ili nezadovoljavajuće teksture, ovaj je baš potaman. Unutra je divno kremast, custardy što bi se reklo na egleskom jeziku, znači da je kao čvrst krem, a spolja po ivici je hrskav, sad znate o čemu vam priča. I ukus voća. Sa malinama svaki kolač je čudesan.

Ovo je recept Džulije Čajld, u njen originalno idu trešnje, mada ovaj kolač je odličan i sa višnjama i kajsijama. Ja sam iz nekog razloga dodavala iseckane pistaće, potpuno nepotrebno, jer ovaj kolač treba da ostane jednostavan, nema potrebe dodavati još ukusa i teksture. Pospite ga samo šećerom u prahu i to će biti sasvim dovoljno.

Kolač se jede još dok je topao. Ovaj moj je nestao u roku od petnaest minuta.

klafuti sa malinam

 

O Džuliji Čajld

Ukoliko pratite moj blog već ste primetili zastupljenost recepata Džulije Čajld, to je zato što volim francusku kuhinju, i osim toga ona mi se jedan od omiljenih kulinarskih gurua. Ti recepti su:

Goveđi gulaš

Pisaladijer

Torta kraljice od Sabe

Đenovska torta od čokolade i malina

 

Ako živite u Americi onda znate da je ona neka vrsta ikone, ne samo u gastronomskom svetu već generalno u pop kulturi. Intersovanje za nju je obnovljeno poslednjih godina posle izlaska filma Julie & Julia, a i po objavljivanju njene autobiograske knjige Moj život u Francuskoj (My Life in France). Oba dela su izuzetna i preporučujem ih svakom ko se bavi kuvanjem.

Džulija Čajld je ostavila dubok trag u američkoj kulinarskoj tradiciji tako što je prenela znanja i tehnike sofisticirane francuske kuhinje Amerikancima koji su u to vreme, 50 –ih i 60-ih godina prošlog veka, znali samo za procesuiranu, brzu i neukusnu hranu. Ne zna se kako joj je to pošlo za rukom, ali njena prva knjiga Mastering the Art of French Cooking, postala je best seler, što je u to vreme bilo vrlo neuobičajno za kuvare. I dan danas se ova debela knjiga (u međuvremenu je napisala i drugi deo) smatra kulinarskom biblijom. Sa današnje tačke gledišta njeno delo je pozamašno, prepuno informacija, skoro kao enciklopedija, nažalost nema fotografija, samo crteži, i za moj ukus previše komplikovana, kao što je i sama francuska kuhinja.

Kada bih mogla da biram šta da budem u sledećem životu onda bi to sigurno bila Džulija Čajld. Postoji nekoliko razloga zbog kojih bih, verujte mi, pristala da porastem njenih 188 cm i zauvek se odreknem nošenja visokih štikli: život u Parizu u mom omiljenom periodu (kraj 40-ih i početak 50-ih), kreativan i ekscentričan brak, uživanje u autentičnoj francuskoj kuhinji, uspeh i uticaj na naciju koja do nje nije ni znala šta znači kultura i umetnost kuvanja.

Džulija je rođena u veoma imućnoj porodici iz Kalifornije, što joj je omogućilo školovanje u najprestižnijim školama. Ipak, u svojoj mladosti ona nije pokazivala posebne talente niti se po bilo čemu izdvajala, bila je kako ju je njen muž opisivao prosečna i nefokusirana.

Za vreme Drugog svetskog rata radi u američkoj obaveštajnoj službi, gde u Šri Lanci upoznaje Pola Čajlda, ljubav svog života, koji će joj postati muž i koji će uticati na njena kasnija interesovanja. Bili su sjajan par, živeli su život punim plućima. On boem, umetnički i hedonistički nastrojen, ona praktična, temeljna i posvećana.

Posle rata zbog posla njenog muža odlazi u Pariz da živi što će se pokazati kao prekretnica u njenom životu. Pariz u to vreme, iako osiromašen od rata, i dalje je prepun šarma kome Džulija Čajld neće odoleti. Tamo će voditi skroman život, ali prepun prijatelja i doživljaja, a tu će steći i ogromna saznanja o kuvanju.

Prilikom putovanja u Pariz, oni brodom pristaju na obalu Normandije, gde će u jednom restoranu probati čuveno lokalno jelo Sole meunière. To jelo će ostaviti ogroman utisak na nju, posle će se pola veka kasnije prisećati svakog detalja u svojoj autobiografiji, i to se uzima kao ključni momenat u njenomj kulinarskoj karijeri.

