Amaretti, italijanski kolačići od badema (na farmu po jelku)

U ovo doba godine imala sam običaj da kupujem amaretti kolačiće, jer su često bili upakovani u lepe limene kutije, ima nečeg veoma prazničnog i svečanog u njima. Iako su mi i takvi bili ukusni, ipak domaći su klasa za sebe. Neverovatno je da tako jednostavni kolači mogu da budu toliko ukusni. Spolja su blago hrskavi, unutra žilavi (chewy), a ukus im je čaroban. Idealni uz kafu ili čaj. Kad ih probate, tačno vam se zavrti u glavi od lepote.

Dugo sam se spremala da napravim trobojne amaretti kolačiće, još odkako sam videla ovaj recept (nije loše da ga pogledate jer je lepo i detaljno opisan način njihove pripreme), ali mi nesto boje nisu ispale dobro. Mislim da je prah dehidriranih malina bolji izbor od jagoda koji sam koristila. Svejedno, ukus im je bio savršen, bolji nego kod običnih amaretti kolačića.

Inače, davno su se ovi kolačići pravili od smenki iz koštice kajsija, koje su vrlo slične bademima, jedino što su gorče. Pošto obožavam te semenke, i pojela sam ih dosta, oduševljena sma idejom da od njih mogu da napravim kolače.

Ako volite kolačiće od badema, možete pogledati recept i za ove kolače, podjednako interesantne.

Na farmi jelki

Kao neko ko živi u gradu koristim svaku priliku da odem u ruralne krajeve. Kad mi je muž predložio pre neki dan da odemo po jelku na farmu, koji drži njegov kolega sa posla, sa oduševljenjem sam prihvatila. Zamišljala sam da kad odemo tamo sami ćemo da sečemo drvo, svidela mi se ta ideja, ali u Americi sve mora da je bezbedno, efikasno i organizovano. Svejedno, lepo sam se provela.

Farma nije bila blizu, oko sat vremena vožnje, ali seoski prizori, kada smo sišli sa auto-puta, su bili očaravajući, prosto se čovek odmori posmatrajući tu lepotu, pa i iz kola.

Nizale su se lepe i uređene farme, ograđena polja sa konjima i kravama na ispaši, oduševljena pitala sam decu da li bi voleli da žive na selu, na šta su mi oni odgovorili, nikako, mi volimo život u gradu!

Kolega mog muža je kupio ovu farmu pre dvadeset godina, sagradio je sam kuću, i pre desetak godina počeo je da sadi jekle, kad su stasale, počeo je da ih prodaje. To je fini sezonski biznis.

Pošto se sve planski radi, kupovina jelki bez busena je sasvim prihvatljiva. Osim toga, drvo se stavi na bazu koja ima udubljenje za vodu, tako da jelka na taj način ostane dugo sveža, bez problema sa njom dočekamo naš Božić.

Pored kupovine jelki, na farmi postoji i drugi sadržaji. Tu možete da vidite razne domaće životinje.

Kao i da sedite uz vatru na otvorenom.

A postoji i velika štala (barn), sada preuređena, gde možete da kupite razne suvenire, sedite uz kamin, fotografišete se, ili da naručite toplu čokoladu.

Sve je to lepo i zanimljivo, ali ja sam ugledala krave na jednom brežuljku, i kao hipnotisana sam krenula ka toj farmi. Krave su moje omiljene domaće životinje. Ali kada sam im se malo približila, tek sam tada videla žicu oko njih, koja mi nije dala da ih bolje vidim, pa sam se razočarala.

Na kraju samo izabrali odgovarajuću jelku, bilo ih je više vrsta i veličina, i uputismo se kući.

Nešto kasnije smo je postavili i na kraju okitili, i zaključili da ove godine imamo baš lepu jelku. I kako samo divno miriše!


Amaretti, italijanski kolačiči od badema


Sastojci za 36 komada:

300g brašna od badema (ovde pogledajte kako da ga sami napravite)

270g šećera

3 krupnija belanca, na sobnoj temperaturi

2/3 kašičice ekstrakta badema

1 kašika limunovog soka

za trobojne kolačiće:

10g praha dehidriranih jagoda ili malina

par kapljica crvene boje

1 kašika kakaoa

za valjanje: 2 šolje šećera u prahu

Priprema:

Zagrejte rernu na 150C (300F) i pripremite veliki plitak pleh, obložite ga papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte brašno od badema sa šećerom.

U drugoj posudi kratko mutite belanca, na kruju im dodajte sok od limuna i ekstrakt badema.

Umućene belanca dodajte smesi sa bademovim brašnom. Mašajte sve kašikom ili rukom dok ne dobijete koliko-toliko ujednačenu smesu. Kašikom za sladoled vadite loptice testa. Oblikujte ih rukama u loptice i zatim uvaljajte u šećer u prahu. Loptice poređajte po plehu, i na kraju ih malo pritisnite dlanom.

Pecite ih u rerni 25 – 30 minuta.

Za trobojne kolačiće:

Pripremite tri posude i u njih rasporedite po 100g bademovog brašna i 90g šećera. Jednu činiju nemojte da dirate, u drugu stavite 1 kašiku kakao, a u treću stavite prah dehidriranog voća.

U četvrtoj posudi umutite belanca i dodajte im sok od limuna i ekstrakt badema. Ovu smesu odokativno rasporedite u preostale tri činije sa bademovim brašnom. U posudu sa dehidriranim voćem stavite i par kapljica crvene boje. Sve izmešajte i vadite testo kašikom za sladoled.

Svaku lopticu oblikujte rukama u oblik tankog valjka, zatim spojite tri valjka u različitim bojama, i oblikujte ih u jedan deblji valjak, dužine oko 10cm. Zatim ga blago zarotirajte. Isecite valjak na tri jednaka dela, i svaki deo oblikujte rukama u lopticu, uvaljajte u šećer u prahu, pritisnite dlanom i pecite u rerni.

Continue Reading

2 slatke salame, čokoladna i posna salama sa suvim smokvama

Čokoladna salama

Ove slatke salame veoma podsećaju na razne čokoladne kuglice i na one posne sa suvim i koštunjavim voćem. Razlika je samo u izgledu. Ove zaista podsećaju na salame, uostalom pogledajate ih na slikama.

Vrlo su ukusne, imaju bogatu i intezivnu aromu, jednostavno se prave, čak se i ne peku.

Ove nedelje je trebalo da napravim kolače za dva događaja, pa dok sam pravila londonske štangle i vanilice, ponela me atmosfera tako da sam završila praveći i ove dve vrlo zanimljive slatke salame. Već sam ih ranije pravila u više navrata pa nisam morala da tražim recept, pak, morala sam malo da istražim o njima na intrnetu, i izgleda da su nastale u Italiji, a posle su se raširile po Evropi, pa i kod nas su se odomaćile.

