Kako da napravite najizdašnije i najukusnije buhtle

najmekše buhtle

Odjednom sam dubila ogromnu želju za buhtlama. Nisam ih jela odavno, kod nas nema da se kupe u pekarama, čak se ne sećam da sam ih ikada spremala. Pre nego što sam počela da ih pravim danima sam zamišljala buhtle, u mojoj vizija one su bile nešto najmekše, kao da su od pamuka pravljene a ne od testa, da ne pominjem prijatno iznenađenje koje čeka kad se otvore i kad iz njih izađe džem. Prvi pokušaj pravljenja je bio ništa posebno, pa zatim drugi, opet daleko od moje vizije, i tako sam počela da pravim buhtle svaki drugi dan dok nisam dobila onakve kakve sam baš zamišljala. Bio je to trijumf vredan napornog rada. I promišljanja na kraju. Setila sam se jednog trenutka ovog izrazito mekanog japanskog hleba – Hokaido, i trika sa kojim se postiže izdašnost testa. Testu sam dodala neku vrstu startera, ništa drugo nego roux, i stvarno je odradio posao.

najizdašnije buhtle

Dobro spremljene buhtle su zaista vrlo posebno pecivo. Kad počnete da ih vadite, i mirišete, pa ih otvarate, i na kraju zagrizete, nema veće sreće.

Sutradan ih pre služenja samo zagrejete u onoj toster rerni, i dalje su super. Takve sam ih poslužila prijateljici Amerikanki, bila je oduševljena, jela i ih je i slikala, i tim redom. Uništila sam joj plan za dijetu.

Buhtle, ili originalno buchteln, je pecivo koje je popularno širom Centralne Evrope, odakle je došlo u naše krajeve. Originalno se puni pekmezom od šljiva i služi uz krem od vanile.

  • možete buhtle da punite bilo kojim džemom ali meni je džem od šipaka najlepši. Ja sam neke punila sa Nutelom, zbog sina, ali to nije to.
  • dodatak strugane korice limuna i pomorandže se pokazao odličnim, to buhtalama daje mnogo lep miris i ukus. Možete da dodate testu i ekstrakt od vanile.
  • imajte na umu da testo ne treba da bude gusto već ređe, ja sam koristila brašno za hleb, u njemu ima više glutena, i treba mu više tečnosti nego za obično brašno. Možda ćete morati da korigujete količinu tečnosti prema brašnu koje koristite.
  • dok budete mesili testo gledajte da ne dodajte brašno, testo ionako ima masti u sebi pa se neće puno lepiti.
  • nije loše da pogledate ovaj moj video, koji ću uskoro da objavim, kako se prave buhtle, da bi videli kako da rukujete sa testom.

Najizdašnije i najukusnije buhtle


sastojci

za starter (Tangzhong):

30g brašna

30ml vode

30ml mleka

za testo:

150ml toplog mleka

2 1/4 kašičice instant suvog kvasca

420g brašna

1 kašičica soli

100ml otopljenog putera

1 jaje, na sobnoj temperaturi

Izrendana korica 1 limuna

Izrendana korica 1 pomorandže

12 kašika džema od šipka, ili Nutele, za punjenje

Jaje za premaz

Šećer u prahu za posip

priprema:

Najpre napravite starter – u šerpici pomešajte 30ml vode, 30ml mleka i 30g brašna, zagrejte smesu dok se ne zgusne, a zatim je ostavite da se ohladi.

U jednoj posudi toplom mleku dodajte kvasac i šećer, i sačekajte da kvasac proradi.

U većoj posudi pomešajte brašno i so.

Smesi sa kvascom dodajte jaje, otopljeni puter i istruganu koricu limuna i pomorandže, i sve dobro promešajte.

Tu smesu dodajte brašnu, kao i starter, pomešajte sve i počnite da mesite testo, oko 15 minuta.

Zatim testo nauljite i pokrijte i čekajte da nadođe duplo, oko 1 sat.

Nadošlo testo podelite na 12 delova, i svaki komad oblikujte u loptu.

Zatim svaku loptu rukama razvucite u krug, i po sredini stavite oko 1 kašiku džema. Zatim pažljivo zatvorite testo.

Napunjene lopte stavite u posudu za pečenje koju ste namazali uljem ili puterom. Pokrijte testo i sačekajte oko 45 minuta da ponovo nadođe.

Zagrejte rernu na 180C (355F). Pre odlaska u rernu premažite buhtle umućenim jajetom. Stavite buhtele da se peku 30-35 minuta.

Kad su ispečene ostavite ih malo da se ohlade a zatim pospite šećerom u prahu. Služite ih dok su još tople, uz čaj ili mleko.


Continue Reading

Tradicionalni uštipci sa kvascem (Omaž mom selu)

Tokom boravka u Srbiji, tačnije na selu, moja ćerka se zaljubila u uštipke, one tradicionalne. Toliko su joj se svideli da smo morali da tražimo restorane koje ih prave. I, naravno, kada smo došli kući, morala sam da ih spremim. Iako obožavam uštipke sa povrćem (indijske, grčke, sa kukuruzom), ne sećam se da sam ranije pravila tradicionalne, sa kvascem. I moram da vam kažem da ima nešto vrlo privlačno u prženom testu, baš mu je teško odoleti.

Restoran Konstantin, Kraljevo

Ovo je lepa prilika da napravim omaž mom selu u kojem sam letos boravila, posle mnogo godina.

Moje selo, u kojem sam nekada provodila nezaboravna leta, se zove Kaona. Nalazi se u Dragačevu, tačno na sredini puta koji povezuje Guču sa Kraljevom. Izgleda kao tipično srpsko selo, idilično i pitomo, na brdovitom terenu gde se smenjuju livade i šume, baš kao što zamišljate selo o kojem peva Miroslav Ilić. Po povratku iz sela, uz put, svratili smo u Mrčajevce na doručak. Pokušavala sam deci da objasnim da je odatle Miroslav Ilić, popularni pevač narodne muzike, naravno, njima to ništa nije značilo.

Ali meni je puno značilo, jer kad čujem njegove pesme u momentu se nađem u vremeplovu… 80-te godine prošlog veka, brat i ja u poseti babi i dedi u Kaoni, doručak je u njihovoj maloj kuhinji, baba nam kutlačom sipa sveže, tek uvrelo mleko, iz velike šerpe koja se nalazi na Smederevcu, dok u pozadini svira onaj ogromni radio aparat Miroslavljevu ili neku sličnu muziku. Kad čujem frulice i dan danas doživim veliki emotivni naboj.

Realno, nije se puno toga promenilo od vremena našeg detinjstva, ipak nije isto, i znala sam da će mi neke stvari biti bolne. U to vreme sam čitala knjigu Proleća Ivana Galeba, što je dodatno pojačalo taj osećaj melanholije zbog prolaznosti života.

Prvo što mi je teško palo je to što je sve nekako obraslo šumom i travom, više nisam mogla da doprem do nekih puteljaka, recimo livade na kojoj je rasla nežna trava prošarana divljim karanfilima. Bilo je kasno leto tako da nismo mogli da nađemo divlje jagode, o kojima sam pričala deci, a šuma je bila neprohodna pa nismo mogli da beremo pečurke. Nisam mogla da dođem ni do spomenika krajputaša koji se nalazio na nekoj prečici u komšijskom voćnjaku. Ipak, poneli smo dron sa sobom, pa smo ipak mogli da snimamo krajolik, od kojeg zaista zastaje dah. Morala sam da napravim video od snimljenog materijala, u pozadini Miroslav peva Devojka iz grada.

