Salata od pšenice sa dinstanim lukom i kejlom, i razgovor u kolima

Dinstani lisnati kelj i pšenica

 

Razgovoramo muž i ja u kolima, negde u okolini Baltimora:

Znaš, čitala sam pre neki dan na sajtu B92 neki od onih članaka koliko su Srpkinje privlačne i tako to, i onda pročitam komentare i potpuno ostanem bez teksta.

Pa šta to čitaš?

Ma ranije su ti komentari umeli da budu vrlo duhoviti. Znam ja da ih uglavnom pišu neki zgubidani, isfrustirani likovi, ali ispade da su Srpkinje najgore. Doduše bilo je i par onih koji tvrde da su najbolje na svetu. Mislim, zar je moguće da su sad Srpkinje te koje su zatucane, uobražene, neopuštene, samo gledaju lovu i taj rad, i sada su sve lepše od njih, Kolumbijke, Brazilke, Venecuelanke, ma sve su one bolje…  mislim, koliko njih je imalo priliku u životu da ih vidi, osim na televiziji? Ma nije bitno, nego zašto naši muškarci imaju tako negativno mišljenje o našim ženama? Kakvo je tvoje mišljenje o njima?

Ne znam… što me mučiš?

Ozbiljno te pitam.

Teško mi je o tome da govorim sa ove prostorne distance.

Pa sigurno imaš neko mišljenje o tome… pobogu, oženio si jednu.

Ne znam, kad sam živeo u Srbiji malo sam ih precenjivao. Mislim da i drugde ima lepih i kvalitetnih žena.

I?

Čini mi se da mogu da budu oubražene i neopuštene.

Kako da ne budu obražene, znaš kakvih sve manijaka ima, moraš da imaš neki gard. Osim toga kad si opuštena onda si suviše laka. Ponašanje žena je čista reakcija na ponašanje muškaraca. Tamo muškarci vole nedostupne ženske.

Baš sam brojala pre neki dan koliko ima naših devojaka udatih za Amerikance, samo iz naše okoline. Osam. To ipak nešto govori, mislim, sigurno nismo neke bezveze. Nego, šta misliš za lepotu?

Hm, ima svugde lepih i manje lepih žena, teško je reći za neku naciju da je generalno veoma privlačna ili neprivlačna… možda za neke.

Ali ima varajati, crnke, plave, brinete… dobro, ne kao ovde.

Istina.

Imaju malo oštrije crte lica, zar ne, kao i ja uostalom, ali su generalno visoke i vitke.

Jednom sam čitala neki blog Amerikanke koja živi u Beogradu o tome da li je mit da su Srpkinje lepše od Amerikanki. Ona kaže da nisu lepše samo imaju u proseku 8kg manje od Amerikanki i više obraćaju pažnju na svoj izgled, dosta se doteruju. Mršavije su zato što su na espreso-cigarete dijeti. Šta misliš o tome?

Definitivno su vitkije, ali se žene u Srbiji baš puno šminkaju, ne izgledaju prirodno.

Dobro, to je tako sad, ali ranije se nisu toliko šminkale.

Nije, čini ti se.

Ma sigurna sam da ranije nije bilo tako. Sećam se kako su meni nekada izgledale Ruskinje i žene iz Istočne Evrope. Ne, nisu tako izgledale.

Moš’ misliti Kolumbijke najlepše žene… samo kad pomislim kakve su im voditeljke na televiziji, nafrakane i plastične, izgledaju kao trandže.

Valjda zato što su toliko daleko, egzotične su, ljudi vole drugačije stvari. Mada i dalje tvrdim da je generalno lepota precenjena. Sigurna sam da ti treba mnogo više od lepote da bi bio uspešan.

Nego, znaš šta?

Šta?

Ti bar nisi loše prošao.

Misliš?

Mislim.

Deca su i dalje mirno spavala na zadnjem sedištu.

Ne bih da banalizujem stvari ali mene je nekako ova priča o Srpkinjama podsetila na priču o pšenici danas. Jeste, postala je dosadna, oduvek je bila tu, svaki dan je konzumiramo kroz brašno, svi sad nešto eksperimentišu sa heljdom, ovsenim i lanenim brašnom, pa tu je i kinoa i amaranth, čak su i stare zaboravljene vrste pšenice ponovo u modi kao spelt i farro (emmer). Kako možeš da budeš cool ako se i dalje pališ na jednu običnu pšenicu, alo, jesi li ti čula za gluten-free dijetu?

E pa meni se i dalje sviđa pšenica, srećom nisam netolerantna na gluten, i vala ima načina da se konzumira na zdraviji način. Sve nešto razmišljam, generacije i generacije ljudi su se hranile njome, hiljadama godina, i nemoguće da je baš tako loša. Lepo je isporbavati drugačije stvari, zapravo vrlo poželjno, ali mislim da treba da postoji respekt za dobru staru pšenicu.

Probajte recimo da je koristite na drugačiji način da razbijete monotoniju. Ja vam predlažem celo zrno. Ne znam, ja sam oduvek volela da jedem Žito, pa možda zbog toga volim i slane stvari sa njom. Ima nešto u teksturi skuvanog pšeničnog zrna što mnogo volim, zato pazite da ga ne raskuvate. Pored ove salate skuvano pšenično zrno sa malo preliva možete da koristite umesto pirinča i sličnih priloga.

Kad sam videla recept koji sledi za salatu sa pšenicom u jednom od brojeva magazina Bon Appetit odmah sam je napravila. Samo da znate pravila sam je i sa heljdinim zrnom ali to nije to, pšenica je mnogo bolja. Ukoliko nemate kejl, ili kako ga još sad zovu kod nas lisnati kelj, koristite blitvu ili spanać. Da, i dinstani luk je super, ne znam zašto ga više ne koristim.

Salata od pšenice sa dinstanim lukom i kejlom

Pšenica u salati

Sastojci:

1 1/2 šolja pšenice
2 veća crna luka, isecite glavice na 4 dela i razdvojte listove, jednu polovinu luka sačuvajte
5 grančica majačine dušice
1 kašika krupne soli
8 kašika maslinovog ulja
1 veza kejla, iseckanog
So i biber
2 kašike limunovog soka

Priprema:

Skuvajte pšenicu. Možete da je ostavite da prenoći u toploj vodi, ili je kuvajte dok ne omekša ali nikako da se raskuva. U vodu u kojoj se kuva stavite polovinu jednog luka, so i majčinu dušicu. Kada je pšenica skuvana ocedite je od vode i odstranite majčinu dušicu i luk.

