Lignje sa začinskim biljem

Lignje sa začinskim biljem

 

Ne volim lignje u sušiju, živa lignja nije baš neki gurmanski doživljaj, ali zato na žaru ih obožavam. Dakle, moraju da budu dobro termički obrađene, kratko ali na vrlo jakoj vatri, što već predstavlja veliki izazov ako nemate roštilj ili fritezu. Zato morate da pravite kompromis, a to znači da će vam lignje ipak biti više kuvane nego pržene.

Probala sam razne stvari, da ih baš dobro isušim papirnatim ubrusom, jer su uvek pune vode, da ih pržim u manjim količina, ali one uvek ispuste neku funky tečnost tokom prženja.  I onda sam rešila da ipak promenim fokus sa lignji na druge sastojke, i to začinsko bilje koga ovih dana imam u izobilju. Maslinovo ulje, beli luk i vino se podrazumevaju. I dobila sam jelo neverovatnog ukusa i mirisa. Znate ono kad uživate u nekom jelu ne samo dok ga jedete već satima posle toga, neko zadovoljstvo i radost vas obuzimaju dok pokušavate da se prisetite tog skoro magičnog iskustva.

I korica limuna, nju sam zaboravila, ona je u ovom jelu imala veoma važnu ulogu. Nećete verovati koliko to pravi razliku, definitivno nije isto kao kad stavite sok od limuna. Praveći limunade ovog leta sačuvala sam puno limunove i limetine kore u zamrzivaču. Sad to često koristim u raznim stvarima, i moram da vam kažem to mi je ovog leta veliko kulinarsko otkriće. Ono što je važno da znate kod upotrebe ove kore je da ona sadrži dosta pesticida u sebi, i da je zbog toga najbolje da koristite organski limun, ili bar da ga potopite u vodu na više sati.

Lignje sa začinskim biljem

Lignje sa začinskim biljem

Sastojci:

1 kg svežih lignji, trup seckan na kolutove, plus pipci (pogledajte ovde kako da očistite lignje)
Krupna so i biber
3 kašike maslinovog ulja
4 čena belog luka, isečenog na tanke listiće
2 ljutike (shallot), iseckane
1 -2 kašike, sitno iseckne korice limuna
1 grančica svežeg ruzmarina, sitno iseckana
1 kašika svežeg origana, iseckanog
5 grančica timijana, sitno iseckanog
2 kašike vlašca, iseckanog na sitne krugove
1/2 šake peršuna, iseckanog
1/2 šolje suvog belog vina
So i biber

 

Priprema:

Isečene lignje dobro osušite papirnatim ubrusom. Utrljajte u njih so i mleveni biber.

U većem tiganju zagrejte maslinovo ulje na jakoj vatri, pržite lignje u 4 ture, ako ih stavite sve odjednom dobićete kuvane lignje, jer one puštaju dosta tečnosti. Lignje se prže dosta brzo, 1-2 minuta, kada meso postane “nategnuto”. Kad su lignje gotove prebacite ih u drugu posudu a u tiganj stavite novu turu. Budite pažljivi jer ume ulje dosta da pršti dok se lignje prže, najbolje da stavite onaj specijalan rupičasti poklopac na tiganj (splatter screen). Pošto ste lignje ispržili, smanjite temperaturu na srednje jaku i propržite ljutiku i beli luk, oko 1 minut, dodajte iseckan ruzmarin, timijan i origano, limunovu koru, i na kraju sipajte belo vino. Kuvajte oko 2-3 minuta uz mešanje, dodajte soli i mlevenog bibera, ako je potrebno. Stavite u tiganj lignje da se zagreju, isključite ringlu, i na kraju dodajte iseckan peršun i vlašac.

Služite lignje odmah uz predhodno pripremljen bulgar, ili kus kus, ili palentu, ili kuvani krompir i blitvu.

 


 

Continue Reading

Sveže ostrige sa Minjonet sosem, i koje recepte ste najviše voleli u 2014.

Ostrige

Ovako izgleda moje omiljeno predjelo za neki poseban događaj. Mada volim da ih jedem i u obične dane. Znam, nekima su žive ostrige grozne, ali ne znaju šta propuštaju. Tu bih ubacila i neko penušavo vino. I da znate Minjonet sos je neprevaziđen kad su u pitanju sveže ostrige.



Posle recepta slede stvari na blogu koje ste najviše voleli u 2014. godini.


 

Sastojci:

12 ostriga, bilo koja vrsta koja vam je dostupna, moraju du budu baš sveže, pravite ih istog dana kada ste ih kupili.
Veća količina krupne soli ili leda, na tome ćete služiti školjke

Sastojci za Minjonet (Mignontette) sos:

2 kašike sitno iseckane ljutike (šelot luka)
6 kašika belog vinskog sirćeta
¼ kašičice krupno samlevenog crnog bibera

Priprema: 

Minjonet sos napravite tako što ćete pomešati sve sastojke.

Čišćenje ostriga

Ostrige dobro operite hladom vodom i sastružite sa njih nepotrebne stvari, prljavštinu, morsku vegetaciju i slično.

Preporučujem damama da posao oko otvaranja školjki prepuste muškarcima. Za otvaranje vam trebaju rukavice, krpa ili peškir, možete lako da se povredite, i omanji nož. Držite ostrigu zaobljenom stranom okrenutom nadole i, ako ste desnoruk, „šarkom“ okrenutom prema sebi. Ako ste levoruk, „šarka“ treba da bude okrenuta suprotno od vas. Ostrigu možete držati na dlanu, najbolje u krpi ili rukavicama, ili na tvrdoj podlozi, na primer na dasci za sečenje. Sada potražite mali procep između gornje i donje polovine školje, u gornjem desnom uglu za desnoruke (u donjem levom uglu za levom uglu za levoruke. To je, otprilike, lokacija mišića koji u unutrašnjosti školje drži dve polovine zajedno. Ubodite nož u ovaj procep, paralelno sa školjkom, i mrdajući nož levo-desno i gore-dole postepeno ga ubadajte sve dublje u školjku, sve dok mišić ne popusti i u stanju ste da razdvojite dve polovine. 