Pre nego što počnete da ih pravite pogledajte par sugestija:

  • količina i izbor sastojaka može da varira, u tome je lepota ove poslastice. Zapravo, stavite ono što vam je pri ruci, za neke je ovo odličan način da se reše svakojakog suvog i koštunjavog voća koje im se nakupilo po kuhinjskim kabinetima (kao u mom slučaju).
  • gledajte da koristite tostirane koštunjave plodove, jer su tako uvek ukusniji
  • pistaći i izlomljeni keks daju interesantan presek salame
  • ako vam je suvo voće dugo stajalo na policama, verovatno se stvrdlo, i da bi ga omekšali, potopite ga u kipuću vodu na par minuta
  • ovi slatkiši gotovo da ne traže šećer, jedino u slučaju kada za čokoladnu salamu koristite tamnu čokoladu
  • za čokoladnu salamu ja koristim nezašećereno ispareno (evaporated) mleko, zato što ga imam u velikim količnima, kupio muž kad je ono počela korona, ali vi umesto njega možete da koriste obično mleko ili sok od pomorandže
  • ove salame možete te da koristite i kao jestiv poklon, zavijte ih u masnu hartiju i zavežite nekim interesantnim kanapom.
sitni kolači

Čokoladna salama

Čokoladna salama

sastojci:

200g tamne čokolade (60% kakaa)

200ml ispareno (evaporated) mleko / obično mleko / sok od pomorandže

4-5 kašika šećera u prahu (ukoliko koristite tamnu čokoladu)

200g keksa (3/4 sameljite, 1/4 izlomite)

150g mlevenih oraha

50g pistaća, iseckanih na pola

100g suvih šljiva, iseckanih

30g suvih višanja (ili brusnice), iseckanih

1 kašičica cimeta

1 kašičica ekstrakta vanile

Šećer u prahu za valjanje salame

priprema:

Otopite čokoladu na pari, tome dodajte ispareno mleko, ili sok, zatim šećer u prahu, keks samlevene orahe, pistaće, suve šljive i višnje, cimet i ekstrakt vanile. Rukama sve dobro izmešajte. Sačekajte da se smesa ohladi, možete da je stavite u frižider, ali na kratko, jer ako se smesa stvrdne biće vam teško da je oblikujte.

Uvijte smesu u plastičnu foliju, ili papir za pečenje, i onda je zarolajte rukama, dok ne dobijete lep cilindrični oblik. Stavite slatku salamu u frižider, ili zamrzivač, da se stvrdne.

Pre sečenja uvaljajte salamu u šećer u prahu.


Posna salama od suvih smokvi (salame de figi)

Slatka posna salama od smokvi

sastojci:

220g suvih smokvi, iseckanih

150g suvih kajsija, iseckanih

100g tostiranih lešnika

1 kašika kandirane pomorandžine kore

1/2 kašičice istucanog semena komorača ili anisa

1-2 kašike rakije, ili svetlog ruma

šećer u prahu za valjanje salame

priprema:

Ako su vam suve smokve tvrde, potopite smokve u kipuću vodu i neka tako ostanu 5-7 minuta, a zatim iz izvedaite iz vode i ocedite.

Stavite sve sastojke u multipraktik i sameljite ih. Sačekajte da se smesa ohladi, možete da je stavite u frižider ali na kratko, jer ako se smesa stvrdne biće vam teško da je oblikujte.

Stavite smesu u frižider da se ohladi, ali na kratko, jer ako se smesa stvrdne biće vam teško da je oblikujte.

Uvijte smesu u plastičnu foliju, ili papir za pečenje, i onda je je zarolajte rukama, dok ne dobijete lep cilindrični oblik. Stavite slatku salamu u frižider ili zamrzivač da se stvrdne.

Možete salamu da uvaljate u šećer u prahu, ali ne morate.

Na kraju, iseckajte salamu na kriške i služite.

Continue Reading

Domaći italijanski grisini sa 4 različita posipa

Ovako izgledaju grickalice koje kad počnete da grickate, nema zaustavljanja. Ne znam čak da li da vam savetujem da ih spremite za goste, jer će nestati brzinom svetlosti. Apsolutno su neodoljivi, pogotovo ako grisine spremate sa više različitih posipa.

Desno su moje rotkvice iz bašte
  • Ovi grisini/štapići su toliko zanimljivi ne samo zbog svog ukusa i teksture, već zato što možete da se igrate sa njima, kako pravljenjem različitih oblika tako i dodavanjem raznih sastojaka, pa i od različitog brašna.
  • pored ovog “uvrnutog” obliku možete da probate i onaj zaobljeni, takođe možete da ih pravite različitih dužina.
  • za posip možete da koristite razne stvari, nama se najviše dopadaju oni sa začinskim biljem, mada je i kombinacija sira i mlevene paprike takođe interesantna.
  • umesto mleka u testo možete da stavite vodu, tako više podseća na originalni recept.
  • nemojte previše da se brinete oko oblika grisina, kad se ispeku oni uvek lepo izgledaju.
  • ako želite da izgledaju deblje, ostavite ih oko 30 minuta da narastu na plehu, pre nego što uđu u rernu.
Grisini sa makom

Uhvatio me veliki neizdrž ovih dana, ne znam kako drugačije da opišem novonastalo stanje. Naravno da je proleće krivac. Kako prošlogodišnje proleće nisam pošteno osetila, ovo mi dođe kao buđenje iz nekog dugog i mučnog sna. Bila sam prošlo veče na večeri sa prijateljicama iz kluba knjige, posle pola godine sastanaka preko zooma. Sedeli smo na nekoj lepoj terasi tik uz vodu. Restoran se skoro otvorio, fensi je i skup, drži ga neka poznata kuvarica, kojoj svake godine nekako izmakne Beard Award, inače, nagrada za najbolje kuvare u Americi. Posle jučerašnje večere shvatila sam zašto je to tako.

Pošto se početna konverzacija o tome ko se čuva od kovida, a ko ne, ko se vakcinisao, a ko ne vodi brigu o drugima, i kad je takmičenje u vrlinama završeno nerešeno, počela je priča o planovima za leto, o putovanjima. Bilo je tu priče o raznim destinacijama, uglavnom onim u Americi, i kad je došao red na mene, ja sam rekla da ovog leta idem u Kaonu, i da ne mogu to da dočekam. Moji roditelji su prošlog leta počeli da grade vikendicu u našem selu, i pravo da vam kažem samo mi je to na umu, da nekako odem tamo sa porodicom. Možda otuda dolazi moj neizdrž. Nisam bila tamo više od petnaest godina, ponekad bacim pogled na google map. Stalo mi je puno da deci pokažem to moje čuveno selo u kojem sam provodila nezaboravna leta. Moje pamćenje nije najsjajnije, ali i dalje se živo sećam mnogih detalja i ljudi odatle. Neki su još živi, i važno mi je da ih deca upoznaju. Osim toga vreme je da upoznaju Srbiju, ne samo Beograd i okolinu. I ona su uzbuđena, jer sam im obećala da će videti domaće životinje, kako se muze krava, pravi sir, pokazaću im polje divljih jagoda, i vozićemo se traktorom.

Grisini sa parmezanom/pekrinom i mlevenom parikom

“Jel možemo i mi da dođemo u Kaonu?”, pitale su prijateljice. Verovatno im je moje selo zazvučalo tako egzotično i drugačije, i nekako je danas cool da pobegneš u neku daleku neiskvarenu prirodu.

