Kolač sa tri vrste mleka (Tres Leches Cake) i gastronomska avantura u Beogradu

Kolač sa tri vrste mleka

 

Ovaj kolač sam poslednji put jela u Beogradu, gde i kako pročitajte u članku ispod. To me je inspirisalo da ga stavim na blog. Tres leches (Kolač sa tri vrste mleka) je onako baš američki dezert, jedu ga u Južnoj, Centralnoj i u Severnoj Americi. Mislim da je nastao u Meksiku. Mene najviše podseća na naš Koh od griza, jedino je kora čvršća, ne raspada se, a i aromatičniji je zbog tri vrste mleka kojima se preliva.

Kolač se dosta jednostavno pravi, međutim problem je naći sve potrebne sastojke. Zbog tople klime, kondezovano mleko je na američkom kontinentu, tačnije u njegovom toplom pojasu, veoma popularno, jer je to nekada bio jedini način da se mleko sačuva. Kod nas, sa druge strane, retko ima gde da se nađe. Na internetu postoje neki domaći recepti za pravljenje kondezovanog mleka, ne znam kakvi su, ali poenta je da se dugim kuvanjem dobije koncetrovano mleko. Kondezovano mleko je znatno gušće i zašećereno je. Ispareno mleko je slične gustine kao slatka pavlaka i bez šećera. Istu upotrebu kondezovanog i isparenog mleka naći ćete i kod drugi popularnih poslastica iz toplih krajeva američkog kontinenta kao što su Karamel flan i Pita od limete.

Da bih malo oživela kolač odlučila sam se da mu dodam odličan butterscotch preliv, recept preuzet odavde, jedino što sam ga ja pravila sa tamnim smeđim šećerom. Mislim da ćete praveći ovaj preliv shvatiti razliku u ukusu između belog i smeđeg šećera. Takođe, služila sam kolač uz jagode i male listiće matičnjaka. I bila sam veoma zadovoljna na kraju.

Kolač sa tri vrste mleka

kolač sa tri vrste mleka

Sastojci:

170g brašna
1 kašičica praška za pecivo
Prstohvat soli
115g putera, na sobnoj temperaturi
130g šećera
5 jaja, na sobnoj temperaturi, žumanca odvojena od belanaca
2 kašičice ekstrakta vanile
1 (400g) konzerva kondezovanog zaslađenog mleka
1 (350ml) konzerva isparenog mleka (evaporated milk), ili punomasno mleko
125ml slatke pavlake
125ml punomasnog mleka

Za šlag:

240 – 350ml slatke pavlake

4-5 kašika šećera u prahu

Baterskoč preliv (Butterscotch sauce):

55g putera
180g tamnog šećera
1/4 kašičice soli
150ml slatke pavlake
1 kašičica ekstrakta vanile
Za služenje: jagode i listići matičnjaka

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F). Najbolje da patišpanj pečete u staklenom ili keramičkom sudu dimenzija 20x30cm.

Pomešajte prosejano brašno sa praškom za pecivo, i tome dodajte soli.

Mikserom umutite omekšao puter i šećer sve dok ne dobijete ujednačenu kremastu smesu. Dodajte žumanca i ekstrakt vanile sve vreme mešajući. Postepeno dodavajte brašno.

U drugoj većoj posudi umešajte belanca dok ne dobijete čvrst sneg. Na kraju umešajte ulupana belanca u prvu smesu, i to varjačom, iz tri puta. To se radi da bi se dobilo rastresitije testo.

Smesu stavite u pleh, koji ste predhodno namazali puterom i posuli prezlama, i pecite oko 25 minuta. Kad je patišpanj gotov ostavite ga da se ohladi, i čačkalicom ili viljuškom ga izbockajte dobro.

Pomešajte kondezovano, ispareno mleko, slatku pavlaku i obično mleko i time prelijte patišpanj. Stavite kolač u frižider da prenoći. Za to vreme testo će da upije mleko, ali ne skroz.