Odbacite gornji deo školjke, i gledajte da ne prospete tečnost iz školjke. Donju polovinu školjke sve sa mesom postavite na led ili so, tako da se ne prevrne. Led ste već stavili na tanjir u kome ćete da služite školjke.  Minjonet sos stavite preko školjki.


Napomena:  sveže ostrige možete služiti i uz limunov sok i sos od rena. Kad bolje razmislim ostrige bi super išle i uz Remulad sos.

Top 10  u 2014.

Continue Reading

Škampi, gambori, kozice

Škampi, gambori, kozice, račići

Gambori, ili morski račići, su verovatno najzastupljeniji morski plodovi u Americi, a to važi i za druge delove sveta. Razlog za to jeste fini ukus sočnog i glatkog mesa, kao i to što se vrlo lako i brzo spremaju. Takođe, pošto im je meso prilično neutralnog ukusa mogu da se kombinuju sa raznim sastojcima. Iako ih relativno često koristim, moram da priznam da druge krupnije rakove, krabe i jastoge, više volim, ali su i skuplji.

Razlika između škampa, gambora i kozica

Dugo sam imala nedoumicu, a nisam jedina, kako napraviti razliku između škampa, gambora i kozica, možda je razlog za to što je ovde skoro nemoguće naći škampe, a i tako ponekad zovu gambore. Takođe, problem je i što se koriste različita imena za jednu te istu stvar, recimo Amerikanci koriste izraz shrimp, a Britanci prawn. Posle sam shvatila da se škampi druga vrsta račića, mnogo krupnija od gambora i sa izraženim kleštima. I dosta skuplja. Njih možete da vidite na poslednjoj fotografiji. Zovu ih još langoustine.

Kozice su još jedan naziv za gambore.

gambori

Vrste gambora

Gambori se razlikuju po boji, uglavnom su sivi, ali mogu da budu i crvenkaste boje. U Americi se vrednuju prema veličini, oni colossal i jumbo su znatno skuplji od onih small. Prodaju se često obrađeni na pari, prepoznaćete ih po crvenoj boji, pa i to zbunjuje ljude.

 Škampi, gambori, kozice, račići

Sveži ili zamrznuti?

Iako su u mnogim delovima sveta dostupni, u zemljama koje nemaju morsku obalu nejčešće se prodaju zamrznuti. Nije isto sveže i zamrznuto, ali sigurno nije ni nepremostiva razlika. Zapravo veruje se da gambori koji se zamrznu sve sa ljušturom, odmah po ulovu, ne gube ništa od svog kvaliteta u odnosu na sveže. U to slučaju najbolje je da ih odmrznete u hladnoj vodi. Koristite ono šta imate. Ja se sećam vremena kad niste mogli uopšte da nađete račiće u Beogradu.

Čak i ako se neki gambori prodaju kao sveži u prodavnici ne mora da znači da nisu pre toga bili zamrznuti. Moram da kažem da sam imala prilike da probam gambore istog dana ulovljene i moram da potvrdim da nema boljih.

Sa ljušturom ili bez?

Ljuštura kod gambora doprinosi ukusu, od nje čak možete da napravite temeljac. Ja ih tako isljučivo kupujem. Nažalost, retko ih spremam sa ljušturom, iako su tako ukusniji, jer je mojoj deci teško da ih čiste dok ih jedu. Većini ljudi je problem i to što se u tom slučaju ne uklanja crevo na leđima, koje inače nije štetno, ali kod ljudi izaziva averziju.

Čišćenje gambora

Na ovom videu pogledajte kako da očistite gambore.

Popularna jela sa gamborima

Gambori su prisutni u brojnim popularnim jelima. Nekima su maslinovo ulje i beli luk zakon, neki još dodaju belo vino i paradajz pa dobiju Škampe na buzaru, Italijani to pomešaju sa pastom i onda to zovu  Gambori u marinara sosu, neki pak vole da ubace puno začina, kao u čuvenom jelu američkog Juga, Shrimp & Grits i Gambo. Super su za roštiljanje, samo ih marinirane nataknete na prutiće i očas posla su gotovi. Gambori se koriste i u popularnom američkom jelu Džambalaja i u španskoj Paelji, i tajlandskim jelima Pad thai i Čorbi sa kokosovim mlekom.

Džambalaja, recept pogledajte u Američkom kuvaru, strana 98.

Gambori su neizostavni u čuvenom francuskom morskom specijalitetu Bujubes, a sa njima se pravi fantastično grčko jelo – Gambori saganaki.


Osnovni recept za pripremu gambora

Ovo je recept koji najčešće koristim kada pravim gambore. Obično koristim oko pola kilograma po ručku. Očistim ih tako što rukama uklonim glavu, ekstremitete i krljušt, često ostavim rep. Onda oštrim nožem zasečem leđa celom dužinom, i uklonim crevo. Ukoliko dublje zasečete dobićete butterfly shrimp, koji izgledaju lepše. Zagrejem maslinovo ulje u tučanom tiganju i zatim polovinu račića stavim da se prže, lepo ih rasporedim u jednom sloju. Dodam malo soli i  bibera.

Gamborima je potrebno malo vremena da se skuvaju, čim poprime crvenu boju sa donje strane, i meso postane belo, to može da traje minut-dva, odmah ih okrenite, i to najbolje hvataljkama. Ponovo dodajte so i  biber. Kad se i druga strana zacrveni, i unutra meso postane belo, izvadite gambore, i zatim iscedite limun po njima. Ponovite isto sa drugom turom. Možete na kraju da dodate puter i da ga otopite. Na kraju sav sok iz tiganja izručite preko račića.

Ja ih često služim uz kus-kus ili pirinač, i tu se obično nađe zelena salata.

