Bearnez sos (Béarnaise sauce) i o francuskom peršunu (Chervil)

Francuski sosevi

U mojoj bašti postoje dve biljke koje uvek porane, takoreći su vesnici proleća, mnogo ih volim i uvek im se iznova obradujem kad vidim kako se pomaljaju iz zemlje. Jedna je vlašac, a druga francuski peršun, šervil. O vlašcu je već bilo priče na mom blogu, a sad je red na ovu drugu biljku.

 Francuski peršun (Chervil)

 

Nisam sigurna da je puno ljudi kod nas čulo za francuski peršun, verovatno ga je teško naći, što je šteta, jer ima divnu aromu i veoma se lako uzgaja. A ima miris koji neverovatno podseća na miris šume u rano proleće. Liči na običan peršun, ali su kod njega listovi dosta sitniji, i aroma je drugačija. Jednogodišnja je biljka, za razliku od peršuna koji je dvogodišnja. Inače, ja često koristim ovu biljku umesto peršuna.

Uspeva u rano proleće, već kad počnu da joj izbijaju cvetovi, a to se trenutno dešava, to je znak da je njen kraj uskoro. Zato sam morala da napravim Bearnez sos ovih dana, bez francuskog peršuna to ne bi bilo to. Takođe, koristila sam i ljutiku (shallot) i estragon iz bašte. To što sam pobrojala su esencijalne začinske biljke u francuskoj kuhinji.

Francuski sosevi

Pre nego što se bacim na recept za sos, staviću jedan mali uvodnik vezan za francuske soseve, za one koji vole da nešto nauče o njima.

Pošto su Francuzi vrlo sistematični kada je hrana u pitanju, kod njih postoji jasna sistematizacija soseva ustanovljena od gurua francuske kuhinje. Ova lista koja sledi su 5 najvećih francusih soseva iliti “majke sosevi”, postoji mnogo njihovih derivata koji zavise od sastojaka koje se koriste, ali je način pripreme isti. Ovi sosevi pripadaju francuskoj Haute cuisine iliti klasičnoj francuskoj kuhinji. Tih pet glavnih francuskih soseva su:

Bešamel sos (Sauce Béchamel), kod nas dobro poznat beli sos koji se pravi od brašna, putera i mleka.

Holandez sos (Sauce Hollandaise), emulzija koja se dobija od mućenja žumanaca sa otopljenim puterom i sokom od limuna. Recimo da predstavlja obogaćeni majonez. Na blogu već postoji recept za ovaj sos. Postoje i podkategorije tj. varijacije, a jedna od njih je Bearnez sos.

– Velute sos (Sauce Velouté), lagani sos od supe, i brašna i putera, kombinacija poslednja dva sastojka se na francuskom naziva ro (roux).

Španski sos (Sauce Espagnole), bogatog ukusa, dobija se od potamnelog roa i teleće supe.

Paradajz sos (Sauce Tomate).

 

 

Bearnez sos

Ovaj sos najbolje ide uz stejk, ali se koristi i za pravljenje jaja Benedikt, umesto Holandez sosa. Meni je super i uz ribu i morske plodove.


 

Sastojci:

5 kašika sirćeta od belog vina
5 kašika belog vina
8 komada crnog bibera u zrnu, veoma krupno samleven, ili istucan
3 kašike, iseckane ljutike

3 žumanceta, na sobnoj temperaturi

115g putera, otopljenog (originalni recept traži “očišćeni” puter, ali i ovakav je ok).

Soli prema ukusu
1 kašičica iseckanog estragona
1 kašika iseckanog svežeg francuskog peršuna

 

Priprema:

U maloj šerpici zagrejte belo vino, sirće, istucan crni biber i iseckanu ljutiku. Posle par minuta kuvanja doći će do redukcije, kada količina bude oko dve kašike sklonite je sa vatre. Procedite sadržaj i zadržite samo tečnost.

Stavite šerpu sa 1 cm visine vode na vatru da se zagreje, kad počne da ključa, smanjite vatru, na šerpu stavite vatrostali sud od stakla, ali da dno ne dotiče vodu. U sud stavite jaja koje ste umutili u tečnost sa sirćetom, i počnite da sve neprekidno mešate žicom za mućenje, već posle 2 minuta smesa će početi da biva kremasta. Počnite sa postepenim dodavanjem otopljnog putera uz stalno mešanje, posle 2 minuta sos bi trebalo da bude umućen. Ukoliko je suviše gust dodajte par kapi tople vode.

Na kraju umešajte iseckan francuski peršun i estragon, i so prema ukusu. Služite odmah, dok je sos topao.


Continue Reading

Palačinke sa brašnom od leblebija (Socca) i lagana salata od tunjevine

bezglutenske palačinke

Ukoliko volite da eksperimentišete sa zdravim sastojcima ovo je prava stvar za vas. Skoro sam objavila na blogu recept za Čokoladne mafine sa brašnom od leblebija, ovog puta sam se odlučila za slanu varijantu – palačinke. Originalni recept možete da vidite ovde.

Iako sam dugo mislila da je ovo brašno svojstveno bliskoistočnoj kuhinji, valjda zato što sam ga otuda nabavljala, brašno od leblebija se koristi i u Španiji, Francuskoj i Italiji, u mediteranskom delu. Obično se od njega prave palačinke ili tanki hleb, prodaje se kao ulična hrana, a ja sam ovaj put izabrala francusku varijantu, Socca.

Kad pravite testo stavite brašno i vodu u razmeri 1:1. Testo mora da odstoji 2 sata. Ove palačinke mogu da se peku u rerni ali i kao klasične palačinke, na tiganju na šporetu.