Moji roditelji su iskoristili koronu da u selu sagrade vikendicu. Raskrčili su okolno žbunje tako da je kuća dobila savršen pogled. Kad pogledate ka zapadu vidite načičkane vrhove planina, jedan od njih je Zlatibor. Na severnoj strani je velika dolina gde se nalazi Guča, a iznad nje se uzdiže planina Ovčar, malo istočnije vidi se Jelica. Tu je i ograđena livada u kojoj po ceo dan ovce pasu, ne mogu da vam opišem koliko je umirujuće posmatrati ih kako u grupi idu čas na jednu čas na drugu stranu. Uz ogradu rastu divlje kupine. Kad ujutru ustanete, prvo što uradite je da izađete napolje i uživate u vidiku, pratite pogledom ovce i jedete kupine. Noću smo sa decom posmatrali široko nebo načičakno zvezdama, nešto što retko imamo priliku da radimo.

A bilo mi je tako lepo u selu, bio je to čarobni svet, moj Amarcord. I sama pomisao da skoro više niko nije živ iz tog vremena, da će pasti u zaborav sav taj svet, koji u meni i dalje živi, dovodila me je do očaja. Ako ništa ono bar o njemu mogu da pišem na mom blogu.

Još uvek se svima sećam imena, svako je u selu imao neku svoju ulogu i bio je bitan, puno ljudi je bilo povezano rođačkim vezama, svi su se dobro poznavali, to je bila jedno vrlo povezana zajednica uglavnom starijih ljudi, jer već u ono vreme slabo je omladine ostajalo u selima. Međusobno posećivanje je bilo veoma često, i počelo bi sabajle. U krevetu sam, odlučila sam da ne izlazim iz kreveta taj dan jer sam dobila žulj, i slušam razgovor koji dopire iz kuhinje. Uživam u tim razgovorima jer su vrlo zanimljivi, tačno svi imaju talenat za pripovedanje, umeju od svega da naprave interesantnu priču, ima u njima dosta teatralnosti, vrcavosti i dobrog humora. Samo kad pomislim na gradsku introverntnu omladinu koja me okružuje sa skoro nepostojećim social skills. To jutro deda je rano otišao u Kraljevo da mi kupi crvene sandale i neke bele soknice koje su tada bile u modi, da nekako uteši unuku zbog žulja.

Uveče bi takođe dolazili ljudi. Nismo gledali televiziju, jer smo imali neki jedva funkcionalni televizor sa čuvenim stabilizatorom, ali se zato slušao radio, pogotovo utorkom veče kada se puštala emisija Veselo veče. Ipak, komunikacija je bila najveći izvor zabave. Doduše, kada bi Boža, vremešni neženja sa besprekorno ošišanim čekinjastim brkovima, i sa Drinom bez filtera u ruci, u svom uglu na tronošcu, počeo da priča o događajima iz Drugog svetskog rata u kojima je učestvovao, počela bi da pada atmosfera, baba bi u nekom trenutku zaspala na stolici.

Bilo je još neženja u selu koji su nas redovno posećivali, podrazumevalo se da ih baba svaki put nahrani i napoji (rakijom naravno), mislim da su svi tako radili, uopšte dosta su brinuli jedni o drugima, tako je to u malim zajednicama. Jedan od tih samaca je bio i Sreten, brat mog pradede. Kako je u detinjstvu izgubio čulo sluha, bilo ga je veoma teško razumeti, uz to je bio veoma temperamentan. Deca iz grada su ga se dosta plašila, krila su se od njega, ali nama je on bio veoma zabavan i voleli smo njegovo društvo. Jednom tako on nama predloži da nas odvede u njegovu kuću, što je bio vrlo neobičan gest, i mi dobijemo dozvolu. Tako sam otkrila da je moj rođak neka vrsta hoardera, što bi Amerikanci rekli, jer je on sve živeo sakupljao u svojoj kući, ali nije da nije bilo reda u toj njegovoj strasti. Još se nisam oporavila od tog šoka kad me zadesio sledeći. Požalim se ja njemu da me boli stomak i on nas odvede kod baba Stanojle, za koju nisam znala da poseduje posebne moći. Stavi mi ona nešto u pupak, obmota zavojem, izbaja, i gle čuda, prestao da me boli stomak.

Buba Mara

Jedna od retkih osoba iz tog vremena koja je još uvek živa je Buba Mara, tako sam je zvala kad sam bila mala. Bilo je tako lepo čuti njen melodičan dobro poznat glas. Sećam se kako sam često išla kod njih i kako sam se plašila njihovog gusana koji me je stalno čekao kod avlije. Buba Mara i ja smo prepričavale stare dogodovštine, prisećale se babe i dede i njenog muža, kojih odavno više nema. Njena ćerka, Vesna, je moja kuma. Krštena sam kao beba u lokalnoj crkvi. Često me je vodala sa sobom dok je bila devojka pa sam imala priliku da upoznam seosku omladinu. Svi ti ljudi su bili tako dobri prema meni, otuda ne čudi što i danas volim ljude iako to izgleda danas nije u modi.

Žao mi je što moja deca nemaju tu šansu da provode vreme u jednoj takvoj zajednici, okruženi životinjama i divnom nezagađenom priorodom. Doduše, možda će njima tako izgledati odlasci u Srbiju, ipak naši boravci u selu su bili zaista posebni. Iako su se deda i baba bavili poljoprivredom nisu živeli samo od nje, deda je radio u rudniku, pa su mogli da nam posvete dosta pažnje. Dozvoljavali su nam svašta da radimo, tu sam naučila dosta stvari, volela sam babi da pomažem u domaćinstvu, i da gledam kako ona mesi hleb, pravi sir i kajmak i čisti kokošku spremajući je za pečenje. Ne, nisam nasledila ljubav za kuvanje od svoje babe Dostane, jer ona nije baš bila zainteresovana za to, ali svejedno, bila je vrlo zabavana i dobro raspoložena. Deda Radoje je bio veoma nežan prema svima nama, voleo je da se glasno smeje, bio je vedre prirode, često bih ga čula kako peva dok pešači. Bio je poseban po tome što bi nam uvek kupovao gomilu slatkiša svaki put kad bi otišao do prodavnice, za mene je to bio dokaz da je bio najbolji deda na svetu.

Jedina sam bila koja je posedovala malecke vile za plašćenje sena, koje je deda naručio da se naprave specijalno za mene. Volela sam sve te seoske poslove, vrlo sam bila ponosna kako sam sama mogla da vodim kravu na ispašu. Kad smo kod krava, to su moje omiljene životinje. I danas kad ih vidim na nekoj američkoj farmi sva se uzbudim. Volim njihov miris, “cvet” između rogova, krupne teget oči. Svako veče deda bi otišao u štalu da je očisti i da nahrani krave, i kada bi izašao, tada sam ja ostajala sa kravama i potom im pravila nezaboravne koncerte na kojima sam igrala, pevala i recitovala. Krave su me samo bledo gledale, trepćući svojim dugim belim trepavicama.

Nema lepšeg osećaja nego kada te ujutru baba i deda probude da ti kažu da se Baljuša otelila, i ti trkom ideš ka štali da vidiš tele, a ono maleno leži u slami dok ga majka liže po celom telu. Dedina sestra je imala veliku farmu na kojoj je držala stotine teladi, i ne mogu da vam opišem osećaj kad vidite toliko prelepih životinja na jednom mestu.

Crkva sv. Jovana u kojoj sam krštena

Naša sreća bi bila bezgranična kada bi druga deca iz grada došla u posetu svojim babama i dedama, jer nam je nedostajalo druženje sa našim vršnjacima. Ipak i u trenucima dosade uvek smo nešto radili da ispunimo sebi vreme. Recimo, jednog dana sam vežbala izvedbu salta, i posle njih stotinjak sutradan mi je bilo baš muka. Ili, sam u sali postavljala sto, kao da nam dolaze gosti na slavu. Kupali smo mačiće, igrali fudbal, pravili ljuljašku, jurili kokoške, tražili nova gnezda gde su nosile jaja, istraživali špajz, brali dud, posmatrali prasiće u voćnjaku koje je njihova majka ljubomorno čuvala, i svašta još.