Veoma je važno reći da ukoliko preterate sa prženjem dobićete meso loše  teksture, ono treba da bude sočno i čvrsto.


Škampi u senf sosu sa krupnim kus-kusom i rukolom

Na isti način možete da napravite cele račiće, sa glavom i ljušturom. Jedino što se čiste tokom konzumacije, i što izgledaju lepše i veće, mada u pitanju je ista količina mesa.

Škampi, gambori, kozice, račići

Da, baš sam pričala sa mužem o tome kako kad smo mi letovali na crnogorskom ili hrvatskom primorju nije baš bilo lako naći škampe, a i ako ih je bilo u ponudi restorana onda su bili preskupi. Ne znam, možda je to moje iščašeno sećanje, ali stičem utisak da su ovde račući dosta dostupniji nego na jadranskom primorju. Inače gambori se baš puno koriste u azijskim kuhinjama, nigde ne mogu da nađem toliko različitih vrsta svežih račića kao u azijskim marketima. Tamo pronalazim i osušene račiće, ali se nikad nisam usudila da ih probam. Pored morskih račića postoje i oni iz slatkovodnih voda. Ovde ih zovu Crayfish ili Crawfish. Probala sam ih, i ne razlikuju se puno od gambora.

Shrimp-vegetable scewer-1
Ražnjići sa gamborima i povrćem
Gambori sa belim lukom i đumbirom

Da razrešim dilemu, ovako izgledaju škampi, na slici ispod, ono što sam ja nazivala škampi su gambori. Misterija je odgonetnuta na jednoj rimskoj pijaci.

Skampi (1 of 1)
Škampi
Continue Reading

Gambori i gric u kreolskom sosu, i letovanje u Severnoj Karolini

Gambori i grits

Trebalo je letos da dođem u Srbiju, ali zbog nekog glupog razloga nije bilo ništa od toga. Sve sam lepo isplanirala, i turu bez dece po Evropi, ali viša sila. Došlo leto i muž pita, pa gde ćemo da letujemo, a ja mu kažem, nigde, pošto ne mogu u Srbiju tj. Evropu, dosadilo mi je američko more. Posle je muž došao sa sledećim planom letovanja, ićićemo na više mesta, kaže, i to daleko na Jug. Setila sam se nekog muzičkog spota Dariusa Rucker-a, to je onaj nekadašnji pevač grupe Hottie & the Blowfish, malo je ostario ali i dalje ima seksi glas, koji promoviše neki grad na obali Karoline i učinilo mi se zanimljiv, bio je baš onako u južnjačko-gotskom stilu. Rekoh, važi, idemo tamo. .

Možda najintresantniji detalj iz Ričmonda.

Prvo smo bili u nekoj predivnoj botaničkoj bašti pored Ričmonda, glavnog grada Virdžinije. Sam grad i nije nešto, ali ručali smo u nekom veoma dobrom meksičkom restoranu, blizu Pipewalk-a. Onda smo krenuli dalje, ka Vilijamsburgu. To je jedan od najstarijih britanskih tj. američkih naseobina.  Rekonstruisan gradić iz 18. veka, niko tu ne živi samo ga turisti obilaze. Kad sam otišla u hotel detaljno sam proučila sve na internetu o tom mestu. Sutradan sam ponovo išla tamo, i desilo se čudo, ponovo mi se na isti način dopalo, a to se retko dešava. Planirala sam da napišem članak na blogu samo o tom mestu, eto toliko mi se svidelo. U blizini su i dva ogromna tematska parka, u jednom, akvaparku, smo uspeli da izgubimo ćerku, ali srećom, na kratko.

Vilijamsburg
Prelazak preko reke James.

Onda smo trajatkom prešli preko reke James i nastavili manjim putem ka krajnjoj destinaciji. Ne volim da putujem autoputevima, tako su jednolični, na sporednim putevima možete bolje da upoznate mesta. Primetila sam da ima puno borovih šuma, obradiva polja su drugačija nego na severu, ima duvana i pamuka, ako sam uspela da dobro identifikujem kulture.

Kako smo stigli na obalu ukapirali smo da je mesto dosta drugačije od onog odakle mi dolazimo. Voda apsolutno dominira. Tako je moćna da se osećate tako majušno i nemoćno okruženi njome. Pritisnuli sa nas tamni oblaci, zatim česte kiše sa grmljavinom, neverovatna vlaga, ovde se peškiri nikad ne osuše preko noći, i more… sve se uliva i preliva, reke i okean, ne zna se gde je njihov kraj a gde početak. Kad prelazimo most pruža se divan pogled na vodu sa minijaturnim zelenim ostrvima, nisam uspela to da zabeležim. Plaže se nalaze na grebenu koji se proteže stotinama kilometara u pravcu sever-jug, ali one su okrenute ka okeanu, ne ka kopnu, na moje zaprepašćenje, voda u zalivu je močvarna. Više se ne sećam nekih stvari iz geografije ali mislim da se tu nalazi ogromni estauar. Na tom mestu je davno stradalo stotine brodova, izgleda neko ukleto mesto. Taj greben zovu Emerald Isle, zato što je tu okean zelene boje. I naslućuje se ta zelena boja, ali zbog jakih talasa voda blizu kopna je pre svega mutna.

Ipak more je toplije nego u Merilendu ili Delaveru, i pesak je finiji, i ima puno školjki. I mogu se primetiti pelikani, osim galebova. Ima i dosta kraba. Najlepše je Medveđe ostrvo (Bear Island), onako potpuno prirodno, nenaseljeno, tu su i manji talasi, ima peščanih dina, a put kroz ostrvo malo podseća na Mediteran. Inače, zrikavci su ovde veoma bučni, uopšte u celoj Americi.

Medveđe ostrvo.