Što se tiče kremaste salate od tunjevine samo da kažem da je grčki jogurt dosta dobra zamena za kiselu pavlaku i majonez, uobičajne sastojke kremastih salata. To je i mnogo zdravija varijanta. Još da dodam su kremaste salate moja specijalnost, i to samo zbog toga što u njih stavljam puno začinskog bilja, ova salata je ipak zimska varijanta, ali da znate da uvek možete da dodate masline ili kapar umesto začinskog bilja. Zelena salata je iz mog plastenika, to kao ponosna vrtlarka ne mogu da izostavim.


Sastojci za palačinke od leblebija:

1 šolja (125g) brašna od leblebija
1 šolja (235ml) vode
2 kašike maslinovog ulja + za posipanje
1/2 kašičice soli
1 kašika iseckanog ruzmarina
1/4 kašičice samlevenog kumina
1/4 kašičice samlevenog crnog bibera

Sastojci za salatu od tunjevine:

1 veća konzerva (340g) tunjevine
1 mladi luk, iseckan
1 stablo celera, iseckan
Pola šake maslina, icekanih
1 kašika limunovog soka
So i crni biber prema ukusu
1 šolja grčkog jogurta
1 kašika maslinovog ulja, ukoliko je tunjevina u vodi a ne u ulju

Priprema:

Pomešajte vodu, brašno od leblebija, 2 kašike maslinovog ulja, so i začine. Tu smesu ostavite na sobnoj temperaturi oko 2 sata.

Rernu podesite na opciju grill/broil, stavite okrugao pleh prečnika oko 25cm, koji ste predhodno nauljili, sačekajte oko 10 minuta da se rerna zagreje. Zatim izvadite zagrejan pleh i u njega sipajte kutlačom polovinu testa. Pecite palačinku oko 5-7 minuta dok se ne stegne i porumeni. Možete da koristite i manji pleh, u tom slučaju pecite palačinku duže. Zatim isto ponovite sa sledećom palačinkom.

Isti rezultat možete da dobijete ukoliko pečete palačinke na šporetu.

Pošto ste izvadili palačinku iz tiganja pospite je sa malo maslinovog ulja.

Sve sastojke za salatu promešajte, rasporedite je po palačinci i dodajte malo zelene salate. Možete i palačinku da isečete na trouglove i da njih stavite salatu.

Palačinku i salatu jedite rukama, što da ne?


Continue Reading

O šparglama (Kiš sa šparglama i spanaćem & Špargle u Holandez sosu)

Špargle

Špargle su jedno vrlo posebno povrće, počevši od svog neobičnog izgleda. Nemaju naročito izražen ukus pa zato mogu da se kombinuju sa raznim stvarima. Kad ih vidim na tanjiru nekako osetim svežinu i zdravlje.

Sigurna sam da mnogi od vas imaju kućnu biljku koja je rođak špargli, i ja je imam, njeni izdanci jako podsećaju na špargle, ali mnogo su tanji. Rekla bih da je to neko prilično primitivno bilje, raste iz rizoma.
Postoje dve stvari od špargli koje najviše volim, jedna je Kremasta čorba od špargli, a druge se obične obarene špargle, sa malo limunovog soka i dosta crnog bibera. Možete takođe da ih pečete u rerni, služite sa poširanim jajima i izrendanim Parmezanom. Često se koriste kao dodatak jelima sa pastom, vidi Pasta sa alfredo sosom i šparglama i Pasta Primavera, i u pravljenju malih party zalogajčića, padaju mi na pamet špargle uvijene u šunku i krem sir, takođe mi se sviđa ideja špargle uvijene u kore za pite zajedno sa puterom a onda ispečene. Špargle mogu i da se mariniraju, a mogu i sveže da se jedu, u salatama – Salata sa soba testeninom i šparglama.
Špargle

Ipak, najvažnije je da ih kupite sveže. Čim vidite da su pri dnu onako “drvenaste”, ili nisu zategnute, nemojte da ih kupujete. Ranije sam verovala da su one deblje starije, ali vremenom sam ukapirala da to nije bitno. Bele špargle vrlo retko kupujem zato što ih nije lako naći, a i delom zato što više volim zelene. One se uzgajaju pod zemljom otuda nedostatak zelene boje. Postoje i one divlje špargle, mislim da ih ima po Dalmaciji. U Nemačkoj ih najviše proizvode.

Špargla je izuzetno zdrava biljka, dok čitate na internetu sve njene blagodeti zavrti vam se u glavi. Obavezno joj dajte šansu. Ako ne možete da je nađete na pijaci, a vi onda počnite da je gajite, ukoliko imate neki komad zemlje.

Uživajte u receptima koji slede.

 

Kako da dobro skuvate špargle
Odsecite krajeve špargli, oko 2.5cm. Džulija Čajld nije odsecala krajeve ali zato ih je pilerom ljuštila. Nikad nisam probala njen metod jer mi se čini da traži dosta vremena. Obarite špargle, celu vezu, u pun lonac vrele vode, u koju ste dodali 2 kašike soli, oko 2-4 minuta, zavisi od debljine. Dovoljno je da samo malo odmaknu. Ocedite ih u đevđiru, i na njih pustite jak mlaz hladne vode, na kraju na njih stavite kockice leda. Na taj način špargle će zadržati lepu zelenu boju kao i teksturu.

 

 

 

Špargle u Holandez sosu

Špargle


Klasično francusko jelo, idealno kao predjelo za posebne prilike.

Veza obarenih špargli. Recept vidite gore.

Sastojci za Holandez sos:

5 žumanceta, na sobnoj temperaturi
2 kašike limunovog soka
180g otopljenog putera
1/4 kašičica soli
Crni biber krupno samleven
Par grančica estragona, ovaj na slici je meksički.