Sutradan napravite šlag od slatke pavlake i šećera, i njime premažite kolač. Isecite kolač na kocke. Prilikom serviranja, pospite kolač zagrejanim baterskočom koji se pravi na sledeći način.

U šerpici zagrejte tamni šećer, puter, 60ml slatke pavlake i so. Promešajte i kad dobijete ujednačenu smesu ostavite je na vatri da se krčka 3 minute. Sklonite sa vatre sos, dodajte mu preostalu slatku pavlaku, 90ml, i ekstrakt vanile.

Kolač sa tri vrste mleka

Gastos u Beogradu

 

Ovaj članak je objavljen u septembarskom broju magazina Mezze. Iz mnogo razloga želela sam da se nađe i na mom blogu.

 

Gastronomska ponuda beograda

Kao i svaki gasarbajter kad konačno obilazi svoj houmlend njegov boravak počinje gastro avanturom u velikom stilu. Jedva što smo sleteli avionom kad nas je dočekala velika gozba sve sa tortom. Hrana samo pristiže, potpuna razneženost posle prvog gutljaja domaćeg soka od višnje na rastvaranje.  Ništa se nije promenilo, mislite u sebi, ali kasniji izlazak u grad vas uverava u nešto sasvim drugo. 

 

Roštilj u Beogradu

Primećujete da se ionako velika ponuda pekara multiplikovala, sad su počeli i kafu tu da prodaju. Puno ima i malih prodavnica, čak i u njima sad prodaju peciva. Mesta sa brzom hranom su na svakom koraku, i po pravilu tu ima najviše ljudi, zato ne čudi što nacija više ne izgleda tako vitko, mada to je i dalje daleko od onoga što viđam u Americi.

 

Pekara (1 of 1)

Puno novih restorana se otvorilo, i iskreno, super izgledaju. Mislim da je to najlepše što Beograd trenutno može da ponudi. Vrlo su maštoviti, hrana je dosta dobra, i cene su veoma prihvatljive za nekog ko dolazi sa strane.

Restorani u Beogradu
 
Čini mi se da sam se tokom mog boravka u Srbiji po prvi put osetila kao turista. Čak sam pre putovanja imala spisak restorana i mesta u koje sam htela da odem, što inače često radim kad putujem negde, to mi se ranije nije dešavalo. Naravno, puno toga nisam uspela da vidim, ali uspela sam da posetim dosta različitih i zanimljivih mesta, da probam autentična jela kao što su riblja čorba, sarmice sa zeljom, pastrmka na žaru, bila sam i na nekim fensi mestima, sve u svemu, mislim da sam dovoljno upoznala gastronomsku ponudu srpske prestonice.
Sava mala 5 (1 of 1)

Na prvom izlasku smo se zadesili na Savamali, čula sam da je to postalo popularno mesto za izlazak. Nešto me nije ostavio pod utiskom onaj stari deo, nekako i dalje loše izgleda, ali onaj deo tik uz Savu, gde su ranije bili nekakvi magacini, mi se dosta svideo. Nije baš bilo lako da se odlučimo gde ćemo da odemo, jer svi restorani izgledaju isto, ali smo otišli u mesto koje se zove Sofa, jer imaju domaću pastu a ona nam se baš jela. Hrana (Pasta sa tartufima i Pasta sa teletinom i vrganjima) i usluga su bili dobri, pasta doduše suviše al dente, ali dezerti su ipak bili najbolji (Mus od lešnika i Korpica sa maskarpone kremom i voćem). Inače, tu je i Ambar, isti onaj restoran u koji smo išli na Kapitol Hilu, u Vašingtonu.

InstagramCapture_3a19b10d-cd01-4f62-a018-2d25d69a3837
Belgrade restaurant 2 (1 of 1)

Hteli smo da probamo i neko old skul mesto, i  bili smo veoma iznenađeni saznanjem da državni restorani još uvek postoje, završili smo u restoranu Doma vojske Srbije, u Zemunu. Ne znam, ali kad sam ugledala kolica, koja je gurao konobar, sa pastrmkom na žaru, šopskom salatom i lučanom ljutom paprikom, neka trenutna toplina i zadovoljstvo su me preplavili. Da, jeli smo i teleću čorbicu. Šta da kažem, neprocenjivo iskustvo. Tu blizu, kod zemunske pijace, sam primetila restoran Ćiribu–Ćiriba, služe iznutrice, između ostalog sušena svinjska crevca sa podvarkom, moje omiljeno jelo koje nisam jela godinama, ali na veliku žalost nisam uspela da odem tamo.