U tučanom tiganju zagrejte 1 kašiku maslinovog ulja na srednje jakoj temperaturi. Stavite luk da se prži, oko 5 minuta, uz stalno mešanje, dok ne počne da tamni. Posolite ga i pobiberite. Izručite ga u posudu sa pšenicom. Tiganj vratite na vatru i dodajte mu 1 kašiku maslinovog ulja. Uzmite trećinu kejla i propržite ga, oko 1 minut. Dodajte mu so i biber. Izručite ga u posudu sa pšenicom i lukom. Ponovite to i sa preostalim kejlom, dodajući maslinovo ulje.

Pšenicu, dinstani luk i kejl promešajte dodajući limunov sok i preostalo maslinovo ulje. Takođe, dodajte so i biber ako je potrebno.

Meni se dopada kada je ovo salata topla, ali po originalnom receptu se služi hladna.


Continue Reading

Salata od lubenice sa Feta sirom i nanom, i crtica iz mog detinjstva

Salata od lubenice
Volim lubenice. Doduše samo one zrele, sočne i slatke. Upravo sam pojela jednu takvu. Komentarišimo muž i ja kako je nekako bezveze kad su sve lubenice seedless, bez semenki, i pokušavamo da objasnimo deci kako izgledaju one sa semenkama, i kako smo mi kada smo bili mali morali da ih sklanjamo dok se ne bi umorili i onda ih jeli sve zajedno. I da, nije bilo sečenje lubenice na manje komade, nego bismo uzeli cele kriške. Ah, to su bili dani! Rekla sam sebi, toliko puta, da neću upoređivati moje i detinjstvo moje dece, i uvek favorizovati ono prvo. To su i moji roditelji radili, i verovatno njihovi roditelji… i uvek je u prošlosti bilo bolje nego danas.

 

Moram da priznam da često razmišljam o mom detinjstvu, i prosto se čudim kako je toliko drugačije nego ono koje žive moja deca. Doduše nije prošlo malo godina od tada, a i živim u drugoj zemlji.

Uvek kada pomislim na lubenicu odmah vidim sledeći prizor: niz sokak se spušta braon Reno 4, u njemu tata i mama, vraćaju se sa posla. Leto je, negde u drugoj polovini 80-tih prošlog veka. I dalje je veoma toplo pošto su mama i tata kod kuće pre 16h, prednosti socijalističkog radnog vremena. Vade se kese sa stvarima iz prodavnice, i u zadnjem delu kola čuči velika lubenica, obično duguljasta.

Svi krećemo ka kući da ručamo, a lubenica završava u frižideru. Posle ručka, umorni roditelji imaju dremku, tata leži na trosedu, mama na dvosedu, i spavaju uz obavezno upaljen televizor. Taj aranžman mi ni dan danas nije jasan, ostao je ovekovečen na jednom od mojih crteža. Pravilo je da se roditelji nikad ne uznemiravaju tokom spavanja, pa mi deca odlazimo u dvorište da se igramo.

Brat i ja pokušavamo da ubijemo dosadno letnje popodne. Postoje dve stvari koje obično igramo – fudbal ili tenis. Iako sam starija od njega uvek me pobeđuje u fudbalu. Više se ne sećam kakva sam bila u tenisu. Znam da smo ga sa posebnim žarom igrali svaki put posle nastupa Monike Seleš, i dalje imam nesmanjenu strast prema tom sportu.

Utom bi tata izneo lubenicu napolje i svi bi seli za sto da je jedemo. Sečenje lubenice je za mene uvek imalo posebnu magiju, i moram da priznam da to nikad nisam dobro savladala. Uzeli bi kriške lubenice, skidali nožem semenke, i sladili bi se njome dok nam je sok cureo niz bradu. Kako je uopšte moguće jesti lubenicu u kući? Tata je uvek ostavljao srce, središnji, najslađi deo, za nas decu. Druga kriška lubenice bi bila najviše što sam mogla da pojedem. Kore lubenica bi završile u travi i ja sam obično bila ta osoba koja je morala da ih skuplja.

Kao što rekoh, to su bili dani!

 Salata od lubenice sa Feta sirom i nanom

Letnja salata

Divna, osvežavajuća letnja, salata. Iako lubenicu najviše volim da jedem samu, nekada nije loše malo se poigrati sa sastojcima i dekoracijom. Kad probate ovu salatu konačno ćete shvatiti da lubenica jeste povrće, kako su nas uvek učili. 
Na slici ispod možete videti koji sam kalup koristila sa isecanje lubenice, a vi ste slobodni da koristite neki drugi, po vašoj volji.

 


Sastojci:
Polovina srednje veličine ohlađene lubenice
Šaka listova sveže nane, iseckanih
½ šolje Feta sir (pravi grčki ili bugarski ovčiji sir, a ne ono što mi zovemo Feta), izmrvljen
Za preliv:
4 kašike devičanskog maslinovog ulja
2 kašike soka od limete (može i limuna)
Priprema: 
Lubenicu isecite na polovinu, a nju na kriške jednake debljine. Izvadite pažljivo semenke, ako ih ima. Kalupom isecajte lubenicu. Iseckane komade lubenice prelijte prelivom, pospite Feta sirom i nanom.

 

Continue Reading

Letnja inspiracija ~ Boranija

Blanširana boranija

Mogla bih da kažem da je čorba od boranije sa teletinom, iliti kuvana boranija, bilo moje signuture jelo u fazi kada sam bila friška domaćica, i do pre neku godinu rado sam ga pravila i jela. Međutim, jednog dana mi je dosadilo, tek tako.

Ima nešto što me često odvraća da pravim boraniju a to su dve stvari, jedna je da ovde ne mogu da nađem ništa osim zelene tanke boranije koju zovu French ili Green Beans, a ja mnogo volim onu svetlu, žućkastu sa ljubičastim pegama, inače vrlo mesnatu, i drugo, teško je u prodavnicama naći svežu boraniju, ko je probao staru zna koliko je grozna, sve sa onim vlaknima koje ne možete da sažvaćete.

