Američka pita od kupina sa lavandom

AMerička pita od kupina i lavande

Kad poželite da sebe i druge obradujete nečim posebnim, opet ne previše komplikovanim, nečime što pokazuje dobar ukus, a opet izvesnu nonšalantnost u odabiru, ova američka pita od kupina sa lavandom je savršen izbor. Povodi mogu da budi razni za pravljenje ove slatke pite – piknik u prirodi, okupljanje prijateljica ili čak poklon za nekog do koga vam je posebno stalo.

Ukus ove pite je vrlo bogat, pravi vatromet letjih mirisa i ukusa, hrskavi deo kore u kombinaciji sa voćnim džemom je prava radost za sva čula. Bez ukusa lavande ova pita ne bi bila toliko zanimljiva, kupinama treba nešto da ih “oživi”. Najbolje da lavandu postepeno dodajete, nekad količina zavisi od toga koliko ima arome u sušenim pupoljcima lavande, da ne bi preterali sa njenim ukusom, što nije dobro. Imala sam ambiciju ovog leta da napišem članak o vrlo zanimljivoj temi – slaganje voća sa začinskim biljem, ali o tome nekom drugom prilikom.

Već sam dosta američkih pita spremala, i one su dosta zastupljene na blogu, ipak uvek se vraćam ovom starom članku gde možete dosta da saznate o američkim pitama, kako se prave, koje vrste postoje, itd.

AMerička pita od kupina i lavande

Negde pred kraja proleća, taman kad je izbačena na Netfliksu, počela sam da pratim dokumentarnu seriju The Keepers, glavni razlog je bio taj što se priča dešava u predgrađu Baltimora, pre skoro pola veka, a mene istorija grada u kome živim veoma zanima. Serija je interesantna, ali razvučena, na momente veoma mučna, i ponekad deluje nerealno. Pošto se serija bavi vrlo kontraverznom temom, ubistvom mlade časne sestre, uzgred vrlo talentovane i lepe koja je predavala u jednoj katoličkoj privatnoj školi, momentalno je izazvala veliku pažnju u javnosti. Serija nažalost nije dala odgovor ko je ubica, ali je bacila vrlo mračnu senku na katoličku crkvu i njenu nadbiskupiju u Baltimoru, inače najstariju u SAD.

Baš u to vreme kada sam pratila seriju pojavio se oglas na komšijskoj društvenoj mreži Next Door, da, i to postoji, za besplatnu turu sa vodičem u obližnjoj katoličkoj crkvi, sveti Majkl. Ta crkva, odnosno njen veliki kompleks, su me oduvek fascinirali, izgledaju kao stvoreni za neki film sa mračnom tematikom. Nisam uspela da saznam puno toga o njoj na internetu, osim toga već neko vreme nije radila, iako spolja izgleda dosta očuvano. Crkvu su sagradili nemački doseljenici, katolici, početkom 19. veka. Pored velike crkve, izgrađene u pseudo-romaničkom stilu, tu je dosta zgrada, između ostalog dve su služile kao škole, jedna je bila za devojčice, a druga za dečake. U Americi većina privatnih škola su katoličke, i dan danas u nekima imate samo dečake ili devojčice.

Razlog za organizovano razgledanje tog crkvenog i istorijskog kompleksa, a to je i glavni razlog pominjanja ove priče, je taj što hoće da u njemu naprave pivaru i restoran, plus stanove, pre nego što počnu sa radovima investitori su hteli da komšiluku predstave kako će sve to da izgleda.

St.Michale's 10-1

Bilo je tu dosta ljudi koji su kao i ja poželeli da vide ostatke jednog prohujalog vremena. Čak smo dobili dozvolu da uzmemo neke stvari, doduše sve je već bilo “očišćeno”. Na moje razočarenje unutra su prostorije izgledale u stilu 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, ako postoji groznije period u dizajnu onda je to taj, mada mi nije toliko smetao u Srbiji. Ogromna ogledala po zidovima, linoleum preko parketa, spuštene tavanice koje su sakrivale originalnu štuko dekoraciju na plafonu, skupi i vredan rad je zamenjen onim jeftinim. Investitori su već sondirali svaku prostoriju da vide od čega se sastoje zidovi i podovi, pa sam mogla da vidim kako je to sve prethodno izgledalo.

Dakle za nešto više od godinu dana u samoj crkvi će biti sagrađen restoran, u bočnim prostorijama pivara, u ostalim zgradama stanovi, čak će jedna mala kapela izvan naosa da završi kao spavaća soba. Vitraži i sav originalni ugradni delovi moraju biti sačuvani po zakonu, spoljašnjost objekata pogotovu. Muška škola je već pretvorena u zgradu sa stanovima.

Eto, ja sam svašta videla u svom životu, ali restoran tj. pab u crkvi, pa još okolo pivara, još uvek nisam, i sad me živo zanima kako će to da izgleda. Inače, u mojoj okolini ima neobično puno crkvi, neke su prestale sa radom pa su dodeljene gradu, a on gleda da ih što pre proda i pokupi porez, i mnoge od njih su pretvorene u različite objekte, uglavnom u stambene zgrade, ali i u škole, vrtiće, sportske centre, itd. Doduše ima i u Beogradu jedna crkva koja je pretvorena delom u pozorište, a delom u klub, čak je moj svekar vodio tu rekonstrukciju. U pitanju je Bitef.

Kad sve bude gotovo, idem u inspekciju, i donosim vam fotografije ovog zdanja sa novom namenom. Pogledajte na slajdšou ispod kako crkva i kompleks oko nje izgledaju.

This slideshow requires JavaScript.

Američka pita od kupina sa lavandom

AMerička pita od kupina i lavande


Sastojci za testo:

300g brašna
220g hladnog putera, iseckanog na kockice oko 1cm veličine
100ml ledeno hladne vode
1-2 kašike šećera
1 kašičica soli

Za punjene:

500g kupina, svežih ili zamrznutih

2 kašičice istucanih suvih pupoljaka lavande

5-7 kašika šećera

1 kašika putera

1 jaje, umućeno, za premaz kore

Okrugla posuda za pečenje pite, prečnika oko 23cm

Priprema:

Najpre umesite koru –  promešajte brašno u multipraktiku, umesto da ga prosejete, zatim dodajte so i šećer, a onda iseckani puter, mešajte oko 15 sekundi. Voda se dodaje postepeno i za 30 sekundi testo je spremno. Nemojte da previše mesite testo. Testo treba da bude sipkavo, ne previše vlažno.

Kad ste umesili testo, podelite ga na dva dela i oblikujte u diskove, obložite ih plastičnom folijom i stavite u frižider na  1 sat.

U međuvremenu napravite punjenje, u velikoj činiji pomešajte kupine sa šećerom i istucanom lavandom.

Zagrejte rernu na 200C (400F).

Izvadite najpre jedan disk od testa i oklagijom ga razvucite u krug koji je par centimetara veći od pleha za pečenje. Stavite razvučeno testo na pleh i lepo ga oblikujte uz zid suda. Preko toga ravnomerno rasporedite voće, a preko voća stavite manje komade putera. Drugi disk takođe razvucite oklagijom. Na ovom videu možete da vidite kako da napravite efekat rešetke od testa. Na kraju odstranite višak testa uz ivice suda za pečenje, i preostalo testo oblikujte prstima kao na slici. Premažite testo umućenim jajetom i stavite pitu da se peče 10 minuta na temperaturi 200C (400F), i 40 minuta na smanjenoj temperaturi od 175C (350F).