 

Belgrade restaurant 5 (1 of 1)

Kad smo kod starih mesta na hotelu Moskva su probili nekakva monumantalna vrata sa stepeništem. Jela sam njihov popularan kolač, Moskva šnit, i opet, po ko zna koji put, shvatila da se tamo ne ide zbog kolača nego zbog lokacije i pogleda. Isto važi za razne kafee u kojima smo bili, pogotovo posle boravka u Italiji, ukus kafe je uglavnom bio osrednji, trebalo je da naručujem samo tursku kafu. I sad razumem zašto više ne pijem neskafu.

 

InstagramCapture_0b87bd2e-2b6f-41c3-9a67-0c2295e16b25

Ada je leti zaista divno mesto, posebno makiška strana. U vreme kad sam ja bila tinejdžerka to je bila divlja obala sa jednom česmom i jednim prodavcem kokica.  Sad tu postoji ogromna ponuda restorana i kafea, i ne morate da se zlopatite na peškiru i da vas žulja kamenje. U kafeu Bikini sam pila kapućino uz kruške i šljive iz bašte mojih roditelja, neprocenjivo, a u Smokovici sam jela Streusel Cake sa jabukama, sve sa kuglom sladoleda.  Bila sam zapanjena da imaju u ponudi tako tipičan američki dezert, morala sam da ga naručim da vidim da li je to to, i jeste.

Ada ciganlija (1 of 1)

Onda sam jedno veče završila u restoranu Passangers Bar, na Dorćolu. Muž je tu imao večeru sa svojim društvom, kaže da je hrana bila odlična, i taman da krenemo kad neki mladić, koji tu radi, ubedi me da naručim dezert, kaže ja ću da izaberem umesto tebe, oduševićeš se. Mnogo mi se svideo njegov nastup, rekoh, Donesi.  Doneo on kolač i kaže, ne verujem da ćeš pogoditi šta je to, a ja mu kažem, Znam, to je Kolač sa tri vrste mleka, i on se baš iznenadio. Znaš, ja sam jedna iskusna food blogerka, osim toga živim u Americi. Moram da priznam da sam i ja bila veoma iznenađena zato što jedem Tres Leches Cake u sred Beograda. Inače, to je dosta popularan meksički kolač u Americi.

 

Homa 1 (1 of 1)

Jedno od mesta koje sam pažljivo planirala da posetim bio je restoran Homa (srpska Noma). Imala sam velika očekivanja, živo me interesovalo kakva izgleda inovativno-minimalistička kuhinja u Srbiji, vebsajt i rejtinzi su obećavali puno. Možda zbog velikih očekivanja, ali mesto me nije ostavilo bez daha. Ne mogu da kažem da je hrana bila loša, daleko od toga, samo nedovoljno dobra za tu cenu. Mislim, bar u Beogradu, možete da mnogo dobro jedete, za znatno manji novac, bilo da je u pitanju hrana domaće ili strane kuhinje. Iskreno, ne znam šta bi prosečnog turistu privuklo da ode na takvo mesto. Ovakve restorane sa popularnim industrijskim dizajnom i sličnom ponudom možete često da vidite u većim američkim gradovima, jedino što je u Homi sve jeftinije.

 

Homa 4 (1 of 1)

Super su im hlepčići sa brusnicama, ali humus koji ide uz njih prilično je čudan izbor, pri tome ima zbunjujuć ukus i teksturu, neki namaz sa krem sirom bi bilo mnogo bolje rešenje. Takođe salata sa rukolom i čeri paradajzom u koju su stavili svež ruzmarin, isto je jedan od čudnih izbora. Oboje, i rukola i ruzmarin, imaju vrlo intezivne arome i ja ih još nikada nisam probala zajedno. Za glavno jelo moj muž je imao biftek, ja svinjski vrat sa pratećim sosevima i prilozima, bilo je tu interesantnih detalja kao što su mali paketići blitve punjeni mesom, i meni omiljeni pire od paškanata, ali sve zajedno to nije bilo to.