Kad je sveža možete skoro da je sirovu jedete, toliko je dobra. Zato je i blanširam, a posle joj dodajem razne sastojke tj. prelive. Naravno, samo kad nađem svežiju boraniju.

Što se tiče pripreme boranije postoji par važnih stvari u pripremi koje nije na odmet da znate:
1. Kad sečete krajeve, ne secite oba, već samo onaj sa kojeg boranija visi. Kažu da je onaj patrljak, na kraju, nešto najzdravije od boranije.
2. Kada kuvate boraniju zagrejte puno posoljene vode u velikom loncu do vrenja, i onda kuvajte 3-5 minuta. Nemojte je prekuvati. Što je svežija boranija to joj manje kuvanja treba.
3. Kad ste skuvali boraniju  odmah je prebacite u sud za ceđenje i stavite pod hladnu vodu  i dodajte joj kocke leda. Na taj način bornija će prestati da se termički obrađuje i zadržaće lepu zelenu boju, kao i čvrst oblik.

Pored ova dva recepta koji slede možete da kombinujete skuvanu boraniju sa ajoli sosem ili domaćim majonezom od maslinovog ulja. Za mene je to izuzetna kombinacija.

Blanširana boranija sa prelivom od limuna i bademom

Blanširana boranija sa otopljenim puterom ili maslinovim uljem i sa koštunjavim voćem može da bude sjajana promena u jelovniku tokom leta.

Potrebno za 2-3 porcije:
½ kilograma boranije
4 kašike maslinovog ulja, ekstra devičanskog
1 kašika limunovog soka, plus malo izrendane korice
Krupnija so i sveže samleven biber
Pola šake sirovog ili pečenog badema, koga ste malo “istukli” kuhinjskim čekićem
Pola šake listova ili cvetova korijandera  

Priprema:

Skuvajte boraniju kao što je opisano u tekstu gore.

Napravite preliv tako što ćete pomešati maslinovo ulje, limunov sok i izrendanu koricu.
Poređajte oceđenu boraniju na tanjir. Prelijte je prelivom, posolite, pobiberite, dodajte badem i na kraju cvetove korijandera.
Ovo jelo možete da koristite kao prilog ili kao salatu.

 

 

Boranija sa belim lukom i prezlama

 

 

Onu čorba od boranije koju sam pomenula na početku posta, e ja sam za nju koristila zapršku od maslinovog ulja i belog luka, i mislim da joj je to davalo posebnu aromu. Tu istu zapršku koristim i za čorbu od sočiva i tu se završava moja upotreba iste. Htela sam da napravim sličnu foru i sa blanširanom boranijom, i uopšte nije loše ispalo, posebno su mi bile cool hrskave hlebne mrvice.


Potrebno za 4 porcije:

1 kilograma boranije
8 kašika maslinovog ulja, ekstra devičanskog
5 čena belog luka, sitno iseckana
1 šaka prezli (radije koristim Panko mrvice, a ako ne možete da ih nađete koristite obične)
Krupnija so i sveže samleven crni biber

Priprema:

Skuvajte boraniju kao što je opisano u tekstu gore.

U manjoj šerpici zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Dodajte mu iseckan belog luka. Onda udahnite najlepši miris hrane na svetu:) Pržite luk oko pola minuta i dodajte mu mrvice. Kuvajte i mešajte sve još najduže 1 minut i šerpu sklonite sa vatre. Pospite boraniju sa zaprškom i posolite i pobiberite po ukusu.

Ovo jelo možete da koristite kao prilog nekom mesu.


Continue Reading

Šta sve možete da napravite od kinoe (Ćuftete, Mediteranska salata i Punjeni šampinjoni)

Jela od kinoe

Moj muž često voli da kaže “Vidim, pravila se nešto zdravo”, i samo napravi neku tužnu facu. Istina, neka zdrava hrana i nije baš nešto ukusna. Ukus može često da se prepiše navici, ali nekad ma koliko nešto bilo zdravo ne mogu da jedem ako ne uživam u njegovom ukusu.

Kinoa upšte nije loša iako nosi naziv super hrana. Iskreno, mi i nismo baš navikli na tu namirnicu, ljudima često fali ideja šta da rade sa njom, i zbog toga je nastao ovaj članak. U njemu su tri jela koja najčešće pravim. Salate sa kinoom su ok, ali ja posebno volim punjene pečurke sa kinoom i ćuftete.

Samo da kažem crvena kinoa ima isti ukus kao ona bela, nema nikakve razlike, ali meni se više sviđa njena boja zato nju u poslednje vreme isključivo koristim. Osim toga moja ćerka je rado jede, onako samo skuvanu, čak je ubeđena da je to kus-kus, mada nema baš sličnosti, pogotovo zbog boje, i zato je često pravim.

Više o kinoi i njenim vrstama saznajte ovde.


Kako da skuvate kinou

Pre nego što pređem na recepte da objasnim kako se kinoa kuva. To je osnovni korak pre nego što se odlučite da bilo šta pravite od nje. Par stvari koje morate da znate je to da pre nego što počnete da kuvate kinou morate da je properete zato što ima neki gorkasti spoljašnji sloj, najbolje je da za tu svrhu koristite veliki cediljku. Od jedne šolje nekuvane dobićete oko 3 šolje skuvane. Kinoa dosta upija vodu.
Sastojci:
1 šolja kinoe
2 šolje vode
malo soli
Priprema:
Zagrejte vodu sa kinoom do ključanja, a zatim smanjite vatru, poklopite šerpu i kuvajte još oko 15-20 minuta dok ne počnu da se formiraju beli diskovi oko zrna kinoe. Ukoliko kinoa upije svu vodu a nije još skuvana dospite još. Skuvanu kinou možete da čuvate u frižideru.

Mediteranska salata sa kinoom

Ovo je super jednostavna salata, mnogo je volim. Recept za jednu egzotičniju salatu od kinoe pronađite ovde.