Stavite aluminijumsku foliju preko pite ukoliko kora počne da gori. Kad je pita gotova ostavite je da odstoji oko 1-2 sata, a onda služite, najbolje uz sladoled od vanile.


Continue Reading

Punjene paprike na moj način, bez zaprške i Vegete

Punjene paprike

Punjene paprike su ultimativno letnje jelo. Postoji izraz na engleskom koji ih najbolje opisuje – comfort food, hrana koju biste mogli da jedete u svakoj prilici, jelo kome se uvek vraćate, jer izaziva dobro raspoloženje.

Skoro sam ih pravila, moj muž samo što nije zaplakao od sreće kad ih je probao. Njemu se to retko dešava, ali više puta ih je hvalio kako su bile odlične i sugerisao mi je da ih stavim na blog. Bile su zaista dobre, ali mislim da je reakcija mog muža više bila izazvana time što ih nije odavno jeo. Naravno uz pire krompir, to je u našoj kući obavezan prilog uz punjene paprike, utisak je bio potpun.

Moje paprike nisu spremljene po receptu moje majke, bake ili svekrve, ovo je neki moj način koji se menjao tokom vremena. U stvari nije to posebno originalan recept, jedino što nisam koristila neke tradicionalne sastojke  u njihovoj pripremi. Koristila sam:

  • maslinovo ulje umesto običnog ulja,
  • juneće mleveno meso umesto svinjskog,
  • začini i začinsko bilje umesto Vegete,
  • i nema zaprške.

Da se razumemo, ja sigurno ne želim da izigravam nekakvu policajku i da ljudima po internetu zabranjujem šta da koriste, vidim da je to danas postao popularan vid komunikacije, valjda se ljudi tako osećaju bolje i superiornije, mislim, ako ljudi vole Vegetu i zapršku neka je i koriste, već samo želim da vam sugerišem da tome postoji alternativa, koja sigurno ne narušava dobar ukus punjenim paprikama. Eto, umesto Vegete možete da koristite začine i začinsko bilje. U španskoj kuhinji postoji nešto što se zove sofrito, to je ništa drugo do baza za razne čorbe i paprikaše u našoj kuhinji, jedino dinstanom luku, šargarepi i stabljici celera se dodaje iseckan peršun, kao i mlevena slatka paprika, ali se kratko kuva, ne duže od  jednog minuta.

Punjene paprike

Ekstra devičansko maslinovo ulje uvek koristim pri kuvanju, sa par izuzetaka, znam da i tu postoje nedoumice, ali ja sam malo proučavala te stvari, i uverila se da je ekstra devičansko maslinovo ulje sasvim ok u kuvanju. Na kraju, ljudi na Mediteranu su ga vekovima koristili u pripremi hrane, pa zašto ne bih i ja.

Svinjsko mleveno meso izbegavam da koristim iz jednostavnog razloga što mi ne prija, zato uvek koristim juneće mleveno meso.

Upotreba klasične zaprške nije mi bliska, najbliže tome je proprženi beli luk u maslinovom ulju koji koristim kada zakuvavam neke čorbe na kraju.

Što se tiče odabira paprika bilo koja boja je u redu, jedino zelena ume da bude oporijeg ukusa. Kada je u pitanju količina punjenja uzmite je sa rezervom jer ona zavisi od veličine paprika i njihovog broja. Ako vam ostane višak, možete da ga zamrznete, i kasnije koristite za pravljenje špageta bolonjeze ili đuveča.

Punjene paprike 4-5457

Inače punjene paprike su poplarne i u Americi, jedino što se drugačije prave. Paprike se kratko obare pa se u njih stavi punjenje od mesa, a onda se zapeku u rerni.

Videla sam i u nekoj ruskoj radnji da prave punjene paprike od peglane crvene paprike iz zimnice.

Punjene paprike

Punjene paprike 5-5450


Sastojci:

7 srednjih babura, najbolje crvenih ili žutih, broj paprika zavisi od veličine šerpe koju imate i veličine paprika

So

Za punjenje:

1 kašika maslinovog ulja

1 veći luk, iseckan

1 manja šargarepa, sitno iseckana

1 stabljika celera, iseckana

3 kašike, iseckanog peršuna

1 kašičica, iseckanog origana

2 čena belog luka, sitno iseckanog

2 kašičice slatke mlevene paprike

800g mlevenog goveđeg mesa

120ml paradajz pirea

So i biber prema ukusu

70g pirinča srednje dužine

Voda

150ml paradajz pirea

2 kašike maslinovog ulja

1/2 kašičice soli

Priprema:

Najpre isecite gornji deo paprike (koji će služiti kao poklopac), uklonite semenke, i pospite je unutra sa malo soli.

U šerpi zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj temperaturi, dodajte iseckani crni luk, i posle dva minuta dodajte iseckanu šargarepu i stabljiku celera. Dinstajte sve još 2-3 minuta uz mešanje, zatim dodajte iseckan peršun i origano, iseckan beli luk i mlevenu slatku papriku. Kuvajte još 1 minut uz mešanje. Na kraju dodajte mleveno meso, i kuvajte ga dok se ne izgubi crvena boja, gledajte da razbijete grudvice mesa. Dodajte pire od paradajza, so i biber prema ukusu i pirinač. Kuvajte sve još oko 2-3 minuta.

Paprike rasporedite u široj šerpi ali tako se tesno dodiruju. U svaku stavite pripremljen sadržaj za punjenje do vrha. Poklopite papriku sa njenim gornjim delom sa drškom.

Šerpu ispunite vodom da pokriju oko 1/2 paprike, dodajte paradajz pire i 2 kašike maslinovog ulja i 1 kašičicu soli.

Kuvajte paprike oko 1 sat na tihoj vatri, sa poklopcem neznatno odškrinutim.

Na kraju zapecite paprike u zagrejanoj rerni na 200C (400F), oko 15 minuta.

Služite paprike odmah uz pire krompir. Obavezno sipajte i sos u kojem se paprika kuvala.


Punjene paprike 2-5469

Continue Reading

Fensi hot dog sa domaćim kiflama

hot dog

Hot dog je najjeftinija, najmasovnija i verovatno najpopularnija hrana u Americi. Prodaje se kao ulična hrana u velikim gradovima, uvek je prisutan na sportskim događajima, neizostavan je i na roštiljskim okupljanjima, ma gde god da se našli uvek ćete naći hot dog.

Nisam neko ko zazire od ulične hrane, ali kad je u pitanju hot dog jedem ga samo kad “umirem od gladi” ili kad je alternativa hot dogu još gora. I nisu tome viršle krive koliko kifle. Kakve su to kifle to je teško rečima opisati, probaću ovako – gnjecave i bez ikakve supstance, kao da ne jedete pecivo. Isto važi za hamburgere.

I zato kad se zaželim hot doga ja sama pravim kifle, ne pada mi na pamet da ih kupujem u prodavnici. I ne samo to, moji prilozi za hot dog su sveži i raznovrsni, senf i kečap nikako nisu dovoljni. Ako već pravim hot dog onda neka to bude sa stilom:)

Ovi gourmet hot dogs su idealni za neobavezna letnja okupljanja i piknike.