Hrana koja se ovde sprema je južnjačka, a to znači jaka i začinjena. I očekivano ima dosta morskih plodova. Ono što je veoma interesantno, pored puta možete da zapazite male tezge gde se prodaju sveže ulovljeni gambori i skalopi.

Ravioli od jastoga.

Po restoranima smo jeli uglavnom dobru hranu, tipičnu za to podneblje, osim jednom kad smo otišli u neko popularno mesto. Nije uopšte bilo blizu, što bi neki rekli in the middle of nowhere, plašili smo se da ne čekamo dugo, jer ne primaju rezervacije. Uđemo u restoran sa ne baš impozantnim eksterijerom kao i enterijerom, u stvari nema baš nikakve dekoracije, samo stolovi i stolice. Mislim se u sebi, nema veze, važna je klopa, mora da je dobra čim ima ovoliko ljudi, čak i majice prodaju sa logom restorana.

Džambalaja sa plodovima mora.

I dok sedimo i čekamo da nam hrana dođe, posmatramo konobarice koje nose velike poslužavnike na kojima potpuno dominirana samo jedna boja, sve sama pohovana jela. Takav je i nama stigao. Sve je bilo pohovano osim neke tugaljive boranije i kupus salate. Ajde nema veze, može i pržena hrana da bude dobra, ali izgled nešto ne obećava. Znate kad jedete nešto što se pržilo u ulju koje se koristi bezbroj puta, od toga počne da vam se luči neka gorčina u ustima, i ne možete ništa od te hrane da osetite. Čak i pohovana bamija je bila neukusna. Taman što smo načeli hranu tu smo i stali. Pita konobarica, šta je, ne sviđa vam se, ma ne, nego mi tako malo jedemo, hoćete da vam spakujem hranu u kutije da odnesete kući, o ne, imamo minijaturan frižider. Platismo račun i pobegosmo, a na krovu restorana, iz dimnjaka, se vijorio dim od prženog ulja.

Kao što rekoh bilo je i dobrih restorana koji su služili dobru morsku hranu. U jednom sam probala odlično jelo Gambori i gric, veoma popularno jelo američkog Juga, i htedoh da ga rekonstruišem u svojoj kuhinji. I to je to, pogodila sam recept, on uskoro sledi.

Gambori i gric u kreolskom sosu.

Inače, bili smo čak i u jednom grčkom restoranu… e, pa nije Zorba, već Santorini. Kako da vam kažem, grčki restorani u Americi su u najboljom slučaju prosečni, osim nekih baš fensi i skupih. Nije to slučaj samo sa grčkim, već i sa italijanskim restoranima.

I da, jela sam američke palačinke pržene na svinjskoj masti.

A taj muzički spot, sa početka teksta, je bio snimljen u Čarlstonu, koji je inače u Južnoj Karolini, a mi smo bili u Severnoj, i trenutno je jedno od najpopularnijih turističkih destinacija u Americi. Tražili smo ga na mapi i zaključili da je mnogo daleko, nema šanse da ga ovaj put posetimo. Možda neki drugi put.

Gambori i gric u kreolskom sosu

(Shrimp&Grits)


Sastojci za 3-4 osobe:

Za gric:
1 šolja grica (grits) ili palente
2 šolje vode
3/4 šolje mleka
2 kašike putera
1/2 kašičice soli
1 šaka izdrendanog parmezana
1/2kg očišćenih gambora (crevce na leđima uklonjeno)
2 kašike maslinovog ulja
So i biber

Za kajunski začin:
2 1/2 kašičice slatke mlevene paprike
1 kašičica ljute mlevene paprike (Cayenne pepper)
2 kašičice belog luka u prahu
1 kašičica sušenog origana
2 kašičice sušene majčine dušice ili timijana
1/4 kašičice mlevenog crnog bibera
1 kašičica soli
Za sos:
2 kašike putera
3 ljutike, šelot luka, sitno iseckana, može i običan crni luk
2 kašičice kajunskog začina
2-3 čena belog luka, sitno iseckana
1 šolja pileće supe
1/2 šolje slatke pavlake
1 kašika paradajz koncetrata
1 kašika Vorčester sosa
1 kašičica ljutog sosa, kao što je Tabasko, opciono
Malo peršuna ili vlašca za posipanje.

Priprema:
Najpre napravite gric. U manjoj šerpi zagrejte vodu i mleko, i so, do ključanja. Dodajte gric ili palentu, i na tihoj vatri ga mešajte dok ne dobijete gustu smesu. Sklonite sa vatre gric i u njega umešajte puter i parmezan. Rasporedite ga u tanjire za služenje.
U većem i dubljem tiganju ispržite gambore na maslinovom ulju, na srednje jakoj temperaturi. Par minuta je dovoljno da se oni ispeku, kad počnu da se crvene. Ne zaboravite da ih posolite i poberite tokom kuvanja. Sklonite ih iz tiganja.
U istom tiganju napravite sos. Zagrejte 2 kašike putera, dodajte mu običan iseckan luk, ili još bolje ljutiku, i kajunski začin. Pržite sve oko par minuta i zatim dodajte iseckan beli luk. Mirisaće baš na našu zapršku. Sipajte u to pileću supu, slatku pavlaku, paradajz, vorčester sos i tabasko sos. Mešajte sos dok ga kuvate na tihoj vatri dok se malo ne zgusne. Dodajte so i biber prema ukusu.
Kad je sos spreman u njega izručite gotove gambore i zagrejte ih. Sos sa gamborima sipajte preko pripremljenog grica i odmah jelo služite. Pospite ga iseckanim peršunom ili vlašcem.

Continue Reading

Dagnje i čorizo kobasice u paradajz sosu sa belim vinom

Jelo sa dagnjama

 

Popularno špansko jelo koje ujedinjuje meso sa morskim plodovima, svinjske kobasice i školjke.