Priprema:

U blender stavite žumanca, limunov sok, so, i to sve mutite oko 15 sekundi. Kroz gornji otvor blendara postepeno dodavajte otopljeni puter. Mutite sve dok se smesa ne zgusne, ne duže od 30 sekundi. Još dok je sos topao prelijte ga preko blanširanih špargli, pospite biberom i listićima estragona.

Pored ovog lakšeg metoda postoji i onaj klasičan gde se žumanca mute žicom na pari, a onda se postepeno dodaje otopljeni puter.


Kiš sa šparglama i spanaćem

 

Hrskava, puterasta kora i fil sa povrćem, jajima i sirom je idealna kombinacija za bogat doručak ili užinu. 

 

Sastojci za koru:

225g brašna
1 kašičica soli
170g putera, najbolje da malo odstoji u zamrzivaču
80-110ml ledeno hladne vode


Sastojci za fil:

300g zamrznutog spanaća, otopljenog
Pola veze špargli, oko 12 komada, odsecite im krajeve, oko 2.5cm
70g narendanog  Gruyere, švajcarskog sira, ili običnog kačkavalja
4 jaja
300ml slatke pavlake
½-1 kašičica soli
Malo crnog bibera
 
Keramički kalup za kiš ili pleh za tart prečnika 25cm, dubine 4cm.
3 šake pasulja, aluminijumska folija


Priprema:

Stavite brašno u multipraktik i dodajte mu so. Pulsirajte sve par sekundi. Brašnu dodajte hladan puter, koji ste predhodno iseckali na manje kocke. Miksujte to oko 10, 15 sekundi najduže. Zatim kroz gornji otvor dodajte hladnu vodu. Posle ne duže od 30 sekundi, iako testo još nije glatko već  grmuljasto, prestaniti sa miksanjem. 

Testo prebacite na površinu koju ste posuli sa malo brašna. Rukama brzo formirajte loptu od njega i na kraju disk prečnika oko 15cm. Pokrijte testo plastičnom folijom i stavite u frižider da odleži najmanje 2 sata.

U međuvremenu zagrejte vodu u velikom loncu do ključanja. Dodajte mu pola šake soli. Najpre stavite špargle u lonac da se skuvaju, dovoljno je par minuta, nemojte da čekate da postanu meke. Izvadite ih iz lonca hvataljkama i stavite u đevđir, i isperite ih hladnom vodom, tako će zadržati lepu boju i čvrstinu.  Ostavite par celih špargli za dekoraciju, kao na slici, a ostale iseckaje na komadiće veličine oko 2 cm.

Odmah u lonac dodajte spanać da se takođe kuva par minuta a onda ga sitnom cediljkom procedite i stavite pod hladnu vodu. Dobro ga ocedite.

Zagrejte rernu na 230C. Izvadite testo, stavite ga na radnu površinu koju ste posuli sa malo brašna, i oklagijom ga razvijte na veličinu koja će stati u pleh.  Prebacite razvijeno testo u pleh, lepo ga smestite uz ivice pleha. Preko testa stavite aluminijumsku foliju i na nju pasulj, tako se testo neće nadići tokom prvobitnog pečenja. Stavite sve to u rernu, na pregradu koja je bliže dnu, i pecite oko 8 minuta. Izvadite pleh iz rerne, izbacite foliju sa pasuljem,  izbodite testo  viljuškom, i vratite pleh u rernu. Pecite još oko 3 minuta dok testo ne počne blago da rumeni. Izvadite pleh iz rerne i ostavite ga da se malo ohladi.

Zatim brzo spremite fil tako što ćete umutiti jaja, dodati soli i bibera, spanać  i špargle,  izrendan sir i slatku pavlaku.  

Zagrejte rernu na  190C. 

Sipajte fil u koru i stavite sve u rernu da se peče oko 45 minuta, na gornjoj pregradi, pri kraju izvadite kiš i po njemu pažljivo rasporedite cele špargle. Kiš je gotov kad i u samom centru postane dovoljno čvrst , dobije tamniju koricu, i nadigne se, tako da to može da potraje i zavisi od jačine rerne. Kada je dovoljno pečen sačekajte da se malko prohladi i služite ga dok je još topao.


Continue Reading

Sveže ostrige sa Minjonet sosem, i koje recepte ste najviše voleli u 2014.

Ostrige

Ovako izgleda moje omiljeno predjelo za neki poseban događaj. Mada volim da ih jedem i u obične dane. Znam, nekima su žive ostrige grozne, ali ne znaju šta propuštaju. Tu bih ubacila i neko penušavo vino. I da znate Minjonet sos je neprevaziđen kad su u pitanju sveže ostrige.



Posle recepta slede stvari na blogu koje ste najviše voleli u 2014. godini.


 

Sastojci:

12 ostriga, bilo koja vrsta koja vam je dostupna, moraju du budu baš sveže, pravite ih istog dana kada ste ih kupili.
Veća količina krupne soli ili leda, na tome ćete služiti školjke

Sastojci za Minjonet (Mignontette) sos:

2 kašike sitno iseckane ljutike (šelot luka)
6 kašika belog vinskog sirćeta
¼ kašičice krupno samlevenog crnog bibera

Priprema: 

Minjonet sos napravite tako što ćete pomešati sve sastojke.

Čišćenje ostriga

Ostrige dobro operite hladom vodom i sastružite sa njih nepotrebne stvari, prljavštinu, morsku vegetaciju i slično.