Sastojci:

2 šolje skuvane kinoe, recept dat gore

2 mlada luka, iseckana

1 veća mesnata paprika, iseckana

2-3 srednja paradajza, iseckana

1 srednji krastavac, iseckan

Šaka maslina, iseckane ili cele

Sok od pola limuna

3 kašike maslinovog ulja

So i biber

Svež peršun, iseckan

Šaka izmrveljenog Feta sira

Priprema: 
U činiju stavite iseckano povrće, kinou i  to pomešajte sa prelivom od limunovog soka, maslinovog ulja i začina. Na kraju dodajte Feta sir i iseckan peršun.

Ćuftete od kinoe




Sastojci za 12 ćufteta:
 

450g skuvane kinoe, recept dat gore

4 jaja
5 komada mladog luka, iseckanog
50g izrendanog parmezana
100g i više hlebnih mrvica
1 kašičica soli
Svež biber
½ kašičica kumina u prahu, opciono

1 kašika maslinovog ulja

 
 
Priprema:
 
U većoj posudi umutite jaja, dodajte iseckan mladi luk, kinou, prezle, izrendan Parmezan, začine i maslinovo ulje. Rukama sve mešajte, ukoliko vam se smesa učini dosta retkom dodajte još prezli.    
Stavite smesu u frižider da se malo zgusne, oko 30 minuta.
 
Zagrejte rernu na 205C. 
 
Pravite rukama ćuftete i gledajte da im ivice lepo zaoblite. Poređajte ih po plehu na koji ste stavili papir za pečenje. Pecite ih oko 20 minuta.
 
Služite ih uz neki sos, može i obična pavlaka ili majonez sa maslinovi uljem, i sa svežom zelenom salatom i rotkvicama.

Šampinjoni punjeni kinoom

Ovo mi je omiljeno jelo sa kinoom.
 

 


Sastojci:
 

12 većih šampinjona, očišćenih, izvadite stabla i iseckajte ih

1 1/2 šolja skuvane kinoe, recept dat gore

2 kašike maslinovog ulja

1 srednji luk, sitno iseckan

So i biber

Svež peršun, sitno iseckan

 
 
Priprema:
 
Zagrejte rernu na 200C. Pečurke rasporedite po plehu.
 
Zagrejte ulje i na njemu propržite luk. Zatim dodajte iseckana stabla pečurke, so i biber. Posle par minuta dodajte kinou. Nakon par minuta sklonite sa vatre šerpu i smesi dodajte peršun.
 
Smesom punite pečurke na plehu. Kada je rerna zagrejana stavite pečurke da se peku, oko 20 minuta. Služite ih tople.

 

 

 

Continue Reading

Kolslo, američka salata od kupusa (Coleslaw)

Američka salata od kupusa

Kad smo pre par godina pravili neko slavlje u Srbiji, rešili smo da spremimo nešto tipično američko, ovu salatu sa kupusom, i prilično neočekivano ljudima se ona najviše svidela, čitaj sve su pojeli. Nije neki uzorak, oko 60 ljudi, ali ipak dovoljan da zaključimo da bi ova salata lepo prošla kod nas.

Ako se dublje unesemo u ovu tematiku shvatićemo da je privlačnost vrlo očekivana s obzirom da i mi imamo sličnu salatu, samo bez preliva sa majenezom i pavlakom, i bez crvenog kupusa i šargarepe. Zapravo teško je zamisliti da neki narod nema kupus salatu, jer šta drugo jesti uz čorbu od pasulja ili sočiva.

Trenutno je idealna sezona za ovakvu salatu. Okupljanja na raštilju leti u ovom delu sveta gde trenuto živim skoro su nezamisliva bez ove salate. Ja obožavam da je jedem u zemičci sa cepkanom svinjetinom, pulled pork, (vidi recept u Američkom kuvaru, strana 120), i sa pohovanom piletinom na američki način, ko je jeo u KFC zna o čemu pričam (vidi recept u Američkom kuvaru, strana 88). Ova salata sa kupusom je odlična i u takosima.

Nema nekog striktnog recepta za ovu salatu. Slobodni ste da eksperimentišete sa sastojcima, neka vam moj recept bude početni, ako do sada niste pravili ovu salatu. Inače Amerikanci često stavljaju u preliv i buttermilk koji daje salati kremastu struktura ali pošto ga nema kod nas onda ga nisam pominjala u receptu. Takođe, ja često volim da u kupus salatu dodam malo prepečenog susama, mnogo je dobro.


Sastojci za 6-8 osoba:

1/2 srednje glavice kupusa
1/2 omanje glavice crvenog kupusa
2-3 srednje šargarepe
2 mlada luka (opciono)
1 paprika (opciono)
So

1 kašičica celerovih semenki (opciono) – ovo jedino možete da nađete ukoliko živite u Americi

za preliv:
5 kašika kisele pavlake
2 kašike majoneza
1 kašičica dižonskog senfa
Samleven crni biber po ukusu

1 kašičica šećera, opciono

Postupak:

Najpre iseckajte kupus, šargarepu i ostalo povrće, ukoliko ga koristite, i to na sledeći način. Ja volim da kupus izgleda vrlo tanko iseckan i zato koristim rendaljku (slajser), vidite fotografiju ispod, mada možete u tu svrhu da sečete kupus vrlo oštrim nožem. Ako vam je to naporno onda iseckajte kupus uz pomoć multipraktika. Šargarepu izrendajte, a luk i papriku iseckajte fino nožem.

Posolite iseckano povrće i ostavite oko jedan sat da odlegne. Meni je svejedno ali smatra se da je salata bolja ako malo omekša. Čak je posle toga i operu vodom i osuše sušilicom ili salvetom… meni je taj rad malo preteran.

Onda napravite preliv od kisele pavlake, majoneza, šećera i senfa. Date mere modifikujte prema svom ukusu. Izmešajte povrće sa prelivom. Na kraju dodajte biber i još malo soli ukoliko je to potrebno.

Salatu čuvajte u frižideru jedan dan.


Continue Reading

Vlašac, začinska travka sa kojom je sve lepše i ukusnije

Vlašac začinska biljka

Ovog leta vlašac je moj apsolutni favorit među začinskim biljem, a sad ću vam reći i zašto. Ja veoma volim mladi luk i svugde ga stavljam, pa ipak vlašac, koji dosta podseća na njega ali ima delikatniju aromu, pre će završiti u mom tanjiru nego prvopomenuti. Dakle ima ukus luka ali aroma nije tako intezivna, za mene idealno.