Moja deca su na moru provalila školjke, u restoranu bi mi ceo tanjir ispraznili. Inače su užasno izbirljiva i imamo velikih problema sa njihovom ishranom. Pomislila sam da ih je sunce i more izgladnelo, da ne znaju šta ustvari jedu. Možda su im se svidele i zbog toga što smo ih skupljali na plaži. Ili, zato što misle da su dagnje dobre za mišiće, obe reči se isto izgovaraju na engleskom.

Kad smo se vratili sa mora primetili su školjke u prodavnici, i naravno, morala sam da ih kupim. Pošto dagnje i uopšte školjke nije nešto od čega ćete se zasititi, obično se služe za predjelo, setila sam se ovog poznatog jela Dagnje sa čorizo kobasicama… malo kobasica, malo školjki, i puno hleba, to je dovoljno za jedan ručak.

Uglavnom, deca su se “ubila” od dagnji, kobasice su već bile malo ljute. Nikako mi nije jasno kako neko ko je gadljiv na razne stvari obožava da jede školjke koje ne izgledaju baš prijatno na oko. Ne, ja nisam gadljiva na njih, naprotiv, ali nisam sigurna da ih druga deca vole.

Ovo jelo se brzo pravi, važno je samo da nabavite sveže dagnje. Što se tiče čorizo kobasica ne znam koliko ih je lako naći kod nas, i šta bi to bilo adekvatna zamena za njih. U pitanju su španske pikantne dimljene svinjske kobasice. Ako možete da nađete nešto slično onda ga koristite za jelo. Te kobasice daju sosu posebnu aromu.

Ukoliko želite da probate nešto slično, ali samo sa dagnjama, onda pogledajte ovde, recept za Dagnje u sosu od belog vina.

 


Sastojci:
1 1/2 kg dagnji (mušlji)
2 kašike maslinovog ulja
2 kašike putera
350g čorizo kobasica, iceckane na kolutove
3 manja komada ljutike (shellot), sito iseckane
3-4 čena belog luka, sitno iseckana
5 grančica majčine dušice
1 kašika mlevene slatke paprike
1 šaka čeri paradajza, prepolovljenih
1 šolja kuvanog paradajza
1 šolja suvog belog vina
So i biber
4 kašike svežeg vlašca, iseckanog
Prepečen hleb za služenje

Priprema:

Najpre očistite dagnje. Stavite ih pod jak mlaz hladne vode i onda sastružite nožem bilo koji višak na njima, uključujući “brkove”.
U većoj šerpi, na srednje jakoj vatri, zagrejte maslinovo ulje i puter. Stavite luk da se malo proprži, zatim dodajte iseckane kobasice. Kad one počnu da rumene dodajte iseckan beli luk, zatim paradajz, slatku papriku i majčinu dušicu. Sipajte paradajz sok i belo vino. Dodajte soli i crnog bibera prema ukusu, i iseckan vlašac. Posle par minuta kuvanja, dodajte očišćene dagnje. Poklopite šerpu poklopcem i kuvajte sve oko 5 minuta, tada će se dagnje lepo otvoriti.
Jelo služiti odmah uz prepečen hleb.
Važno: Što se tiče kupovine i čišćenja dagnji treba da znate par stvari. Kad ih kupujete pomirišite ih, ako onako funky mirišu to znači da nisu sveže. Nikako ne kupujte one oštećene. Kada ih čistite odbacite one koje su otvorene, a koje neće da se zatvore ni kad ih kucnete – to znači da nisu žive. Najbolje je da koristite dagnje isti dan kad ste ih kupili.

Continue Reading

Merilendske krabe

merilendske krabe

Kad dođete u Merilend, američku državu na Istočnoj obali, gde i ja obitavam, velika je verovatnoća da će vas domaćini odvesti da probate plave krabe, slično kao što bi vas u Srbiji odveli na roštilj. To je najprepoznatljivija stvar vezana za ovaj kraj.

I ja ih naprosto obožavam. Apsolutno sve u vezi konzumacije kraba mi se dopada, od ukusa do veoma neobičnog načina na koji se jedu. Trenutno je njihova sezona, love ih svuda po zalivu sa nekim posebnim kavezima.

U Baltimoru postoje specijalna mesta gde se uglavnom samo služe krabe. Pre neki dan smo vodili moju mamu na jedno takvo mesto gde sam i napravila ove fotografije. Morate imati na umu da ćete se jako puno umrljati tokom konzumacije kraba tako da nikako ne nosite na sebi finu odeću. Upravo zbog toga nisam mogla puno toga da uslikam. Pa ipak to što jedete rukama, što udarate čekićem a sve pršti po vama i drugima, pa pokušavate na sve načine da se dokopate krabinog mesa koje se baš zavuklo negde u oklopu, to sve zajedno utiče na dobro i veselo raspoloženje, jednostavno morate uz to da se opustite ma kako društvo imali uz sebe.

Evo kako izgleda odlazak u jedno tipično mesto gde se služe samo krabe. U restoranu, obično na otvorenom prostoru, će vas dočekati veliki drveni stolovi sa klupama, kao oni na Adi i po parkovima.

Preko stola je razvućen papir, jer kao što rekoh to je veoma messy job. Zatim, velika kofa, u kojoj se baca ono što se ne pojede. Na slici možete da vidite drvene čekiće sa kojima se udara po krabi nebili se oklop otvorio.

I noževi koji vam pomažu da otvorite krabu. Zatim puno papirnatih salveta za brisanje. I naravno, šta drugo nego točeno pivo. Verujte mi ništa bolje ne ide uz krabe nego pivo. I pomfrit, ali to nije toliko neophodno.

Krabe se služe obično po 12 komada, i imate ih u raznim veličinama. Na slici su extra large i nama je bilo dovoljno za tri osobe. U ishrani kažu da se koriste uglavnom one muške pošto su krupnije. Krabe se obično pripremaju na pari i uvek isključivo sa začinom Old Bay (mešavina raznih začina).