Preporučujem damama da posao oko otvaranja školjki prepuste muškarcima. Za otvaranje vam trebaju rukavice, krpa ili peškir, možete lako da se povredite, i omanji nož. Držite ostrigu zaobljenom stranom okrenutom nadole i, ako ste desnoruk, „šarkom“ okrenutom prema sebi. Ako ste levoruk, „šarka“ treba da bude okrenuta suprotno od vas. Ostrigu možete držati na dlanu, najbolje u krpi ili rukavicama, ili na tvrdoj podlozi, na primer na dasci za sečenje. Sada potražite mali procep između gornje i donje polovine školje, u gornjem desnom uglu za desnoruke (u donjem levom uglu za levom uglu za levoruke. To je, otprilike, lokacija mišića koji u unutrašnjosti školje drži dve polovine zajedno. Ubodite nož u ovaj procep, paralelno sa školjkom, i mrdajući nož levo-desno i gore-dole postepeno ga ubadajte sve dublje u školjku, sve dok mišić ne popusti i u stanju ste da razdvojite dve polovine. 

Odbacite gornji deo školjke, i gledajte da ne prospete tečnost iz školjke. Donju polovinu školjke sve sa mesom postavite na led ili so, tako da se ne prevrne. Led ste već stavili na tanjir u kome ćete da služite školjke.  Minjonet sos stavite preko školjki.


Napomena:  sveže ostrige možete služiti i uz limunov sok i sos od rena. Kad bolje razmislim ostrige bi super išle i uz Remulad sos.

Top 10  u 2014.

Continue Reading

Remulad sos (Rémoulade)

 

Čula sam se sa mojima pre neki dan. Ove nedelje slave slavu. Mama je počela sa pravljenjem kolača još prošle nedelje. Prase i jagnje su naručeni, kažu, samo da se preuzmu na dan slave. Kupus je već odavno stavljen u burad da se kiseli. Strateški najbitnije stvari su rešene, sad su ostali samo detalji. Setih se ovog sjajnog sosa da im predložim, odlično ide uz pečenje, da ne bude svake godine ren, malo je dosadno. Osim toga ovaj sos ima rena u sebi, i izrendan koren celera, to je više nego dovoljno za moja nepca, malo je reći da ih obožavam.

Inače, Remulad je čuveni francuski sos na bazi majoneza koji se obično servira uz pečeno meso. Samo da znate da postoji i verzija iz Luizijane koja se služi uz škampe, krabino meso i prženu ribu. Moj plan je da na mom blogu završe i preostala dva čuvena francuska sosa Holandez i Bearnez. Recepti za domaći majonez od maslinovog ulja i ajoli su već objavljeni.

 


Sastojci:

1 komad mladog luka, iseckanog
1 manji čen belog luka, sitno iseckan
2 kašičice limunovog soka
1 šolja majoneza
1 kašika rena
1/2 korena celera srednje veličine, sitno izrendanog
2 kašike Vorčester sosa
1 kašičica dižonskog senfa
½ kašičice mlevene slatke paprike
1 kašičica Tabasko sosa, opciono
Par listića šervila (francuskog peršuna) ili običnog peršuna za dekoraciju

Priprema:

Sve sastojke, iseckane, promešati zajedno. Sipati u posudu za služenje. I na kraju posuti iseckanim peršunom.

Continue Reading

Čorba od praziluka i krompira (Vichyssoise)

Čorba od praziluka

Za ovaj recept me je neko lepo zamolio.

Sad je idealno vreme da je napravite.

To je čuvena francuska čorba, mada neki tvrde, kao recimo Džulija Čajld, da je ona nastala u Americi kao kreacija nekog francuskog kuvara. Konzumira se hladna, ali je ja radije jedem toplu.

Na blogu postoji još jedan recept za čorbu od praziluka i krompira.


Sastojci:

3-4 velika praziluka (iako se obično preporučuje upotreba samo glavice, ne vidim nijedan razlog zašto se ne bi koristila zelena perca, jedino je čorba zelenija)
5 komada krompira, oljuštite ga i isecite na manje kocke
2 kašike putera
1 veći crni luk, iseckan
1 kašičica sveže majčine dušice (timijana)
So i biber
1 1/2 litar pileće supe
2 kašike soka od limuna
1/2 šolje slatke pavlake, opciono  (može da je stavite pri serviranju, individualno, ili čak da koristite kiselu pavlaku umesto nje)
1 kašičica iseckanog svežeg vlašca

 

Priprema:

Prvo dobro očistite praziluk, koji je obično pun zemlje i peska između lišća, i to na sledeći način. Odstranite vrh glavice i krajeve perca. Isecite poprečno na 2-3 dela praziluk, i svaki taj deo isecite uzdužno na 4 dela. Stavite iseckane delove u dublju posudu ispunjenu hladnom vodom i energično ih rukama mešajte minut dva. Ocedite praziluk od vode.

Oljuštite i iseckajte krompir.

U lonac stavite puter da se zagreje, na srednje jakoj vatri. Dodajte iseckan luk i pržite ga dok ne postane staklast. Stavite krompir i praziluk da se kuvaju. Dodajte majčinu dušicu, bibera i soli, i poklopite šerpu. Dinstajte povrće 10 minuta, mešajte ga povremeno i vodite računa da ne zagori. Dodajte supu, pojačajte vatru dok čorba ne počne da ključa, zatim je smanjite, i kuvajte dok i praziluk i krompir ne postanu meki, oko 25-30 minuta.

Najbolje štapnim blenderom da izblendate sadržaj čorbe. Na kraju dodajte sok od limuna i slatku pavlaku. I stavite još bibera i soli ako je to potrebno.

Ako ste u mogućnosti obavezno pospite čorbu iseckanim svežim vlašcem, koji svojom blagom ljutinom daje poseban šmek čorbi.


Malo da virnete u prostor gde sad pravim fotografije… umesto spavaće sobe ili zadnjeg dvorišta food blogerka je konačno dobila svoj prvi kućni foto studio.

 

Continue Reading

Domaći majonez od maslinovog ulja i ajoli

Ajoli sos

Volim francusku kuhinju. Kad bolje razmislim to mi je najomiljenija kuhinja. Vrlo je raznovrsna, puna putera, slatke pavlake, maslinovog ulja i začinskog bilja, veoma sofisticirana, zahtevna, ali zaista izuzetna, šta god sam spremala bilo je van svake kategorije.

