Sloppy joe je sigurno jedan od najpopularnijih sendviča u Americi. Kao što mu samo ime kaže u pitanju je sendvič koji ne izgleda baš elegantno, zato se služi i jede u casual prilikama, mislim da je neuredni hamburger odgovarajući prevod na srpski jezik. Zaista podseća na hamburger, ali umesto definisane pljeskavice imate sos od mlevenog mesa. U američkoj verziji uvek se za hamburgere koristi junetina, vi možete da dodate i svinjsko meso.
Prednost ovakvog sendviča je u tome što se vrlo brzo sprema, ukoliko imate kupljene zemičke dovoljno je pola sata da imate gotov ručak. Mesu možete da dodate razne priloge, salatice, povrće, itd. U Americi deca obožavaju ovaj sendvič, ko zna možda će i vaša da ga zavole.
Inače, sloppy joe sendvič je zamalo ušao u moj Američki kuvar, nažalost imao je veliku konkurenciju, Amerika je poznata kao zemlja sendviča, samo da pomenem neke koji su se našli u kuvaru – pored klasičnog hamburgera tu je legendarni sendvič sa cepkanom svinjetinom (pulled pork sandwich), zatim sendvič sa sirom (Grilled cheese), Reuben, BLT (sendvič sa slaninom, zelenom salatom i paradajzom), bejgl sa dimljenim lososom (bagel and lox), PBJ (sendvič sa puterom od kikirikija i džemom), itd. Evo, baš se spremam da napišem post na blogu samo o tome kako spremiti dobar sendvič. Mislim da je to veoma važna i interesantna tema.
Evo jedna zanimljivost, Amerikanci obično jedu sendviče za ručak. Međutim, oni imaju drugačiji koncept ručka od nas. Kod njih je ručak obrok oko podneva, ono što mi nazivamo ručkom za njih je večera tj. dinner, i počinje oko 3 sata popodne.
Neuredni hamburger (Sloppy Joe Sandwich)
Sastojci:
Zemičke za sendvič (najbolje su brioš zemičke, ako želite sami da ih napravite pogledajte recept u Američkom kuvaru, str. 116.
1 kašika ulja
1 srednji luk, sitno iseckan
3 čena belog luka, sitno iseckanog
500g mlevenog mesa (najbolje junetina)
So i biber prema ukusu
200ml paradajz sosa (ili kuvanog paradajza, ili 3-4 kašike kečapa)
2 kašičice dižonskog senfa
2 kašike Vorčester sosa, opciono
Prilozi:
Zelena salata
Izrendana mocarela ili čedar sir
Iseckan avokado, pomešan sa sokom od limete i posoljen
Iseckan mladi luk
Priprema:
Najpre skuvajte mleveno meso, i dok se ono kuva pripremite priloge. U šerpi zagrejte ulje na sredje jakoj temperaturi, dodajte iseckani crni luk, i posle 2-3 minuta, beli luk. Posle jednog minuta dodajte mleveno meso. Kuvajte meso dok skroz ne pobraoni uz povremeno mešanje. Dodajte soli i bibera prema ukusu, zatim sos od paradajza, vorčester sos i senf. Smanjite vatru i kuvajte sve bez poklopca dok ne ispari suvišna tečnost, oko 25 minuta.
Slažite sendvič tako što ćete na donji deo zemičke staviti najpre zelenu salatu, pa oko 3 kašike pripremljenog mesa, izrendan sir, iseckan avokado, mladi luk i na kraju gornju polovinu zemičke.
Iskreno, meni nije baš najjasnije zašto ljudi izbegavaju da spremaju ribu, ne vidim razlog zašto je to toliki problem kad je priprema ribe jedna od najjednostavnih stvari u kuhinji. Neko će reći, čišćenje je naporno, ali posle malo prakse, ukoliko nemate nekog u ribarnici ko će vam očistiti ribu, to vam neće pasti teško. Pošto sam razmišljala kako ljude ubediti da sami spremaju ribu, ja sam se dosetila najjednostavnijeg recepta za pripremu cele ribe – u pitanju je najprisutnija slatkovodna riba, pastrmka, i to u tiganju, još lakši način od onog pečenja u rerni.
Zazor od ribe ne postoji samo u Srbiji već i u Americi. Ja poznajem ljude koji veoma drže do svog kulinarskog zanja, a koji nikada nisu kupili celu svežu ribu, jedino zamrznute riblje filete.
Lepota ovako spremljene ribe je u tome što ćete na ovaj način dobiti lepu hrskavu koricu, koju nije lako napraviti u rerni, osim ako koristite opciju – broil. Tako pripremljena korica je veoma ukusna i predstavlja lep kontrast mekom ribljem mesu. Tučani tiganj je najbolje koristiti za ovakvu priliku. Gledajte da ne stavite previše riba u tiganj, za ovaj veći tiganj tri omanje ribe su maksimum.
Ako volite pržene riblje filete, pogledajte kako da ih spremite ovde. Tu možete da vidite i koje su vrste riba dobre za prženje.