Krabe se otvaraju na ne baš jednostavan način, ali uvek će vam konobari pokazati kako se to radi. Ima jedan interesantan detalj, kada otvorite glavni oklop, naćićete nešto žuto što izgleda kao senf, a i sličnog je ukusa. Možete predpostaviti šta je to, i rado ga preskočite.

Ukus krabinog mesa je neverovatan, nešto najbolje što možete da probate a odnosi se na polodove mora. Najbolje komade ćete naći u sredini i u glavnim, velikim kleštima.

Kako se jedu krabe

eating-crab-1
Najpre se nožem povuče gornji oklop krabe.
kako se čiste krabe
Zatim se rukom ukloni.
čišćenje kraba
Ukloni se žuti, nejestivi, deo sa krabe.
eating-crab-4-1

Kraba se prelomi na dva dela, i meso se se izvlači iz šupljina. To su krupniji komadi mesa.

čišćenje kraba

 Sitniji komadi mesa se nalaze u kleštima i oni se izvlače tako što čekićem razbijete svaki zglavak.

čišćenje kraba

Inače, od krabinog mesa se prave i čuvene ćufte od krabe (Crab Cakes), i to je takođe izuzetan specijalitet. Što zbog loših fotografija, što zbog lenjosti da zabeležim količine sastojaka, nikako da napišem post o tome. Ipak, postavljam fotografiju čisto da se vidi kako to izgleda.

A sad malo fotografija sa okeana da upotpune doživljaj. Ironija je da su napravljene u Delaveru, a ne u Merilendu. Mesto se zove Fenwick Island i meni se veoma dopada.

Moja porodica

 

Continue Reading

Dadina pasta sa plodovima mora (Pasta con le Cozze)

Mušlje sa pastom

Pošto moj blog oskudeva u kulinarskim putopisima, čitaj imam malu decu sa kojima mi putovanje obično dođe kao noćna mora, zamolila sam prijatelje da mi pripomognu da popunim sekciju Hrana i putovanje na mom blogu.

Pogled na Napulj sa Vezuva

 

Sa mojom drugaricom Dadom već neko vreme se dogovaram oko ovog posta, zbog čudnog sticaja okolnosti, izgleda da nam je isti virus pojeo fotografije i tekst recepta koje mi je ona poslala, malo kasnimo, mada smo zvanično i dalje u letu. Mislim, nije toliko bitno, no ipak plodovi mora nekako idu uz leto, ne uz jesen.

Inače,  Dada, naša prijateljica Mira i ja drugarice smo još iz gimnazije, i ne prođe nijedan bitan svetski događaj bilo sportski (uglavnom tenis), bilo politički ili muzički, itd, a da to ne prokomentarišemo. Dada živi u Napulju, Mira u Parizu, ja u Americi, pa svako daje svoje viđenje situacije, obično u duhu zemlje u kojoj živi. Imamo još jednog pridruženog člana sa Floride, ali sa tim školskim umemo često da se malo zakačimo, uglavnom oko glupih stvari, što nam unosi dodatnu dinamiku u odnos.

Ja se sa njima već jako dugo nisam videla, a volela bih…  ma tu bi pala komunikacija koja bi trajala u kontinuitetu par dana, ali mi i ovako uspevamo da održimo naše prijateljstvo. Ideja nam je da u budućnosti naše potomke šaljemo jedna kod druge nebili deca naučila strane jezike.

Napulj

Dada je svetski putnik, bukvalno, koja je našla čoveka svog života u Napulja i tu se “usidrila”. Njen izbor je pao na tipično jelo tog podneblja, jednostavnog ali raskošnog ukusa. Takođe, tu ćete naći još štošta zanimljivog a odnosi se na južnoitalijansku kuhinju. Plus njene fotografije Napulja i okoline za kompletan doživljaj.

Uživancija

Pasta con le Cozze by Dada


Sastojci:

1kg mušlji ili dagnji (cozze na italijanskom, mussels na engleskom)

Maslinovo ulje

2-3 češnja belog luka
Puna šaka paradajza, iseckanog  (mi ovde uzimamo taj jedan koji raste ispod Vezuva, jer je najbolji, a ti možeš  neki cherry koji nije sladak)
1 pakovanje paste, najbolje lingvini, malo deblje špagete
Malo svežeg peršuna

So i biber

Priprema:

Najpre dobro opereš mušlje, sa njih sastružeš ako ima nešto, i iščupaš onaj čuperak što viri iz mušlje (to se na slikama dobro vidi), on se skida jednim potezom, povuče se energično ka vrhu mušlje, gde se sam pokida, tj. izvuče ceo napolje! (ahaha kako pišem, vidi se da nisam nikakva kuvarica!) Iste špagete se prave i sa vongolama, na primer umesto ovih crnih ti staviš male školjke i u tom slučaju samo treba dosta da se peru, i to tako što se vongole trljaju jedne o druge, da bi se sav pesak skinuo… Bitna stavka – voda kojom se pere mora da bude HLADNA, jer će u protivnom u toploj vodi školjke početi pre vremena da se otvaraju. Ovo je jedini dosadan deo posla jer moraju dobro, dobro da se isperu!

Maslinovo ulje zagreješ u većem tiganju. Dodaš sitno iseckan beli luk (ili skroz sitno pa ga ne vadiš više iz sosa, ili krupnije pa ga na kraju izvadiš iz sosa, kako ko voli). Onda dodaš iseckan paradajz.

Dakle, kad se paradajz rastopio, posle nekih 10-15 minuta kuvanja dodaš mušlje, i čim se one otvore i puste sok ti ugasiš vatru, to je dovoljno.

Ovamo u drugom loncu, dok se sos sprema, pripremiš špagete (so se dodaje tek kad je voda provrila, mi stavimo punu šaku za jedan veliki lonac u kom kuvaš 300-400g špageta, zavisi koliko je ljudi). Špageti uvek da budu al dente, nikako prokuvani, ubaciš ih u tiganj u kom si pravila sos i sve promešaš još par minuta (čak i manje jer će se u protivnom pasta prokuvati suviše!), pa kad serviraš dodaš preko svež peršun. I to je to!