Kad se sastanak priveo kraju, i tek kad smo ustale od stola, primetile smo veliki pun Mesec. Lepo je izgledao tako iznad vode i grada. “Hajde da se fotografišemo pored njega”, vadi se mobilni, i mi se stiskamo nebili sve ušle u kadar. “Stanite”, skidam masku, i kažem im da neću da se slikam sa njom, jer mi ne stoji lepo, osim toga neki su već duplo vakcinisani i celo veče smo ionako pričale bez maski. Na kraju je i ostalo društvo skinulo maske i uspesmo da nekako napravimo selfie. Posle kad smo gledali napravljenu sliku malo smo se razočarale jer ipak nismo uspele da uhvatimo Mesec.

Grisini sa začinskim biljem
Grisini sa susamom

Domaći italijanski grisini


Sastojci:

450g brašna

1 kašičica soli

250ml toplog mleka

2 1/2 kašičice suvog kvasca

2 kašičice šećera

1 žumance

70g otopljenog putera

70ml maslinovog ulja

1 belance, umućeno

Za posip:

krupna so

susam

mak

izrendani parmezan/pekorino sir, mlevena paprika

sveže začinsko bilje (ruzmarin, timijan, žalfija)

Priprema:

Najpre u toplo mleko stavite kvasac i šećer, i ostavite da kvasac počne da radi. Tome dodajte 1 umućeno žumance, otopljeni puter i maslinovo ulje.

Brašnu dodajte so, zatim sipajte smesu sa mlekom i mešajte kašikom ili mikserom za testo. Testo mesite dok ne postane glatko. Zatim ga nauljite, pokrijte i sačekajte oko 45 minuta da nadođe.

Za to vreme pripremite sastojke za posip.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Pripremite dva velika plitka pleha, pokrijte ih papirom za pečenje.

Kada se testo nadiglo, podelite ga na dva jednaka dela, i prvi deo razvucite oklagijom u oblik velikog pravougaonika debljine 3-5mm. Jednu polovinu pređite umućenim belancetom pa je pospite makom. Drugu polovinu takođe premažite belancetom pa je pospite susamom. Pa preko toga stavite krupnu so. Pre nego što ćete seći testo na trake, nežno prstima pritegnite semenke za testo.

Nožem, ili najbolje alatkom za sečenje pice, secite testo na trake debljine oko 1 cm. Ako želite da vam grisini budu kraći, kao moji, onda na kraju isecite trake poprečno. Svaku traku testa uvrnite rukama i položite na obloženi pleh. Napravite mali razmak između testa.

Sve ovo ponovite sa preostalom polovinom nerazvijenog testa.

Pecite grisine iz više tura. Dužina pečenja može da varira, moje si su pekli 10 minuta, ali vi za svaki slučaj proverite da li su počeli da tamne.

Uvrnuti štapići
Continue Reading

Zapečene makarone sa sirom u paradajz sosu (Baked Ziti)

Najbolje zapečene makarone sa sirom sam probala još kao malo dete, u obdaništu. Ti sjajni hrskavi krajevi se nikada ne zaboravljaju. Nisam se nikada ni usudila da probam da ih slično napravim. Ali zato nisam bila obeshrabrena da probam ovu nešto drugačiju varijantu, sa paradajz sosom i drugačijim sirevima, koja vrlo podseća na italijansku kuhinju, ali je zapravo nastala u Americi. Ima tih američko-italijanskih jela ovde koliko hoćete.

Nikada, ali baš nikada, nisam kupila paradajz sos, uvek sam ga sama pravila, i vrlo sam ponosna na to. Ono što ja pravim je italijanska verzija poznata pod nazivom – marinara. Ni ja taj sos ne pravim from scratch, već koristim onaj pire od paradajza iz konzerve. Sa njim se sos napravi očas posla. Jedino što ga ja uvek na kraju izblendam ručnim blenderom, volim kad je fino ujednačen. Koristim ga za spremanje raznih jela, za testeninu u paradajz sosu, zatim spremanje ćufti, kao i za rolnice od plavog patlidžana.

Za ovaj recept sam koristila uobičajan trio sireva – rikota, mocarela, parmezan, ali vi možete da dodate sireve koji su vama na raspolaganju.

Takođe, makaronama možete da dodate isprženu svežu italijansku kobasicu, koja podseća na mleveno meso, i itekako može da bude ukusna.

Kad isečete zapečene makarone, kad se jelo ohladi, dobićete vrlo zanimljiv presek, koji ja nisam uspela da uslikam.

Ako volite zapečene makarone, onda probajte i ovo čuveno američko jelo Mac and Cheese.


Zapečene makarone sa sirom u paradajz sosu (Baked Ziti)


Sastojci:

1 pakovanje makarona (ziti ili penne)

500ml paradajz sosa (Marinara)

200g rikote (recept)

200g narendane mocarele

80g izrendanog parmezana / pekorina

2 kašike začinskog bilja (ruzmarin, origano, žalfija, majčina dučica)

So i biber prema ukusu

Priprema:

Najpre napravite paradajz sos, ovde pogledajte recept.

Zatim skuvajte makarone prema upustvu na pakovanju. Gledajte da vam makarone budu al dente skuvane, jer će se kasnije peći u rerni.

Zagrejte rernu na 175C (350F). U sudu za pečenje pomešajte makarone sa paradajz sosom, pa tome dodajte rikotu, zatim mocarelu i parmezan/pekorino, jedan deo sačuvajte za gornji sloj.

Pecite makarone oko 25 minuta. Ako volite da jelo bude hrskavije, onda ga duže pecite.

Služite ih dok su još tople, najbolje uz salatu.


Continue Reading

Italijanske rolnice od patlidžana punjene rikotom i mocarelom (Eggplant rollatini)

Jelo sa patlidžanom

Skoro sam otkrila ovo božanstveno jelo, kad sam ga napravila ispalo je lepše nego što sam zamišljala. Plavi patlidžan u ovom jelu briljira, punjenje od tri vrste sira (rikota, mocarela i parmezan/pekorino) se topi u ustima, a tu je i neprevaziđeni domaći sos od paradajza u kome se rolnice kuvaju dok se peku u rerni.

Zbog sličnih sastojaka ovo jelo podseća na plavi patlidžan sa parmezanom (Eggplant parmigiana), ali patlidžan ne mora da se pohuje, već se vrlo kratko peče u rerni, da bi odmekao i lakše savijao dok se prave rolnice. U Italiji ovo jelo se zove Involtini di melanzane.

Kad budete spremali ovo jelo, i ukoliko vam ostane višak materijala, recimo krajevi patlidžana, u manjoj, plitkoj, posudi poslažite red patlidžana, zatim punjenje, pa opet red patlidžana, i na kraju sve to prelijte sosom od paradajza, i tako pecite u rerni, zajedno sa rolnicama.