 InstagramCapture_1ab27a7e-5036-4bb5-81ad-1567fc79f216

U tom restoranu smo naučili da sad i u Srbiji postoje male pivare, probali smo jedno njihovo pivo, kao i Pinot Noir vinarije Aleksandrović, koju svi tako puno hvale.

InstagramCapture_71840bc0-971f-43bc-85a0-9a8545fbb5d3

Iako je roštilj dominirao u našem jelovniku tokom boravka u Srbiji, mi smo se zapanjili kada smo u povratku shvatili da nijednom nismo pojeli pljeskavicu, a to nam se već dešavalo. Doduše, ćevape smo probali. Burek, još jedna nedostajuća hrana, nas je pomalo razočarao. Nismo našli dobar burek, a to je onaj što nije ni suv ni masan, kome je kora sa jedne strane vrlo tanka i hrskava, i divno se topi u ustima, a sa druge strane nešto deblja, ali ne previše, ne kao da je guma, da jedva možeš da je žvaćeš. Čula sam da su se pojavili razne vrste bureka, sad postoji i sa šunkom i kačkavaljem, ali meni je i dalje prazan zakon. U lancu pekara Hleb i kifle smo otkrili mnogo novih peciva. Sinu se puno svideo burek, a ćerka je otkrila đevrek i žu-žu. Da, nisu hteli da jedu čokoladne bananice, ni lubenicu ni grožđe zato što imaju koštice, u Americi se prodaju bez koštica. I mnogo su se iznervirli kada su u jednom vračarskom kafeu, Moment, probali kekse sa komadićima čokolade a ustvari nisu imali ukus onih američkih, mada su meni bili super. Zovu se Đavolčići, ili tako nešto.

InstagramCapture_96b8beab-cee8-4bb5-9a4c-00ebe244016d

Organizovali smo i krštenje moje ćerke tokom boravka u Srbiji, i za tu priliku sam imala vrlo jasnu viziju tradicionalne trpeze za taj prilično intiman događaj. Poželela sam celo pečeno prase na stolu zajedno sa pratećom tradicionalnom hranom, gibanicom, sirom i kajmakom, kupus salatom, i slično. Međutim, desilo se nešto vrlo neobično. Ljudi iz pečenjare, kod kojih smo naručili prase, su nas ubeđivali da je bolje da prase ispeku dan pre, da bi se ohladilo, i hteli su da ga iseku, kažu, tako svi rade.  Pomislila sam u sebi, zar je moguće da više niko ne želi celo pečeno prase na svojoj trpezi, i to toplo, šta, zar je toliki problem iseći mlado prase, zar to nije nešto najtipičnije za našu kuhinju? Srećom, ispalo je kako smo planirali. Naravno, prase je bilo zvezda gozbe, postavili smo ga u divan izdužen zemljani sud, sve sa jabukom, deca su bila neizmerno uzbuđena i odmah su navalila da ga jedu.

 
Gozba (1 of 1)
 

Bili smo i na dva interesantna mesta u okolini Beograda. Jedno je Bojčinska koliba, ili koleba, kod sela Progar, i tu smo jeli riblju čorbu od 100 dinara, za nepoverovati. Posle duge vožnje biciklom po najvećoj vrućini, super smo se osećali u hladu šume u kojoj je restoran smešten.  Mesto je zanimljivo, ima taj etno fazon, i hrana je dosta dobra. Tu je i mala farma svinja sorte mangulica od kojih u restoranu prave kobasice.


 
Drugo je isto neko etno mesto na Zabranu kod Obrenovca. Tu smo jeli samo palačinke, ali meni se dopalo kako je mesto sređeno, ima puno aktivnosti za decu. Osim toga pored Save je a ja mnogo volim tu reku.
 