Napolitanci vole da deo tih cozza stave u lonac, sa vrlo malo vode (dva – tri prsta), dakle samo školjke koje će same pustiti svoj sok kad krenu da se otvaraju, i samo preko toga stave biber. Znači lonac, cozze, malo vode i dosta bibera i preko toga poklopac, čim se mušlje otvore, klopa je spremna! I onda u tu vodu koja iz školjki izađe umaču hleb! To ti se zove Impepata di cozze! (vidi sliku dole). Ne preporučujem ljudima sa osetljivim stomakom! Ja sam ljubitelj vongola i malih školjki, koje se spremaju na isti način (ulje, beli luk, paradajz pa školjkice, s tim što u njih možes da dodaš i pola čaše belog vina, i čak je dobra fora dodati i celu kocku za supu)… uvek je sos spreman čim se školjke otvore… njam njam…

Buon appetito!!!


Impepata di cozze
Vongole ili Clams u paradajz sosu

Na slici dole je moja varijanta istog jela samo sa vongolama ili clams. Nažalost nisam mogla da nađem sitnije školjke, koje su i ukusnije. Uglavnom, Dadin recept je provereno dobar.

Recept uspešno oproban u mojoj kuhinji.

Continue Reading

A sad malo o morskim plodovima – dagnje i skalopi (Jakobove kapice)

Dinstane dagnje sa začinskim biljem

I prođe tačno mesec dana i ja konačno dobih internet. Zvuči neverovatno, ali moram da priznam i nije mi toliko nedostajao koliko sam mislila da hoće (doduše u početku nisam ni sanjala da ga tako dugo neće biti). Osim toga toliko mi se stvari izdogađalo u poslednje vreme da i nisam imala vremena da “visim” na njemu sve da sam mogla i htela.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Elem, glavni razlog za odsustvo interneta bila je moja selidba kao i nesposobne telekomunikacione kompanije. Iako je razdaljina između mog nekadašnjeg stana i nove kuće svega 2 kilometra, trauma izazvana selidbom je bila ogromna. Sitna deca su čudo, za najmanju radnju treba da se uloži ogromna energija, tako da smo se jedva skockali u novoj kući. Da, zaboravih da napomenem da su se prilikom moje selidbe izdešavale još neke neobične stvari. Najpre se desio zemljotres. To se ovde retko dešava, i živi ljudi to ne pamte. Ja sam od početka bila svesna o čemu se radi, svi se mi sećamo ona dva čuvena zemljotresa, pre i za vreme bombardovanja, ali ovaj put sam bila sama sa decom u kući, što je izazvalo dodatni stres. Zatim, nesretan uragan Irene (interesanto, moja devojčica koja se nedavno rodila nosi to ime), koji nam na svu sreću nije ništa uništio na novoj kući… doduše par drveta u obližnjem parku su iščupana iz korena. Onda kiše, koje su padale dan i noć izazvale su nam  malu poplavu u zadnjem dvorištu… i nekako smo preživeli.

Ovaj post je u duhu mora i morskih plodova. Nažalost ne mogu da prisustvujem brojnim festivalama koji se organizuju ovih dana u mojoj okolini u njihovu čast. Moja prvobitna ideja je bila da u jednom postu stavim recepte za dagnje, skalope i krabe, ali reših da se zadržim samo na školjkama a krabama posvetim ceo post kasnije, posebno što je Merilend, država gde živim, čuven po njima.

 

Dagnje, iliti ostrige za siromašne kako ih još zovu, kuvane u sosu su sjajne kao predjelo. Skalopi ili Jakobove kapice su takođe školjke, dosta cenjene, u Americi se prodaju i prave bez ljušture.  Obe vrste školjki se veoma lako kuvaju, samo je važno da su dovoljno sveže. Sva tri recepta su preuzeta od Ajne Garten, koja uvek pravi provereno dobra jela.

Slike sa obale su iz mog bivšeg komšiluka. Bilo nam je lepo tamo, ali nije da nam nešto puno nedostaje. Sad smo ionako par minuta hoda od obale.

 

Dagnje u sosu od belog vina

Kada kupite dagnje najbolje je da ih isti dan kuvate. Najpre ih stavite u činiju sa litar vode u koju ste sipali 1/3 šolje običnog brašna. To će vam pomoći da se rešite peska u njima. Zatim ih dobro operite, sastružite oštrom četkom ili nožem skramu na ljušturi, i odsecite školjkine «brkove». Odbacite one školjke koje su otvorene, tj. uginule. Kada budete skuvali dagnje odbacite one koje se nisu otvorile. Budite spremni na to da će nekih 10 % dagnji završiti nepojedeno tj. kao otpad.


Sastojci:                                                                            
  • 1.5 kg svežih dagnji
  • 1/3 šolje brašna
  • 2 kašike putera
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • 5 omanja šelot luka, sitno iseckana
  • 5 čenova belog luka, sitno iseckanih
  • 2 srednja paradajza, iseckana
  • 1/3 šolja iseckanog svežeg peršuna
  • 2 kašike iseckanog vlašca (chives)
  • 1 kašika listića svežeg timijana
  • 1 šolja suvog belog vina
  • Soli i svežeg bibera

Priprema:

  1. U dublji lonac zagrejte puter i maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. 
  2. Dodajte šelot i dinstajte ga oko 5 minuta. Dodajte beli luk. Posle 3 minuta, dodajte preostale sastojke: paradajz, peršun, vlašac, timijan, vino, so i biber. 
  3. Kada sadržaj u loncu proključa dodajte dagnje. Poklopite lonac i kuvajte dagnje oko 10 minuta, s vremena na vreme ih promešajte tako što ćete protresti zatvoreni lonac. 
  4. Kada su dagnje gotove odmah se služe servirane u dublje tanjire. Ja obožavam da umačem hleb u sos, i zbog toga ne ostanem gladna, jer ko se još od školjki najeo. Zato je i najbolje da ih pravite kao predjelo.