Iako se patlidžan sprema u raznim delovim sveta, mislim da nigde nije toliko voljen kao u indijskoj, turskoj i , naravno, italijanskoj kuhinji.

rolnice od patlidžana

U Baltimoru postoji deo grada koji se zove Little Italy. Sastoji se od par blokova malih kuća koje se naslanjaju jedna na drugu. Iako je arhitektura zapadnoevropska, duh tog kraja veoma podseća na Mediteran. Najupečatljivija zdanja su katoličke crkve, sa kojih se čuju živahna zvona, tu je i izgralište za boćanje koje posećuju penzioneri, ima puno cveća ispred kuća kao i na malim balkonima. Živopisnosti ovog kraja doprinose i brojni murali, na jednom je čak predstavljena slika nečije babe i dede sa venčanja, verovatno preci koji su prvi došli u Ameriku. To je mesto gde se često organizuju festivali, svojevremeno sam tu prisustvola projekciji nekog filma na otvorenom, što je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. Ljudi obilaze ovaj kraj najčešće zbog brojnih italijanskih restorana, koji, ruku na srce, i nisu baš nekog kvaliteta. Nedostaje im ona autentičnost koju ima jedno staro italijansko mesto na drugom kraju grada, gde možete da probate odličnu italijansku hranu i vidite okačene slike italijanske reprezentacije, ili stari poster mlađane Sofije Loren koja reklamira neko pivo, a neretko na televiziji su puštaju utakmice Premijer lige.

Ima još jedna zanimljivost, u “Maloj Italiji” je odrasla Nensi Pelosi, visoka funkcionerka demokratske stranke. Njen otac i brat su davno bili gradonačelnici Baltimora, jedna mala ulica je njoj posvećena.

Bila sam u tom kraju pre neki dan sa decom, hteli smo da posetimo pekaru koja se tek otvorila. Dok smo se šetali malim ulicama, deca su kukala što moraju da imaju malu letnju školu, koju im ja držim, i zašto toliko insistiram na poznavanju istorije. Setih se tada događaja od pre neki dan, koji me je veoma uznemirio. Nisu se smirili dok nisu uništili statuu Kristofera Kolumba, baš pored Little Italy, oborili su je na zemlju, a onda vukli do obale i na kraju bacili u vodu.

Slušajte, deco, danas ćemo da učimo o Kolumbu! Rekla sam im šta se desilo sa skulpturom, onom što je okružena italijanskim zastavama, oko kojih moj sin voli da se vozi biciklom, i koja u podnožju ima reljefe na kojima je predstavljen Kolumbov poduhvat. Deca su bila vidno pogođena.

Eto, vidite, da su ti ljudi koji su to uradili poznavali dobro istoriju, mislim se u sebi, i da su ih roditelji bolje vaspitali, ne bi to učinili. To nije ništa novo, ljudi su i ranije rušili spomenike. Inače, takvi ljudi se nazivaju Vandali, po jednom starom germanskom plemenu koje je bilo poznato po svom rušilačkom i varvarskom ponašanju, posebno prema umetničkim delima. Takođe, postojao je i jedan Grk u antičko doba, Herostratus, koji je hteo da bude upamećen u istoriji, i nažalost jeste, po tome što je uništio Artemidin hram u Efesu, jedno od sedam svetskih čuda.

Ali, zašto su to uradili, pitaju me deca. Zato što misle da je Kolumbo bio loš čovek, što nije daleko od istine, ali ko je bio svetac od svih tih velikih ljudi koje pamti istorija. Drugo, veoma je pogrešno suditi o ljudima koji su davno živeli po današnjim standardima. Ko zna šta će ljudi u budućnosti misliti o nama. Nekada je život ljudi bio veoma surov, pun sukoba i ratova, i to što danas imamo mogućnost da živimo u doba sa najviše mira i prosperiteta od postanka ljudskog roda, to moramo da zahvalimo svim tim ljudima iz prošlosti.

Kolumbo je uspeo da uradi u to vreme nešto nezamislivo. Da, istina je, Vikinzi su prvi plovili do obala Amerike, ali to nije promenilo tok istorije, već Kolumbov dolazak. On je najpre verovao da je zemlja okrugla, što je u to vreme bilo nepojmljivo i bogohulno, tada se verovalo da je zemlja ravna ploča. Stvarno, pitaju deca. Kako to ne znate, neki ljudi i danas veruju u to.

Verujući da je zemlja okrugla pretpostavio je da će da ako krene na zapad u jednom trenutku da naiđe na Indiju, zemlju bogatu začinama i zlatom, poznate puteve do nje su tada kontrolisali Turci Osmanlije i Portugalci, ali ispalo je da je došao u Ameriku, i do kraja života toga nije bio ni svestan, da je otrkrio novi kontinent. Kao kod svih sličnih projekte i osvajanja ideja vodilja je bila da se pronađu i otmu prirodna bogatstva. Upravo zbog toga je privoleo španskog kralja i kraljicu da finansiraju njegov projekat. Domorci iz Amerike su bili isuviše nerazvijeni, recimo na novom kontinentu još uvek nije pronađen i korišćen točak, da bi odoleli novim osvajačima, koji su bili željni bogastva i koji nisu prezali ni od čega.

Pošto Kolumbo nikada nije kročio na tlo Severne Amerike, njegov kult je u SAD postao aktuelan tek kada je nastala potreba da se italijanska zajednica u Americi poveže sa Kolumbom, i tako poboljša imidž imigranta iz Italije, koje je često ovdašnje stanovništvo diskriminisalo i videlo kao kriminalce. Zbog toga je i sagrađen Kolumbov spomenik u Americi, da se pokaže doprinos Italijana društvu Amerike, nije mala stvar Italijan iz Đenove pronašao Ameriku.

Otkrivanje spomenika sa početka ove priče je bio veliki događaj, finansirala ga je italijanska zajednica u Americi, čak je tadašnji presednik došao da tom činu prisustvuje. Bio je to Ronald Regan.

I na kraju, istorija ne može tek tako da se izbriše, ona je postojala i postojaće, ma kakva bila, ona je tu da nas nečemu nauči, da ne bi ponavljali stare greške. Kolumbo i njegov neverovatni podvig će se zauvek pamtiti.


Italijanske rolnice od patlidžana punjene rikotom i mocarelom


Sastojci

za paradajz sos:

2 kašike maslinovog ulja

1 manji luk, iseckan

2 čena belog luka, sitno iseckana

1 stablo celera, iseckanog

So i biber prema ukusu

1 velika konzerva kuvanog paradajza

2 kašike iseckanog svežeg začinskog bilja (ruzmarin, bosiljak, timijan, žalfija)


2 veća plava patlidžana

1 kašičica soli

3-4 kašike maslinovog ulja


Za fil:

450g rikote sira

250g mocarele, izrendane, ili sveža iseckana na manje kocke (50 grama sačuvajte za gornji sloj)

50g parmezana ili pekorina, izrendanog (3 kašike sačuvajte za gornji sloj)

1 jaje

1/3 kašičice soli

Za posip: svež peršun, bosiljak ili vlašac

Za služenje: skuvani makaroni u paradajz sosu


Priprema:

Najpre stavite da se kuva sos od paradajza. U šerpi zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Tome dodajte crni luk, pa kad on postne slatkast dodajte mu beli luk, posle jednog minuta dodajte paradajz iz konzerve. Smanjite vatru, poklopite šerpu i kuvajte sos minumum sat vremena, na tihoj vatri, dok se ne zgusne. Posolite ga i pobiberite i pred kraj dodajte začinsko bilje. Pošto je sos skuvan izblendajte ga ručnim blenderom. Možda je bolje da sačekate da se malo ohladi.