 
Zabran (1 of 1)
 

Posle mog boravka u Srbiji, nekako mi je najveći utisak da se uticaj američke kuhinje baš proširio, eto kako izgleda globalizacija na delu.  I ne mislim da je to nešto loše, nego je neobično. I nije da to važi samo za restorane po Beogradu, nego isti osećaj se ponavlja kad odete kod nekoga u goste a on vam servira tursku kafu sa mafinima.

 
 
Zbog užasne vrućine koja je vladala tokom celog našeg boravka u Srbiji, nekako nam se smanjio apetit, pa smo se kući vratili sa manje kilograma nego što smo imali kad smo otišli, što je, priznaćete,  neverovatno. Gde bi nama kraj bio da nas je vreme poslužilo.
Srbija cilim (1 of 1)
 

I moram na kraju da pomenem još neka divna gastronomska otkrića u kojima smo tako uživali a to su: Marijina orahovača, Sandrin kolač sa višnjama, Zlatkova kajsijevača, Lucijine pogačice sa dimljenim kobasicama i sirom, i mamine projice sa blitvom.

 
Summary
recipe image
Recipe Name
Kolač sa tri vrste mleka
Published On
Preparation Time
Cook Time
Total Time
Average Rating
51star1star1star1star1star Based on 23 Review(s)

Zavirite i u ove recepte:

14 Comments

  1. Pozdrav i sve pohvale za odabir ovog predivnog kolaca! Ja ga uvek pravim u verziji Quatro leches gde se ceo kolac premazuje karamelom odn.Dulce de leche prelivom. Bozanstveno!

  2. Takav je bio kada sam ga probala u Beogradu. Mislila sam da napišem i o prelivu Dulce de leche, kako se pravi, ali pošto je post već ionako dug mislila sam da to ostavim za neki drugi put:)

  3. Draga Ivana,
    Zelim da Vam cestitam na trudu i zanimljivim receptima, blogovi su virtuozno uradjeni iako im ponekad fale, hajde da kazem, toplina i srdacnost. Vise kao pismeni zadatak radjen za 5 i da se dopadne uceteljici, nego da se (iskreno) podele emocije i ljubav ka kuvanju.
    Opet, cenim trud i neosporan talenat za hranu i pratim blog relativno redovno. Kao i vi, zivim daleko od Srbije, takodje od 90-tih, i to u jednoj od evropskih prestonica dobre hrane. Medjutim poslednji post, „Gastos“, mi je posebno zaparao usi.
    1. „Otkud americki kolaci u Bg-u i to dobri“. Mislim da ste prestrogi prema nasim bivsim sugradjanima. To je kao da bi neki italijan rekao „ma sta umislja ova srpkinja, a jos zivi u Americi, da zna o italijanskoj kuhunji. I jos tvrdi da neka jela izradjuje bolje od originala.“ Vi ste napravili iskorak, promenili svoje kulinarske navike, odlaskom iz Srbije. Oni koji su ostali srecom nisu sedeli skrstenih ruku i imaju pravo da budu radoznali i usvajaju nove recepte i kuhinje, bas kao i Vi.

    2. „Zar niko vise ne zeli celo peceno prase na stolu“. Isprva mi je samo bilo smesno, ali u stvari ukazuje na ton koji se provlaci kroz celu pricu. To je „ja, pa ja, i jos malo ja u Srbiji“, i „moje vidjenje ishrane u Srba“ (+ Vas sud kakva bi ona trebala da bude, tamo gde ste je ostavili), a ne situacije kakva objektivno jeste na terenu. Pa te srpske domacice koje imaju luksuz da slave, verovatno rade i spadaju sa nogu, da bugu negovane, odgajaju decu, trce na posao… pecenje iseceno unapred, ili bilo sta drugo sto ustedi dragoceno vreme, sto da ne?