Pored toga izuzetno je dekorativan, bilo da ga seckate na male komadiće ili koristite cela perca, uvek oživi jelo, nije dosadan kao peršun… jeste, dosadan je.

Ja sam ga do skoro zvala čajvs (chives) jer nisam nikad videla ni čula o ovoj biljci dok sam živela u Srbiji – ako ga nije bilo na Kaleniću onda ga nigde nije bilo, takvo je bilo moje razmišljanje. Međutim, videla sam na domaćim kulinarskim blogovima da se vlašac ušunjao u kuhinje naših domaćica, što me veoma raduje. Generalno volim našu kuhinju, ali moram da priznam da mi se ne dopada što se tako malo koriste začini i začinsko bilje, uglavnom u tragovima, čak i kada su samonikle biljke. Ipak, vidim da se stvari menjaju na bolje.

Prošle godine sam ga prvi put posadila, i semenu je baš dugo trebalo da nikne. Nešto je bio sav nikakav, i to isključivo što sam ga gusto posejala. U rano proleće sam malo razredila lukovice na kojima su tek počela da se pojavljuju zelena perca i ove godine srećom sjajno napreduje.

Kad koristite vlašac iz bašte najbolje da perca isečete makazama, ona će ponovo da brzo izrastu, a ako čupate rukama često možete da mu iščupte koren. Biljka je veoma zahvalna za uzgoj. Ima dekorativne ružičaste cvetove koji takođe mogu da se koriste u ishrani. Zbog svoje arome tera štetočine od sebe i okolnih biljaka. Ovde ga često uzgajaju kao cveće.

Jako je popularan u francuskoj kuhinji, ali i u dalekoistočnoj. Moja komšinica, poreklom sa Tajvana, obožava ovaj začin i stalno mi daje ideje uz šta da ga koristim.

Da ne zaboravim, postoje dve vrste vlašca, onaj koji miriše na crni i onaj koji se oseća na beliki luk. Ovaj poslednji nisam koristila.

Ovo je delikatna travka i zbog toga je stavljajte uvek na kraju pripreme jela. U suprotnom izgubiće aromu i dobiće neku jadnu boju.

 

 

Glavni recept uskoro sledi, ali pre toga evo ideja gde da koristite ovu ovu sjajnu biljku:

– kad pravite salate sa paradajzom i krastavcem, ili sa zelenom salatom, umesto običnog luka dodajte iseckani vlašac.
– sos od kiselog mleka sa svežom mirođijom i vlašcem (odnos 1:1) i malo origana je moja omiljena letnja hrana.
– cela perca vlašca možete da dodate supi prilikom služenja (vidi sliku).
– ova biljka je idealna za dekoraciju kanapea i za recimo punjena jaja; evo kako je Maja sa Cooks and Bakes koristila vlašac za dekoraciju, to mi je ostalo u sećanju kao veoma lep detalj.
– napravite kajganu sa vlašcem i videćete kako je super ukusna.
– pomešajte puter i vlašac, ili ga dodajte u krem sir.
– ma pospite ga svuda uvek će da da jelu specijalan šmek.

Preliv od vlašca

Ovaj recept sam našla u nekom časopisu i vrlo je jednostavan a dobar. Možete koristiti ovaj preliv za salate, ali i za recimo pečenu ribu ili kuvani krompir. Moja drugarica se proletos porodila i onda kad sam išla kod nje da vidim bebu ja sam joj napravila paket u koji sam stavila moju zelenu salatu iz bašte, mladi luk, i ovaj preliv u nekoj teglici koju sam malo dekorisala. Verovatno joj je bilo malo neobično da vidi taj poklon ali je posle bila oduševljena salatom koju je napravila od tih sastojaka.


Sastojci:

1/2 čena belog luka, veoma sitno iseckanog
Krupna so
2 kašičice limunovog soka
2 kašike maslinovog ulja, ekstra devičanskog
1-2 kašike iseckanog svežeg vlašca
Sveže samleven biber

Priprema:

Ima jedna tehnika kad seckate beli luk zajedno sa krupnom solju, tako se dobije nešto kao pasta. Probajte i vi to da uradite, ili seckajte luk posebno. U manjoj teglici pomešajte belik luk, so, limunov sok, maslinovo ulje, iseckan vlašac i biber. Najbolje je da poklopite teglicu i onda da energično mućkate. Preliv odmah koristite.


Popovers od grijer sira i vlašca

Popovers ili možda po naški nabujke, mada ta reč više ogovara za suflee, sam relativno skoro upoznala. I dalje moj omiljeni recept je Popovers sa oraščićem i biberom, ali ovaj nije loš, samo što bih ja ovde napravila par izmena. Originalan recept vidite ovde.  Kad sam ih probala odmah su me podsetili na gibanicu, tu su dosta slični sastojci, zato su mi se valjda svideli.

Popovers možete da pravite u obličnom plehu za mafine, ili u onim specijalno pravljenim za ovu vrstu peciva. Na slici možete da vidite kako on izgleda.


Sastojci:

700ml mleka
390g brašna (ja bih stavila manje brašna sledeći put, možda 310g)
1 i 1/2 kašičica soli
6 jaja
1 i 1/4 šolje narendanog grijer sira (Gruyere), kvalitetan švajcarski sir
3-4 kašike naseckanog svežeg vlašca (originalno su date samo 2 kašike, ali zašto da se štedi na vlašcu)
30g putera, otopljenog

Priprema:

Zagrejte rernu na 205C (400F).

Podgrejte mleko ali da ne bude previše vruće.

U jednoj posudi prosejte brašno i dodajte mu soli.

U drugoj posudi umutite jaja, a zatim dodajte mleko, sve vreme mešajući, zatim brašno postepeno, i na kraju umešajte izrendan sir i vlašac. Ostavite malo sira kojim će te posuti vrh popoversa.

Otopite puter u mikrotalasnoj i kuhinjskom četkom pređite preko pleha za mafine ili popoverse.