Dok se sos kuva pripremite plavi patlidžan. Operite i osušite ga, odstranite mu vrh i kraj, i oštrim nožem secite uzdužno komade, debljine 5-8 mm. Kriške ređajte u đevđir, svaki sloj posolite, na kraju sve pritisnite nekim teškim predmetom. Tako će gorčina da izađe iz patlidžana. Posle pola sata operite komade plavog patlidžana hladnom vodom i osušite ih papirnatim ubrusom.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Uzmite veliki plitki pleh, namažite ga maslinovim uljem, pa po njemu poređajte tanke komade patlidžana u jednom sloju. Takođe, kuhinjskom četkicom premažite uljem patlidžan. Pecite patlidžan tačno 4 minuta. To ponovite sve dok ne potrošite sav patlidžan.

Na pečene komade patlidžana, širi kraj, stavite oko jednu i po kašiku punjenja od sira (sva tri sira pomešajte, dodajte umućeno jaje i so). Zarolajte patliždan i rolnice ređajte u pleh za pečenje. U moj je stalo 18 rolnica.

Prelijte rolnice polovinom sosa od paradajza koji ste napravili i stavite u zagrejanu rernu na 200C (400F) da se peče 30-35 minuta. 15 minuta pred kraj izvadite pleh iz rerne i pospite rolnice preostalom mocarelom i parmezanom/pekorinom.

Dok se rolnice peku skuvajte testeninu i na kraju je pomešajte sa preostalim sosom od paradajza.

Pošto su rolnice ispečene, pospite ih pre služenja iseckanim svežim peršunom, bosiljkom ili vlašcem.

Služite rolnice od plavog patlidžana uz makarone u paradajz sosu.


rolnice od patlidžana
Continue Reading

Dekorativni italijanski hlepčići (Stecca)

dekorativni hleb

Leti nema ništa lepše od domaćeg, tek ispečenog hleba, sa ukusom i mirisom Mediterana. Ako uz to izgleda dekorativno i lepo kao ovi hlebovi, što upšto nije teško postići, oduševljenju vaše porodice, ili gostiju, neće biti kraja.

Stecca je italijanski hleb koji se koristi za sendviče, nešto između ćabate hleba i fokače. Poslednjih meseci gledam divne kreacije na internetu koje maštoviti ljudi prave od fokače, prava umetnička dela, pa sam poželela da to isprobam na ovom hlebu. Mnogo je jednostavnije nego što izgleda, a opet je tako privlačno i lepo. Obaška što je ukus pečenog povrća i začina fenomenalan.

Italijanski hleb
Domaći hleb

Još dok su hlebčići u rerni, kad krene da se širi miris pečenog testa, povrća i začina, osetićete se kao da ste negde daleko, pored mora. Iako ste verovatno morali da promenite svoje planove ovog leta, ne očajavajte, potrudite se da ulepšate sebi život malim stvarima. A ne treba vam puno da se dobro osećate. Recimo, napravite ove hlepčiće, izađite na terasu ili u dvorište, pustite neku opuštajuću muziku, okupite vaše omiljene ljude, i uživajte u životu dok konzumirate ove hlebčiće uz neki rashlađeni roze.

Čak i ako vam trenutno svet izgleda orvelovski, sve je nekako izokrenuto i u disbalansu, i to će proći, a do tada gledajte da se zaštitite lepotom.

Dekorativni hleb

Dekorativni italijanski hlepčići (Stecca)

Dekorativni hlebovi

Sastojci:

400g brašna + rad sa testom

1 i 1/2 kašičica soli

1/4 kašičice instant suvog kvasac

1/2 kašičice šećera

350ml mlake vode

3 kašike maslinovog ulja

Za dekoraciju: masline, vlašac, crveni i beli luk, paprike, čeri paradajz, timijan, itd

Za posip: krupna morska so

Priprema:

U jednoj većoj posudi pomešajte brašno i so. U manjoj posudi pomešajte mlaku vodu, šećer i kvasac. Kada kvasac proradi, posle par minuta, sipajte tečnost u brašno i sve mešajte kašikom par minuta, dok ne dobijete koliko-toliko sjedinjeno testo. Pokrijte testo plastičnom folijom i ostavite da narasta na sobnoj temperaturi 12-18 časova.

Sutradan izvadite testo na radnu površinu koju ste posuli brašnom, preklopite ga par puta, i na kraju oblikujte u loptu, nauljite ga i pokrijte plastičnom folijom, i čekajte još sat-dva da se udvostruči.

Zatim podelite testo na tri približno jednaka dela, i svaki izvucite po dužini i položite na veliki plitki pleh koji ste obložili papirom za pečenje. Svaki hleb prelijte sa po jednom kašikom malinovog ulja, i prstima ih oblikujte u vekne.

Zagrejte rernu na 260C (500F) i dok se ona greje poređajte nadev po hlebu. Slobodno dobro utisnite u testo čeri paradajz i masline, da ne bi ispali tokom pečenja. Na kraju pospite hleb krupnom morskom solju. Kada je rerna zagrejna stavite hlebove da se peku na srednjoj pregradi oko 15 minuta, najbolje da sami pažljivo posmatrate hlebove dok se peku, jer jačina rerne može da varira a njima ne treba puno vremena da budu ispečeni. Kad dobiju tamno zlatnu koricu, gotovi su.

Kad je hleb pečen ostavite ga da se malo ohladi, a onda ga služite.


Continue Reading

Italijanska testenina u paradajz sosu (Pasta Amatriciana) i rapini sa belim lukom, i o kvalitetnim sastojcima

Ova italijanska testenina u jednostavnom paradajz sosu je dokaz koliko su važni kvalitetni sastojci, da čak i ona najjednostavnija jela, zahvaljujući njima, mogu da imaju vrhunski ukus. Zato je najbolje pridržavati se sledeće filozofije kada je nabavka hrane u pitanju – kvalitetno, što često nije jeftino, i u manjim količinima. Ljudi često zaboravljaju da je najčešći uzrok naših problema sa težinom i narušenim zdravljem – loša i jeftina hrana u velikim količinama. Naravno da nije lako imati samokontrolu kad si okružen obiljem hrane, ali poznavanje hrane i njene pripreme sigurno da može puno da pomogne. Moja teorija je da svako ko je probao i naučio šta je dobro pripremljena hrana, sa kvalitetnim sastojcima, neće pristati da jede lošu hranu, jedino u uslovima gladi.