Uvek je bilo nekih događanja u selu, jednog dana došao je putujući fotograf, što je izazvalo dosta uzbuđenja. Uzeo je jednu dedinu i babinu fotografiju, iz mlađih dana, spojio ih je na slici, retuširao, uramio i onda je ta fotografija završila na zidu sale, najsvečanije sobe u u kući.

Zatim tu su bili seoski sabori, glavni društveni iventi, koje su obilazili i mladi i stari. Baba bi se za tu priliku čak našminkala, obukla jednu od mnogih svilenih košulja koje joj je deda kupovao, i onda bi se uputili u centar sela gde nas je čekala uobičajna atmosfera.

Bilo je i tužnih događaja. Sećam se sahrane jedne mlađe osobe, bila je u invalidskim kolicima i zvala se Ljubinka, nikada je nisam upoznala niti sam bila na njenoj sahrani. Događaj je bio tragičan sam po sebi, ali u isto vreme veličanstven, svi su potrudili u selu da je isprate na najbolji mogući način. Toliko je taj događaj ostavilo utisak na mene da ga se još i danas sećam.

I pre nego što sam letos posetila selo pokušavala sam da na internetu pronađem neke interesantne stvari za obilazak, bez puno sreće. Na kraju smo se muž i ja šetali po prirodi bez plana, išli smo putićima kojima nikada ranije nisam išla, čak smo uspeli da se izgubimo iako smo imali GPS na telefonu. Ah, ti krajolici kroz koje smo prolazili, u jednom trenutku smo na nekoj livadi, već u sledećem u šumi, prelazimo potok, pa smo na obronku na kome raste majčina dušica i sve miriše na nju, zatim smo okruženi malinjacima, a onda puca pogled na dolinu i čak čujemo zvukove truba koje dopiru iz Guče, u kojoj je baš tih dana bio Sabor.

Imala sam sreću da vidim dosta lepe prirode u raznim zemljama, i čak da je zabeležim na fotografijama, ali ovo je bilo nešto posebno, tako blisko, intimno i autentično. U jednom trenutku nailazimo na napušteno domaćinstvo, a njih nema malo, nažalost, i sve je obraslo rastinjem, baš kao u bajci Trnova ružica. Vidi se po dekoraciji kuća da je tu nekad živela dobrostojeća porodica. U jednom trenutku primećujem nešto u tremu novije kuće, i potpuno iznenađena pred sobom vidim mural sa scenom berbe šljiva i pripremom rakije, nešto po čemu je ovaj kraj poznat, nastao 80-ih godina prošlog veka, i tu doživim potpuni meltdown.

Ta slika je na neki način obeležila moj poslednji boravak u selu. Shvatila sam da su ljudi ti koju daju meru prirodi. Bez njih priroda ne može biti ni dovoljno uzbudljiva a ni lepa.


Tradicionalni uštipci


sastojci:

400ml mlakog mleka

2 1/4 kašičice instant suvog kvasca

1 kašičica šećera

500g oštrog brašna

2 jaja, na sobnoj temperaturi

1 1/2 kašičica soli

za služenje: džem ili kajmak

priprema:

U mlako mleko umešajte suvi kvasac i šećer i ostavite kvasac da nabubri.

U to umešajte umućena jaja. Tu smesu ćete dodati brašnu koji ste pomešali sa solju.

Mešajte sve, najbolje varjačom, dok ne dobijete ujednačeno retko testo. Pokrijte ga na kraju i sačekajte 30-45 minuta da ono nadođe.

Zagrejte oko 4-5 prsta ulja u šerpi na srednje jakoj vatri. Uzmite dve kašike, pre nego što ćete njima izvaditi testo umočite ih u zagrejano ulje. Jednom kašikom zahvatite testo, a drugom testo skinite sa prve kašike.

Pržite testo sa obe strane dok ne dobije boju kao na slikama.

Pošto su uštipci isprženi izvadite ih iz šerpe i stavite na salvetu da se ulje ocedi.

Uštipke služite dok su još topli, uz džem ili kajmak.


ukrasite svoj dom mojim fotografijama

Pogledajte galeriju mojih fotografija sa temom Srbija, i saznajte kako možete da ih naručite ovde.

Continue Reading

Američke krofnice sa sajderom (Miholjsko leto na plaži)

Krofnice sa sajderom se razlikuju od klasičnih američkih krofni, jer se peku u rerni, a i testo im je bez kvasca. Tekstura im je zato posve drugačija, vrlo mekana i rastresita. Ipak, mirisi i ukusi, koji dolazi od začina, čine ove krofnice tako neodoljivim – to je taj magični miris i ukus jeseni koji objedinjuje jabuke, cimet, oraščić, karanfilić i vanilu. Možete zamisliti koja je to radost kada odete na farmu, pa sebe častite ovim krofnicama uz topli i začinjeni sajder.

O sajderu, nefiltriranom jabukovom soku, sam već dosta pisala na blogu, to je jedna od stvari koje smo odmah usvojili po dolasku u Ameriku. Obožavam ga, i kako krene jesen, uvek ga imam u frižideru. Ovde možete da vidite kako da ga sami napravite, i kako da ga skuvate i začinite.

Što se mešavine začina tiče, pomešajte cimet, oraščić i karanfilić prema svom ukusu. Ja inače koristim jesenju mešavinu začina za kolače, koju sama pravim, pogledajte recept u mom Američkom kuvaru, strana 188.

Za klasični oblik krofni sa rupom, ukoliko imate odgovarajući pleh, možete da koristite istu ovu smesu.


Miholjsko leto na plaži

Bila sam pre par dana na produženom vikendu u Virginia Beach-u. Mislim da je to bio prvi put da sam boravila na plaži u jesen, a da to nisu Karibi. I mnogo mi se svidelo. Kao da još uvek mogu da čujem nemirne talase okeana, gotovo hipnotišuće, iako mnogo više volim more. A sa devetog sprata hotela okean izgleda zastrašujuće veliko, kao da mu nema kraja. Dok na Mediteranu kopno se stalno negde širi, ulazi u vodu, pravi ostrva i poluostrva, ili dominira svojom visinom, na obali okena voda je ta koja je glavna. Ona svuda nalazi svoj put u kopno, kroz brojne zalive i kanale, a i jaka je i neukrotiva, takve talase ne možete da vidite na moru.

Ipak, i pored svega, nekako je bilo lepo posmatrati okean tih par dana. Nisam mogla da odvojim oči od njega. Čak i noću, kada je vetar baš duvao, kroz malčice otvorena vrata posmatrala sam ga u mraku, i zvuk talasa mi je veoma prijao. Vreme je bilo takvo kao da će svaki čas početi kiša da pada, ali jedva da je bilo. Iako je sezona prošla, i dalje je bilo gostiju, i u ne tako malom broju. Oni hrabriji su čak ulazili u vodu i plivali. Uglavnom su se šetali po board walk-u, stazi uz plažu, ili odlazili u restorane.

Virginia Beach se jedva malo razlikuje od popularnih izletišta na Istočnoj obali kao što su Ocean City ili Atlantic City. U ovom poslednjem smo boravili jedne zime, istim povodom, moj sin je učestvovao na nekom fudbalskom turniru. Uz samu plažu se nalazi pojas visokih zgrada u kojima su uglavnom smešteni hoteli. Iza njih, na kopnu, i nema baš puno toga da se vidi, osim ako nema kanala okruženih lepim kućama i brodićima. Ipak, ova gradska plaža je manja, i više se vodi računa o njoj. Već se primećuje razlika u temperaturi i vegetaciji, jer je ova obala par sati južno.

Kad idemo na okean, najbliža plaža nam je 3 sata vožnje, mi najviše volimo da odemo u parkove gde je na plaži zabranjena bilo kakava gradnja. Tu je moguće videti peščane dine, zanimljivo rastinje, morske životinje, čak smo letos uspeli da vidimo delfine i pelikane. Sve je nekako divlje i opuštajuće iako na plaži može da bude jako puno ljudi.