Hot dog recept 4-5948

 

 

Domaće kifle za hot dog

kifle za hot dog


Sastojci:

770g brašna

4 kašičica suvog kvasca

1 kašičica šećera

2 kašičice soli

500ml toplog mleka

40g putera, otopljenog

 

1 jaje

Susam

Dva velika tanka pleha

 

Priprema:

U toplo mleko umešajte kvasac i šećer i sačekajte da kvasac počne da bubri. To dodajte brašnu kao i otopljeni puter i sve mešajte u multipraktiku ili ručno. Kad testo počne da se odvaja od zida multipraktika prebacite ga na radnu površinu i tu ga mesite još par minuta, oblikujte u loptu, i stavite u posudu koju ste prethodno namazali uljem. Posudu pokrijte krpom i čekajte da se testo udvostruči.

Testo zatim prebacite na radnu površinu i oštrim nožem ili alatkom za sečenje testa isecite na približno 16 jednakih delova. Najbolje da loptu od testa isečete na jednake četvrtine, a svaki deo ponovo na 4 jednaka dela.

Svaki deo ovlaš oblikujte u kiflu, dužine oko 12cm, nemojte previše da radite sa testom, i stavite u pleh koji ste obložili papirom za pečenje. Ostavite prostor između testa, mada nije strašno ni ako se kifle zalepe tokom pečenja. Pokrijte testo čistom krpom i sačekajte oko 30-40 minuta da testo ponovo naraste.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Stavite pregrade na gornju i donju trećinu rerne. Pre nego što ćete testo staviti u rernu premažite ga umućenim jajetom i pospite susamom.

Stavite plehove u rernu, jedan u gornjoj trećini, a drugi u donjoj trećini rerne, posle 10 minuta zamenite im mesta i pecite još 10 minuta.

Pošto su kifle gotove, prebacite ih na rešetku za hlađenje.

Ohlađene kifle presecite na pola, ali ne sasvim do kraja, i u nju stavite obarenu ili grilovanu viršlu sa ostalim sastojcima.

 


 

Sastojci za hot dog

 

Ideje za hot dog priloge:

Izrendani sir (meksički miks), halapinjo paprike i lišće korijandera

Salata od kupusa, rotkvice, majonez ili kisela pavlaka

Iseckana paprika, crveni luk i izmrvljena feta

Iseckani paradajz, avokado, crveni luk i lišće korijandera

Ribanac kupus i kečap

Kiseli krastavci i senf

Čili sa izrendanim sirom i avokadom

Paradajz i ajoli

Relish od kiselo-slatkih krastavaca, kečap i senf

 

Hot dog recept 5-5949

Continue Reading

Krisp od breskvi i kupina sa bademom (Američka pastorala)

krambl sa posipom od badema

Kako ja volim leto. Sve je nekako lakše, opuštenije i lepše leti. Volim dug dan, volim da širom otvorim prozore i vrata, i volim da koristim u kuhinji plodove leta, sazrelo voće i povrće, koje miriše. Breskva je sigurno najmirisnija od svog voća, to je inače moje omiljeno letnje voće. Volim da je jedem kad je slatka i sočna, samo ako lepo miriše, znam da je “prava”.

Kad spremam nešto sa njom onda je to neka jednostavna poslastica kao što je ovaj krisp. Obično joj je dodam nešto ekstra da joj pojača ukus ili doda kolorit. Maline se veoma lepo slažu sa breskvama, pogledajte ovaj raskošni kobler, ili čuvenu poslasticu Peach Melba, ali ni kupine nisu loše, ovog leta su naročito bila popularne u mojoj kuhinji. Ja više volim žute breskve od onih belih, ali ovog puta sam njih koristila, jer ih je muž kupio, kaže mnogo su mu lepo mirisale.

Tu je još jedan poseban detalj, posip se sastoji od ovsenih pahuljica i brašna od badema, bez pšeničnog brašna, i to je puno dalo na ukusu i teksturi.

Krisp

Pre par dana sam bila u Nju Džersiju sa porodicom, u poseti mom bivšem profesoru, i na mene je ta poseta ostavila veliki utisak, na više nivoa, kao da sam putovala kroz vreme. Zato moram da napišem ovde životnu priču mog profesora, koja je paradigma jednog doba, proizvod zlatnih godina američkog društva, vremena kad je sve bilo moguće, kada je život bio mnogo lakši i jednostavniji, ili se to nama sada tako čini. Tu je još jedan detalj, prošle godine sam čitala jednu odličnu knjigu, Američka pastorala, Filipa Rota, i uočila sam toliko sličnosti između fiktivnog junaka romana i mog profesora da je to bilo neverovatno, ne samo da su slična generacija, nego su čak obojica odrasli u Njuarku, a kasnije živela u istom delu Nju Džersija. Razlika je u tome što je životna priča mog profesora dosta vedrija i pozitivnija.

Moj profesor je napunio pre neki dan 90 godina. Ipak, za neke ljude godine su samo broj, on je dokaz za to. Vrlo je vitalan i potpuno pri zdravoj pameti, udovac je, izlazi i druži se sa ljudima, još uvek vozi kola, proučava fiziku i prošle godine se penzionisao. Bio je veoma uzbuđen zbog našeg dolaska, planirali smo ga još od zimus, i to nam nije bio prvi put. Znam da našim ljudi zvuči čudno ali starija generacija Amerikanaca, iliti seniori, kako ih ovde zovu, je potpuno ravnopravna sa mlađim generacijama, postoji međusobno uvažavanje, pa i neretko druženje, na kraju oni imaju više para od mlade populacije i mogu da žive život punim plućima, isplaćenih kredita, bez dokazivanja na poslu i građenja karijere, bez obaveze da pomažu decu i da čuvaju unuke. Često su zbog toga vrlo opušteni, a to je i vreme kada se trude da pomognu druge, zajednicu, ustanove ili pojednice.

NJ-1

Jedne noći dok nisam mogla da zaspim uzela sam da gledam profesorove foto albume. Fotografije bezbrojnih putovanja širom sveta, sve lepo dokumentovano kartama, ulaznicama i razglednicama. Profesor je verovatno jedan od najvećih putnika koje sam ikada upoznala, a da nije radio na kruzeru. Njegova žena i on su 12 godina zaredom išli u Prag, samo da bi gledali operu. Inače, profesor ima pravilo koga se uvek drži na putovanjima, svaki put kad sleti avionom, uvek ga čeka limuzina:)

Njegovi roditelji su davno došli iz Grčke, iz siromašnog sela smeštenom blizu svetilišta Delfi. Bavili su se restoranskim biznisom i živeli skromno, u jednom trenutku su poslali svog najstarijeg sina, Stiva, u internat u Grčku da nauči dobro jezik. On u nekom trenutku beži iz škole jer se kao šesnaestogodišnjak pridružuje partizanima u jeku Drugog svetskog rata. Tokom rata biva dva puta ranjen, i tek 90-ih godina prošlog veka su ga pronašli da mu daju neki borački orden i organizuju počasnu priredbu. To je samo bio jedan od brojnih ordena koji smo videli u njegovoj vitrini.