Sipajte smesu u pleh tako da dosegnu 3/4 svakog udubljenja i na kraju pospite sirom. Pecite popoverse 20 minuta, zatim smanjite temperature rerne na 150C (300F) i pecite još 10 minuta.

Fora je da tokom pečenja ne otvarate rernu! Inače popoversi se neće nadići.

Kad su gotovi brzo ih izvadite iz pleha i služite tople.


O ostalom začinskom bilju pročitajte ovde.

 

Continue Reading

Klasična Cezar salata

Američka salata

Prvi put u životu sam probala Cezar salatu u Grinetu. Volela sam to mesto, ono u Bulevaru Revolucije ili Bulevaru kralja Aleksandra. Od svega najviše zaboravljam imena ulica u Beogradu… valjda zato što se tako često menjaju. Trebalo mi je vremena da se setim ovog novog imena, a nekad sam živela u toj ulici.

Dakle, Grinet je svojevremeno bilo baš cool mesto, ne znam kako sad radi i da li uopšte postoji. Volela sam taj spratni restoran sa otvorenim staklenim zidom leti. Evo još uvek se sećam te Cezar salate i Krem čorbe od pečuraka. Divno su servirali jela, još uvek se sećam posuđa koje su koristili. Po pravilu dobro pamtim sva izvrsna jela i usluge, i obrnuto, nema veze kada je to bilo.

Ovaj recept je i moja ulaznica za igru Ajme, koliko nas je, čija je domaćica ovog meseca Nevena sa bloga Hleb i lale. Tema je hleb tj. jela sa upotrebom hleba, a pošto je Cezar salata nezamisliva bez krutona, to mi je nekako prvo palo na pamet.

Cezar salata (Caesar Salad) je jedna od najpopularnijih salata u Americi. Tačno se zna ko ju je izmislio i gde ju je služio, naravno to je bila osoba po imenu Cezar. U većini restorana ova salata ima otužan ukus jer se koriste gotovi sastojci koji se malo zbrčkaju i onda se to nazove Cezar salata.

Recept koji sledi sam našla u poslednjem broju časopisa Bon Appetit i zahvaljujući njemu sam jela najlepšu Cezar salatu. I mislila sam da je red da ga podelim sa drugima. Naravno, svi sastojci su homemade:) Da ne zaboravim recept je malčice izmenjen, a i ja sam dodala neka pojašnjenja.


Cezar salata se sastoji od nekoliko sastojaka, evo liste:

Zelena salata – iz nekog razloga Romaine salata jedina ispunjava uslove. Ipak, ja sam probala i sa drugim vrstama i podjednako je ok. Romaine salata je malo gorčija a i tekstura joj je drugačija u odnosu na putericu. Obično se koristi oni mlađi listovi iznutra.

Za ovaj recept vam treba oko dve-tri glavice salate. Koristite cele unutrašnje listove.

 

Krutoni – najbolji su domaći napravljeni od dobrog francuskog bageta, malo maslinovog ulja, krupne soli i crnog bibera. U ovom receptu se preporučuje da se hleb ne secka na kockice što je uobičajno, već da se cepkaju komadi hleba. Verujte mi ima razlike.

Zagrejte rernu na 190C (375F). Iscepkajte veknu francuskog bageta veličine 15-20cm, kao na slici. Hleb ne bi trebalo da bude previše star, jer nećete moći da ga cepkate. Komadiće hleba rasporedite na papir za pečenje, koji ste stavili na pleh, poprskajte ih maslinovim uljem i dodajte so i biber. Rukama promešajte hleb i stavite da se peče oko 10 minuta, ako volite pečenije ostavite duže da se peku.

 

Preliv ili dresing  – tu se već javlja problem jer se kombinuju razni sastojci, ima raznih recepata, ali za originalnim se smatra onaj recept koji u sebi sadrži: žumanca, ulje, beli luk, senf, limunov sok i Parmezan sir. Ja bih tu još dodala nezaobilazne inćune. Originalno umesto njih ide Vorčerster sos. Od preliva zavisi sve tako da je jako bitno da su sastojci koji idu u njega veoma kvalitetni.

6 inćuna iz teglice sa maslinovim uljem
1 mali čen belog luka
Prstohvat krupne soli
2 žumanceta * Ovo je veoma važno * Da ne biste zaradili salmonelu, žumance obradite na pari, mešajte ih u staklenom sudu koji ste stavili na šerpu sa zagrejanom vodom. Kad žumanca dostignu odgovarajuću temperature sklonite ih sa pare. Lumunov sok tj. kiselina takođe mogu da unište štetne organizme, ali ipak uradite ovako kako sam vam rekla. Upravo se zbog toga ovaj preliv često pravi bez njih, ali onda nije tako ukusan.
2 kašike limunovog soka
3/4 kašičice dižonskog senfa  
2 kašike maslinovog ulja
1/4 šolje običnog ulja
3 kašike izrendanog Parmezan sira + iseckanog sa pilerom za dekoraciju
So i biber

Inćune, so i beli luk seckajte zajedno na dasci dok ne dobijete pastu. Zatim obradite žumanca na pari. Kada su gotova sipajte u njih limunov sok i senf. Dok dodajete sastojke sve vreme žicom mešate preliv. Dodajte pastu od inćuna. I onda vrlo postepeno sipajte maslinovo i obično ulje uz stalno mešanje. Kad ste dobili glatku smesu sličnu majonezu, dodajte izrendan Parmezan sir, i na kraju biber, a i još soli i limunovog soka ukoliko tako više volite.

 

Grilovana piletina, opciono. Mora da bude baš dobra, inače će pokvariti ukus salate. Ja nisam obožavalac piletine jer se ona često oseća, zato ću ja sada vama da predložim organsku kao Džejmi Oliver, jer je ona obično ok. Piletine nema u originalnom receptu, da se zna, pa ipak sa njom dobijate kompletan obrok.

Rukama pomešajte preliv sa listovima zelene salate i krutonima. Preko toga stavite iseckane komade grilovane piletine i na listiće iseckan Parmezan sir. Preliv može da traje jedan dan u frižideru. Količina sastojka je za 6 osoba.