Ne znam u čemu je fora ali Francuzi znaju da prave vrhunske hlebove i peciva, najbolja vina, najukusije sireve, najlepše torte i kolače, da ne nabrajam. Mora da su vrlo ponosni zbog toga. Opet nećete naći puno francuskih restorana izvan Francuske kao recimo italijanskih, grčkih, kineskih, indijskih, itd, a razlog je taj što franuska jela nisu tako jednostavna za pravljenje, podrazumevaju retke i skupe sastojke, vrhunske tehnike, što znači da vam za otvaranje francuskog restorana treba dobar kuvar i dosta para. Opet u finijim restoranima uvek ćete naći po neko francusko jelo na meniju.

Ovi majonezi su omaž francuskoj kuhinji. Mislim da je sada idealno vreme za njihovu pripremu… zamislite razna mesa na roštilju, pa ribu i morske plodove, grilovano povrće, salate, hamburgere i sendviče.

Ne treba da vam pričam koliko je domaći majonez ukusniji od kupovnog. Dodatak maslinovog ulja daje svemu poseban šmek ali ne preterujte sa njim, jer ekstra devičansko maslinovo ulje ima vrlo izraženu aromu, i kad bi majonez pravili samo od njega, dobili biste veoma opor ukus.

Pored recepta za majonez stavila sam i onaj za ajoli. To je ustvari majonez sa belim lukom. Poreklom je iz Provanse i piše se Aïoli, možete da ga zovete i aioli, nego meni bolje zvuči ajoli, a i ne lomim jezik dok ga izgovaram. Ja sam mu dodala svež bosiljak i ne mogu da vam opišem kako je to dobro ispao. Mislim da ću ovog leta samo to jesti… paradajz & ajoli tost sendviči su moja slaba tačka.

Znam da ga neki ljudi od početka otpisuju zato što misle da nije zdrav, ali ako napravite domaći majonez gde apsolutno kontrolišete izbor namernica i pri tom koristite nerafinisano ulje, ne vidim razlog zašto ne bi bio zdrav. I još je tako jednostavan za pravljenje. Ustvari ima jedna kvaka, a to je što ponekad žumance neće da se umuti sa uljem. Razlozi mogu da budu brojni, najčešće je taj da žumance nije na sobnoj temperaturi. Zato sam vam stavila dva različita metoda dobijanja majoneza. U receptu za ajoli ide kašičica vrlo hladne vode i to je kao fora da vam se dobro umuti majonez. Meni se ranije dešavalo da majonez ne uspe, ali od kada koristim taj metod nisam imala taj problem, što ne znači da ga neću imati.

Da ne zaboravim, očekujte uskoro još jedan članak na mom blogu o čuvenim francuskim sosevima – holandez, remulad i bearnez sos.

Domaći majonez od maslinovog ulja


Sastojci:

1 žumance*,  par sati na sobnoj temperaturi

¼ kašičice soli + prema ukusu

1 kašika limunovog soka

1 kašičica dižonskog senfa

210ml light maslinovo ulje (uglavnom se koristi za prženje) + 30ml ekstra devičanskog maslinovog ulja (ono je jačeg ukusa i dodaje se salatama)

Priprema:

U posudu stavite žumance, so, limunov sok i senf. Žicom za mućenje sve izmešajte.  U jako slabom mlazu dodavajte maslinovo ulje dok drugom rukom žicom mešate smesu. Dobićete vrlo brzo gustu masu svojstvenu kupovnom majonezu. 

Ovaj posao traje par minuta a dobijate zdrav i ukusan majonez. Čuvajte ga u frižideru oko nedelju dana.

Količine datih sastojaka menjajte prema vašem ukusu.

* Napomena: jaje mora da bude sveže i kupljeno kod proverenog proizvođača jer su živa jaja nosioci vrlo opasnih bakterija.


Ajoli sos


Sastojci:

1/2 kašičice krupne (Kosher) soli + prema ukusu
1 čen belog luka, srednje veličine, sitno iseckan
4-5 listova svežeg bosiljka 
1 žumance*,  par sati na sobnoj temperaturi
1 kašika limunovog soka
1 kašičica dižonskog senfa
1 kašičica ledeno hladne vode
130ml kvalitetnog neutralnog ulja kao što je nerafinisano suncokretovo ulje ili Canola ulje + 30ml ekstra devičanskog maslinovog ulja za salate, koje ima vrlo intezivan ukus

Priprema:

Na dasku sa sečenje na jednu gomilu stavite krupnu so, iseckan beli luk i bosiljak. Oštrim nožem seckajte sve dok ne dobijete smesu sličnoj pasti. Umesto toga možete koristiti presu za beli luk. 

U posudu stavite žumance, limunov sok, hladnu vodu i senf, i mešajte sve žicom za mućenje. Dodavajte u početku vrlo malo a kasnije veći mlaz ulja, mešajući sve vreme dok ne dobijete gustu smesu sličnu kupovnom majonezu. 

Na kraju umešajte smesu sa belim lukom, bosiljkom i solju.

* Napomena: jaje mora da bude sveže i kupljeno kod proverenog proizvođača jer su živa jaja nosioci vrlo opasnih bakterija.


 

Continue Reading

Miche, čuveni francuski integralni hleb

francuski hleb

Mnogo mi je slatko kad otvorim kuvar pa pronađem recept koji sam tražila, i dok prelazim rukom po papiru osetim nešto čudno, neki tanki sloj nečeg, naravno to je brašno prosuto dok sam pravila hleb.