    3. Za „Homu“ se slazem, zanimljivo iskustvo, i ne, nisu idealni, ali opet cenim ih manje strogo. Dopala mi se njihova radoznalost, miks starog i zelja za inovacijom (ajvrom sa seckanim lesnicima, o da). Zasto bi Srbija bila (ostala?) sâmo sarme, peceno prase i pecene paprike? Pa taj isti Rene Redzepi ciju Nomu pominjete ne prestaje da prica o pecenim paprikama iz svog detinjstva u Makedoniji kao prvom koraku koji ga je odredio i odveo negde dalje.
    Mozda su ovi utisci samo posledica stare Evrope, gde bragging nije OK, i gde se malo vise igra za publiku, a ne za ocenu. Ili, da se drugacije izrazim, vise u US stilu , kod life style blogova, koji dele price i emocije, sve ulazi u krajnju ocenu. Ukljucujuci srdacnost, toplina i licnost iza.

  4. Draga Ivana,
    Zelim da Vam cestitam na trudu i zanimljivim receptima, blogovi su virtuozno uradjeni iako im ponekad fale, hajde da kazem, toplina i srdacnost. Vise kao pismeni zadatak radjen za 5 i da se dopadne uceteljici, nego da se (iskreno) podele emocije i ljubav ka kuvanju.
    Opet, cenim trud i neosporan talenat za hranu i pratim blog relativno redovno. Kao i vi, zivim daleko od Srbije, takodje od 90-tih, i to u jednoj od evropskih prestonica dobre hrane. Medjutim poslednji post, „Gastos“, mi je posebno zaparao usi.
    1. „Otkud americki kolaci u Bg-u i to dobri“. Mislim da ste prestrogi prema nasim bivsim sugradjanima. To je kao da bi neki italijan rekao „ma sta umislja ova srpkinja, a jos zivi u Americi, da zna o italijanskoj kuhunji. I jos tvrdi da neka jela izradjuje bolje od originala.“ Vi ste napravili iskorak, promenili svoje kulinarske navike, odlaskom iz Srbije. Oni koji su ostali srecom nisu sedeli skrstenih ruku i imaju pravo da budu radoznali i usvajaju nove recepte i kuhinje, bas kao i Vi.

    2. „Zar niko vise ne zeli celo peceno prase na stolu“. Isprva mi je samo bilo smesno, ali u stvari ukazuje na ton koji se provlaci kroz celu pricu. To je „ja, pa ja, i jos malo ja u Srbiji“, i „moje vidjenje ishrane u Srba“ (+ Vas sud kakva bi ona trebala da bude, tamo gde ste je ostavili), a ne situacije kakva objektivno jeste na terenu. Pa te srpske domacice koje imaju luksuz da slave, verovatno rade i spadaju sa nogu, da bugu negovane, odgajaju decu, trce na posao… pecenje iseceno unapred, ili bilo sta drugo sto ustedi dragoceno vreme, sto da ne?

    3. Za „Homu“ se slazem, zanimljivo iskustvo, i ne, nisu idealni, ali opet cenim ih manje strogo. Dopala mi se njihova radoznalost, miks starog i zelja za inovacijom (ajvrom sa seckanim lesnicima, o da). Zasto bi Srbija bila (ostala?) sâmo sarme, peceno prase i pecene paprike? Pa taj isti Rene Redzepi ciju Nomu pominjete ne prestaje da prica o pecenim paprikama iz svog detinjstva u Makedoniji kao prvom koraku koji ga je odredio i odveo negde dalje.
    Mozda su ovi utisci samo posledica stare Evrope, gde bragging nije OK, i gde se malo vise igra za publiku, a ne za ocenu. Ili, da se drugacije izrazim, vise u US stilu , kod life style blogova, koji dele price i emocije, sve ulazi u krajnju ocenu. Ukljucujuci srdacnost, toplina i licnost iza.

  5. I ja imam problema sa pronalaskom kondenziranog mlijeka, kod nas sada ima u prodaji kondenzirano mlijeko takve gustoće kao vrhnje za šlag ali je nezaslađeno pa to nije to. Ali je fino dodati ga u kavu:)
    Sada na kraju posta dobivam želju odmah otići posjetiti Beograd.