Na putu do Virginia Beach-a, zastali smo da posetimo jedno fantastično mesto, Williamsburg, moram da vam pišem o njemu uskoro. I to mi je bilo dovoljno da budem zahvalna na ovom putu. Ipak, neobjašnjivo umirenje i zadovoljstvo koje sam osetila pored okeana mi je zapravo obeležilo ovo putovanje. Možda je razlog za to i posebno lepo doba godine – Miholjsko leto.


Američke krofnice sa sajderom


Sastojci za oko 30 krofnica:

300ml sajdera – to je nefiltrirani sok od jabuka, ovde pogledajte kako sami da ga napravite

1 kašika smese začina za kolače (cimet, oraščić, karanfilić)

250g brašna

3/4 kašičice praška za pecivo

1 kašičica sode bikarbone

1/4 kašičice soli

1 kašika smese začina za kolače (cimet, oraščić, karanfilić)

1 jaje

120ml jogurta

1 kašičica ekstrakta vanile

100g šećera

40g putera, otopljenog

Posip:

60g putera, otopljenog

120g šećera

1 kašičica cimeta

Priprema:

Najpre kuvajte sajder sa jednom kašikom mešavine začina oko 20 minuta, dok se on ne redukuje na nekih 150ml.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite kalup za mini mafine, namažite udubljenja otopljenim puterom.

U jednoj posudi pomešajte brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu, so i mešavinu začina.

U drugoj posudi pomešajte umućeno jaje, šećer, ekstrakt vanile, 150ml redukovanog sajdera, otopljeni puter i jogurt.

Ovu tečnu smesu pomešajte sa smesom sa brašnom. Nemojte previše da je mešate da ne proradi gluten uz brašna.

Sipajte smesu u udubljenja kalupa, ali ne skroz do vrha, već 2/3. Pre nego što ćete staviti pleh u rernu, udarite ga o radnu površinu par puta da se smesa lepo rasporedi.

Pecite krofnice 10 – 12 minuta. Kad su gotove izvadite ih iz kalupa, pa stavite novu turu.

Krofnice, dok su još tople, uvaljajte u otopljeni puter pa u šećer koji ste dobro pomešali sa cimetom.

Continue Reading

Skonsi sa šljivama, orasima i čokoladom

Da li možete da zamislite lepše pecivo u ovo doba godine – izdašno i slojevito testo sa mirisom cimeta u koje su umetnuti sočni komadi šljive, tamne čokolade i hrskavi orasi. Pitaćete se kako je moguće da ranije niste pomislili da napravite ovakve skonse sa šljivama.

Obavestila sam skoro mog muža da sam se poželela žive muzike, na šta mi je on rekao da Guns n’ Roses dolaze u grad, pa možemo na njihov koncert. Što da ne, sigurno će biti zanimljivo iskustvo. Iskreno, nisam ih nešto slušala kada su bili u svom prajmu, više sam volela grandž, ali ko je uopšte mogao da izbegne njihovu muziku, i da ne zna većinu njihovih stvari. Sada pak iz današnje perspektive sva muzika iz prve polovine 90-ih mi izgleda kao vrhunska. Da ne bude zabune, ja volim da otkrivam i čujem nešto novo, ali mora da bude originalno i vredno, nije lako slušati stalno jednu te istu staru muziku, ali današnja popularna muzika je očajna.

Onda pomislim, skoro isto godina je prošlo od te čuvene 1991. godine do danas kao od pojave Bitlsa pa do te iste godine, ništa drugo mi nije preostalo nego da priznam da je rok mrtav.

Ali izgledao je vrlo živ u skoro punoj koncertnoj hali sa veoma uzbuđenom publikom, i još uvek energičnim članovima benda, iako već vremešnim. Ostarilo se, a vala nisu se ni previše čuvali, i ne samo oni već i publika koja je došla da ih gleda. Ono što je bilo posebno interesantno je to što je puno ljudi došlo porodično na koncert, bilo je i onih sa vrlo malom decom. Volim kad vidim ljude kada pevaju iz sveg glasa, bez blama, kada ih nosi muzika, konačno da se malo opuste posle toliko vremena.

Nažalost, otišli smo sa koncerta pre kraja, zbog dece koja su sutra morala u školu, koncert je trajao duže od tri sata. Potpuno smo bili impresionirani energijom benda, trebalo je odsvirati i odpevati trideset pesama u njihovim godinama, a i Baltimor je bio na samom kraju američke turneje.

Ono po čemu je ova američka turneja bila posebna je to što je bend nastupao sa tri glavna i originalna člana, ponovo su bila na okupu, ko zna kada će se tako nešto desiti sledeći put. Sleš je i dalje moćan na sceni, odsvirao je fantastično jednu bluz numeru. Eksel se dosta fizički promenio, čak se i smirio, još uvek fura one njegovo njihanje iz kuka. Daf se nekako najbolje fizički drži, otpevao je sam jednu pesmu Igija Popa.

Pre neki dan su objavili novu stvar, i svidela mi se, stara škola, slušala sam je ko zna koliko puta, na koncertu su je premijerno izveli. Stvarno sam počela da ih mnogo više cenim.

Iako i dalje pomalo patim što kada sam odrastala nije bilo prilike da budem na koncertu nijedne prave velike zvezde, pošto smo bili odsečeni od sveta, ipak, i u ovom zrelom dobu, posle mnogo godina, vredelo je posetiti koncert Gansa.


Skonsi sa šljivama, orasima i čokoladom


Recept koji sledi je prerađeni stari recept sa bloga za skonse sa borovnicama i limunom.

Sastojci:

520g brašna + rad sa testom

2 kašičice praška za pecivo

1/2 kašičice soli

2 kašičice cimeta

100g šećera

170g hladnog putera, iseckanog na kocke

100g oraha, iseckanih

4 jajeta, umućena

120ml jogurta

200 – 250g iseckanih šljiva

100g tamne čokolade, u komadićima

Priprema:

Zagrejte rernu na 200C (400F). Obložite plitki pleh papirom za pečenje.

U velikoj vangli pomešajte brašno, prašak za pecivo, cimet i so.

Tome dodajte iseckani hladni puter, i prstima, viljuškom, ili posebnom alatkom umešajte puter u brašno.

U to dodajte umućena jaja i jogurt i velikom kašikom sve to pomešajte, dok ne dobijete koliko-toliku ujednačenu smesu.

U to umešajte 2/3 oraha.

Izvadite testo i stavite ga na radnu površinu koju ste posuli brašnom. Rukama razvucite testo u pravougaonik pa ga presavijte kao pismo, pa ponovo razvucite, i onda počnite da na testo nanosite oko 1/4 šljiva i čokolade, ponovo presavijte, i to ponovite još 3 puta. Sačuvajte malo šljiva i čokolade zajedno sa orasima koje ćete staviti na površinu skonsa, ali i ne morate.

Na kraju oblikujte testo u krug i onda nožem isecite na 12 komada kao na slici. Razvucite komade testa po plehu i stavite da se peku. Pecite skonse sa šljivama 20-24 minuta.

Služite pecivo kad se malo prohladi. Može i uz šećer u prahu, ali mislim da su dovoljno slatki.


Continue Reading

Mediteranski hleb (Pane Bianco), sa sušenim paradajzom, sirom i bosiljkom

Kad sam ugledala ovaj hleb, dobila sam odmah želju da ga pravim. Znala sam da će mi se dopasti, uz to htela sam da naučim trik kako da dobijem njegov lepi oblik. Morala sam da na blogu zabeležim ovaj recept, preuzet odavde, jer ću mu se vraćati, pogotovo što nameravam da ga sledeći put filujem sa nešto drugačijim sastojcima, koji takođe podsećaju na Mediteran, recimo sa maslinama, origanom i ruzmarinom.

Kao što ćete videti veoma se jednostavno pravi, ako imate mikser za testo još bolje. Samo treba da sačekate neko vreme da testo naraste, angažovanje je minimalno. A dobićete vrlo zanimljiv hleb, koji možete da poslužite svojim gostima kao predjelo uz neko lepo vino.