Sigurno da danas nije lako nabaviti kvalitetne sastojke, ako ih sami ne proizvodite, ali ako se potrudite, verovatno ćete ih naći. Sve je stvar prioriteta, kao i koliko ćete izdvojiti novca za to. Ja volim da obilazim male internacionalne radnje, imam sreće da ih je puno u mom gradu, i meni to dođe kao provod, tu mogu da svašta nađem. Poslednji put kada sam bila u omiljenoj mi italijanskoj radnji nabavila sam par vrlo interesantnih i retkih proizvoda, uvoz iz Italije, koje sam na kraju pretvorila u ovo jelo. Pored uvek toplog italijanskog hleba, kakva je to lepota, tu sam nabavila sitni italijanski luk, cipollini, divnog slatkastog ukusa, idealnog za pripremu dipova i soseva, zatim pekorino, čuveni tvrdi ovčiji sir iz Toskane intezivne arome, pa rapini, ili kako ga ovde zovu broccoli rabe, malo je reći da ga obožavam, i kao po običaju odabrala sam neku posebnu testeninu koju možete videti na slikama. U toj prodavnici kupujem i Kinder Bueno čokoladu kao i Plazmon, originalnu italijansku Plazmu, ako niste znali odakle je našla potekla. I ugledala sam nešto što podseća na slaninu u komadu, to se u Americi retko kad viđa, i kada sam pročitala naziv – guanciale, setila sam se da je to specijalna slanina koja se koristi za pripremu karbonare. Nisam ni gledala cenu, bila sam srećna što uopšte može da se ovde nađe tako nešto. Kad sam došla kući onda je počelo moje istraživanje o toj naročitoj slanini.

Italijanska slanina
Guanciale

Slanina vs pančeta vs guanciale

Negde sam već pisala da naša i italijanska pančeta se razlikuju, dok se naša dimi, njihova se suši na vazduhu. Zatim naša pančeta podrazumeva slaninu sa dosta mesnatog dela, italijanska izgleda kao naša standardna slanina, ali u drugačijoj formi, zarolana je, i onda se tako seče na tanke šnite. Ono što im je zajedničko je to da se i obična slanina i pančeta seku sa svinjskog stomaka.

Guanciale se pak seče sa svinjskog obraza, i otuda njen drugačiji oblik i tekstura, ali i ukus. Čak se po njenoj kori utrlja dosta bibera i začinskog bilja. Postoje dva čuvena italijanska jela sa testeninama – karbonara i amatriciana, za čiju pripremu se koristi guanciale slanina. Ova slanina je masnija i raskošnijeg ukusa od pančeta, ali ukusi im nisu toliko različiti da ne bi bili dobra zamena jedna drugoj.

Kao što sam više puta pominjala, američka slanina je loša, uvek se prodaje iseckane na šnite, nikada se ne jede sveža, već ispečena ili ispržena. Da li zbog raznih državnih regulacija oko njene pripreme, ili zbog nedostatka znanja i interesovanja, sem sporadičnih malih manufaktura, američki suhomesnati proizvodi su miljama inferiorniji od onih u Evropi, govorim o njenom južnom i istočnom delu.

Rapini sa belim lukom i maslinovim uljem

Greota je ne služiti testeninu u paradajz sosu bez ovog čarobnog priloga. Rapini volim da ponekad dodam integralnoj testenini sa kobasicama (ovde možete da vidite kako izgleda), ali ovo je ubedljivo najčešći način na koji ga spremam. Ima u njemu nešto tako neovoljivo.

Stavite svežanj, koji možete grubo da isečete, da se kuva u ključaloj i posoljenoj vodi, oko 4-5 minuta.  Kad je skuvan, pospite ga hladnom vodom i iscedite u đevđiru.

U šerpi zagrejte 3 kašike maslinovog ulja, dodajte mu 3-4 čena iseckanog belog luka i posle jednog minuta pržejna, pre nego što počne da menja boju, dodajte mu oceđeni rapini. Posolite i pobiberite ga po ukusu. Kuvajte sve oko 2-3 minuta uz mešanje. Služite odmah uz limun.

Italijanska testenina u paradajz sosu (Pasta Amatriciana)

Originalno se za pripremu ovog jela koriste šuplji špageti, bucatini, ali i razni drugi mogu da prođu. Takođe, smatra se da sos ne treba da sadrži luk, beli i crni, ja pak ne mogu da zamislim sos bez njih. U sos možete da dodate i belo vino. Ukoliko nemate pekorino sir, koristite parmezan. I da, gledajte ako možete da nabavite San Marzanos paradajz u konzervi, on je najbolji.


Sastojci:

1 paket (1/2kg) kvalitetne italijanske testenine (špagete ili makaroni)

2 kašike maslinovog ulja

125g sitno iseckane slanine (pančeta ili guanciale)

1 srednje veličine luk, sitino iseckan

3 manja čena belog luka, sitno iseckan

1 velika konzerva (800g) kuvanog paradajza, ceo ili samleven

1/2 kašičice sveže samleven crni biber

50g sveže izrendanog pekorino sira ili parmezana + 20g za serviranje

Tucana ljuta paprika, opciono

* dodajte i soli ukoliko vam sos nije dovoljno slan

Priprema:

Zagrejte maslinovo ulje u šerpi na srednje jakoj vatri, dodajte mu iseckanu slaninu i pržite je sve dok se mast iz nje ne istopi i postane hrskava. Dodajte slanini iseckani luk, kad postane slatkast, dodajte iseckani beli luk, i posle jednog minuta dodajte paradajz iz konzerve. Smanjite vatru, dodajte mleveni biber, i kuvajte sos 15 – 20 minuta uz povremeno mešanje, dok se ne zgusne.

U međuvremenu zagrejte pun lonac vode do ključanja, zatim dodajte testeninu i kuvajte je po instrukcijama sa pakovanja dok ne bude al dente.

Zahvatite jednu manju šolju vode u kojoj se kuvala testenina, pa je dodajte sosu. Kad je testenina gotova, procedite je i stavite je u sos. Sve dobro promešajte, zajedno sa izrendanim sirom, i kuvajte još minut-dva. Sklonite šerpu sa vatre, servirajte testeninu na tanjire, pospite je preostalim izrendanim sirom i ljutom tucanom paprikom.

Služite jelo uz crno vino, najbolje kijanti ili zinfandel.

Continue Reading

Panetone, italijanski božićni hleb

Kad dođe praznična sezona, jedna od posebnih radosti za mene je kupovina panetona, italijanskog božićnog hleba. Volim kako je lepo upakovan, i dok skidam celefon sa njega već osećam onaj mio miris pomorandže i suvog voća, i topim se dok ga umačem u kafu.

Ima ovde kod nas jedna tradicionalna italijanska radnja, stara više od sto godina, u koju je najbolje otići baš u ovo doba godine. Bili smo skoro tamo na večeri, jer tu je i mali restoran, i dok smo sedeli za stolom koji je najbliži furuni u kojoj se peče pica, to je tek poseban doživljaj topline i miline, razgledala sam izložene proizvode uvezene iz Italije, i poželela sam sve da ih kupim. Tek kako me je impresionirala gomila na kojoj su bili razni božićni hlebovi, ne zna se koji je bio lepše upakovan, jedino mi je bilo neobično što su im cene vrlo varirale, neki su bili neverovatno skupi. I tu sam rešila da ga konačno spremim sama kod kuće, našla sam dobar recept koji traži samo dva dana pravljenja, originalno spremanje panetonea od domaćeg kvasca traje nekoliko dana.