Čim se vratio iz Grčke u Ameriku, pridružuje se mornarici, i tu je proveo par godina na Dalekom Istoku, videla sam par starih fotografija sa japanskog ostrva Okinava. Pošto je opet bio ranjen vraće se u civilni život, završava srednju školu, pa inžinjerski fakultet, i na kraju stiče MBA diplomu na Kolumbiji. Početkom 50-ih se ženi, naravno, Grkinjom iz Amerike, u to vreme se to podrazumevalo. Na crno-belim fotografijama sa venčanja vidim žene u divnim balskim haljinama, na jednoj strani porodica mlade, na drugoj ona od mladoženje, fizionomija lica ih odaje da su Grci, posebno žene.

Tada počinje njegova druga karijera, u menadžmentu jedne velike američke farmaceutske kompanije. Seli se u Evropu radeći za tu firmu, devet godina provodi u Švajcarskoj, a četiri u Grčkoj. Sarađivao je i sa jugoslovenskim farmaceutskim kompanijama, pa je posećivao i naše krajeve. Meni su bili interesantni njegovi opisi mesta i ljudi sa Balkana iz 70-ih i 80-ih godina prošlog veka. Profesor veruje, iz nekog razloga, da su njegovi preci došli iz Srbije. Skoro je radio analizu DNK, pa mi je javio da ima čak 20% slovenske krvi, bilo mi je žao da mu kažem da je taj procenat verovatno uobičajan za većinu Grka. Iznenađujuće dosta zna o našoj istoriji i voli da o tome priča sa nama. Kad upoznate Amerikanca koji se toliko interesuje o nama, morate da mu naručite knjigu Na Drini ćuprija, Ive Andriće, naravno na engleskom. Mislim da je to jedna od knjiga koja nas najbolje opisuje, uz to odlično napisana. Profesor je upravo čita.

Naše druženje je počelo baš kad sam završila postiplomske studije. U to vreme je mama boravila kod mene u Nju Džersiju, i on je hteo da nas sve izvede na večeru, da se bolje upoznamo. Primetila sam da kad moji dođu u posetu, naši prijatelji su uvek potrude oko njih, često ih pozovu u goste, spreme im večeru, tako da se moji roditelji po povratku iz Amerike uvek puni lepih utisaka vezane za ovdašnje ljude. I meni to puno znači. Da, druženje sa profesorima sa fakulteta nije retkost, ovde su odnosi između profesora i studenata dosta opušteniji, sa obostranim poštovanjem.

NJ5-1

Po povratku iz Evrope profesor je rešio da se penzioniše, u 56. godini. Za mnoge uspešnije pripadnike generacije bejbi bumersa, ili one koja je prethodila, to nije bio problem, jer su pored dobrih zarada podobijali razne pakete deonica firmi za koje su radili, njima je u međuvremenu dosta porasla cena, uz pametno investiranje mogli su da priušte sebi ranu penziju i opuštenu starost. Njih ćete danas često sresti na ekskluzivnijim kruzerima, najviše od svega vole da putuju.

Ali, Amerikanci nisu baš neki ljubitelji penzije, vole ljudi da rade, pa je moj profesor počeo da radi na fakultetu, i tu je predavao sve do prošle godine. Pored tri karijere, proveo je 15 godina u lokalnom amaterskom pozorištu, prevodio knjige, učestvovao u raznim organizacijama, toliko toga je stalo u njegov život, doduše veoma dug, da je to zaista impresivno. Jednom nas je tako odveo u restoran koji je bio tik uz aerodrom malih letelica, i dok smo mu se približavali u momentu sam pomislila, neće valjda još da nas vozi avionom, ali nije uspeo i time da se bavi u životu.

Profesorova kuća se nalazi na litici, uz malo jezero. Veći deo vremena smo proveli na njemu, deci se tamo veoma dopalo. Jezero pripada privatnom klubu, čiji je on član već 30 godina, a bio je i upravnom odboru, tako da u njegovom životu taj komad vode i okolina igraju veoma važnu ulogu. Klub pored jezera poseduje divan restoran, park, teniske terene i razne druge sadržaje, vrlo je popularno mesto za venčanja. Međutim da bi postali član i sve to koristili morata dobro da platite, i čak da budete na višegodišnjoj listi čekanja. Da, tu se okuplja imućan svet. Kad dođete u takvo mesto iz jednog grada kao što je Baltimor, vama sve to izgleda kao paralelna stvarnost. Ipak, ne žudim za životom u predgrađu, u musavom Baltimoru ima više života, i mnogo boljih restorana, oni u Nju Džersiju su često otužni.

Profesor je najavio da će uskoro da napravi presedan u klubu, izvešće u restoran na jezeru afro-američku porodicu, navodno u klubu nisu nikada videli crnce, to mi je malo teško da poverujem. U pitanju je porodica još jednog njegovog studenta sa kojim se takođe druži, kaže da kad je bio na njihovom venčanju bio je jedini belac među gostima, i tu su ga prozvali – rich white guy. Fina su porodica, i profesor želi da im pomogne, svom bivšem učeniku želi da finansira sticanje CPA diplome (dodatni sertifikat za računovođe). Profesor takođe svake godine stipendira dva studenta, jednog sa njegovog bivšeg fakulteta, drugog sa pravoslavnog teološkog fakulteta. Zauzvrat je dobio pločicu na zgradi fakulteta sa njegovim i imenom njegove žene.

NJ6-1

Iako ima ćerke i velike unuke, jedan unuk je do skoro živeo sa njim, dosta prijatelja, uglavnom mlađih, vidim da ga stalno zovu telefonom, braća su mu još uvek živa, tu su i žene koje mu sređuju kuću, profesor se žali na usamljenost. Bio je tih par dana veoma srećan u društvu moje dece, to su te godine kada ti najmanje smetaju dečija jurnjava i dreka, jedino ako si neki baksuz. Nagovarao nas je da ostanemo duže, i ostali smo jedan dan duže nego što smo planirali, ali više nismo mogli. Zamolio me je da mu napravim nešto iz srpske kuhinje, i spremila sam mu gibanicu, čak smo uspeli da nabavimo suvo meso i ajvar.

Na kraju je bio baš tužan kad smo odlazili, ali ja sam tada razmišljala o tome kako će se obradovati kad mu uskoro pošaljem poštom paket sa kolačima, znam i kojim.

Krisp

Krisp od breskvi i kupina sa bademom

Krisp


Sastojci

za posip:

100g putera

2/3 šolje ovsenih pahuljica

2/3 šolje brašna od badema (pogledajte ovde kako da ga sami napravite)

4 kašike šećera

Prstohvat soli

4-5 breskvi, omekle, ali ne prezrele, koštice uklonjene, iseckane na manje kriške

150g kupina

100g šećera

1 kašika soka od limuna

2 kašičice ekstrakta vanile

Prstohvat soli

Za služenje:

Sladoled od vanile

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Najpre napravite posip. Pomešajte ovsene pahuljice sa brašnom od badema, i tome dodajte šećer i so. U to prstima utrljajte puter iseckan na manje kockice.

Pripremite veći keramički ili stakleni vatrostalni sud u koji ćete rasporediti pomešane iseckane breskve, kupine, šećer, sok od limuna, ekstrakt vanile i prstohvat soli. Preko toga ravnomerno stavite posip i stavite krisp da se peče oko 40 minuta, dok se voće dobro ne ispeče.

Kad je krisp gotov, malko ga ohladite, a onda služite uz sladoled od vanile. Možete dodati i par listića bosiljka, nane ili matičnjaka.