Skoro se digla poprilična prašina oko nedavnog istraživanja koje je potvrdilo da IQ ljudske populacije vremenom sve više opada, najbolji rezultat je postignut sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, i od tada svaka nova generacija ima značajno niži stepen inteligencije. Istraživanje je objavljeno u Norveškoj, više o tome pogledajte u jednom od članka koji sam čitala. Mnogi su pokušavali da objasne taj fenomen, jedni su odmah optužili zavisnot novim tehologijama, iako je to ipak skorašnja stvar, zatim puno zaglupljujućeg sadržaja na internetu, uključujući katastrofalni kvalitet medija, drugi su optuživali loš obrazovni sistem, i u moru nagađanja neko je rekao – ljudi danas jedu manje ribe. Samo sam to čekala da svoju decu još više ubedim da treba da jedu ribu, i da je mama bila u pravu kada sam još odavno pričala da ako jedu ribu, biće pametniji:) Nije to sad neko posebno otkriće, odavno je poznato da je riba dobra za razvoj dečijeg mozga, pa i za odrasle, jer smanjuje šanse za dobijanje Alchajmerove bolesti.
Ovo je najbazičniji recept za pripremu pastrmke, a vi ste slobodni da dodate razne druge sastojke kao što su beli luk, začinsko bilje, kapar, itd.
Cela pastrmka pržena u tiganju
Sastojci:
Cele pastrmke, očišćene
So i biber prema ukusu
2 kašike maslinovog ulja
Sveži peršun
Limun
Priprema:
Ribu očistite i reckavim nožem odstranite krljušt. Papirnatim ubrusom natapkajte meso, spolja i unutra, da bi otklonili nepotrebnu vodu. U ribu utrljajte so i mleveni biber, i maslinovo ulje.
Zagrejte veći tučani tiganj na srednje jakoj temperatiri, 6/10. Kada se tiganj dobro zagrejao, to je veoma važno, ubacite pastrmke u njega. Pržite svaku stranu po 5-6 minuta, to zavisi od veličine ribe. Prilikom prevrtanja ribe koristite spatalu i gledajte da ne oštetite koricu. Riba se po pravilu kratko termički obrađuje, ukoliko preterate dobićete ne tako lepu teksturu mesa. Gotovo meso ribe treba da bude bele boje.
Pošto ste ispržili pastrmku služite je uz sveže iseckan peršun i limun.
Kao prilog pasrmki možete da koristite:
mlade krompiriće sa nekim zelenišom kao što su blitva i mladi spanać
zelenu salatu sa mladim lukom i rotkvicama
Ja bih ovu pastrmku najradije uparila sa Pinot Grigio ili Sauvignon Blanc.
Ako ste se umorili od jednih te istih jela sa piletinom, evo nešto potpuno drugačije – piletina u toplom i mirisnom sosu od kokosovog mleka. Za pola sata imate gotovo jelo, sjajnog ukusa, koje možete da služite uz pirinač, kus-kus ili kinou. Pravila sam ga par puta ove zime, i red je da se nađe na blogu.
Kokosovo mleko u slanim jelima je za mene veliko otkriće, toliko mi prija, pogotovo u zimskom periodu, da bih mogla da ga jedem svaki dan. Obično se kokosovo mleko kombinuje sa karijem, ili ljutom paprikom, ali ja ovoga puta biram slatku mlevenu papriku, ima nešto u njoj vrlo privlačno.
Ako ste ljubitelj kokosovog mleka pogledajte recepte i za ova jela :
za služenje: skuvani pirinač, najbolje basmati ili jasmin, ovde pogledajte kako da ga spremite
Priprema:
Izvadite pileća prsa iz frižidera pola sata pre nego što ćete ih pržiti. Natapkajte ih papirnatim ubrusom i u njih utrljajte so i mleveni biber.
Zagrejte tučani tiganj, dodajte maslinovo ulje, i pržite piletinu sa obe strane na srednje jakoj temperaturi, ukupno 8-10 minuta. Isprženu piletinu uvijte u aluminijumsku foliju, a u tiganj ubacite iseckani beli luk i kašičicu slatke mlevene paprike. Posle pola minuta prženja dodajte kokosovo mleko. Sastružite varjačom sve ono što se zalepilo za tiganj tokom prženja piletine. Kad sos počne da ključa smanjite vatru i kuvajte sve još par minuta. Na kraju dodajte sok od limete. Ako je potrebno dodajte soli i bibera prema ukusu. Na kraju u sos stavite isprženu piletinu, kuvajte još oko 5 minuta, i isključite vatru. Pospite jelo slatkom paprikom i iseckanim lišćem korijandera.
Služite ovako pripremljenu piletinu sa skuvanim pirinčem, kus-kusom ili kinoom.
Piletina možda nije najuzbudljivije meso, ali ima tu prednost što može da se kombinuje sa raznim sastojcima. To je zato što je bez izraženog ukusa, posebno belo meso. Limun kao sastojak uz piletinu se često koristi, bilo da se meso prži ili priprema u rerni. Ja sam ovog puta odabrala prženu tj. pohovanu piletinu. Videćete, meso je sočno i aromatično, baš suprotno od onoga kako bi izgledala piletina da ste je samo ispržili u tiganju.
Piletina je namirnica, pored još par osnovih sastojaka kao što su mleko, jaja, celerove stabljike, šargarepe i jabuke, koju isključivo kupujem organsku. Ne znam da li sam nešto umislila, ali organska piletina se po pravilu ne “oseća”, znate već o čemu pričam. Moja deca vole meso tako da ga često spremam, piletina je obično najlakša za pripremu, ali da mi ne bi dosadila uvek je kombinujem sa nečim interesantnim: nekad je spremam sa belim lukom, ili Marsala vinom i pečurkama, zatim u sosu sa smrčcima, u kombinacija sa paprikama i pečurkama, na kineski način, ili na francuski način sa slatkom pavlakom i estragonom, itd.