Skalopi se obično dinstaju na puteru par minuta i to je sve. Pošto je to isuviše jednostavno ja sam odabrala nešto složenije recepte u kojima začini daju poseban ukus školjkama.

 

Provansalski skalopi


Sastojci:
  • 1/2 kg svežih skalopa (Jakobovih kapica)
  • So i biber
  • 4 kašike brašna za pohovanje
  • 4 kašike (50g) putera
  • 2 velika šelot luka, sitno iseckana
  • 1 čen belog luka, sitno iseckanog
  • Pola šake iseckanog svežeg peršuna
  • 1/3 šolje suvog belog vina
  • 1 limun

Priprema:

  1. Posolite i pobiberite skalope i uvaljajte ih u brašno.
  2. Zagrejte dve kašike putera na jakoj vatri u većoj šerpi i zatim dodajte skalope. Pržite ih po 2 minuta na jednoj i drugoj strani dok ne dobiju zlatnu braon boju.
  3. Dodajte prostale dve kašike putera, iseckan luk i peršun i dinstajte sve još 2 minuta. Zatim sipajte belo vino i posle 1 minuta sklonite šerpu sa vatre. Dodaje so i biber ukoliko je potrebno i servirajte jelo sa limunovim sokom.

Graten od skalopa


Sastojci:
  • 6 kašika putera (100g), otopljen na sobnoj temperaturi
  • 6 velikih čenova belog luka, sitno iseckana
  • 2 srednje šelot luka, sitno iseckana
  • 60g sitno isečena pršuta
  • 4 kašike iseckanog svežeg peršuna, plus za garnirung
  • 2 kašike sveže isceđenog soka od limuna
  • 2 kašičice soli
  • 1 kašičica sveže mlevenog bibera
  • 6 kašika maslinovog ulja
  • 1/2 šolje mrvica
  • 6 kašika suvog belog vina
  • 1 kg svežih skalopa
Priprema:
  1. Zagrejte rernu na 220C (425F). Ovo jelo je najbolje da pečete u nekoliko manjih graten posudica, ukoliko ih nemate onda ih pecite u jednoj većoj posudi kao što sam ja uradila.
  2. U multipraktiku na manjoj brzini izmešajte otopljeni puter, šelot, beli luk, pršutu, peršun, sok od limuna, so i biber. Zatim sipajte po malo maslinovo ulje u smesu dok se ne napravi majonez. Na kraju umešajte mrvice rukom.
  3. Kada je rerna dovoljno zagrejana uključite opciju za broiler (na jakoj temperaturi).
  4. Operite i obrišite skalope i uklonite nejestive mišiće oko mesa (obično se prodaju bez njih, ali za svaki slučaj da znate). Stavite ih u posudu ili posude za pečenje, a preko njih stavite smesu koji ste naparavili.
  5. Skalopi se peku oko 10 do 12 minuta, dok se ne zarumene. Ako želite da budu hrskaviji pecite ih još 2 minuta.
  6. Kada su pečeni iscedite limun preko njih i odmah ih služite. Najbolje idu uz hrskavi francuski hleb.

 


 

 

Continue Reading

Gambori u paradajz sosu (Shrimp Marinara)

Jelo sa gamborima
Gambore obično spremam pržene u maslinovom ulju sa belim lukom, limunom i peršunom. Međutim, kad se poželim neke sočnije i bogatije varijante onda spremam ovo jelo. Poslednji put sam rešila da dodam ljutu tucanu papriku, da kao malo promenim, inače slabo podnosim ljute stvari… malo sam preterala, tako da sam jela ovo jelo sa suzama u očima, mada je i dalje bilo sjajnog ukusa. Ta ljuta varijanta se zove Shrimp Marinara fra Diavolo.

Sastojci:
  • ½ kg svežih očišćenih gambora
  • 1 konzerva iseckanog paradajz pelata
  • 2 srednja paradajza, sitno iseckana
  • 2 ljutike (shallot), ili 1 srednji crni luk, iseckan
  • 4 mlada crna luka, iseckana
  • 3 čena belog luka, sitno iseckanog
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • 1 pakovanje lingvini paste (na slici je sveža integralna lingvini pasta)
  • 1 kašičica suvog bosiljka
  • 1 kašičica suvog origana
  • ½ kašičice tucane ljute paprike (crushed red pepper flakes), ukoliko volite ljuto!
  • So i biber
  • Parmezan sir, sveže izrendan

 

Priprema:
  1. Najpre skuvajte pastu. Sledite upustva sa pakovanja. Ili, pogledajte ovde kako da dobro skuvate pastu.
  2. Očistite gambore.
  3. U veću šerpu stavite maslinovo ulje da se zagreje.
  4. Dodajte iseckani luk (mladi, crni ili šelot, beli, tim redom). Na srednjoj temperaturi pržite luk oko 2 min.
  5. Sipajte paradajz pelat i dodajte iseckani paradajz.
  6. Začinite sos bosiljkom, origanom, ljutom paprikom, solju i sveže samlevenim biberom.
  7. Kada sos provri, smanjite vatru, poklopite šerpu i kuvajte ga oko 15 minuta.
  8. Dodajte gambore u sos. Njima treba jako malo da se skuvaju, oko 2 minuta, kada dobiju crvenkastu boju (vidi sliku).
  9. Kada je sve gotovo, prelijte lingvini pastu sa marinarom sosom. A preko sosa sipajte izrendan parmezan. Ja volim da dodam i zelenu salatu (vidi sliku). Nema potreba da podsećam da jelo najbolje ide uz neko crno vino, recimo Chianti, koji se sjajno slaže sa bilo kojim jelom sa pardajz sosem.

 

Više o gamborima pogledajte ovde.

 

 

Continue Reading