Moram da kažem da ovaj hleb ima posebno značenje za mene. Najpre nije ga lako napraviti, drugo, njegov ukus je zaista nešto posebno, treće, to je omiljeni hleb mog omiljenog pekara Pitera Rajnharta, autora knjige The Bread Baker’s Apprentice odakle sam pokupila toliko toga o pravljenju hleba.

Ako redovno pratite moj blog znate da sam skoro pisala o hlebu sa prirodnim kvascem iliti Sourdough Bread, koji se dobija višednevnim uzgajanjem prirodnog kvasca iliti startera. Jeste, dugo traje, ko bi se bavio time, ali verujte mi ima nečeg  uzbudljivog i posebnog u tom projektu. Ovaj hleb se dobija od  pomenutog startera koji se u knjizi naziva barm. Originalno u hleb ide samo integralno brašno, ali ja sam stavila pola tog pola običnog, belog, jer je ukus tako mnogo lakši, i svarljiviji je bar za mene. Inače se dosta razlikuje od klasičnog integralnog hleba, ima neku punoću, iskreno teško mi je da to opišem rečima, ali u svakom slučaju ukus i tekstura korice su posebni, skoro da to možete da vidite i na fotografijama.

 
 
 

Inače u pomenutoj knjizi sam našla recept za Miche koji podseća na onaj koji se pravi u čuvenoj pariškoj pekari Poilâne. Pošto ja imam svoje ljude rasute po celom svetu, pošaljem poruku mojoj drugarici Miri koja živi u Parizu da uslika tu čuvenu pekaru da čitaoci moga bloga, pa i ja, vide kako ona izgleda. Evo sledi par fotografija ove pekare, spolja i unutra. Moram da priznam da se meni baš sviđa ta njena svedenost i jednostavnost. Hvala Miro, moja dugogodišnja drugo! Nekada smo živele u istom mestu, išle zajedno u gimnaziju, i nastavile da se družimo… i onda ona ode u svet, pa ja, i nismo se videle već jako dugo, ali nadam se da će se to uskoro desiti, i da se konačno naše porodice upoznaju.

Pekara Poilâne u Parizu
Izlog pekara Poilâne

 

 

 

Hlebovi u pekari Poilâne

 


 

 

Sastojci za starter:

200g barma (ovde ćete naći način njegove pripreme)

260g integralnog pšeničnog brašna

120ml vode, na sobnoj temperaturi

Sastojci za završno testo:

450g integralnog pšeničnog brašna

450g belo pšenično brašno za hleb (to je brašno koj ima više glutena od običnog)

3 kašičice soli

530-650ml tople vode

 

Priprema:

Dan pre pečenja hleba napravite starter. U jednoj posudi pomešajte barm, integralno brašno i vodu, najbolje velikom metalnom kašikom. Zatim testo prebacite na radnu površinu koju ste posuli brašnom i mesite ga oko 3 minuta. Formirajte loptu od testa, nauljite je i stavite u posudu. Pokrijte posudu plastičnom folijom i ostavite starter da nadolazi 4 do 6 sati, dok se ne udvostruči. Zatim ga prebacite u frižider da prenoći.

Sutradan, izvadite testo iz posude, isecite ga na deset delova, pokrijte plastičnom folijom i čekajte 1 sat da se ono zagreje.

U velikoj vangli pomešajte starter sa pšeničnim integralnim i belim brašnom, dodajte tome soli i vodu, njenu količinu sami odredite dok ne dobijete dovoljno mekano testo. Rukama mešajte sve sastojke. Kad ste dobili ujednačeno testo prebacite ga na radnu površinu koju ste posuli brašnom. Mesiti testo oko 15 minuta. Od testa napravite loptu, nauljite je, prebacite u vanglu, pokrijte plastičnom folijom i čekajte oko 4 sata da testo nadođe.

Kad je testo nadošlo formirajte oblik kao na slici. Stavite ga na pica piler, tj. drvenu lopaticu, i pokrijte čistom krpom i čekajte da testo skoro duplo nadođe. Deset minuta pre pečenja hleba, otkrijte hleb, reckavim nožem za hleb zasecite gornju stranu kao na slici.

U međuvremenu zagrejte rernu na 260C (500F). Prebacite hleb sa pica pilera na kamen, koji ste stavili na srednju pregradu. Sipajte vrelu šolju vode u pleh, predhodno već zagrejan. Onda prskalicom, napunjenom vodom sobne temprature, isprskajte zadnje i bočne zidove rerne, nikako testo, zatvorite rernu, posle 30 sekundi ponovite isto, onda ponovo napravite pauzu od 30 sekundi, i poslednji put isprskajte rernu. Naravno budite veoma pažljivi sa rukovanjem pretople rerne. Zatim smanjite temperaturu na 230C (450F) i pecite hleb 25 minuta.  U toku pečenja hleba, ukoliko vam jedna strana rerne više greje od druge, trebalo bi da rotirate hleb za 180 stepen, a zatim nastavite sa pečenjem još oko 30-40 minuta ali na nižoj temperaturi od 220C (425F). Hleb bi trebalo da bude braon boje kao na slici.

Opširnije o ovom načinom pečenja hleba pogledajte ovde.

Kad je hleb gotov ostavite ga još 2 sata na rešetki da se ohladi a onda ga služite. Ovo je jako važno, hleb čuvajte u zatvorenoj papirnatoj kesi, a ja ga radije stavljam u plastičnu kesu, jer ume brzo da se stvrdne. Ukoliko ga dobro čuvate može da traje 5 do 7 dana.