Ako niste neki poseban ljubitelj sušenog paradajza, probajte da ispečete čeri paradajz u rerni (pogledajte recept kako da to učinite) i njega koristite u ovom hlebu.


Mediteranski hleb (Pane Bianco)


Sastojci:

2 kašičice instant suvog kvasca

80ml tople vode

120ml toplog mleka

1 kašičica šećera

1 jaje

390g brašna (najbolje oštrog za hleb)

1 1/4 kašičice soli

3 kašike maslinovog ulja

Za punjenje:

80g sušenog paradajza, natopljenog u maslinovom ulju, iseckanog na manje komade

100g izrenadnog sira (mocarela, parmezan, azađo)

3-4 čena belog luka, sitno iseckanog

2 šake svežeg bosiljka, iseckanog

Priprema:

Najpre u jednoj posudi pomešajte toplu vodu i mleko, tome dodajte šećer i kvasac, i ostavite ga da proradi.

U drugoj posudi pomešajte brašno i so.

Smesi sa kvascem dodajte umućeno jaje i to dodajte brašnu. Mešajte sve rukom ili mikserom za testo dok ne dobijete glatko i mekano testo. Tokom mešanja dodajte testu maslinovo ulje. Testo stavite u nauljenu posudu, pokrijte je i sačekajte oko 1 sat da se udvostruči.

Nadošlo testo razvucite rukom u oblik pravougaonika dugog 40-50 cm. Zatim po testu ravnomerno rasporedite sir, iseckan sušeni paradajz, beli luk i bosiljak. Zatim zarolajte testo.

Rolnu postavite na plitak pleh kojeg ste obložili papirom za pečenje tako da je šav okrenut na dole. Makazama zasecite testo uzdužno, dubine oko 2 cm, ali ne do samih ivica rolne.

Zatim krajeve rolne povucite tako da dobijete slovo S.

Na kraju krajeve zavucite na dole nebili dobili oblik osmice. Pokrijte testo plastičnom folijom i sačekajte oko 40-60 minuta da naraste.

Zagrejte rernu na 175 (350F).

Pecite hleb oko 40 minuta, pred kraj pečenja pokrijte hleb aluminijumskom folijom.

Služite hleb kad se ohladi.

Continue Reading

Pogačice sa čvarcima (i o našoj hrani koja mi najviše nedostaje u Americi)

Meni su pogačice sa čvarcima otkrovenje ovog proleće. Uopšte u poslednje vreme domaća kuhinja mi je velika inspiracija. Sviđa mi se da ponovo otkrivam stvari na koje sam skoro zaboravila, i mogu da vam kažem sa ove prostorne i vremenske distance, ukusnije su nego ikada. Ne mogu da vam opišem osećaj kada sam prvi put napravila i probala pogačice sa čvarcima, tačno je bilo kako sam zamišljala. Da budem iskrena još pre toga bila sam u velikom uzbuđenju i iščekivanju. Evo, sada ćete da saznate kako je do toga došlo.

Zimus sam oko Božića prvi put naručila online kiseli kupus za sarmu, i to poveću količinu, jer naći dobar kiseli kupus u Americi je nemoguća misija, ni Nemci, a ni stanovnici Istočne Evrope, ne umeju da naprave dobar kupus kao mi. I tako sam se upoznala sa ljudima iz firme koja ima veleprodaju i online prodaju hrane sa Balkana, Mezehub, nalazi se blizu Vašingtona. Do sada smo našu robu nabavljali u nekoj prodavničici blizu posla moga muža, ali kako je on prešao u drugu firmu, slabo smo šta imali u kući od naše hrane. Srećom sada mogu da naručim hranu sa Mezehub-a, i onda mi oni subotom isporuče tu robu na kućnu adresu, tada rade isporuku za Baltimor, tako da mi je to rešilo problem. Inače, moja deca su slaba na slatkiše i grickalice iz Srbije, uvek mi traže da im nabavim smoki, Plazmu, Mančmelo, jafu, plazmu, čokoladne bananice i the Cedevitu:) Ja sam pak zainteresovana za neke drugi stvari, ono što meni najviše nedostaje su stvari koje je vrlo teško naći ovde, ili nisu dobrog kvaliteta, a to su višnje, naše šljive, kvalitetni kiseli krastavci, i uopšte turšija, kiseli kupus, ajvar, naš beli kravlji sir i kajmak, “ljudske” domaće kore, kako za slane tako i za slatke pite, pa i čvarci i razni suhomesnati proizvodi, recimo ovde je pa skoro nemoguće naći slaninu koja može da se jede sveža. Nekad ne pomožu ni prodavnice robe uvezene iz Evrope, jer jednostavno neke proizvode mi najbolje pravimo, ili sam samo tako naučila.

U nekom trenutku vlasnik Mezehuba me je angažovao da fotografišem neku novu liniju suhomesnatih proizvoda koju su nabavili, a koja se proizvodi u Čikagu, i ja sam to oberučke prihvatila, jer takvi proizvodi, pogotovo kvalitetni, su velika retkost, a plus sam mogla da ih degustiram. I dok sam tako fotografisala svakakve đakonije (možete da ih vidite na njihovom vebsajtu), specijalitete iz raznih delova Balkana, u nekom trenutku sam izvadila čvarke iz neke kutije i odmah sam ostala bez daha. Uopšte ne znam zašto se to dogodilo, ali činjenica da je to ovde retkost i da ih nisam jela ko zna otkad, pa sam se baš uzbudila. Odjednom mi je pala ideja – moram da napravim pogačice sa čvarcima. Iskreno, nisam mogla ni da se setim njihovog ukusa, moji to nisu pravili, ali u mojoj mašti to je bio delikates and delikatesima.

Čini mi se da tek sa distance počnete da upoznajete i cenite stvari koje ste ranije uzimali zdravo za gotovo. Ja sam inače vrlo otvorena kad su strane kuhinje u pitanju, volim svašta da probam, i upravo zahvaljujući tome sam počela da ponovo otkrivam, upoznajem i uživam u domaćim stvarima. Naša kuhinja je prožeta sa toliko različitih uticaja, i to je čini vrlo interesantnom. Recimo pogačice sa čvarcima su vrlo popularne u mađarskoj kuhinji, oni ih slično prave kao mi, jedino što na površini vole da naprave nožem karakterističnu dekoraciju. Mislim da nije uopšte važno odakle je neka hrana došla, važno je da smo prepoznali da je nešto dobro i prilagodili ga našem ukusu.


Pogačice sa čvarcima

  • probala sam da napravim omiljene mi američke pogačice (biscuits) sa čvarcima, ali nisu ni blizu tako dobre kao ove naše pogačice.
  • konsultovala sam više recepata, i ovaj Majin mi se sa pravom učinio najboljim, doduše izmenila sam neke stvari.
  • u većini recepata čvarci se melju u blenderu pa se onda dobije nešto kao pasta i onda se time maže testo, ja sam izabrala da čvarke seckam zato što sam htela da se u pogačicama oseti njihova fina hrskavost.
  • slatka mlevena paprika i još više sveže krupno samleveni crni biber su fantastični dodatak pogačicama, odlično se slažu sa čvarcima. Sigurna sam da bi i dodatak ljute mlevene paprike bio interesantan.
  • testo se četiri puta presavija da bi pogačice bile višeslojne, nešto slično kao kad pravite kroasane, jedino što se umesto putera maže mast.
  • na slikama vidite pogačice koje su isecane kružnom modlom, u tom slučaju ćete imati restlove koje ne možete ponovo da premesite, najbolje da ih skupite u loptice i tako pečete. To umeju da budu posebno ukusni komadi jer su fino hrskavi. Ukoliko ne želite da imate restlove, isecite testo na kvadrate uz pomoć noža ili još bolje one alatke kojom se seče pica.
  • na slikama možete da primetite da su se neke pogačice iskrivile, to je zato što je u sobi bilo veoma toplo, da se ne bi to dogodilo, pre pečenja stavite pogačice u frižider ili zamrzivač da se stegnu.
  • možete da koristite i video koji sam vam pomenula, da vidite kako se presavija testo.