  6. I ja imam problema sa pronalaskom kondenziranog mlijeka, kod nas sada ima u prodaji kondenzirano mlijeko takve gustoće kao vrhnje za šlag ali je nezaslađeno pa to nije to. Ali je fino dodati ga u kavu:)
    Sada na kraju posta dobivam želju odmah otići posjetiti Beograd.

  7. Draga Cadaques,

    najpre hvala što ste se javili i napisali šta vas "muči" u vezi mog blogovanja. Poštujem konstruktivnu kritiku, jer znam da je u to uloženo vreme i trud. Dakle, uvek pre nego što objavim neki članak koji nosi neke ne tako popularne i opšte prihvaćene stavove, uvek se upitam da li će oni izazvati negativnu reakciju, ali onda kažem sebi, pa to si ti, nema potrebe da se dodvoravaš drugima, kako publici tako i potencijalnim sponzorima, ja 100% verujem u ono što pišem, za mene su iskrenost, autentičnost i otvorenost najvažniji u svemu što radim. Mislim da ne poznajete dobro američko društvo, jer u suprotnom biste znali da ovde emocije prodaju sve, obično su lažne i proračunate, sladunjavi sentimentalizam i politička korektnost izbija iz svega. Meni je drago što, iako sam otišla daleko, nisam uspela da se otarasim našeg cinizma i otvorenosti da kažem ono što mislim, to su stvari koje polako nestaju. Ja bih mogla pola dana da pišem o mojoj ljubavi prema svemu i svačemu, da uzdišem sebe kao velikog humanistu i strastvenog fudija, ali ja sam praktična osoba i što se kaže "volim rezultate". Znam da mojim čitaocima ne trebaju apstraktna naglabanja, toga imaju ionako u izobilju, njima treba da nešto novo nauče o hrani, praktični saveti kako da naprave i skuvaju nešto, kako da sebi stvari da olakšaju, da saznaju nešto novo o udaljenim mestima i kulturama. Ako to što redovno pišem članke na ovom blogu više od četiri godine, a na neke potrošim sate i sate u pripremi, a imam ja još puno drugih obaveza u životu, ne pokazuje ogromnu ljubav i strast prema kuvanju i blogovanju, onda ne znam šta drugo može… takođe ljubav, brigu i poštovanje prema svojoj publici.

    Tako da je moj doživljaj beogradske kulinarske scene kroz par mesta i događaja vrlo iskren i autentičan. Da, mislim da je pečeno prase, celo i toplo, poseban gurmanski događaj, naravno ne za sve prilike, i loše je što ga ljudi izbegavaju, valjda odaje neki znak varvarizma, šta li…

    Što se tiče američkih kolača, ja nisam bila u Srbiji tri godine, i zaista sam bila zatečena kada sam ih tamo otkrila. Nigde nisam rekla da sam iznenađena zato što su bili dobro napravljeni. Meni je voma drago da se naša kuhinja menja, jer je dugo tapkala u jednom mestu, i samo imam pohvalu za znatiželjnost i kreativnost srpskih domaćica.

    Homa, možda jeste drugačije mesto u Beogradu, ali odavde gledano, nema tu ništa originalno, takvih restorana ima ovde koliko hoćete. Taj restoran dobro naplaćuje svoja jela, i ne znam zašto ja ne mogu kao kupac da očekujem pre svega ukusna jela, to što se neko igra u kuhinji i pokušava da bude inovativan, da ne bude zabune ja inovativnost veoma cenim, ne znači da dobija uspešne kreacije. Ono što smo mi probali nije opravdalo cenu, savet je bio da se za manje novca može mnogo bolje jesti, i ne nužno tradicionalna jela, koliko sam imala prilike da vidim u Beogradu ima dosta restorana sa nekom savremenom fusion kuhinjom.

    Da, istina je, ja pravim bolju picu od onih koje sam probala u Italiji, a bili smo na vrlo različitim mestima.