Continue Reading

Pečena patka

Pečena cela patka

 

Od čega da počnem… od zamrzivača u kojem je moja draga patkica boravila danima, dok sam se konačno usudila da je pravim, ili od brojnih recepata koje sam pregledala dok nisam našla onaj pravi. Ovo je moja prva ispečena patka, ali je zahvaljujući odličnom receptu, kojeg sam našla ovde, ispala tako dobro kao da sam je pravila ne znam koliko puta.
Morate priznati nije lako naći dobar recept, neko predznanje morate da imate. Eto, ja sam znala da je patka dosta masna, i da je teško napraviti hrskavu koricu na njoj. Jednom je moja prijateljica donela celu pečenu patku, ali meso je više ličilo na svinjsko nego na meso peradi, upravo zbog toga što se nije dobro ispekla.
Proučavajući načine na koje se ona sprema, shvatila sam da postoje dva najčešća: najpre se patka prži o onda se peče u rerni na visokoj temperaturi, i drugi način na koji se patka peče na nižoj temperaturi ali dosta duže. Pošto sam ja veliki ljubitelj Pačijeg konfita (Duck confit), popularnog francuskog jela, koji se pravi tako što se pačiji bataci peku dosta dugo u masti, i to na tihoj vatri, ja sam se odlučila za ovaj drugi. Bilo mi je veoma logično da će na taj način da izađe suvišna mast, a i da će zbog dugog pečenja meso biti mekano i puterasto.
Pečena cela patka

Moja ćerka je toliko obigravala oko pečene patke dok sam je fotografisala da je umalo nije oborila na zemlju. Jedva smo dočekale da počnemo da je jedemo. I bila je odlična.

Evo jedne fotografije sa patkama, skoro sam je našla u nekom od starih foldera. Slikala sam neko vojvođansko dvorište.

 

Kad budete pravili patku sačuvajte mast koja se bude cedila sa nje. Sa njom možete svašta da radite, vrlo je ukusna… možda je najpoznatiji pomfrit pržen u pačijoj masti.

Što se tiče serviranja patke, ona može da se prelije sa nekim sosem. Ja sam pravila onaj od mandarina i nije dobro ispao, sledeći put ću probati klasičan sa pomorandžama, mada nije loš ni azijski sos iliti glazura koji se nalazi u originalnom receptu. Takođe, možete da napravite sos od moče. Ovde možete da vidite kako se to pravi, doduše od pečene piletine, ali tehnika je ista. Iskreno i bez sosa pečena patka je bila super, servirana samo uz pire krompir.

Još jedna stvar jako bitna. Moj muž kad pravi ćurku, on je odmrzava 3 dana u frižideru, otkrivenu, tako se takođe dobija hrskava korica. Ja sam to isto učinila sa patkom, htela sam da budem 100% sigurna da ću dobiti ono što sam htela. Verujte mi, ima razlike.

Jednom davno sam pravila pečenu celu gusku. Neka žena mi je uvalila na pijaci na Đermu, i meni neiskusnoj to je bila teška trauma. Ma koliko da je patka masna guska je deset puta masnija, kad se otopi sva mast tokom pečenja jedva da ostane nešto mesa na njoj. Najstrašnija je bila moja reakcija kada sam ukapirala da su unutar guske stavljeni šija i ostali delovi. Nisam ni gledala šta je sve bilo samo sam sve bacila u kantu. Kasnije sam saznala da je guščija džigerica poseban delikates, pa i probala, i zaista je veoma ukusna.

Pečena patka


Sastojci:

Patka očišćena, oko 2-3kg teška, zamrznuta ili sveža (već sam napomenula u tekstu da patka treba da stoji u frižideru 3 dana otkrivena)

Patka se obično prodaje sa šijom, džigericom i bubcem, koji se stave unutar nje. Od šije možete napraviti supu, a preostale delove ispržite. Ako ima komade sala možete da ih ostranite.

Operite patku i papirnatim ubrusom je dobro obrišite.

Pre pečenja ćete uraditi sledeću stvar. Oštrim nožem ćete grudi zaseći dijagonalno, i na jednu i na drugu stranu, vidite kako to izgleda na slikama, ali ćete samo masni deo zaseći, ne i meso. Takođe, nožem ćete bockati meso, naročito tamo gde je ono najdeblje, oko bataka.

Zavežite pačije noge kanapom, a krilca položite na leđa, nažalost nisam napravila fotografiju da vidite kako to izgleda.

Krupna so, ne mogu da vam kažem tačnu količinu jer ja to uvek odokativno radim, a i ukusi su različiti. Važno je da dobro utrljate meso, pogotovo ono deblje delove.

Pleh sa rešetkom, zahvaljujući njemu mast će se zadržati pri dnu pleha.

Priprema:

Stavite pregradu na sredinu rerne. Zagrejte rernu na 150C (300F).

Patku ćete peći 4 sata na 150C (300F), i na kraju 10 minuta na 205C (400F).

Stavite pripremljenu patku u pleh (već je u uvodnom delu objašnjeno kako), sa grudima na gore, i stavite je u rernu. Pecite 1 sat.

Posle jednog sata, izvadite patku, okrenite na drugu stranu, grudi ka dole, izbockajte gornje delove nožem, videćete kako će mast poteći. I vratite patku da se peče još 1 sat.

Ponovo izvadite patku, okrenite grudi na gore, izbockajte je ponovo, i vratite u rernu da se peče 1 sat.

Još jednom pecite patku okrenutu grudima na dole 1 sat.

Do tada patka je već lepo ispečena, još samo završni tač, pojačajte rernu na 205C (400F), ponovo okrenite patku i pecite je još 10 minuta.

Što se tiče dužine pečenja ona zavisi od jačine rerne i veličine patke. Najbolje ćete odrediti da li patka pečena po boji ali i ako prilikom uboda štapića do kraja bataka poteče bezbojna tečnost.

Kad je patka ispečena odmah je stavite u foliju i dobro pokrijte. Tako će se u tečnost u mesu lepo distribuirati. Ostavite je tako oko 15 minuta.

Za to vreme procedite mast koja se zadržala na dnu pleha, stavite u neku teglicu i čuvajte u frižideru.

Patka se seče tako što se najpre iseku bataci, sve sa karabaticama. Zatim krilca, a onda se iseku grudi… bolje pogledajte ovaj video nego da vam ja to objašnjavam.

Najbolje je da služite pečenu patku uz krompir pire koji možete uporedo da pravite.


Continue Reading

Pečeno punjeno mlado pile i šta ste najviše voleli na mom blogu

Pečeno punjeno pile

 

Kada je počeo da se širi miris iz rerne znala sam da će ovo jelo biti nešto najlepše što sam skoro jela. Zapravo znala sam to već kad sam ugledala recept na sajtu Marte Stjuart. Ima tu par izmena u mojoj verziji. Ne znam kako u par reči da opišem ovo jelo, možda bih mogla ovako – ako želite da obradujete svoja čula jelom koje kao da je naručeno u nekom vrhunskom restoranu, uz to ste ga lično pravili i to na veoma jednostavan način, onda je ova piletina pravi izbor za vas.
Sigurno sam već pominjala negde da nisam neki poseban ljubitelj piletine, uglavnom zato što je bland, što bi ovde rekli. A i nešto sam istripovana da se nekad baš bezveze oseća a i izgleda, zato trošim pare na organsku. Ipak, zato što je tako bez naročitog ukusa super je da se kombinuje sa začinima. Drugo, ovi pileći nisu obični, oni su baš mladi, oko mesec dana stari, svako teži oko 1/2 kilograma. Zovu ga Poussin, a u Americi mu je naziv Cornish Game Han. Dugo sam mislila da je u pitanju minijaturna vrsta kokoški, zbog tog han. Meni su ukusniji od običnih, a to govori i njihova cena.
Ipak, vi možete da koristite starije pile, samo što ćete da ga duže pečete. Kad smo već kod toga evo kako ćete utvrditi da li je meso dovoljno pečeno – ako nemate termometar, onda nekim zašiljenim štapićem probodite pile do kraja, negde kod karabataka, kad izvadite štapić ukoliko poteče bezbojna tečnost to znači da je meso dovoljno pečeno.
Inače ovo je idealno jelo za neka manja okupljanja. Videćete, vaši gosti će biti oduševljeni. Ako služite ove mlade pileće, računajte jedno je dovoljno za dve osobe. Ovi pilići su punjeni suvim šljivama, to mi je trenutno omiljeni sastojak u kuhinji, lukom i timijanom. Servirani su preko bulgara, mada može da koristite i kuskus, i preliveni sjajnim sosem od moče, iliti grejvijem.
Ispod recepta možete pogledati galeriju mojih recepata koji su nastali prošle godine i koje ste najviše voleli. Videla sam tu vrstu rekapitulacija na drugim blogovima, pa rekoh da vidim kako stvari stoje na mom blogu. Iskreno, za neke recepte sam se baš iznenadila, jer nisam očekivala da će tako dobro da prođu.

Pečeni punjeni mladi pilići


Sastojci za 4 osobe:

2 mlada pileta (svako teško oko 1/2kg, mogu i teža uz duže pečenje)
So i biber
14 komada suvih šljiva
5 manjih komada crnog luka, isecite ga na četvrtine
3 stabla celera, iseckana
Šaka svežeg timijana (možete koristiti majčinu dušicu koja ima manje intezivnu aromu, zato i pravim razliku između njih, iako su dosta slični)
2 kašike putera

Za grejvi, sos od moče:

1 kašika putera
235ml pileće supe
1 kašika slatkog vina kao što je Marsala ili Porto

Za prilog:

1 šolja bulgara
1 1/2 šolja vode
So
1 kašika maslinovog ulja

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 220C (425F).

Piliće dobro natapkajte papirnatom salvetom da bi ih dobro osušili. Uzmite radije krupnu so i njome trljajte pile spolja i unutra. Takođe ga pobiberite.
Unutar jednog pileta stavite po tri četvrtine luka i tri suve šljive i polovinu timijana. Kuhinjskim konopcem zavežite pileće nogice.
U pleh u kome će se pileći peći, ja sam koristila dutch oven, stavite preostale suve šljive, četvrtine luka, i iseckani celer. Premažite piliće sa 2 kašike putera. I položite ih u pleh. Stavite u zagrejanu rernu i pecite oko 55 minuta. Kao što sam već ranije rekla ako želite da utvrdite da li je pile dovoljno pečeno zašiljenmi štapićem probodite pile do kraja, negde kod karabataka, ukoliko poteče bezbojna tečnost to znači da je meso dovoljno pečeno.
Dok se pilići peku napravite bulgar. Ja sam imala neki sitan pa sam mogla brzo da ga spremim.
Zagrejte vodu do vrenja, sklonite je sa vatre, dodajte malo soli i maslinovog ulja. I u to sipajte šolju bulgara. Poklopite šerpu i čekajte oko 10 minuta. Kada je bulgar gotov samo ga malo viljuškom promešajte.
Kada je piletina gotova, prebacite je u neki sud, zajedno sa komadima luka i šljiva. Poklopite sve alumijumskom folijom.
Prebacite pleh na ringlu, na srednje jaku vatru. Sipajte pileću supu i drvenom varjačom probajte da sastružete meso koje se zalepilo za pleh. Dodajte Marsala vino. Posolite i pobiberite ukoliko za to ima potrebe. Posle oko 5-10 minuta kuvanja sklonite moču sa vatre. Pažljivo procedite moču kroz cediljku. U nju stavite preostali puter. Dobro promešajte i dobili ste apsolutno božanstven sos.
Servirajte piliće na bulgaru, poređajte po njima preostale šljive i luk. I prelijte sve grejvijem.
Neka sva čula počnu da uživaju!

 

Continue Reading