Continue Reading

Kako se pravi brašno od badema

Brašno od badema

Kad bi nekako moglo da se izmeri koliko godišnje pojedem sirovih badema, sigurno bi ta količina moglo da stane u nekoliko džakova, eto koliko ga volim i često jedem. Uvek ga imam u kući, kupujem ga u velikim količinama, čak sam počela da ga jedem umesto hleba. Verovatno je on krivac za to što imam visok holesterol, ali onaj dobar, onaj loš je baš kako treba da bude, i to je super, ubeđuje me moja doktorka. Najčešće ga koristim kao snek sa komadićima tamne čokolade, ili u slanoj varijanti sa zelenim maslinama. I pravim od njega brašno za razne poslastice, i sada će saznati kako, vrlo je jednostavno.

Bademovo drvo-1
Bademovo drvo, Španija

Badem raste na drvetu koje voli mediteransku klimu, otuda ne čudi da mu je poreklo vezano za Bliski Istok. Danas se najviše gaji, verovali ili ne, u Americi, i to u Kaliforniji, upravo zbog mediteranske klime. Poslednjih godina je ovde bilo dosta polemike oko uzgajanja badema, zbog suša u Kaliforniji, bademovo drvo traži dosta vode. Takođe veliki proizvođači i korisnici badema su Španija, Australija, Grčka, Italija, Turska, Maroko, itd.

makaronsi
Makaronsi

Badem je vrlo popularna namirnica i koristi se na mnogo načina. Pored brašna koji se koristi za pravljenje raznih poslastica, često se plod, obično prepečen, koristi i u slanim jelima da da lepu hrskavu teksturu. Od badema se pravi i puter koji možete da koristite kao zamenu za onaj od kikirikija, ako ste alergični na njega. Pogledajte ovde kako da napravite jednostavne kolačiće od bademovog putera. Tu je i bademovo mleko, koje često služi kao alternativa kravljem mleku. I na kraju bih pomenula ekstrakt od badema, koji se koristi da bi se pojačao ukus i miris badema, koga baš nema previše u brašnu.

krambl sa posipom od badema
Krambl od breskvi i kupina sa posipom od badema

Iako je poslednjih godina popularnost brašna od badema porasla zbog gluten-free ishrane, nemojte to da vas zavara, ovo brašno se oduvek koristilo u ljudskoj ishrani, pre svega za spremanje finih poslastica, recimo marcipanamakaronsafinansijera, amaretti i ricciarelli kolačića, itd, spisak je zaista poduži.

Brašno od badema koristim već nekoliko godina, najpre sam ga kupovala kada sam spremala makaronse, a onda sam rešila da ga sama pravim, zato što nije baš jeftin, i zato što ga puno koristim. Onda sam napravila svoju prvu tortu sa korama od badema, pa onda sledeću, kada sam počela da pravim zdrave kolače sa njim uverila sam se da je odlična zamena integralnom brašnu od raznih žitarica, koje zaista ume da naruši ukus i teksturu kolaču. Dakle ja ne koristim brašno od badema zato što je bez glutena, već zato što daje kolačima i tortama odličan ukus, koji je superiorniji od onog od integralnih žitarica, i na kraju veoma je zdrav.

Torta od badema
Torta od badema sa maskarpone sirom i malinama

Sirovi badem je  pun zdravih sastojaka za ljudski organizam, bogat je vitaminom E i B2,  i monozasićenim mastima, sadrži kalcijum, fosfor, gvožđe, magnezijum, bakar i cink. Takođe ima puno proteina i celiloznih vlakana u sebi. Dobar je za regulisanje nivoa holesterola i šećera u krvi, za dobar rad srca i mozga, koristan je za negu kože, dobre zube, vitak struk, usporava starenje, štite od malignih oboljenja jer sadrži antioksidante, i svašta još. Nije jeftin, ali ni dnevna doza unosa nije velika, jedna šaka je dovoljna, iliti desetak komada. Naravno nemojte da ga koristite u prevelikim količinama, badem je prilično kalorična namirinica.

Brašno od badema

bademovo brašno

Postoje dve vrste brašna, ono belo, bez opne, i ono sa opnom. Ako hoćete da dobijete finije brašno onda ga meljite u mlinu za kafu.

Postoje dve faze pripreme brašna od badema – blanširanje i mlevenje.


Blanširanje badema

Sirove bademe sa opnom stavite u veću količinu ključale vode, u njoj neka ostanu ne duže od 2 minuta. Bademe stavite u đevđir i u sudoperi ga properite hladnom vodom i dobro ocedite.

Manju količinu badema stavite u čistu kuhinjsku krpu, i trljajte bademe preko krpe rukama, dok ne počne da im se skida opna. To isto možete uraditi prstima.

Kada ste skinuli opnu sa badema stavite ih na tanak pleh pa ih sušite u rerni na najnižoj mogućoj temperaturi.

Mlevenje badema

Kad se bademi potpuno osuše meljite ih u mulutipraktiku. Pazite da ne premeljete, jer ćete u tom slučaju dobiti puter od badema.

Kada ste dobili konzistentnu smesu, prosejte ga da bi dobili fino brašno. One što vam je preostalo vratite u multipraktik i ponovo sameljite.

Brašno čuvajte u staklenoj hermetičkoj posudi, najbolje u frižideru.

I obavezno ga iskoristite za pravljenje marcipana.

Domaći marcipan 1 (1 of 1)

Ricciarelli kolačići sa pomorandžom

Amaretti

Kapkejksi sa bademom i pistaćima
Kapkejksi od pistaća i badema sa kardamonom
Keksi sa bademom i pistaćima
Keksi od badema i pistaća
Continue Reading

Pana kota od borovnica sa kokosovim mlekom

Pana kota od borovnica

iPana kota (Panna cotta) je neverovatno jednostavna poslastica za pravljenje. Toliko se lako pravi da i nemušti početnici mogu da je naprave bez problema. Ono što je najvažnije izgleda “namunjeno”, kao da je pravljena u nekom fensi restoranu, pogotovo ako je lepo dekorišete voćem, džemom, sirupom ili kremom.

Pana kota od borovnica

Recept za pana kotu traži samo par sastojaka – mleko/slatku pavlaku, šećer, želatin i vanilu, ili neki drugi ukus. Ovaj poslednji sastojak može da varira i u tome je lepota pana kote. Evo par ideja: mača prah, ukus kafe, limuna, čokolade, nane, karamela, nutele, itd. Ovaj moj je sa ukusom borovnice zbog toga što sam htela da potrošim prah od dehidriranih borovnica koji mi se vuče po kuhinjskim policama. Ko je u mogućnosti da nabavi dehidrirano voće (freeze dried fruits), obavezno neka ga koristi, jer daje odličan prirodan ukus i boju raznim kremovima, kolačima, itd. Meni je to bilo jedno od većih otkrića u kuhinji.

Što se tiče mleka, ono se često kombinuje sa slatkom pavlakom, jer je ona gušća i bogatijeg ukusa. Međutim, ako vam je to problem možete da koristite alternativu u vidu kokosovog mleka, koje je prilično gusto, kao što sam ja to učinila. Ukoliko koristite mleko i slatku pavlaku onda stavite 400ml slatke pavlake i 250ml mleka.

 

Takođe, dekoracija je vrlo važna kod pana kote. Možete da je služite i u staklenim čašama ili teglicama, ipak meni se najviše sviđa kada se oblikuje u malim činijicama, pa onda prevrne na tanjir. Uz pana kotu možete da služite brzi voćni džem ili da stavite sveže voće, sa sirupom ili šlagom. Kombinacije su bezbrojne, najvažnije je da će ostaviti poseban utisak na onoga kome ste spremali ovu poslasticu. Ja sam jednom prilikom pravila pana kotu sa mača prahom, pa sam je služila uz nešto što je je ličilo na vrlo tanku orasnicu, ali sa crnim i belim susamom.

 

Inače, pana kota je italijanski slatkiš koji je nastao negde sredinom prošlog veka i to na severu zemlje. Vremenom se njena popularnost proširila, i danas se često služi po restoranima u Americi.

 

Pana kota od borovnica sa kokosovim mlekom

Pana kota od borovnica


Sastojci za 6 komada:

1 kašika želatina u prahu

650ml kokosovog mleka (ili 400ml slatke pavlake +250ml mleka)

50g šećera

1 kašika ekstrakta vanile

Prstohvat soli

1 1/2 kašike praha od dehidriranih borovnica (freeze dried blueberries)

 

Za brzi džem:

Šaka borovnica

2 kašike šećera

 

 

Priprema:

Zagrejte kokosovo mleko ili slatku pavlaku/mleko. Dodajte mu šećer, so, prah od borovnica i ekstrakt vanile.

Dok se mleko greje u maloj činijici stavite želatin u dve kašike hladne vode. Posle 2-3 minuta, kad se želatin bude rastopio, zagrejte ga u mikrotalasnoj rerni na 30 sekunde. Dodajte ga vrućem mleku, koje samo što nije provrilo. Mikserom pomešajte želatin sa mlekom.

Rasporedite dobijenu smesu u šest malih činijica koje se prethodno navlažili, i ostavite pola sata da se prohladi, a zatim činijice stavite u frižider da se krem hladi  3-4 sata.

Pre nego što ćete poslužiti pana kotu, napraviti brzi džem od borovnica. U manjoj šerpici zagrejte borovnice sa šećerom, posle par minuta borovnice će da puste sok i da se sjedine sa šećerom, tada su spremne za služenje.

Izvadite činijicu sa pana kotom, stavite je u sud ispunjen toplom vodom, a posle 15 sekundi boravka u toploj vodi, prevrnite je na tanjir za služenje. Preko pana kote stavite brzi džem od borovnica, i uživajte u zanosnoj kremasto-voćnoj poslastici.

 


Pana kota 4

Continue Reading

Carstvo tikvica, vrste i upotreba

tikvice

Tikvice su nežna, skromna, a opet istrajna vrsta. Možda nemaju neku posebnu teksturu, miris i ukus, ali zato se od njih prave neka vrlo ukusna jela, pa čak i poslastice. Sada je njihova sezona, pa im zbog toga posvećujem čitav post.

Tikvice se na engleskom zovu summer squash, dok su tikve winter squash. Za razliku od tikvi tikvice imaju mekanu koru i rastu u grmovima. Ja sam u Srbiji znala samo za svetlo-zelene tikvice, u Americi sam otkrila zeleni zukini i žute tikvice.

tikvice
Prezrele tikvice.

Kod nas se dosta koriste one zrele, krupne sa čvrstom korom i pune semenki, uglavnom za pohovanje i punjenje, dok se u Americi prodaju isključivo mlade tikvice. Pošto im je kora nežna mlade tikvice se sa njom i pripremaju, što je dobro jer se u njoj nalazi najviše hranljivih sastojaka. Osim toga nemaju, ili imaju vrlo malo, semenki. Pored ploda koristi se i cvetovi tikvica, naročito u italijanskoj i grčkoj kuhinji. Tikvice su pune vode, bogate su vitaminima A, B i C. Niskokalorične su, lako i brzo se pripremaju, i jeftine su, zato su i toliko popularne.

Inače vode poreklo iz Amerike, u Evropu su došle u 16. veku. U Severnoj Italiji, u 19. veku, je dobijena vrsta zukini koja će postati najpopularnija tikvica na svetu.

Postoji dosta vrsta tikvica, koje su se razvile ukrštanjem, ali tek nekoliko njih ima široku upotrebu, i evo par reči o njima.

Vrste tikvica

vrste tikvica
S leva na desno: patišon, žuta tikvica, Magda tikvica, žuta zukini, okrugla zukini i zelena zukini

Zukini

(zucchini, courgette)

zukini tikvice

Najpopularnija vrsta tikvica, koja opet ima dosta varijeteta. Obično se misli na tikvice sa tamno-zelenom korom, iako mogu da bude žute i svetlo-zelene boje. Cilindričnog su oblika, mada postoje i zukini tikvice loptastog oblika.

Vrsta koja najviše podseća na onu koja se kod nas prodaje je Magda zukini. Ona je svetlo zelene boje i oblija je, naročito pri kraju, oblikom podseća na plavi patlidžan.

tikvice

Žute tikvice

(yellow squash)

One se razlikuju od zikini tikvice po boji i teksturi kore, i generalno imaju više semenki u sebi. Razlika u ukusa je neznatna. Vizuelno jelo lepše izgleda kad se kombinuju tikvice različitih boja.

Patišon tikvice

(pattypan squash, scallop squash, pâtisson)

Patišon tikvice

Ove tikvice su o obliku zvezdastog diska, veoma su dekorativne i mogu da budu raznih boja. Najbolje je da ih punite ili da ih pečete na grilu. Vrlo su popularne u francuskoj kuhiji.

Jela sa tikvicama

Pošto su dosta neupadljivog ukusa tikvice mogu da se koriste u kombinaciji sa raznim povrćem, mesom, žitaricama i začinskim biljem. Njihova upotreba u kuhinji je bez granica. Mogu sirove da se jedu u salatama (koristite mlade tikvice), često se čorbe prave od njih, mogu da se pohuju, pune mesom ili povrćem, koriste se u fritati, mnogo su lepe kad se griluju ili kad se od njih napravi musaka, ili čarobni ratatuj, zucchini fries su neverovatno ukusni, mogu čak i da se mariniraju. Takođe se koriste u spremanju slatkih hlebova i mafina jer testu daju sočnost.

Od začinskog bilja koje se dobro slažu sa tikvicama posebno bih izdvojila beli luk, bosiljak, origano i mirođiju.

Na blogu možete da pogledate i ova jela sa tikvicama:

Pohovani cvetovi tikvica

Cvetovi tikvica punjeni rikota sirom

pohovani cvetovi tikvica

Pljeskavice od tikvica sa kukuruzom i bosiljkom

Grčki uštipci sa tikvicama, sirom i nanom

Špagete od tikvica

špageti od tikvica

M’saka, bliskoistično varivo sa tikvicama

jelo sa tikvicama

Grilovane tikvice sa začinskim biljem

grilovane tikvice

Hleb sa tikvicama

hleb sa tikvicama-1

Mafini “Morning Glory”

mafini sa tikvicama

Continue Reading

Salsa od ananasa

salsa

Ananas u slanim jelima, što da ne? Nije mu prvi put. Setite se samo havajske pice ili kineske piletine u slatko-kiselom sosu sa ananasom. Pošto se tako dobro slaže sa mesom, naročito svinjetinom, eto ideje kako da osvežite svoj repertoar priloga za jela sa mesom. Krmenadale su naročito dobar izbor (kako da ih dobro spremite pogledajte ovde). Ako pak zazirete od mesa, salsu od ananasa služite uz tortilja čips (ovaj ljubičasti sa slike je moj omiljeni, Whole Foods store brand).