Originalno recept za piletinu sa limunom je trebalo da ide uz pržene plantane banane, ali pošto mi se fotografije nisu dopale, ta ideja je otpala, ovog puta kao prilog sam spremala sladak krompir iz rerne. Oba priloga se sjajno slažu uz piletinu sa limunom. Neki drugi put ću pisati o vrlo interesantnim plantana bananama (plantains).
Za služenje: brokoli kuvan na pari, ili sos sa jogurtom
Priprema:
Najpre počnite sa pripremom krompira. Zagrejte rernu na 220C (420F). Pripremite plitki pleh, obložite ga papirom za pečenje. Oljuštite krompir i isecite na kocke kao na slici. Posolite ga i pobiberite, dodajte mu maslinovo ulje, dobro ga promešajte rukama i stavite da se peče u zagrejanoj rerni 15-20 minuta, dok ne odmekne.
Piletinu, koju ste izvadili pola sata ranije iz frižidera, natapkajte papirnatim ubrusom da bi uklonili nepotrebnu vodu. Presecite pileće grudi na pola i svaku polovinu istucite kuhinjskim čekićem dok ne dobijete tanji file. Za to koristite plastičnu foliju. Zatim u piletinu utrljajte so. U posebnom tanjiru promešajte brašno sa 1/4 kašičice soli.
Zagrejte tučani tiganj, dodajte mu jednu kašiku ulja i jednu kašiku putera, i kad se mast dobro zagreje na srednje jakoj temperaturi, u tiganj stavite piletinu koju ste uvaljali u brašno, a zatim dobro otresli, da se prži sa obe strane dok ne dobije zlatnu koricu. Kad budete dodovali još piletine u tiganj, dodajte još po jednu kašiku ulja i putera. Kada je piletina ispržena, sklonite je iz tiganja i čuvajte je zatvorenu u aluminijumskoj foliji. U tiganj stavite limun isečen na kriške i timijan. Posle par minuta kada limun bude ispustio sok, dodajte 1/2 šolje pileće supe ili vode. Sastružite dno tiganja varjačom, dobro sve promešajte, dodajte 1 kašiku putera, i kad se sos malko zgusno u tiganj stavite prethodno isprženu piletinu. Ostavite na vatri da se krčka sve još jedan minut.
Do tada se slatki krompir ispekao u rerni. Dok pripremate meso skuvajte brokoli na pari.
Ovo jelo potpuno opravdava svoje ime, skače u usta, to je bukvalni prevod italijanske reči Saltimbocca. Kako drugačije da se zove, jer samo pri pomisli na tanke teleće šnicle umotane u pršutu sa žalfijom, pa prelivene bogatim sosom od belog vina i putera, vama momentalno kreće voda na usta. Fali još neko kvalitetetno vino, recimo Sovinjon blank, ili čak Kjanti, i doživljaj je potpun.
Idealan izbor za letnji ručak, pola sata vam je sasvim dovoljno da ga pripremite.
Inače, Saltimbocca je poreklom iz Rima, i recept koji sledi trebalo bi da odgovara originalu. Ovo jelo se sprema i sa piletinom, ipak teletina je bolji izbor. Ako ste ljubitelj teletine samo da znate da na blogu postoji još odličnih italijanski jela sa ovim mesom: Teletina Piccata i Osso Bucco.
Možete šnicle da služite sa nekim drugim prilogom, ipak, mladi spanać dinstan na maslinovom ulju i puteru sa belim lukom savršeno se dopunjuje.
Prilog: mladi spanać dinstan na puteru i maslinovom ulju sa belim lukom
Za služenje: kriška limuna
Priprema:
Pripremite veći tučani tiganj u kome ćete pržiti meso kao i brašno u koje ćete ga uvaljati pre prženja.
Najpre čekićem istucite teleće šnicle. Natapkajte ih papirnim ubrusom da uklonite vodu. Nema potrebe da ih solite jer je pršuta već dovoljno slana.
Na komad šnicle stavite list sveže žalfije, a zatim presavijte meso na pola.
Teleću šniclu obavijte pršutom.
Zatim istucite meso čekićem sa stranom sa zupcima, tako ćete ga dobro pričvrstiti.
Meso zatim uvaljajte u brašno, pa otresite višak, i stavite ga da se prži u tiganju, u kome ste zagrejali maslinovo ulje na srednje jakoj vatri, oko 3 minuta po strani. Kada ste ispržili meso izvadite ga i obavijte ga aluminijumskom folijom.
U tiganj dodajte puter, i kad se otopi, na umerenoj vatri dodajte biber, suvo belo vino kao i par listova sveže žalfije. Gledajte da sa varjačom sa ravnim vrhom sastružete meso koje se zalepilo za tiganj. Kuvajte sos još par minuta i kad se zgusne sklonite ga sa vatre. Njime prelijte šnicle koje ste servirali na tanjiru.
Dok pržite meso na maslinovom ulju, puteru i belom luku dinstajte mladi spanać, nije potrebno da ga prethodno obarite, dodajte soli i bibera.
Šnicle služite uz spanać zajendo sa kriškom limuna.
Nije lako voleti artičoke, pre svega zbog njihovog čišćenja, ali kad se zaljubite u njih, to vam neće padati teško, samo da osetite taj neverovatan ukus. Srećom, sa praksom lako ćete savladati deo sa čišćenjem. Možda je najbolje da najpre počnete sa pripremom bejbi artičoka, jer se one dosta lakše čiste. Iako tako izgledaju, bejbi artičoke nisu mladi plodovi, to su pupoljci koji se formiraju sa strane glavnog krupnog cveta na biljci. Ukus im se ne razlikuje od krupnih artičoki.