Sastojci:

500g oštrog brašna za hleb + rad sa testom

1- 1 1/4 kašičica soli

100ml toplog mleka

2 kašičice instant suvog kvasca

1 kašika šećera

1 jaje

240ml jogurta

3 pune kašike svinjske masti

200g čvaraka

2 kašičice slatke mlevene paprike

1 1/3 sveže i krupno samlevenog crnog bibera

Za premaz: 1 jaje

Priprema:

U jednoj posudi pomešajte toplo mleko, kvasac i šećer i sačekajte da kvasac počne da radi. Tome dodajte jaje, jogurt i mast i sve to promešajte.

Pomešajte brašno sa solju i tome dodajte smesu sa kvascem. Promešajte sve dok ne dobijete testo, pa ga onda mesite ručno ili mikserom dok ne postane mekano i ujednačeno. Nauljite ga i pokrijte plastičnom folijom i čekajte oko 1 sat da se ono udvostruči.

Za to vreme iseckajte čvarke na sitne komade.

Kada je testo naraslo prebacte ga na radnu površinu koju ste posuli sa malo brašna i oklagijom ga razvucite u veliki pravugaonik, oko 1 cm debljine. Na 2/3 testa, po širini, stavite polovinu ili celu kašiku omekšale masti pa preko toga stavite 1/2 kašičice slatke mlevene paprike i 1/3 kašičice sveže samlevenog crnog bibera, i 1/4 iseckanih čavaraka.

Zatim presavijte testo na tri dela, kao pismo, po široj strani, tako ćete dobiti izduženi pravugaonik, pređite preko njega oklagijom da ga izjednačite. Ponovite isti proces, 2/3 testa premažite sa 1/2 kašike omekšale masti, pa preko toga stavite 1/2 kašičice slatke mlevene paprike i 1/3 kašičice sveže samlevenog crnog bibera. Na kraju testo ponovo presavijte na tri dela, pokrijte ga plastičnom folijom, i sačekajte 15 minuta da ono odmori i opusti se.

Sada ćete da ponovite prethodni rad sa testom. Ponovo razvucite testo u oblik velikog pravougaonika, pa preko 2/3 testa stavite 1/2 kašike omekšale masti, preko toga stavite 1/2 kašičice slatke mlevene paprike i 1/3 kašičice sveže samlevenog crnog bibera. Zatim presavijte testo, malo ga razvucite oklagijom, pa na njega stavite 1/2 kašike masti, slatku mlevenu papriku i biber. Presavijte ga poslednji put, pokrijte ga plastičnom folijo, i sačekajte 15 minuta da se ono odmori i opusti.

Ukoliko po negde čvarci probiju testo tokom razvlačenje, pospite to mesto sa malo brašna.

Sada sledi poslednje razvlačenje, razvucite testo najpre rukama pa oklagijom u obliku pravougaonika na oko dva prsta debljine. Okruglom modlom, prečnika oko 5 cm, ili nožem, ili alatkom za sečenje pice, isecajte testo. Ređajte oblikovano testo po plitkom i velikom plehu, koji ste obložili papirom za pečenje, napravite razmak.

Na kraju pogačice premažite umućenim jajetom. Možete da ih stavite 20 minuta u zamrzivač da se stegnu. Za to vreme zagrejte rernu na 200C (400F). Stavite pogačice da se peku 18-20 minuta, dok korica ne dobije zlatnu boju.

Služite ih dok su još tople, najbolje uz beli kravlji sir i ajvar.


Ovde pogledajte moj video kako da napravite pogačice sa čvarcima.

Continue Reading

Domaći italijanski grisini sa 4 različita posipa

Ovako izgledaju grickalice koje kad počnete da grickate, nema zaustavljanja. Ne znam čak da li da vam savetujem da ih spremite za goste, jer će nestati brzinom svetlosti. Apsolutno su neodoljivi, pogotovo ako grisine spremate sa više različitih posipa.

Desno su moje rotkvice iz bašte
  • Ovi grisini/štapići su toliko zanimljivi ne samo zbog svog ukusa i teksture, već zato što možete da se igrate sa njima, kako pravljenjem različitih oblika tako i dodavanjem raznih sastojaka, pa i od različitog brašna.
  • pored ovog “uvrnutog” obliku možete da probate i onaj zaobljeni, takođe možete da ih pravite različitih dužina.
  • za posip možete da koristite razne stvari, nama se najviše dopadaju oni sa začinskim biljem, mada je i kombinacija sira i mlevene paprike takođe interesantna.
  • umesto mleka u testo možete da stavite vodu, tako više podseća na originalni recept.
  • nemojte previše da se brinete oko oblika grisina, kad se ispeku oni uvek lepo izgledaju.
  • ako želite da izgledaju deblje, ostavite ih oko 30 minuta da narastu na plehu, pre nego što uđu u rernu.
Grisini sa makom

Uhvatio me veliki neizdrž ovih dana, ne znam kako drugačije da opišem novonastalo stanje. Naravno da je proleće krivac. Kako prošlogodišnje proleće nisam pošteno osetila, ovo mi dođe kao buđenje iz nekog dugog i mučnog sna. Bila sam prošlo veče na večeri sa prijateljicama iz kluba knjige, posle pola godine sastanaka preko zooma. Sedeli smo na nekoj lepoj terasi tik uz vodu. Restoran se skoro otvorio, fensi je i skup, drži ga neka poznata kuvarica, kojoj svake godine nekako izmakne Beard Award, inače, nagrada za najbolje kuvare u Americi. Posle jučerašnje večere shvatila sam zašto je to tako.

Pošto se početna konverzacija o tome ko se čuva od kovida, a ko ne, ko se vakcinisao, a ko ne vodi brigu o drugima, i kad je takmičenje u vrlinama završeno nerešeno, počela je priča o planovima za leto, o putovanjima. Bilo je tu priče o raznim destinacijama, uglavnom onim u Americi, i kad je došao red na mene, ja sam rekla da ovog leta idem u Kaonu, i da ne mogu to da dočekam. Moji roditelji su prošlog leta počeli da grade vikendicu u našem selu, i pravo da vam kažem samo mi je to na umu, da nekako odem tamo sa porodicom. Možda otuda dolazi moj neizdrž. Nisam bila tamo više od petnaest godina, ponekad bacim pogled na google map. Stalo mi je puno da deci pokažem to moje čuveno selo u kojem sam provodila nezaboravna leta. Moje pamćenje nije najsjajnije, ali i dalje se živo sećam mnogih detalja i ljudi odatle. Neki su još živi, i važno mi je da ih deca upoznaju. Osim toga vreme je da upoznaju Srbiju, ne samo Beograd i okolinu. I ona su uzbuđena, jer sam im obećala da će videti domaće životinje, kako se muze krava, pravi sir, pokazaću im polje divljih jagoda, i vozićemo se traktorom.

Grisini sa parmezanom/pekrinom i mlevenom parikom

“Jel možemo i mi da dođemo u Kaonu?”, pitale su prijateljice. Verovatno im je moje selo zazvučalo tako egzotično i drugačije, i nekako je danas cool da pobegneš u neku daleku neiskvarenu prirodu.

Kad se sastanak priveo kraju, i tek kad smo ustale od stola, primetile smo veliki pun Mesec. Lepo je izgledao tako iznad vode i grada. “Hajde da se fotografišemo pored njega”, vadi se mobilni, i mi se stiskamo nebili sve ušle u kadar. “Stanite”, skidam masku, i kažem im da neću da se slikam sa njom, jer mi ne stoji lepo, osim toga neki su već duplo vakcinisani i celo veče smo ionako pričale bez maski. Na kraju je i ostalo društvo skinulo maske i uspesmo da nekako napravimo selfie. Posle kad smo gledali napravljenu sliku malo smo se razočarale jer ipak nismo uspele da uhvatimo Mesec.