 

Continue Reading

Sve o rukoli, plus recepti za čorbu i pesto od rukole

 

Rukola, sveprisutna biljka na food blogovima, polako postaje passé, ali se i dalje dobro drži, ako ništa ono zbog svoje dekorativnosti… par listića ovde, par listića tamo, i eto lepog garnirunga za fotografisanje.  Pored priče o rukoli, kakva je to biljka i kako se uzgaja, daću vam par recepata, jedan je za čorbu od rukole, a drugi za pesto od rukole. Takođe, priložiću par ideja za salate i druga jela od ove biljke.

Prvi put sam probala rukolu sa file minjonom i balzamikom u jednom beogradskom restoranu pre dosta godina i bila je to ljubav na prvi pogled. I dalje mi je ta kombinacija jedna od omiljenih. Posle sam je uglavnom koristila u raznim salatama, evo par – Zapečene kruške sa buđavim sirom i rukolom, Salata sa rukolom i kruškama.  E onda sam počela da je sadim u bašti što je podrazumevalo ozbiljniju kulinarsku upotrebu, i tako smo došli do mojoj porodici omiljenje Paste sa rukolom, limunom i Rikota sirom. I onda sam napravila pesto od rukole jer je bašta proizvodila više od naših kapaciteta, a to je idealan način da se sačuva. Moram da priznam da mi je to jedna od najkorisnijih namernica u frižideru a videćete i zašto. Već sam ranije pisala o rukoli, ali na mom blogu na engleskom Dolce Fooda. Takođe, ako želite više da saznate o drugim vrstama začinskog bilja idite na moj članak Začinsko bilje za početnike.

Rukola je izuzetno jednostavna biljka za uzgajanje, čak ne morate ni da je sadite jer se sama oplođuje, ili kako se to već kaže. Zbog aromatičnog ukusa ni štetočine neće na nju. Najbolje uspeva u rano proleće i u jesen, dakle kad temperature nisu visoke. Najukusniji su rani listovi, što je list stariji to  je ljući. Kad biljka počne da cveta vise nije za upotrebu. Mada su i cvetovi jestivi, a i dobri su za dekoraciju. Na slici čorbe od rukole možete da vidite kako izgledaju. Beli cvetovi su od obične rukole, a žuti su od divlje, koja je inače sitnija. To su dve vrste koje se najčešće uzgajaju. Negde sam čitala da se i njeno seme koristi u ishrani, umesto bibera. Inače, poreklom je iz Azije (postoji i turska rukola) i južne Evrope. Bila je popularna sve do XVIII veka a onda je bukvalno nestala. Posle dva veka dolazi do njenog preporoda, postaje jedna od najpopularnijih biljki širom sveta.

Obična rukola

 

 

Divlja rukola

Čorba od rukole

Jela sa rukolom


Sastojci:

4 kašike putera
200g rukole
150g mladog luka, iseckanog
1 litar supe od povrća
1 jaje
2 kašike kisele pavlake
1 kašika gustina
So i biber

 

Priprema:

Iseckani luk propržite na puteru, a zatim mu dodajte rukolu. Dinstajte sve par minuta a zatim dodajte supu, so i biber. Kad supa provri smanjite temperaturu i kuvajte još 30 minuta. Umutite jaje, kiselu pavlaku i gustin i na kraju to sipajte u čorbu. Štapnim mikserom izblendajte sadržaj čorbe. Služite je uz prepečen hleb i dodajte joj kisele pavlake po želji.


Pesto od rukole

pesto

 

Kao što sam već naglasila izuzetno korisna namernica, mi je rado koristimo za razna jela. Osim od bosiljka pesto možete da pravite od raznog zeleniša. Meni je ostalo puno rukole, a već je bila pri kraju, pa sam je utrošila za to. Takođe, umesto pinjola možete da koristite orahe, pikane (kao što sam ja radila poslednji put), a skoro sam našla recept za pesto od peršuna u koji idu čak semenke od suncokreta. Dakle, mogućnosti su ogromne. Ono zašto je pesto super je što možete napraviti zdravo i ukusno jelo očas posla, pomešajte pesto sa pastom, ili ispečenim mladim krompirim, a možete da ga dodati i u sendvič. Čak možete da napravite i odlično pecivo kao ono na slici dole, ili Majmunski hleb sa pestom od rukole i suvim mesom.


Sastojci za dve manje teglice pesta:

5-6 šolja rukole (nabijene)
2 kašike iseckanog bosiljka
2 čena iseckanog belog luka
3/4 šolje narendanog Parmezan sira
1/2 šolje maslinovog ulja (ekstra devičansko)
1 kašičica soli
1 kašika limunovog soka
1 šaka oraha ili pikana ili suncokretovih semeniki

 

Priprema:

U multipraktiku izblendajte rukolu, bosiljak, beli luk, orahe, Parmezan sir i so. Od gore sipajte maslinovo ulje dok se formira pasta. To sve traje oko pola minuta. Na kraju dodajte limunov sok. Sipajte pesto u teglice i čuvajte u frižideru nekih desetak dana.

Evo šta sve možete da uradite sa pestom:

 


 

Pecivo sa pestom od rukole, recept pogledajte ovde.

 

 

Mladi krompirići sa pestom

 

 

Salata sa cveklom i rukolom
Salata sa crvenom i žutom cveklom i rukolom, recept pogledajte ovde.

 

Pasta sa pestom od rukole

 

Par ideja za salatu:

Salata sa rukolom, kruškama, orasima i kozijim sirom

 

 

Salata sa rukolom i pečenom cveklom

 

 

Continue Reading

Komorač, morač ili Fennel (Začinsko bilje)

morač

Pre neko veče u restoranu naručujemo hranu i moja drugarica Nataša bira neko jelo sa komoračem, kaže da joj je od skoro to postala omiljena stvar, na šta joj ja odgovaram: “Nemoj da pričaš i meni je omiljena”. A na to ona kaže : “Pa kod tebe sam je i prvi put probala, zar se ne sećaš”.

Konačno, konačno je došao taj trenutak da pišem post o svojoj omiljenoj namirnici – komoraču ili moraču, na engleskom se ova biljka zove Fennel ili Sweet Anise.