Tokom istorije artičoke su bile posebno cenjena hrana, i dostupna samo eliti, danas pak svi imamo mogućnosti da je spremamo, i zato treba da to iskoristimo. Artičoke su veoma neobično povrće, počevši od biljke, koja izgleda kao ogroman čičak, zatim plodova koji su zapravo ogromni pupoljci cveta, pa sve do načina konzumacije. Artičoke se najviše gaje i koriste na Mediteranu, zato što im pogoduje ta klima, posebno u Italiji i Francuskoj, čak ih ima i u Hrvatskoj, tu je najpoznatije jelo artičoke punjene mladim bobom.
Kod artičoka se jedu samo mekani delovi, pre svega srce, koje se nalazi pri stablu pupoljka, oljušteno stablo, i unutrašnji mlade latice. Tvrde spoljašnje latice zajedno sa oštrim vrhovima, kora stabla, kao i sama unutrašnjost cveta se odstranjuju. Artičoke mogu da se pripremaju na pari, kao u ovom receptu, zatim da se dinstaju, prže, peku u rerni, ili na grilu. Nekada se koristi samo srce od artičoki, kao u ovom popularnom dipu, ili se pune kao ove. Sastojci, kao što su maslinovo ulje, beli luk, limun, timijan, estragon, pinjoli, peršun, se savršeno slažu sa artičokama. Ja bih još dodala da su najbolje kad se služe uz ajoli.
Pogledajte ovaj video, u njemu je lepo opisana priprema artičoki.
Trenutno je njihova sezona, i otuda ne čude razne manifestacije u čast artičoki u ovo doba godine. Kad smo kod toga nedavno je izbio veliki skandal u Italiji zato što je glavni jevrejski rabin proglasio čuveno jevrejsko jelo sa artičokama, poreklom iz Rima, da nije košer. Naime, to jelo podrazumeva prženje artičoki u dubokom ulju, ali pošto se ne čiste prilikom pripreme, onda se dešava da u njoj ostanu crvići i razni insekti, pa zbog toga ne može da bude košer tj. nije u sladu za jevrejskim zakonima o ishrani.
Kao i svaka delikatna hrana i ova traži umešnost i kultivisan ukus da biste uopšte mogli da uživate u njoj. Baš kao i sama umetnost, koja u mnogo čemu podseća na kuvanje, traži edukaciju, praksu i izloženost kvalitetnim stvarima. Otuda moj mali esej na temu zašto je lepota bitna pri kraju posta, zajedno sa fotografijama dela klasične umetnosti iz “večnoga grada”, Rima. Da, artičoke su veoma popularne u Rimu.
Bejbi artičoke sa testeninom
Sastojci:
1kg bejbi artičoka
1 limun
1/2 kg integralne testenine (razni makaroni)
2 kašike maslinovog ulja
3 čena belog luka, sitno iseckanog
3 grančice timijana
1/2 kašičice soli
1/4 bibera
1/2 šolje suvog belog vina
1 kašika limunovog soka
1 šaka izrendanog parmezana
Iseckani sveži peršun
Priprema:
Čišćenje bejbi artičoki je prilično jednostavan poduhvat. Najpre pripremite činiji su 1l vode u koju ste ocedili ceo limun. Odsecite dršku artičoki na na nekih 2cm dužine i ljuštolicom skinite koru sa nje. Zatim skidajte latice sa artičoki dok ne dođete do onih nežnih i svetlo zelene boje. Isecite vrh artičoke reckavim nožem, oko 1/4 pupoljka. Makazama isecite oštre vrhove latica ukoliko ih ima. Presecite oljuštenu artičoku uzdužno na četiri dela, i na svakom uklonite mali deo koji predstavlja središte cveta, ukoliko je formiran. Ubacite očišćeni deo artičoke u vodu sa limunovim sokom. Morate sve brzo da radite jer meso artičoke brzo menja boju kad je izloženo vazduhu, zato se i stavlja u vodu sa limunom.
Zagrejte vodu da bi skuvali testeninu. Dok se voda greje stavite preko šerpe posudu za kuvanje na pari. U njoj ćete kuvati na pari artičoke oko 10 minuta. Posolite ih malo, i poklopite poklopcem.
Dok se artičoke kuvaju u tučanom tiganju zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri, dodajte mu iseckani beli luk, grančice timijana, i posle 1 minuta dodajte limunov sok, so i biber i belo vino. Posle par minuta umešajte izrendan parmezan, i na kraju dodajte skuvane artičoke.
Kuvajte testenine prema upustvu sa pakovanja, i kad su skuvane pomešajte ih sa artičokama i sosom, dodajte pola šolje vode u kojoj se testenina kuvala. Dodajte soli i bibera ako je potrebno, i izrendanog parmezana. Jelo služite odmah.
Za mene je Italija sinonim za lepotu. Čini mi se da se nigde lepota nije toliko primila kao na ovom parčetu zemaljine kugle. U pitanju je klasična lepota, koja odiše veštinom, harmonijom oblika i boja.