Grisini sa začinskim biljem
Grisini sa susamom

Domaći italijanski grisini


Sastojci:

450g brašna

1 kašičica soli

250ml toplog mleka

2 1/2 kašičice suvog kvasca

2 kašičice šećera

1 žumance

70g otopljenog putera

70ml maslinovog ulja

1 belance, umućeno

Za posip:

krupna so

susam

mak

izrendani parmezan/pekorino sir, mlevena paprika

sveže začinsko bilje (ruzmarin, timijan, žalfija)

Priprema:

Najpre u toplo mleko stavite kvasac i šećer, i ostavite da kvasac počne da radi. Tome dodajte 1 umućeno žumance, otopljeni puter i maslinovo ulje.

Brašnu dodajte so, zatim sipajte smesu sa mlekom i mešajte kašikom ili mikserom za testo. Testo mesite dok ne postane glatko. Zatim ga nauljite, pokrijte i sačekajte oko 45 minuta da nadođe.

Za to vreme pripremite sastojke za posip.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Pripremite dva velika plitka pleha, pokrijte ih papirom za pečenje.

Kada se testo nadiglo, podelite ga na dva jednaka dela, i prvi deo razvucite oklagijom u oblik velikog pravougaonika debljine 3-5mm. Jednu polovinu pređite umućenim belancetom pa je pospite makom. Drugu polovinu takođe premažite belancetom pa je pospite susamom. Pa preko toga stavite krupnu so. Pre nego što ćete seći testo na trake, nežno prstima pritegnite semenke za testo.

Nožem, ili najbolje alatkom za sečenje pice, secite testo na trake debljine oko 1 cm. Ako želite da vam grisini budu kraći, kao moji, onda na kraju isecite trake poprečno. Svaku traku testa uvrnite rukama i položite na obloženi pleh. Napravite mali razmak između testa.

Sve ovo ponovite sa preostalom polovinom nerazvijenog testa.

Pecite grisine iz više tura. Dužina pečenja može da varira, moje si su pekli 10 minuta, ali vi za svaki slučaj proverite da li su počeli da tamne.

Uvrnuti štapići
Continue Reading

Zemičke punjene mocarelom

Neko voli da pravi kiflice, dok ja najviše volim da mesim zemičke. One su moja velika strast, valjda zato što izgledaju kao mali hlepčići. Na blogu ih ima već nekoliko vrsta, zemičke sa bundevom i ljutom paprikom, zemičke sa posipom, grčke sa maslinama i začinskim biljem i zemičke pletenice, čiji recept mi je omiljen. Mekše i ukusnije testo teško ćete naći. Zato sam ga ponovo koristila za pravljenje i ovih zemički. Jedino što sam rešila da ih ovoga puta punim, i to mocarelom.

Nikada do sada nisam punila zemičke, ali skoro sam ugostila jednu dansku porodicu koja mi je donela neke mnogo ukusne danske slatke zemičke punjene marcipanom i džemom, i baš su mi se svidele, moraću uskoro da ih pravim. Tako sam dobila ideju da zemičke mogu i da se pune, do sada je moj fokus bio na tome da nađem najbolje moguće testo kao i zanimljiv posip.

Pošto je mocarela naš omiljeni sir, ko mu može odoleti kad se istopi, htela sam da probam da njega stavim u zemičke. Kako nisam mogla da se odlučim da li da stavljam suvu ili vlažnu mocarela, stavila sam obe. U zemičkama su se očekivano različito ponele, vlažnije mocarela bi nekako iscurela tokom pečenja, ali je imala lepšu teksturu. Suva mocarela nije curela ali nije se lepo topila kao prethodna. U svakom slučaju da bi doživeli taj čuveni efekat otopljene mocarele moraćete da jedete zemičke dok su još tople. Ili, da ih naknadno zagrejete u tosteru.

Što se tiče posipa opet sam se malo igrala koristeći začinsko bilje, beli luk, puter i izrendani parmezan. Međutim, najlepi deo je bila ljuta tucana paprika.

Zemičke punjene mocarelom


Sastojci:

2 1/4 kašičica suvog kvasca

2 kašike šećera

200ml toplog mleka

60g putera

60ml ulja

1 jaje, umućeno

200ml jogurta

650g brašna

1 3/4 kašičice soli

Za premaz i posip:

3 kašike otopljenenog putera

1 kašika iseckanog paršuna

1 kašika iseckanog ruzmarina

1 čen belog luka, sitno iseckan

Prstohvat soli

3 kašike izrendanog parmezana

1 kašičica tucane paprike

150-200g mocarele, iseckane na manje komade

Priprema:

Toplom mleku dodajte šećer i kvasac. Kada kvasac počne da radi dodajte isečen puter, ostavite ga tu da malo omekša, zatim dodajte ulje, umućeno jaje i na kraju jogurt.

Ovu smesu dodajte brašnu u koji ste stavili so. Mešajte sve mikserom za testo, ili ručno, oko 15 minuta, dok ne dobijete ujednačenu smesu. Ovo testo je malo ređe, ali nije teško rukovati njime. Na kraju ga oblikujte u loptu, nauljite, i stavite u pokrivenu vanglu da naraste, oko 1 1/2 sat.

Pripremite veliki tanki pleh, ili dva ako ne želite da vam se zemičke spoje tokom pečenja. Obložite ga papirom za pečenje.

Podelite testo na 24 jednakih komada, koristite vagu (svaki komad bi trebalo da teži oko 50g). Testo oblikujte u lopticu, tako što ćete povlačiti testo ka unutra, a zatim testo spljoštite i u njega stavite komad mocarele, pa ga pokrijte testom i oblikujte u lopticu. Loptice od testa stavite na obloženi plitki pleh i pokrijte ih plastičnom folijom, i neka još narastaju oko 45 minuta.

Zagrejte rernu na 195C (385F).

Pre nego što testo stavite u rernu premažite testo otopljenim puterom u koji ste dodali malo soli, iseckan beli luk, peršun i ruzmarin. Na kraju testo pospite istucanom paprikom i izrendanim parmezanom. Pecite testo oko 20 minuta dok zemičke ne porumene.

Služite zemičke dok su još tople. Sutradan ih zagrejte u tosteru pre služenja.

Continue Reading

Nabujalo pecivo sa muskatnim oraščićem i biberom (Popovers)

Popoverse, iliti nabujalo pecivo, nećete sresti u našoj kuhinji, ono svoje poreklo vuče iz Engleske, ali ima nešto što mene neodoljivo podseća na našu gibanicu kada se pravi sa sirom. Interesanto je to da se za spremanje ovog peciva koristi isto testo kao za palačinke. Ima nečeg tako prijatnog kada ih vidite tako nabujale, skoro da hoće da iskoče iz pleha.

Popoversi su američka verzija engleskog jorkširskog pudinga, razlika je samo u tome što se originalno englesko pecivo pravi sa goveđom močom. Inače, da li ste primetili kako Englezi nazivaju pudingom svakojake vrste peciva, pita i kolača? Pravila sam ja i jorširski puding, ali mi se nije toliko svideo kao popoversi. Američka verzija peciva sadrži začine kao i začinsko bilje, pa i sir. Može da se pravi i kao slatko pecivo i jede uz džem.

Da, na sličan način se pravi i Dutch baby, samo što se testo peče u dobro zagrejanom tučanom tiganju, i tada se dobije nešto kao velika nabujala palačinka.

Ja sam ove popoverse pravila više puta, uglavnom kada smo imali neke praznični ručkove, i moram da priznam da su mi se mnogo svideli zbog dodatka muskatnog oraščića i bibera. Super su i sutradan za doručak, tada je najbolje da ih zagrejete u tosteru.

  • da bi testo dobro nabujalo morate dobro da zagrejete pleh pre nego što u njega sipate testo.
  • sastojci za testo ne smeju da budu hladni.
  • dok se pecivo peče nemojte otvarati rernu.
  • samo da znate postoji poseban pleh za popoverse, ali i običan za mafine je sasvim odgovarajuć. Kako izgleda jedan takav pleh pogledajte ovde, kao i recept za popoverse sa grijer sirom i vlašcem.
  • ovaj recept je preuzet iz Bon Appetite, jedino što sam ja izostavila peršun.

Popoversi sa muskatnim oraščićem i biberom


Sastojci:

2 kašike putera

260g brašna

1 kašičica soli

1 kašičica samlevenog bibera

1 kašičica izrendanog muskatnog oraščića

3 krupnija jajeta, na sobnoj temperaturi

590ml toplog mleka

3 kašike putera, otopljenog

Priprema:

Zagrejte rernu na 220C (425F).

Pleh za mafine, ili popoverse, podmažite sa 2 kašike putera.

Testo napravite tako što ćete najpre umutiti jaja, pa tome dodati mleko, brašno, so, muskatni oraščić i biber. Ne treba previše da mešate testo.

Kada se rerna zagrejala ubacite podmazani pleh u rernu i zagrejte ga oko 5 minuta. Izvadite pleh iz rerne i u udubljenja ravnomerno sipajte testo najbolje iz one posude za merenje. Ispunite oko 3/4 udubljenja. Vratite pleh u rernu i pecite popoverse 30-35 minuta dok ne postanu kao ovakvi sa slike. Nemojte da otvarate rernu dok se pecivo peče.

Popoverse služite odmah.

Continue Reading

Stolen, nemački božićni hleb

božićni hleb

Ne znam kako vi, ali ja obožavam ovakve praznične hlebove. Ovo je jedan u nizu popularnih evropskih hlebova koji se prave za Božić. Ono što ih odlikuje je to da su obogaćeni jajima i puterom, kao recimo naša česnica, i da su puni raznog suvog i kandiranog voća, i izrendane kore limuna i pomorandže, kao italijanski panetone i ovaj stolen.

Ovog puta sam htela da napravim naročito bogat i raskošan stolen, dodala sam mu domaći marcipan i frangipane. To udvostručuje lepotu ovog hleba, i daje mu sočnost, što je bitan detalj, jer stolen ume da bude suv. Setila sam se kako je u ovom divnom vencu, još jedan praznični hleb, marcipan bio sjajan. Frangipane donekle podseća na marcipan, više o njemu možete saznati ovde. Recept sam pronašla ovde, izmenila sam ga malo, da više bude prema mom ukusu, i vrlo sam zadovoljna kako je ispao.

božićni hleb

Ako već rešite da pravite stolen, onda nemojte da štedite na materijalu, a ni na količini. Napravite šest manjih hlebova, par zadržite za sebe, a par podelite. To je vrlo lep poklon. Mogu dugo da vam traju uvijeni u masnu hartiju, kao na slici.

Ja sam ih čak isekla na manje delove, pa sam ih pridodala kolekciji kolača koju sam podelila komšiluku, pogledajte poslednju sliku.

božićni hleb

Nije loše da saznate i sledeće detalje vezane za pravljenje ovog stolena:

  • iako mislim da je marcipan obavezan sastojak stolena, ne morate da stavljate frangipane. Pošto on može da procuri, najbolje je da šav, mesto na kojem se spaja testo prilikom preklapanja, stavite na dole, a ne na gore, kao što se to obično čini.
  • što se tiče suvog voća izbor je na vama, ipak suve višnje i kajsije su moje omiljeno voće.
  • ne morate suvo voće da stavljate u alkohol, umesto toga stavite u sok od pomorandže.
  • ako je ikako moguće nabavite ušećerenu koru pomorandže, arančini, možete i sami da je napravite, pogledate ovde kako. To daje ovom hlebu neverovatno lep ukus.
božićni hleb
božićni hleb

Stolen


Sastojci:

300g suvog voća (grožđa, višanja, kajsija)

200g iseckane ušećerene kore pomorandže

Izrendana kora jednog limuna

4 kašike ruma, ili burbona, ili soka od pomorandže

1 kašičica cimeta u prahu

80g iseckanih tostiranih badema (može i pistaća)

1kg oštrog brašna (brašna za hleb)

1 kašičica soli

2 kašike suvog kvasca, ili 20g svežeg kvasca

500ml toplog mleka

50g šećera

4 jajeta, umućena

200g putera, omekšalog

Za domaći marcipan:

200g brašna od badema (ovde pogledajte kako sami da ga napravite)

200g šećera u prahu

2 kašike vode

1 1/2 kašičica ekstrakta od badema

Za frangipane:

100g šećera

100g putera

1 jaje

100g brašna od badema

25g brašna

1 kašika ruma ili burbona

Za premaz testa:

1 jaje, umućeno

Za premaz hleba:

60g otopljenog putera

Za valjanje:

300g šećera u prahu

Priprema:

Dan pre pomešajte u činiji suvo i kandirano voće sa alkoholom ili sokom, dodajte cimet, koricu limuna i sve dobro promešajte. Pokrijte činiju i stavite je u frižider.

Dan ranije možete da napravite i marcipan tako što ćete u mulitpraktiku pomešati šećer u prahu, brašno od badema, vodu i estrakt badema. Kad ste dobili ujednačenu smesu, podelite je na dva dela i od svakog dela napravite cilindričan oblik, obložite ih plastičnom folijom i čuvajte u frižideru.

Dan posle u jednoj posudi pomešajte toplo mleko, šećer i suvi kvasac, sačekajte da kvasac počne da radi.

U mikseru za testo pomešajte brašno i so i tome dodajte smesu sa kvascem u koji ste umešali jaja. Mesite sve 5 minuta i onda postepeno dodavajte omekšali puter, i mešajte sve još 5 minuta. Kad ste dobili ujednačeno i mekano testo umešajte u njega smesu sa suvim voćem i iseckane bademe i pistaće. Izvadite testo iz miksera i oblikujte u loptu, stavite u nauljenu posudu, pokrijte i sačekajte 1-2 sata da testo nadođe.

Izvadite marcipan iz frižidera i isecite na 6 jednakih delova. Svaki komad oblikujte u valjak dug oko 15cm.

Takođe napravite frangipane. U multipraktiku pomešajte omekšao puter i šećer, i kad ste dobili kremastu smesu u to stavite jaje, i na kraju sipajte brašno od badema i obično brašno, i tome dodajte kašiku ruma ili burbona. Mešajte sve par sekundi dok ne dobijete ujednačenu smesu.

Kad je testo naraslo ponovo ga stavite na radnu površinu i isecite na 6 približno jednaka dela. Svaki deo oblikujte u veknicu i pokrijte ih da odstoje oko 20 minuta, a onda svaku veknicu rukama razvucite u oblik pravougaonika.

Preko testa najpre stavite frangipane, i onda komad marcipana sa strane. Zatim pokrijte stranu sa marcipanom, pa je preklopite sa drugom stranom. Dobro spojite ivice, da ne bi frangipane iscureo, i prevrnite hleb sa porubom na dole. To uradite sa preostalim komadima testa.

Oblikovano testo stavite na pleh, po tri vekne na svaki. Pokrijte pleh plastičnom folijom i čekajte oko 45 minuta da se testo poslednji put nadigne.

Zagrejte rernu na 190C (375F). Pre nego što ćete testo staviti da se peče premažite ga umućenim jajetom.

Hleb pecite oko 35 minuta. Tokom pečenje, negde na pola vremena, prekrijte hleb aluminijumskom folijom da ne izgori.

Kada je hleb gotov, ohladite ga, a zatim premažite otopljenim puterom, i na kraju ceo uvaljajte u šećer u prahu.

Čuvajte ga tako što ćete ga uviti u masni papir.

Continue Reading