Možda je ova salsa najbolja u takosima, pogotovo ako imate ostatke krmenadli sa roštilja od prethodnog dana. Kako se prave dobri takosi pogledajte ovde. Inače ova salsa je dosta slična onoj od manga koju sam davno stavila na blog.

Najbolje je da koristite svež ananas, onaj u konzervi je često zaslađen, osim toga nije ni skup. Iako izgleda kao veoma zamoran posao čišćenje ananasa nije veliki problem. Izaberite zreo ananas, ukoliko list sa vrha može lako da se iščupa to znači da je zreo, ili ako su boja i i izgled kore ujednačeni, i dugačkim oštrim nožem odsecite koru. Preostali deo isecite na kolutove a onda svaki zasecite okruglim kalupom za kolače, središnji deo je neutrebljivi, i tako ćete dobiti lepe krugove. Evo, na ovom videu možete da vidite kako se to radi.

Ako ipak volite tradicionalnu upotrebu ananasa, u kolačima i napicima, i za to možete pronaći ideje na blogu:

Izvrnuta torta sa ananasom

Kolibri torta sa bananama i ananasom

Pinja kolada koktel

Salsa od ananasa 20

 

Salsa od ananasa

salsa od ananasa


 

Sastojci:

1/4 svežeg ananasa (nikako iz konzervo koji je skoro uvek zaslađen), iseckanog na male kockice

1/2 crvene babure, iseckane na male kockice, opciono

1 manji crveni luk, iseckan

1 šaka lišća od korijandera, iseckanog

Sok od 1 limete

1/4 kašičice soli

 

Priprema:

Sve sastojke promešajte dobro i služite kao prilog mesu, u takosima ili uz tortilja čips.


 

Continue Reading

Klafuti sa malinama, i priča o Džuliji Čajld

Klafuti sa malinama

Konačno sam dobila baš dobar klafuti (clafoutis). Ranije je bio ili nedovoljno pečen ili nezadovoljavajuće teksture, ovaj je baš potaman. Unutra je divno kremast, custardy što bi se reklo na egleskom jeziku, znači da je kao čvrst krem, a spolja po ivici je hrskav, sad znate o čemu vam priča. I ukus voća. Sa malinama svaki kolač je čudesan.

Ovo je recept Džulije Čajld, u njen originalno idu trešnje, mada ovaj kolač je odličan i sa višnjama i kajsijama. Ja sam iz nekog razloga dodavala iseckane pistaće, potpuno nepotrebno, jer ovaj kolač treba da ostane jednostavan, nema potrebe dodavati još ukusa i teksture. Pospite ga samo šećerom u prahu i to će biti sasvim dovoljno.

Kolač se jede još dok je topao. Ovaj moj je nestao u roku od petnaest minuta.

klafuti sa malinam

 

O Džuliji Čajld

Ukoliko pratite moj blog već ste primetili zastupljenost recepata Džulije Čajld, to je zato što volim francusku kuhinju, i osim toga ona mi se jedan od omiljenih kulinarskih gurua. Ti recepti su:

Goveđi gulaš

Pisaladijer

Torta kraljice od Sabe

Đenovska torta od čokolade i malina

 

Ako živite u Americi onda znate da je ona neka vrsta ikone, ne samo u gastronomskom svetu već generalno u pop kulturi. Intersovanje za nju je obnovljeno poslednjih godina posle izlaska filma Julie & Julia, a i po objavljivanju njene autobiograske knjige Moj život u Francuskoj (My Life in France). Oba dela su izuzetna i preporučujem ih svakom ko se bavi kuvanjem.

Džulija Čajld je ostavila dubok trag u američkoj kulinarskoj tradiciji tako što je prenela znanja i tehnike sofisticirane francuske kuhinje Amerikancima koji su u to vreme, 50 –ih i 60-ih godina prošlog veka, znali samo za procesuiranu, brzu i neukusnu hranu. Ne zna se kako joj je to pošlo za rukom, ali njena prva knjiga Mastering the Art of French Cooking, postala je best seler, što je u to vreme bilo vrlo neuobičajno za kuvare. I dan danas se ova debela knjiga (u međuvremenu je napisala i drugi deo) smatra kulinarskom biblijom. Sa današnje tačke gledišta njeno delo je pozamašno, prepuno informacija, skoro kao enciklopedija, nažalost nema fotografija, samo crteži, i za moj ukus previše komplikovana, kao što je i sama francuska kuhinja.

Kada bih mogla da biram šta da budem u sledećem životu onda bi to sigurno bila Džulija Čajld. Postoji nekoliko razloga zbog kojih bih, verujte mi, pristala da porastem njenih 188 cm i zauvek se odreknem nošenja visokih štikli: život u Parizu u mom omiljenom periodu (kraj 40-ih i početak 50-ih), kreativan i ekscentričan brak, uživanje u autentičnoj francuskoj kuhinji, uspeh i uticaj na naciju koja do nje nije ni znala šta znači kultura i umetnost kuvanja.

Džulija je rođena u veoma imućnoj porodici iz Kalifornije, što joj je omogućilo školovanje u najprestižnijim školama. Ipak, u svojoj mladosti ona nije pokazivala posebne talente niti se po bilo čemu izdvajala, bila je kako ju je njen muž opisivao prosečna i nefokusirana.

Za vreme Drugog svetskog rata radi u američkoj obaveštajnoj službi, gde u Šri Lanci upoznaje Pola Čajlda, ljubav svog života, koji će joj postati muž i koji će uticati na njena kasnija interesovanja. Bili su sjajan par, živeli su život punim plućima. On boem, umetnički i hedonistički nastrojen, ona praktična, temeljna i posvećana.

Posle rata zbog posla njenog muža odlazi u Pariz da živi što će se pokazati kao prekretnica u njenom životu. Pariz u to vreme, iako osiromašen od rata, i dalje je prepun šarma kome Džulija Čajld neće odoleti. Tamo će voditi skroman život, ali prepun prijatelja i doživljaja, a tu će steći i ogromna saznanja o kuvanju.

Prilikom putovanja u Pariz, oni brodom pristaju na obalu Normandije, gde će u jednom restoranu probati čuveno lokalno jelo Sole meunière. To jelo će ostaviti ogroman utisak na nju, posle će se pola veka kasnije prisećati svakog detalja u svojoj autobiografiji, i to se uzima kao ključni momenat u njenomj kulinarskoj karijeri.

Dok njen muž radi, ona se dosađuje u Parizu, i zato rešava da se upiše u čuvenu školu kuvanja Cordon Blue. Zatim upoznaje Louisette Bertholle i Simone Beck sa kojima će raditi na svom prvom kuvaru Mastering the Art of French Cooking. Kasnije odlazi da živi u Marsej, gde se zaljubljuje u južnofrancusku kuhinju.

Džulija, kako u životu tako i u kuvanju, imala je studiozan i temeljit pristup, a opet sa druge strane umela je tome da doda neposrednost i ono što Amerikaci zovu fun (zabavnost). Njen karakter, impozantna pojava, posvećenost i ljubav prema kuvanju i autentičnost doneće joj ogromu slavu kao autoru brojnih televizijskih emisija o kuvanju u kojima je učestvovala tokom skoro cele druge polovine dvadesetog veka. Interesantno je da joj se slava dogodila u njenim pedesetim.

Mnoge njene emisije su snimljene u njenoj kuhinji, koju je muž Pol specijalno projektovao da odgovara njenoj visini i koja se danas čuva u Smithsonian Muzeju američke istorije u Vašingtonu. Oko njene kuhinje uvek je najveća gužva što samo govori o značaju i popularnosti Džulije Čajld među Amerikancima.

Meni se učinila mala, pogotova za današnje američke standarde. Ipak, bakarne šerpe koje je puno koristila, i ostalo posuđe i pribor bih rado imala u svojoj kuhinji.

U svojim emisijama Džulija Čajld se rado odjavljivala jednom rečenicom sa kojom ću i ja da završim ovaj članak  „Bon Appetit“.

Za kuvar 8 (1 of 1)
Kuhinja Džulije Čajld u Muzeju američke istorije, Smithsonian, Vašington

 

Klafuti sa malinama

Klafuti 4-1


Sastojci:

320g malina

70g  šećera

3 jajeta

Prstohvat soli

1 kašika ekstrakta vanile

65g brašna

300ml mleka

2 kašike otopljenog putera + da namažete sud za pečenje

 

Za posipanje: šećer u prahu

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite sud za pečenje, prečnika oko 25cm.

Umutite mikserom jaja i šećera, pa tome dodajte brašno, mleko, ekstrakt vanile i otopljeni puter. Dobićete retku smesu. Najpre u sud stavite oko 1/3 testa i to pecite 10 minuta. Izvadite testo iz rerne i po njemu rasporedite maline, preko njih prelijte 2/3 testa i stavite da se peče još 45-50 minuta, dok ivica ne porumeni, a u sredini bude mekan, ali ne previše.

Izvadite kolač iz rerne, i ostavite ga oko 10 minuta da se ohladi. Pospite ga šećerom u prahu i služite još dok je topao.

 

Continue Reading

Paelja sa morskim plodovima

Paelja

Ukoliko nameravate da okupite prijatelje ovog leta, i želite da ih obradujte jednostavnom a opet posebnom hranom, mislim da je ova paelja pravi izbor. Manje-više svi su čuli za paelju, da dolazi iz Španije, da se pravi sa pirinčom i  plodovima mora, i da primamljivo izgleda.

Paelja

Paelja je nastala u Valensiji i originalno se pravi sa piletinom, zečetinom, čak i puževima, međutim, vremenom je ovo jelo dobilo na popularnosti, uglavnom zahvaljujući razvoju španskog turizma, pa je paelja dobila razne nove sastojke, kao što su čorizo kobasice i morske plodove. Ova moja paelja je napravljena sa gamborima i školjkama i to uglavnom zato što se morski plodovi rado jedu u mojoj kući, ali vi ste slobodni da kombinujete i koristite druge sastojke, recimo čorizo kobasica se odlično slaže sa plodovima mora, probajte ovo fantastično jelo, a i piletina, zato što je neutralna.

Paelja veoma podseća na Džambalaju, popularno jelo sa američkog juga koje svoje korene vuče upravo iz Španije, jedino se razlikuju po tome što koriste različiti začini kao i vrsta pirinča (recept potražite u Američkom kuvaru, strana 98). Po pravilu u paelju ide španski pirinač kratkog zrna, koji ja retko koristim, tako da sam ja koristila nešto duži. Važno je da se pirinač ne rastopi suviše brzo i da lepo upije sok.

Paelja se pravi u specijalnom tankom i širokom sudu, na otvorenoj vatri. Pošto retko koja kuća poseduje takav sud ja bih vam preporučila da jelo pravite u velikom tučanom tiganju. Evo, kako izgleda taj sud, snimak je napravljen prilikom posete Španiji, ispred jednog restorana na obali Costa del Sol.

Za razliku od džambalaje koja se često meša tokom kuvanja, fora je da paelju što manje mešate, čak je poželjno da se stvori korica od pirinča na dnu suda, to se postiže time što se poslednji minut kuvanja pojača vatra i jelo se ne meša.

gambori

Što se tiče gambora izbor je pao na argentinske ružičaste račiće, vi može da koristite razne druge, pa i škampe.

školjke koje se jedu

Na fotografiji možete da vidite školjke koje sam koristila, u pitanju su littleneck clams, nisam sigurna da postoji naziv na srpskom za njih. To su omanje školjke, vrlo popularne u američkoj kuhinji, pre svega na severoistoku zemlje. Moje omiljeno jelo sa njima je Clam chowder (Američki kuvar, strana 66), čorba u koju pored školjki ide i slanina i krompir. Meni je to jedna od najlepših i najoriginalnijih čorbi, i kada sam došla u Ameriku u početku samo sam nju naručivala, posla sam rešila da je sama spremam i moram da neskromno kažem – domaća je mnogo ukusnija. Umesto ovih školjki, koje su uzgajaju na američkom kontinentu, možete da koristite razne druge, dagnje su dobar izbor.

Školjke ćete očistiti od peska unutra tako što ćete ih potopiti u slanu vodu, oko 1 sat, ili stavite u vodu kukuruzno brašno. Oštećene ili mrtve školjke uklonite, ukoliko se školjka ne otvori tokom kuvanja nemojte je jesti.

Paelja sa morskim plodovima

Paelja


Sastojci:

3 kašike maslinovog ulja

1 veliki luk, iseckan

3 čena belog luka

2 kašičice slatke mlevene paprike

2 kašike iseckanog peršuna

380g pirinča, kratkog zrna

1 – 1 1/4l vode

1 šolja kuvanog paradajza

1 kašičica šafrana, oko desetak končića

So i biber prema ukusu

1/2 kg gambora, očišćenih

12-18 komada školjki (littleneck clams ili neke druge)

1/2 šake graška, svežeg ili zamrznutog

Za serviranje: kriške limuna, iseckan peršun ili vlašac

Priprema:

Pre nego što počnete sa pripremom jela, očistite školjke od peska. Postupak je gore opisan.

U većem tučanom tiganju zagrejte maslinovo ulje, dodajte mu iseckan crni luk, kad postane staklast dodajte mu beli luk, a posle pola minuta slatku mlevenu papriku i iseckani peršun. Odmah u to stavite pirinač, i kuvajte ga oko 1 minut uz stalno mešanje, na kraju dodajte vodu, kuvani paradajz, šafran, so i biber. Kuvajte sve uz retko mešanje, na umerenoj vatri, oko 18 minuta. Pre kraja, oko 8 minuta dodajte gambore i nekih 5 minuta pre kraja stavite očišćene školjke i grašak. Poklopite tiganj aluminijumskom folijom i kuvajte dok se školjke ne otvore. Proverite da li je pirinač kuvan al dente, i da li je dobro začinjen, ukoliko je potrebno dodajte vode. Na kraju pojačajte vatru i kuvajte paelju bez mešanja 1 minut da se stvori fina kora pri dnu. Sklonite jelo sa vatre pospite ga iseckanim peršunom ili vlašcem i stavite limunove kriške sa strane.

Ovo jelo je najbolje da služite uz zelenu salatu a što se tiče vina Šardone ili Roze su dobar izbor.


Continue Reading