Pre par meseci sam gledala ovaj izuzetan dokumentarni film, Why Beauty Matters, napravljen od strane britanskog filozofa i pisca Rogera Scrutona, i bila sam pod velikim utiskom. Svako ko voli umetnost treba da ga pogleda. Nekako baš u to vreme su se pojavili portreti bivšeg nam predsednika i njegove žene. Ko imalo poznaje umetnost i ima ukusa, svestan je koliko su portreti nemušto i banalno napravljeni. Ipak, mnogi su bili oduševljeni, Nacionalna galerija u Vaštingtonu nikada nije bila toliko posećena, svi su došli da vide pomenute portrete. Nisam mogla da verujem, pitala sam se da li je to do nedostatka ukusa ili je u pitanju kult ličnosti i stoga potpuno odsustvo objektivnosti. Naravno da sam se setila priče Carevo novo odelo. U tom mom neverovanju shvatila sam da su stvari otišle predaleko, da je već dosta dugo društvo okruženo ružnim i banalnim stvarima, bez ikakve autentičnosti, pa sam rešila da se ozbiljno pozabavim podučavanju svoje dece o umetnosti. Bio me je strah da će i oni jednog dana postati kao već pomenuti posetioci muzeja.
Vikendom sam svoju decu vodila u obližnji muzej, koji pored toga što ima veoma zanimljiv dečiji program, koji smo često posećivali, ima odlične kolekcije dela koje pokrivaju skoro sve istorijske periode. Išli smo od sobe do sobe, krenuli smo od starog Egipta. Pošto su videli egipatske mumije, krenuli smo u deo sa starogrčkim umetničkim delima, najviše im se svideo nakit iz tog perioda. Onda smo krenuli dalje, starorimska umetnost, pa ranohrišćanska, vizantijska, to im je važno jer znaju da je taj period mami bio inspiracija za njihova imena. Zatim od zapadne srednjevokovne umetnosti i renesanse, preko baroka, završili smo u modernoj umetnosti.
Meni lično jedan od najlepših i najuzbudljivijih stvari kod roditeljstva jesu neograničene mogućnosti da svojoj deci otkrivam lepe i važne stvari, bilo da je u pitanju muzika, književnost, likovna umetnost, istorija, čak i matematika. Ipak, to nije tako jednostavno, jer moja deca gube interesovanje čim vide da mi je do nečega mnogo stalo. Zbog toga smišljam suptilne načine kako da ih zaintrigiram, priznajem nekada gubim strpljenje i postajem previše dramatična, sigurna sam da će me se sećati kao ekscentrične mame. Nekad ih čak podmićujem, jer podučavanje dece važnim stvarima nema cenu.
Da, umetnost jeste važna, i ukus mora da se razvija i neguje, a to je moguće jedino ako smo izloženi umetnički vrednim delima. Kao i kod književnosti, ako niste čitali klasike i vredna dela, onda sigurno ne možete da date pravi sud o nekoj knjizi.
Lepota je istina. Tu nema kalkulisanja, želje da se dopadne, to je užasna potreba da se podeli sa drugima veoma važna poruka, nešto što će ljudi prepoznati. To stvara osećaj uznemirenosti i katarze, pauzu od banale svakodnevnice – eto, to je umetnost.
Ima joše jedna stvar koja mi je važna da prenesem deci a to je da cene i poštuju predhodne generacije koje su gradile sve ovo što imamo danas. Nismo mi ništa bolji od njih, i to što imamo tako razvijenu tehnologiju, slobodu izbora, itd, to je samo proizvod znanja i kreativnosti koje se gomilalo tokom vekova.
Bilo je i ranije trećerazrednih umetnika koji su bili dosta uspešni, sada zaboravljeni, ništa to nije novo, ipak, mislim da će naše vreme ostati upamćeno kao izuzetno ružno i neautentično. Ako iko ikad napravi vremensku mašinu, sigurna sam da će retko ko poželeti da poseti našu epohu. Pogledajte samo današnje medije na šta liče. Odsustvo lepote je uznemiravajuće.
Moja deca mnogo vole da idu u P.F. Chang, lanac restorana sa jelima iz delekoistočne kuhinje. Kad porodično odemo tamo, pored edamema i prolećnih rolnica, ovo jelo uvek naručujemo kao predjelo, kao i mnogi drugi posetioci. Naime, lettuce wrap je njihovo najpopularnije jelo, takoreći signature dish. Teško je odoleti ovom jelu, ajsberg zelena salata je potpuni hit zbog njene hrskavosti, i nekako je zabavno praviti paketiće od listova salate, iako sadržaj hoće da curi na sve strane.
Na netu ćete naći hiljade recepata za ovo jelo, koji su kao originalni, navodno preuzeti od kuvara koji su radili u P.F. Chang-u. Ja sam naišla na jedan, koji dosta podseća na originalno jelo, pa da ga podelim sa vama. Malo sam ga izmenila, i nažalost, izostavljeni su hrskavi rezanci od pirinča, ukoliko ih imate, obavezno ih dodajte.
Ne morate nužno da koristite ajsberg salatu, ali ona je meni lično najbolji izbor za jedno ovakvo jelo. Možda je pametno da je presečete na pola, dosta se teško skidaju listovi sa nje. Osim piletine možete da koristite drugo meso, kao recimo mlevenu junetinu, svinjetinu ili ćuretinu.
U poslednje vreme dosta ljudi mi je tražilo da stavim na blog nešto od dalekoistočnih jela, jer ih ima malo na blogu, i evo, jedno interesantno i egzotično jelo, koje ne traži da imate puno sastojaka koji se teško nabavljaju. Kada sam pravila ovo jelo, dok sam preturala po policama u potrazi sa sastojcima, naišla sam na hoisin sos kome je istekao rok pre mnogo godina. Zato i ne pravim često azijska jela, zato što traže puno egzotičnih soseva, koje i kad kupim stoje mi godinama na polici, radije ih zbog toga jedem u restoranima.
Kineska piletina uvijena u zelenu salatu
Sastojci:
1 glavica ajsberg zelene salate, može i puterica, listovi razdvojeni
Sastojci za sos:
3 kašike šećera
120ml vode
2 kašike soja sosa
2 kašike sirćeta od pirinča
2 kašike kečapa
1 kašika limunovog soka
2 kašičice senfa
Ljute papričice ili ljutog sosa prema ukusu, opciono
1/4 kašičice tamnog ulja od susama
Sastojci za prilog:
3 kašike ulja
1/2kg pilećih prsa, iseckanih na manje komade
1 kašičica soli
1/4 kašičica bibera
1 kašika sitno iseckanog svežeg đumbira
1 luk srednje veličine, sitno iseckan
2 čena belog luka, sitno iseckana
120g pečuraka (beli ili tamni šampinjoni, ili šitaki pečurke), sitno iseckane
150g vodenog kestena, sitno iseckanog
2 kašike soja sosa
2 kašike smeđeg šećera
1/2 kašičica sirćeta od pirinča
Mladi luk, iseckan dijagonalno
Priprema:
Najpre pripremite sos tako što ćete pomešati sve sastojke, najbolje žicom za mućenje. Sos pokrijte i stavite u frižider.
U voku, ili u tučanom tiganju, u kome ste zagrejali 2 kašike ulja, na visokoj temperaturi ispržite krupnije iseckanu piletinu, koju ste natapkali papirnatim ubrusom pa natrljali solju i biberom. Pržite piletinu oko 5 minuta sa obe strane. Izvadite meso pa ga sitno iseckajte.
U tiganj, ili vok, dodajte još jednu kašiku ulja, pa na visokoj temperaturi najpre propržite iseckan đumbir, tome dodajte iseckan luk, pa na kraju beli luk. Posle pola minuta dodajte sitno iseckane pečurke, pa vodeni kesten i na kraju iseckanu piletinu. Pržite sve još par minuta uz stalno mešanje. Na kraju dodajte pomešan soja sos, smeđi šećer i sirće od pirinča. Kad je jelo gotovo pospite ga iseckanim mladim lukom.
Piletinu služite odmah u listovima zelene salate i prelivenu sosom koji ste prethodno spremili.
Takosi su se ušunjali u moju kuhinju onog trenutka kada sam počela da ih jedem ne u onim jeftinim i neuglednim meksičkim restoranima u kraju, nego u onim sređenijim i skupljim. Naravno moji prijatelji, koji vole meksičku kuhinju, se kunu u tu autentičnu hranu iz prvopomenutih restorana, ali iskreno meni se nikada nije nešto previše sviđala, suviše je bila nekako jednostavna, bez interesantnih detalja. Čak ni ambijent mi nije prijao, zamislite da sedite sa decom a iznad vas televizor sa nekom telenovelom i sve vreme slušate srceparajuće dijaloge dok jedete.
Međutim kada sam počela da naručujem takose u boljim meksičkim restoranima, tu sam se odmah zaljubila u sastojke i neodoljive salse. I malo pomalo sam krenula da ih pravim kod kuće, jer uvek ima nekog povrća u frižideru, obično ostatake od mesa od juče, rendanog sira, pavlake, limete i tu su tortilje koje uvek imamo u frižideru, ili uvek mogu da odšetam do obližnje latino radnje da ih kupim. Takosi su jelo koje uvek može da vas spasi kad ste bez ideje ili lenji da kuvate nešto zahtevnije stvari. Pritom su puni svežih i ukusnih sastojaka. I ima još jedna stvar, deca vole da ih sama prave, to je izvor neizmerne zabave, pa ih na kraju i pojedu.
Pored toga što možete da ih pravite za porodični ručak, takosi su idealna hrana za prijateljska okupljanja. Jedu se rukama. Ima jedan mali problem, neće baš da stoje uspravno osim ako imate specijalni stalak za takose, ali možete da ih poduprete polutkama limete:)
Meni su se riblji takosi oduvek najviše sviđali, iako možete da ih spremate sa raznim mesom. Moje iskustvo je da je najbolja riba za takose mahi-mahi. O ovoj ribi sam pisala u prethodnom postu, baš pre neki dan sam na Arubi naišla na ove brodove koje možete da iznajmite i da njima lovite ovu ribu. Inače, to je veoma atraktivna riba za ribolov.
Tu je i sto na kojem posle ribolovci čiste ribe.
I onda priprema ribe. Na slici je odličan file mahi-mahi ribe sa salsom od manga.
Vodič za pravljenje dobrih takosa
Zapamtite da je najvažnije u pravljenju takosa da napravite pravi balans ukusa kao i da proizvedete lepu teksturu. Za pravljenje takosa vam trebaju sledeći sastojci:
Tortilje
One su definitivno najvažniji deo. Ne znam kako je drugde, ali ovde kod mene može da se nađe veliki izbor tortilja, čak mogu da se nabave i one od plavog kukuruza. Inače tortilje se prave od pšeničnog ili kukuruznog brašna, ove druge su po mom mišljenju superiornijeg ukusa i samo njih kupujem. Naravno tu postoje razne varijante, i sigurno da kvalitet tortilje utiče na ukus takosa. Za takose vam trebaju male tortilje.
Tortilje se pre služenja najpre zagreju u tosteru, ili na grilu, ali pazite da se ne stvrdnu. Zagrejane ih stavite na tanjir i pokrijte kuhinjskom krpom.
Meso
Što se tiče mesa tu izbor može da bude ogroman, od mlevene junetine do piletine, svinjetine i ribe. Meso se obično griluje ili se dugo peče, čak se i pohuju manji komadi. U takose se stavlja iseckano meso ili razvučeno.
Takosi mogu da budu i bez mesa, pogledajte ovaj recept za Prolećne takose.
Salse
Po mom mišljenu ovo je krucijalni deo takosa. Dobra salsa donosi svežinu i sočnost, i daje balans suvim sastojcima takosa. I uopšte salase su najbolji deo meksičke kuhinje. Ima ih raznih i njihov izbor zavisi uglavnom od mesa koje ćete staviti u takose. Evo par popularnih salsi čije recepte možete da da nađete na blogu.
Salsa od manga i crvenog luka
Meni apsolutno omiljena salsa, odlično ide uz ribu. Vidi recept.
Pico de Gallo (paradajz, paprika, luk)
Klasična meksička salsa, uz sve dobro ide. Vidi recept.
Salsa Verde (tomatiljo, luk)
Takođe veoma popularna salsa sa tomatiljom, posebno dobro ide uz svinjetinu. Vidi recept.
Gvakamole (avokado, paradajz, luk)
Nije baš salsa, ali teško mi je da zamislim bilo koje meksičko jelo bez njega, uvek dobro dođe. Vidi recept.
Sosevi
Kao i salse njihova uloga je da pojačaju ukus. Tu bih izdvojila one soseve koji “hlade”, na bazi kisele pavlake i majoneza, i one koji “greju”, u pitanju su ljuti sosevi, kao što je nama dobro poznati Tabasco.
Povrće
Povrće u takosu je tu da da lepu hrskavu teksturu. Tu se ističe iseckani kupus, običan i crveni, crveni i mladi luk, roktvice, crvena paprika, kukuruz, pasulj, razne klice, itd.
Sir
Veoma bitan sastojak u meksičkoj kuhinji. Često se koristi rendani (Monterey Jack, Colby), i to otopljeni u načosu i enčiladi, ipak postoji još jedan popularan meksički sir, Queso, koji negde podseća na naš beli sir, i ja ga često koristim. Možete da koristite obe vrste sira za takose.
Začini i začinsko bilje
Pored naravno ljutih papričica to je neizostavno lišće korijandera. Ja bih izdvojila i kumin koji se stavlja u salse i soseve.
Limeta
Uvek se služi uz takose, taman da pre nego što iz zagrizete iscedite sok po sastojcima. Meksička jela bez limete su nezamisliva.
Riblji takosi
Sastojci za 8 takosa:
2 grilovana ili pržena fileta ribe (vidi recept). Najbolji izbor je bela čvrsta morska riba, crveni sneper, mahi-mahi (lampuga) ili bakalar, list, halibut.
8 manjih tortilja, najbolje od kukuruznog brašna
Sastojci za sos:
4 kašike kisele pavlake
2 kašike majoneza
Sok od 1/2 limete
1 kašičica istucanog kumina ili 1/4 ljute paprike u prahu, opciono
So i biber prema ukusu
Za prilog:
Crvena paprika, iseckana na tanke prutiće
Mladi luk, iseckan na tanke kolutove
Klice
Lišće korijandera, iseckano
Ljuti sos: Tabasco ili neki drugi ljuti sos, opciono
Za služenje:
Limeta
Priprema:
Najpre napravite sos tako što ćete pomešati kiselu pavlaku, majonez, sok od limete, kumin, so i biber.
Dok pržite filete ribe (vidi recept), grejte tortilje u tosteru.
Po sredini tortilje ređajte komade ribe, prelijte ih sa 2 kašičice sosa, a zatim preko njih poređajte klice ili iseckani kupus, iseckani luk, papriku, i pospite ih ljutim sosom. Presavijte tortilje na pola i služite ih uz limetu.
Kao što sam obećala moj blog se ovih meseci posebno bavi povrćem, glavna ideja je da unosem što više povrća u ishranu kroz pravljenje interesantnih i ukusnih jela. Dakle hoću da jedem zdravu hranu, ali da uživam u njoj, pa i da doživim poneko prijatno iznenađenje. A to pokušavam da uradim kroz različite pripreme povrća, dovoljno je da ga drugačije iseckam pa da promeni teksturu i krajnji rezultat jela. Ovog puta je na red došao prokelj.
Dugo godina sam prokelj pravila na isti način, neiskusno sam ga kuvala u vodi, i za to sam koristila cele glavice. Posle sam konačno ukapirala da glavice mogu da se prepolove, pa čak i da se peku, a pečeno povrće je uvek ukusnije od onog kuvanog, i tu sam već zavolela prokelj. Ipak, u poslednje vreme pripremu povrća sam preselila iz rerne na ringlu, i to ga isključivo obrađujem u tučanom tiganju, iskreno se nadam da sam vas već ubedila da je to najbolja stvar koju možete da posedujete. Shvatila sam da kad se povrće prži u njemu, a pri tome se ne meša, već prevrne 2-3 puta, stvori se na njemu divna karamelizovana pokorica, i onda je ono mnogo ukusnije. Ta tehnika se odlično pakazala pripremom Restovanog krompira sa repom i paštrnakom. Poželela sam i da kupuščiće iseckam na više delova kako bi njihova priprema bila brža, a i bilo mi je zanimljivo da vidim da li će to da utiče na kvalitet jela.
Biću iskrena, mnogo mi se svideo krajnji rezultat, kad od tako običnih sastojaka napravite baš lepo jelo.
Pančeta se dobro uklopila kao i integralne makarone. Jedna mala digresija, pančetom se kod nas naziva slanina koja ima više mesa u sebi, a zapravo u Italiji, odakle je došao naziv, pod pančetom se podrazumeva slanina, kružnog oblika, koja je bila u salamuri ali nije dimljena. Eto, čisto da znate. Zapamtite i ovo, svo to zeleno povrće iz porodice kupusa se mnogo dobro slaže sa integralnom testeninom – prokelj, kupus (pogotovo podvarak), rapini, brokoli, lisnati kelj, itd.
Takođe da znate da možete prokelj da služite sa nekom drugom testeninom ili žitaricom, ili kao prilog uz meso.
Prokelj i pančeta sa integralnim makaronama
Sastojci:
400g prokelja
1-2 kašika maslinovog ulja
120g pančete, iseckane
1 manji luk, iseckan
4 čena belog luka, sitno iseckana
So i biber prema ukusu
1/2 kašike soka od limuna
1 šaka izrendanog parmezana
1 pakovanje integralnih makarona (Penne)
Priprema:
Najpre iseckajte prokelj kojeg ste predhodno očistili i oprali. Isecite svaku glavicu na četiri dela, a onda svaki deo prepolovite.
Skuvajte testeninu prema instrukcijama sa pakovanja dok spremate prokelj.
U većem tučanom tiganju stavite pančetu da se prži na ulju, na srednje jakoj vatri. Kad postane hrskava, onda joj dodajte iseckani crni luk, posle 2 minuta prženja i mešanja dodajte iseckani beli luk, i za pola minuta dodajte iseckani prokelj. Dodajte malo soli i bibera, sve promešajte, i ostavite da se tako prži oko par minuta bez mešanja, sve dok se ne stvori braon pokorica. Zatim spatulom okrenite prokelj na stranu na kojoj se nije pržio i sačekajte još par minuta. Prokelj je gotov kada se karamelizuje sa obe strane i omekša. Sklonite tiganj sa vatre, u njega umešajte izrendani parmezan, dodajte sok od limuna i probajte ga da vidite da li mu treba još bibera i soli.
U tiganj stavite i skuvane makarone, sve dobro promešajte i jelo služite odmah.
Jakobove kapice su vrlo cenjene školjke u mnogim delovima sveta, pa samim time i prilično skupe. Ja sam ih dugo zvala skalopi, tako ih zovu na engleskom, posle sam počela da koristim naziv jakobove kapice, ime koje je kod nas došlo iz hrvatskog jezika, inače bi bile jakovljeve kapice. Na francuskom ih zovu coquille St. Jacques. Malo sam istraživala i saznala da se ove školjke vezuju za svetog Jakova na osnovu par priča iz njegovog života, pa otuda ime. Hodočasnici koji su obilazili popularnu crkvu u Španiji, Santiago de Compostela, posvećenu ovom svecu, su nosili ove školje sa sobom… pored prepoznavanja školjke su imale vrlo praktičnu funkciju, u njima im je sipana hrana tokom njihovog dugog putovanja.
U pitanju je komad mesa koje se vadi iz školjki lepezastog i veoma lepog oblika. U francuskoj kuhinji se često serviraju na samoj školjki i to veoma lepo izgleda. Postoje i oni sitniji komadi koji se dobijaju iz zalivskih školjki.
Jednostavno se prave samo je fora da ih ne prepržite. U engleskom postoji izraz sear za obradu mesa na malo masnoće na visokoj temperaturi i to za kratko vreme, nisam sigurna da naš izraz pržiti dobro opisuje tu reč. Jakobove kapice se najčešće tako pripremaju, i to na puteru. Negde sam našla da ih treba pržiti oko 1 1/2 minuta na svakoj strani, ali iskreno teško je biti precizan, jer ima različitih veličina školjki, moj tiganj ne greje svuda isto… ja ih pržim prema osećaju, i nikad ne omanem. U sredini meso treba da bude nepečeno, prepoznaje se neprozirnoj boji.
Jakobove kapice se često služe kao predjelo, dok se glavno jelo još kuva, domaćini će vam na casual način servirati ove školjke. U tom slučaju nije loše da ih poslužite sa malo senfa i začinskog bilja, vlašacem i rukolom, kao na slici ispod.
Ako želite nešto bogatije jelo sa školjkama onda ih servirajte uz sos od paradajza i salatu. Ja sam za tu priliku koristila paradajz iz moje bašte, uglavnom čeri, i lisnati kelj za salatu… da, zvuči čudno s obzirom da smo zagazili u već duboku jesen. Sjajno se sve složilo. Na slici nema odličnog hleba kojeg smo pržili u preostalom puteru u kome su se pržile školjke.
Posle ručka smo odmah otišli u šetnju i sva sam mirisala na puter. Iako ne volim miris hrane izvan kuhinje, nekako mi se svideo miris putera na meni. Baš plemeniti miris.
Pre nego što počnete da pržite školjke napravite paradajz sos. Pogledajte recept za pravljenje paradajz sosa ovde. Jedina izmene je korišćenje sveže žalfije umesto bosiljka, pržite je u početku na puteru koje ćete staviti umesto maslinovog ulja.
Najpre školjke natapkajte papirnatim ubrusom, tečnost nije dobra za prženje. Posolite i pobiberite školjke.
Zagrejte puter u većem tučanom tiganju na jačoj vatri (6/10). Kad puter počne da se puši stavite meso školjki da se prži, ali ne sve odjednom, nego iz dva puta. Kad počne da se formira svetlo braon korica po dnu, okrenite meso na drugu stranu. Pržite školjke oko 1 do 11/2 minuta na jednoj strani. Školjke služite odmah.