Panetone 11 (1 of 1)

Ima par važnih stvari koje bi trebalo da znate ako se odlučite da pravite panetone:

  • ovaj hleb je obogaćen jajima i puterom i po tome dosta podseća na hlebove koji se prave za Božić, ili Uskrs, u drugim delovima Evrope (babka u Istočnoj Evropi, cozonak u Rumuniji i Bugarskoj, tsoureki u Grčkoj). Ja slično pravim našu česnicu, doduše ne stavljam u nju šećer i suvo voće.
  • panetone po pravilu treba da ima izdužen kružni oblik, koji se gore završava malom kupolom. To se postiže tako što se hleb peče u posebnom kalupu od papira za pečenje sa prepoznatljivim dizajnom, ali vi možete da ga pečete i u uskom kolupu za torte, kao što sam ja to učinila.
  • glavna ideja je da testo bude lagano i rastresito, a to se postiže dužim procesom nadolaženja testa, pa otuda korišćenje startera.
  • izbor sastojaka koji se stavlja u testo može da varira, ali za mene je ukus pomorandže obavezan, koristite izrendanu koricu pomorandže, ili komadiće kandirane pomorandže. Što se tiče suvog voća, kajsije, brusnice, grožđe, višnje i trešnje dolaze u obzir, kao i razno kandirano voće, recimo ananas i papaja. Takođe, i komadići čokolade su poželjni.

 

Ako panetone služite za doručak namažite ga puterom ili džemom od kajsija. Pored kafe i čaja panetone možete služiti uz neko slatko penušavo vino, ali to ako ga jedete kao dezert. Pre nego što ga poslužite zagrejte ga u tosteru. Ukoliko vam kojim slučajem ostane višak, napravite od njega francuski tost ili puding od hleba.

Panetone 8 (1 of 1)

Kad budete pravili, i naravno degustirali, ovaj panetone, preporučujem vam da obavezno odslušate ovu kompilaciju najlepših valcera, videćete kako će vam podići raspoloženje. Totalno razmeštanje u prostoru i vremenu!

 

I da, izvučen je dobitnik nagradne igre Američki kuvar, nagradni paket odlazi u Niš!

Panetone 6 (1 of 1)

 

Panatone

 

Panetone 2 (1 of 1)

Panetone 12 (1 of 1)


Sastojci:

1 dan (priprema startera)

85g brašna

1/4 kašičice suvog kvasca

80ml hladne vode

 

2 dan 

Starter

280g brašna + rad sa testom

2 1/2 kašičice suvog kvasca

1 kašičica soli

2 jajeta, umućena

60g putera, otopljenog

60ml vode

80g šećera

1 1/2 kašičica ekstrakta vanile

1 kašika likera od pomorandže, Grand Marnier, opciono

 

140g suvih kajsija, sitno iseckanih

100g suvih višanja, trešanja ili grožđa

Izrendana korica jedne veće pomorandže

 

Za premaz:

1 žumance + par kapi tople vode

 

Priprema:

Prvog dana napravite starter tako što ćete brašnu i kvascu dodati vodu. Zamesite testo, pokrijte ga i ostavite da 12-14 sati narasta, najbolje da prenoći.

Sutradan, najbolje u mikseru za testo, zamesite testo sa starterom, brašnom koje ste pomešali sa kvascem i solju, i smesom od jaja, otopljenog putera, tople vode, ekstrakta vanile, likera od pomorandže i šećera. Mesite testo  10 – 15 minuta, dok ne dobijete glatku smesu, doduše retku.

Testo prebacite na radnu površinu koju ste posuli brašnom. Oblikujte testo u loptu, stavite u nauljenu posudu, pokrijte i čekajte oko 2 sata da ono naraste.

Kad je testo naraslo ponovo ga stavite na radnu površinu i u njega rasporedite pomešano iseckano suvo voće i izrendanu koricu pomorandže. Dok postepeno stavljate sastojke u testo, povlačite krajeve testa na gore, dok ne dobijete napregnutu loptu.

Oblikovano testo stavite u dubok okrugao pleh, prečnika oko 17 cm, koje ste obložili papirom za pečenje. Pokrijte pleh plastičnom folijom i čekajte 1 1/2 do 2 sata da se testo nadigne.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Pre nego što ćete testo staviti da se peče, premažite ga umućenim žumancem i to kuhinjskom četkicom.

Hleb pecite na 200C (400F) 10 minuta na srednjoj rešetki rerne, smanjite temperaturu na 190C (375F) i pecite još deset minuta, i na kraju smanjite temperaturu na 175C (350F) i pecite kolač još oko 25 minuta. Tokom pečenje, negde na pola vremena, prekrijte hleb aluminijumskom folijom.


Panetone (1 of 1)

 

 

Continue Reading

Čudesni čizkejk od rikote i limuna

Ovaj čizkejk od rikote i limuna je čudesan zato što se veoma lako pravi a neverovatnog je ukusa, sa prvim zalogajem znaćete da ne možete da se zaustavite samo na jednom parčetu. Tako je kremast, lagan i aromatičan. Za trenutak ćete se osetiti kao da ste otputovali na jug Italije, u Siciliju, čije ukuse i mirise ovaj kolač savršeno objedinjuje.

Da, ovo je tradicionalni sicilijanski kolač, pravi se samo sa rikotom, bez krem sira, zbog čega je tako lagan. Korica limuna i ekstrakt badema mu definitivno daju jedan poseban ukus. Dok nisam probala ovaj čizkejk, ja sam najviše volela onaj koji se nalazi u mom Američkom kuvaru, sad je “mrtva trka” koji je bolji.

Pored nedostatka krem sira korica jedva da postoji, pleh u kojem će se peći kolač obložite puterom i mrvicama keksa (plazma, grem krekeri, amaretti keksi, itd).

Jedino što morate da unapred ocedite rikotu od vode, stavite je u cediljku i poklopite nečim teškim, ili je stavite u gazu. Tako da odstoji u frižideru par sati je dovoljno.

izkejk od rikote i limuna-1

Ukoliko volite slične italijanske poslastice pogledajte recepte za sledeće kolače:

 

A ako ste ljubitelj čizkejka, onda ćete uživati i u ovim lepotama:

 

 

Čizkejk od rikote i limuna

izkejk od rikote i limuna 3-1


 

Sastojci:

Puter za podmazivanje pleha

3 kašike izmrvljene plazme, grem krekera, amaretti keksa

180g šećera

1 1/2 kašike izrendane korice limuna

5 jaja

Prstohvat soli

3/4 kašičice ekstrakta badema

1 kg oceđenog rikota sira (kako da ga napravite sami pogledajte ovde, duplirajte mere date u receptu)

 

Za dekoraciju: kolutovi limuna pečeni u rerni, sveže maline i šećer u prahu

 

Okrugao pleh, kojem se pomeraju ivice, prečnika oko 23cm

 

 

Priprema:

Uključite rernu da se greje na 150C (300F). Pripremite pleh tako što ćete svuda naneti malo deblji sloj putera i preko toga ravnomerno pospite mrvice keksa.

Mikserom umutite jaja, šećer, so i izrenadnu koricu limuna. Tome dodajte ekstrakt badema i oceđen rikota sir.  Smesu sipajte u pripremljeni pleh.

Pecite čizkejk oko 1 sat i 10 minuta na srednjoj pregradi. Središte kolača treba da bude blago mekano, nemojte da ga prepečete.

Kad je čizkejk pečen ostavite ga u plehu par minuta. Pređite ivicom pleha tankim nožem, skinite ivicu pleha, i sačekajte da se kolač ohladi. Ostavite ga u frižideru da prenoći. Sutradan ga prenesite na tanjir za služenje koriteći široke spatule, u tom slučaju morate da staviti papir za pečenje na dno pleha pre pečenja.

Dekorišite kolač kolutovima limuna koje ste pekli u rerni, svežim malinama i šećerom u prahu.


Continue Reading

Italijanski kolač od limuna, badema i palente

Ima nešto neverovatno zavodljivo u tradicionalnim italijanskim kolačima u kojima obično dominiraju bademi i citrusi. Sećate li se onog divnog sardinijskog kolača sa rikotom, bademima i pomorandžom? Ovoga puta kao iznenađenje kolaču je dodata tipična namirnica sa ovog podneblja – palenta. Ne sećam se da je moja porodica skoro toliko uživala u nekoj poslastici kao što je ova. Kolač nije duže trajao od jednog popodneva.

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 16-1

Za vikend, išli smo u naše omiljeno pozorište. U pitanju je bila matine predstava, i ovoga puta smo poveli decu sa nama, bilo je organizovano čuvanje dece.

Pozorište je smešteno u jednom vrlo zapuštenom delu downtown-a, u starom centru. Iako su tog dana ucvetale krošnje drveća po gradu delovale tako lepo i skladno, na ulici je vetar raznosio đubre, okolne zgrade su izgledale oronulo i zapušteno, a na ivičnjacima su se mogli videti beskućnici. Kako smo izašli iz taksija, uputili smo se ka ulazu u pozorište, par koraka nas je delilo od potpuno drugačije stvarnosti. Foaje je već bio pun sveta, i sa vrata se mogao osetiti prijatan miris kafe i koktela. Ipak, nedostajao mi je miris parfema, zapravo intezivan miris pomešanih parfema, koji se može osetiti na sličnim događajima u Srbiji. Nedostaje mi čak i raznovrsna publika koja se sreće u srpskim pozorištima, na ovakvim događajima ovde se uglavnom okuplja stariji svet, moj muž i ja uvek imamo utisak da činimo najmlađu publiku. Ranije smo često odlazili na koncerte klasične muzike baltimorskog simfonijskog orkestra, gde je čini mi se publika bila još starija. Nekada mislim da samo zahvaljujući njima ovakva vrsta umetnosti još uvek postoji, ovdašnjim mlađim generacijama to uopšte nije interesantno. Ne, karte nisu puno skupe, koštaju otprilike kao  večera u nekom malo finijem restoranu. Pozorišta, kao i slične ustanove, se ovde uglavnom finansiraju iz budžeta grada, kao i mnogobrojnim privatnim donacijama.

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 14-1

Rekla bih da su velike putujuće produkcije, recimo sa Brodveja, mnogo posećenije nego ova manja pozorišta, iako je kvalitet na veoma zavidnom nivou. Programski koncept dosta podseća na naša pozorišta, jedino što ovde predstave traju samo jednu sezonu.

Everyman theatar, kako se zove pozorište, je naše najdraže kulturno mesto, posećujemo ga godinama. Pre se nalazio na jednom drugom mestu, uz njega je tada bila prava palačinkarnica, u koju smo rado svraćali posle predstave (obožavam da jedem street food posle nekog događaja zbog koga sam se posebno sredila, onda kada postoji ozbiljan rizik da uništim garderobu nekom flekom). Nova zgrada koja je namenski pravljena za ovo pozorište je vrlo lepa, moderna i udobna. U foajeu postoji mali bar gde se obično služe kokteli koji imaju neku vezu sa predstavom koja se daje, i ono što je najvažnije iste možete da pijete u gledalištu.

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 13-1

Komad koji smo gledali je bio Dinner with Friends, autora Donalda Margulies-a, njegovo smo jedno drugo delo već ranije gledali. Predstava je reklamirana kao priča koja se vrti oko hrane, a zapravo je bila klasična pozorišna tema o komplikovanim ljudskim odnosima. Veoma mi se svidela. Glumci su, kao i obično, bili odlični (jedna od glumica je učestvovala u seriji the Wire, glumila je ženu gradonačelnika), rotirajuća scenografija je bila impresivna, sve je bilo baš kako treba da bude. Već posle par minuta mogla sam da pogodim da je komad pisan u 20. veku, doduše na samom kraju, jer gotovo sva današnja dela koje imam prilike da čitam ili gledam su previše banalna, isprazna, dosadna i politizovana.

Interesantno je bilo videti kompleksni odnos dva mlađa sredovečna para, dugogodišnjih dobrih prijatelja. To je priča o tome kako često umemo da na prijatelje projektujemo naše vrednosti i naš stil života, jer super je kad smo isti i kad sve radimo zajedno.  I kad oni u nekom trenutku pokažu svoju volju i neposlušnost, dešava se nešto slično razvodu. Onda počinje preispitivanje svog života, šta je to uopšte prihvatljiv način života, suočavanje sa krizom srednjeg doba, i slični lomovi. Najbolnije je suočavanje sa istinom, da, neki ljude vole da dominiraju, pa i u odnosima sa prijateljima, osećaju potrebu da nameću svoje stavove i ideje drugima, čak se podsvesno osećaju superiorno zbog neuspeha ovih drugih. Drugi pak se osećaju loše u jednom takvom odnosu, i na kraju požele da se oslobode istog, pronalaze neki novi životni put koji im nije nametnut od strane prijatelja, porodice ili sredine. Postoji i film rađen prema ovom komadu.

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 12-1

E, tokom predstave je zaista bilo priče o hrani, i to onoj italijanskoj, između ostalog se jeo jagnjeći but i upravo ovaj kolač. Pored ukusa hvalili su i to što je bezglutenski (to je valjda bila metafora za snobizam). Već sam osećala zazubice tokom predstave, u kojoj je čak dat i recept, pa sam ga izguglala čim se završila predstava, i odlučila da ga pravim prvom prilikom.

 

 

Italijanski kolač od limuna, badema i palente

 

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 9-1



Sastojci:

180g brašna od badema (kako da ga sami napravite pogledajte ovde)

110g palente (prosejte brašno zbog krupnijih komada)

1 1/2 kašičice praška za pecivo

1/2 kašičice soli

 

180g putera, na sobnoj temperaturi

150g šećera

1 1/2 kašika izrendane korice limuna

3 jaja, na sobnoj temperaturi

1/2 kašičice ekstrakta badema

 

Za služenje:

Maline, šećer u prahu

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite okrugao pleh prečnika 23cm, obložite ga papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte brašno od badema, palentu, prašak za pecivo i so.

U drugoj posudi mikserom mutite omekšao puter i šećer dok ne dobijete kremastu ujednačenu smesu. Tome dodajte izrendanu koricu limuna i ekstrakt badema. Dodavajte jaje po jaje i na kraju postepeno umešajte smesu sa brašnom.

Ovu smesu stavite u pripremljeni pleh i pecite je oko 45 minuta, na srednjoj pregradi.

Kad je kolač gotov, izvadite ga iz rerne, i posle par minuta pažljivo izvadite iz pleha. Služite ga kad se potpuno ohladi uz šećer u prahu i maline.

 

 

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 7-1

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 5-1

Italijanski kolač od limuna, badema i palente 2-1

Continue Reading