Pre otprilike dve godine sam je prvi put probala, i od tada sam njen veliki ljubitelj. Kad je trebalo praviti spisak za biljke u mojoj maloj bašti, ova biljka se odmah našla na njoj. Njen miris i blaga delikatna aroma su nešto zaista izuzetno. Kad kuvate komorač, miris koji se širi kućom je nešto neopisivo lepo.

Komorač je nešto između povrća i začinskog bilja. Možete ga kombinovati sa puno stvari, služiti ga uz meso ili ribu, koristiti ga u salati ili čak praviti čorbe od njega. Od ove biljke gotovi svi delovi se koriste: zaobljeno stablo, lišće, seme, čak i polen.

Ukoliko koristite stablo evo saveta kako da ga očistite. Najpre očistite spolja stablo ukoliko ima nekih mrlja, zatim ga uzdužno presecite na pola. Onda zadebljanje pri dnu, baš kao kod kupusa, odstranite. Polutke seckajte kao luk na rebro.

Za uzgajanje je veoma jednostavan. Zbog mirisa sličnog anisu štetočine ga zaobilaze. Jedino na šta morate da obratite pažnju jeste to da ostavite dovoljno prostorana između biljki kako bi se stablo lepo razvilo.

Inače raste kao samonikla biljka na jugu Evrope. Koriste ga dosta u kuvanju u Francuskoj i Italiji, ima ga i u Dalmaciji. Interesantno je da sam u jednom članku iz Politiking Zabavnika (o, da, pominjem ga u skoro svakom postu u poslednjih meseca dana) našla da se komorač puno koristio i u Srbiji, ali davno.

 

Na ovoj slici je baby komorač iz moje bašte, kojeg sam ubrala da bi proredila usev i od kojeg sam napravila dosta dobro jelo po receptu Maria Batalia. S tim što sam ja ostavila peruške čisto zbog dekoracije a stabla držala u sosu. Bila je potpuna katastrofa, iako dobrog ukusa. Moje prijateljice nisu znale kako da reaguju, dok su ga jele pravile su se da je to nešto veoma cool.

 

Salata sa rukolom, komoračem i citrusima
Recept za osvežavajuću salatu sa gornje slike možete naći u januarskom broju online magazina Mezze, strana 81. Seme koje se vidi na slici jako je slično semenu anisa ali to ipak nije isto. Ono se pored salata često koristi u pravljenju krekera i hleba, a ja sam ga skoro pronašla i na nekoj pici. Često ćete u indijskim restoranima primetiti na izlazu činiju sa ovim semenkama koje služe da osveže dah a i dobre su za probavu. Negde sam skoro pronašla da se od semena komorača pravi čaj za bebe koje imaju problem sa probavom.
Salata od komorača (stabla i lišća), rotkvica, kumkvata i parmezana
Ovo je još jedna super salata od sirovog komorača. Sa ovim sastojcima jednostavno ne možete da dobijete ništa loše.
Pečeno svinjsko meso sa komoračem, paradajzom i šelotom
Komorač ide lepo i uz paradajz. Pored ribe odličan je prilog i za druge vrste mesa.
Na jednom starom postu imam sjajan recept za Složenac od komorača i krompira koji sam preuzela od Ine Garten.
Za kraj moj omiljeni prilog od komorača – Dinstani komorač sa crvenim lukom u belom vinu. U receptu Losos sa komoračem i crvenim lukom ja sam ga pekla, i teško mi je da se odlučim šta mi je lepše od ta dva.
O ostalom začinskom bilju saznajte u mom postu – Začinsko bilje za početnike.
Continue Reading

Dragoljub, začinsko bilje (Salata sa dragoljubom)

Dragoljub cvet

 

Meni se oduvek dopadao dragoljub kao cvet. Kada sam saznala da može da se koristi kao začininsko bilje oberučke sam tu ideju prihvatila. Proletos sam zasadila tu biljku u bašti i čekala da poraste, da počne da cveta, izučavala njenu kulinarsku upotrebu, tražila recepte i na kraju spontano došla na ideju da napravim salatu čiji recept sledi. Moram da priznam da sam veoma ponosna na taj recept, jer ne samo što salata lepo izgleda već je veoma zdrava i ukusna.

 

 

 

 

Uglavnom se dragoljub, ili potočarka, kako je još zovu, koristi kao dodatak salatama. I cvet i list se koriste, pa i pupoljci, koji ukiseljeni imaju jako sličan ukus kapru.

Ova biljka ima karakterističnu i intezivnu aromu, malo opor i ljutkast ukus, po tome podseća na rukolu. Pripada vrsti watercress, koju često možete naći u supermarketima u Americi i koristi za pripremu salata. Inače, ovde ćete naći ovu biljku pod imenom Nasturtium.
Najbolje je da upotrebljavate mlade listove, jer oni stariju su veoma opori. Cvetovi su veoma dekorativni i svojom bojom mogu oživeti bilo koju salatu.

Saveti za gajenje dragoljuba

Kada birate vrstu, moj savet vam je da nađete sitniju biljku, jer u mom slučaju biljka je rasla nekoliko metara uz ogradu, i okupirala mi ceo prostor. Dalje, ova biljka voli siromašnije tlo, tako da zaboravite na prehranu. Ja sam koristila organsko đubrivo koje je dovelo do toga da samo listovi rastu a tek po koji cvet.

 

Salata sa dragoljubom

 


 

Sastojci za salatu za dvoje:

1 krastavac
1 manja žuta tikvica
Šaka mladih listova i cvetova dragoljuba
2-3 kašike ajoli namaza  (Aïoli, provansalski namaz sličan majonezu koji se pravi od belog luka, maslinovog ulja i jaja, ja sam poslednjih meseci potpuno luda za njim)

Priprema:

Oljuštite krastavac i isecite ga. Iseckajte i svežu tikvicu sa korom (da, i nju je moguće jesti svežu ako je dovoljno mlada). Izmešajte krastavac i tikvicu u tanjiru u kome će te služiti salatu. Pospite ih sa listovima i cvetovima dragoljuba i preko njega stavite ajoli namaz. Možete sve da izmešate, a i ne. Ajoli kao dresing fantastično ide uz aromu dragoljuba.


Više o začinskom bilju pogledajte ovde – Začinsko bilje za početnike.

 

Continue Reading