Dok njen muž radi, ona se dosađuje u Parizu, i zato rešava da se upiše u čuvenu školu kuvanja Cordon Blue. Zatim upoznaje Louisette Bertholle i Simone Beck sa kojima će raditi na svom prvom kuvaru Mastering the Art of French Cooking. Kasnije odlazi da živi u Marsej, gde se zaljubljuje u južnofrancusku kuhinju.

Džulija, kako u životu tako i u kuvanju, imala je studiozan i temeljit pristup, a opet sa druge strane umela je tome da doda neposrednost i ono što Amerikaci zovu fun (zabavnost). Njen karakter, impozantna pojava, posvećenost i ljubav prema kuvanju i autentičnost doneće joj ogromu slavu kao autoru brojnih televizijskih emisija o kuvanju u kojima je učestvovala tokom skoro cele druge polovine dvadesetog veka. Interesantno je da joj se slava dogodila u njenim pedesetim.

Mnoge njene emisije su snimljene u njenoj kuhinji, koju je muž Pol specijalno projektovao da odgovara njenoj visini i koja se danas čuva u Smithsonian Muzeju američke istorije u Vašingtonu. Oko njene kuhinje uvek je najveća gužva što samo govori o značaju i popularnosti Džulije Čajld među Amerikancima.

Meni se učinila mala, pogotova za današnje američke standarde. Ipak, bakarne šerpe koje je puno koristila, i ostalo posuđe i pribor bih rado imala u svojoj kuhinji.

U svojim emisijama Džulija Čajld se rado odjavljivala jednom rečenicom sa kojom ću i ja da završim ovaj članak  „Bon Appetit“.

Za kuvar 8 (1 of 1)
Kuhinja Džulije Čajld u Muzeju američke istorije, Smithsonian, Vašington

 

Klafuti sa malinama

Klafuti 4-1


Sastojci:

320g malina

70g  šećera

3 jajeta

Prstohvat soli

1 kašika ekstrakta vanile

65g brašna

300ml mleka

2 kašike otopljenog putera + da namažete sud za pečenje

 

Za posipanje: šećer u prahu

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite sud za pečenje, prečnika oko 25cm.

Umutite mikserom jaja i šećera, pa tome dodajte brašno, mleko, ekstrakt vanile i otopljeni puter. Dobićete retku smesu. Najpre u sud stavite oko 1/3 testa i to pecite 10 minuta. Izvadite testo iz rerne i po njemu rasporedite maline, preko njih prelijte 2/3 testa i stavite da se peče još 45-50 minuta, dok ivica ne porumeni, a u sredini bude mekan, ali ne previše.

Izvadite kolač iz rerne, i ostavite ga oko 10 minuta da se ohladi. Pospite ga šećerom u prahu i služite još dok je topao.

 

Continue Reading

Tart sa jagodama

Francuski tart

U mnoštvu predivnih poslastica koje nam dolaze iz francuske kuhinje ova se izdvaja po svojoj lepoti, kako inače da izgleda kolač u kome je voće glavna dekoracija. Da ne pominjem ukus, znate već i sami da obožavam poslastice sa voćem.

Ovaj kolač može slobodno da se svrsta u kategoriju onih koje je prilično lako prave, a ostavljaju impresivan utisak deserta kojeg je teško pripremiti. Često se viđa u vitrinama poslastičarnica, neretko u mini izdanju. Osim jagoda može da se koristi razno voće, kupine, grožđe, breskve, kajsije, kivi, i kad se lepo arnažira izgleda prelepo. Preko voća se stavlja želatin ili džem od kajsija ili crvenih ribizli, koji ima puno pektina, što daje voću lepu glazuru.

Pored voća tu su kora i krem. Kora je  tipična za francuske slatke tartove, pâte sablée, a što se krema tiče gotovo se uvek koristi poslastičarski krem, baš sam o njemu pisala u prethodnom postu.

Tart sa jagodama

Sinoć sam bila na sjajnom koncertu, veče balkanske muzike u Baltimoru. Svirala su dva benda, jedan lokalni koji je uglavnom svirao rumunsku muziku, a drugi bend je bio Slavic Soul Party iz Bruklina. Ovaj poslednji, daleko poznatiji, je svirao muziku sa juga Srbije, cigansku sa mnogo upliva džeza, neki neobičan hibrid, divlji i zavodljiv ritam koji vas tera da non-stop igrate. I da, palo je kolce usred Baltimora, iako nas je tek nekoliko bilo iz Srbije. Bilo je neobično videti Amerikance, raznih rasa, i vrlo različitih godina, kako đuskaju uz našu muziku, to su isti pokreti koje viđate na našim veseljima, samo što su bili više funky. Tu je bilo par starijih parova koji se nisu zaustavljali celu noć, bili su glavni na podijumu za ples. U Americi na ovakvim događajima ćete videti ljude raznih dobi, uopšte nije zastupljena samo mlada publika kao kod nas, i to je super. Gledajući ih kako plešu, kako ih nosi neverovatna energija, shvatam kako dobra muzika, kao uostalom bilo koja umetnost, ima univerzalni jezik, kako nadahnjuje, bez obzira iz kog dela sveta došla, i to što je ne poznajte uopšte nije problem da uživate u njoj.

Trubači, kao i glavni bubnjar, koji je verovatno frontmen grupe, su bili sjajni, svi odreda, ali meni je srce ukrao harmonikaš (šta ću kad sam slaba na taj instrument, uključujući frulu), bila sam ubeđena da je naš čovek, u stvari je Amerikanac, kao i cela postava u bendu.

I tako, bila sam u kolu drugi put u roku od mesec dana, prvi put je bilo na srpskom festivalu u Potomaku, nedaleko od Vašingtona… i šta da vam kažem, I liked it!

 

 

Tart sa jagodama

Tart sa jagodama


Sastojci

za krem:

100g šećera

30g gustina

Prstohvat soli

4 žumanca

475ml mleka

35g putera

1 kašika ekstrakta vanile

 

za koru:

160g brašna

3 kašike šećera

1/2 kašičice soli

115g hladnog putera, iseckanog na manje komadiće

4 kašike veoma hladne vode

 

Oko 1/2 kg jagoda ili nekog drugog voća iseckanog na deblje listove

 

za glazuru: 1/2 kašika želatina ili 2 kašike džema od kajsija ili crvenih ribizla

 

Priprema krema:

Najpre pripremite krem, i to par sati pre, da bi se dovoljno ohladio i stegao. Priprema poslastičarskog krema je opisana u ovom postu.

 

Priprema kore:

U multipraktiku, ili ručno, najpre promešajte brašno, šećer i so sa hladnim puterom, potrebno vam je par obrtaja. Zatim postepeno dodavajte hladnu vodu, i posle par obrtaja, kad se stvori donekle ujednačena smesa, zaustavite multipraktik. Skupite testo i od njega napravite disk, uvijte ga u plastičnu foliju i  zatim ga prebacite u frižider da odstoji bar pola sata.

Zagrejte rernu na 190C (375F).

Pripremite pleh za pečenje tarta, kome se pomera dno, prečnika 28cm.

Izvadite testo iz frižidera, i oklagijom ga razvucite na radnoj površini koju ste posuli sa malo brašna, ili ga razvlačite na papiru za pečenje. Razvučeno teso prenesite oklagijom ili papirom za pečenje na pleh, rasporedite ga uz ivicu. Inače testo treba da prelazi preko ivice, nemojte da ga vučete, odstranite višak tako što ćete preći oklagijom preko pleha. Preko testa stavite aluminijumsku foliju, a na nju oko 1/2kg pasulja (dobro ga rasporedite uz ivicu), da bi testo sačuvalo oblik tokom pečenja. Pecite ga tako 10 minuta, a zatim izvadite pasulj i foliju i viljuškom testo izbockajte na nekoliko mesta. Vratite ga u rernu da se peče još oko 10 minuta, kad ivice počnu da tamne izvadite ga iz rerne.

Ostavite koru da se potpuno ohladi.

Priprema glazure:

1/2 kašike želatina u prahu stavite u 4 kašike hladne vode. Posle 10 minuta zagrejte sve na pari ili u mikrotalasnoj, dok smesa ne postane potpuno tečna. Kad se malo prohladi kuhinjskom četkicom premažite voće na tartu.

Ukoliko koristite džem od kajsije ili ribizle zagrejte ga sa 1 kašikom vode, pa time premažite voće.

Slaganje tarta:

U ohlađenu koru rasporedite poslastičarski krem. Ako je suviše gust, sačekajte da se malo zagreje. Preko njega ređajte iseckane jagode u vidu koncentričnih krugova. Na kraju stavite glazuru preko voća. Kad se glazura stvrdnula tart izvadite iz pleha i služite ga.

 


Tart sa jagodama

Continue Reading