    Istina je i to da sam bežala sa pismenog iz srpskog sa slobodnom temom, jer retko kad sam dobijala peticu, za razliku od onih koji su prepisivali ona sentimentalana pisma i misli iz ženskih časopisa, nisam videla smisao pismenog zadatka, na obaveznim temama sam se uvek pojavljivala u školi. Tako da mi znači petica koju ste mi dali, makar za članak na blogu:)

    Na kraju, svi smo mi različiti, odgovaraju nam različiti ljudi i stilovi, i to je sasvim u redu. Samo nemojte da mešate odnose preko bloga sa ličnim upoznavanjem. Verovatno biste se puno iznenadili kada bi lično upoznali neke od blogera.

  8. To je onda evaporated milk, ili kako da ja zovem ispareno. Baš mi je čudno da ga nema u prodaji pošto se projade u konzervi i može dugo da traje. Evo ideje za preduzetnike. Obavezno idi u Beograd i spremi se za veliki gurmanluk.

  9. Ja nisam gasterbajter, ali primecujem naravno razlike kad odem u neki grad ili neku zemlju nakon par godina. Mislim da je u vecini evropskih zemalja kao posledica globalizacije sada situacija slicna, nije Srbija u tome nikakav izuzetak. Jos do pre desetak godina u Holandiji se po restoranima mogla dobiti torta od jabuka (kod nas bi je verovatno nazvali pitom), cokoladna torta i 'torta sa slagom' (citaj potispanja sa slagom). Tu i tamo tradicionalna pita od visanja ili pirinca, pretece puno poznatijih 'American pies'. I to je bilo to. Kod jela je bila slicna situacija – naravno italijanska i indonezanska kuhinja su vec decenijama popularne, ali uglavnom se sve svodilo na holandsku tradicionalnu hranu. Kad sam kao 'gasterbajter' iz Holandije otisla u Poljsku, meni se tamo otvorio citav svet po pitanju poslasticarstva. Famozni cheese cake je u Poljskoj doveden do savrsenstva, postoje 1001 nacin da se napravi. Koliko znam, upravo su istocnoevropski Jevreji i doneli cheese cake u Ameriku. Pa onda raznorazni kolaci na bazi maka, pa onda tradicionalna sarlotka (torta sa jabukama), pa krofne, pa palacinke sa slatkim sirom itd. Uz pojavu raznih gastronomskih TV programa, a kasnije i blogova, mnogo toga se – srecom – izmenilo. Nije Srbija nikakav izuzetak. U Americi je mozda drugacije, jer je to melting pot, pa ima raznih uticaja, a tradicija je manje uocljiva.
    Mi smo letos u Beogradu uglavnom ulazili u prvi restoran koji nam je bio uz put (vruce, umor, brzina), ili smo isli stopama mladosti moje jace polovine. I svugde smo dobro jeli. Nisam ni ocekivala drugacije. Negde su porcije bile preterano velike, ali nisu se svi zalili 🙂

  10. Mislim da su i krofne došle iz Holandije, ne samo pite. Čizkejk je došao iz engleske kuhinje, ali je vremenom dobio drugačiji sastav. Moram da priznam da je meni to mešanje hrane, tj. uticaja, veoma zanimljiva tema, i rado čitam istorijske knjige o hrani. Ne vidim ništa loše u tome, čak mislim da je globalizacijom došlo do kulunarskog buma, i da sada jedemo bolju i raznovrsniju hranu nego ikada pre. A to je dobro.

  11. Da, apsolutno se slazem sa tobom da je globalizacija imala i te kako pozitivan uticaj na kulinarstvo! I sreca da je tako. Istorija raznih sada vrlo popularnih jela je stvarno fascinantna. Na jednom holandskom blogu sam procitala da je cheese cake zapravo nastao na Samosu u Grckoj, mislim da na wikipediji stoji da je iz Engleske, a u jednom kuvaru sam procitala da je poreklo iz istocne Evrope. Verovatno ima istine u svim tim pricama, verovatno je svako imao svoju varijantu torte od svezeg sira. Tako je i za krofne, koje se ovde tradicionalno jedu iskjucivo za Novu Godinu (mada ih poslednjih godina ima vec dva meseca ranije).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *