Gambori i gric u kreolskom sosu, i letovanje u Severnoj Karolini

Gambori i grits

Trebalo je letos da dođem u Srbiju, ali zbog nekog glupog razloga nije bilo ništa od toga. Sve sam lepo isplanirala, i turu bez dece po Evropi, ali viša sila. Došlo leto i muž pita, pa gde ćemo da letujemo, a ja mu kažem, nigde, pošto ne mogu u Srbiju tj. Evropu, dosadilo mi je američko more. Posle je muž došao sa sledećim planom letovanja, ićićemo na više mesta, kaže, i to daleko na Jug. Setila sam se nekog muzičkog spota Dariusa Rucker-a, to je onaj nekadašnji pevač grupe Hottie & the Blowfish, malo je ostario ali i dalje ima seksi glas, koji promoviše neki grad na obali Karoline i učinilo mi se zanimljiv, bio je baš onako u južnjačko-gotskom stilu. Rekoh, važi, idemo tamo. .

Možda najintresantniji detalj iz Ričmonda.

Prvo smo bili u nekoj predivnoj botaničkoj bašti pored Ričmonda, glavnog grada Virdžinije. Sam grad i nije nešto, ali ručali smo u nekom veoma dobrom meksičkom restoranu, blizu Pipewalk-a. Onda smo krenuli dalje, ka Vilijamsburgu. To je jedan od najstarijih britanskih tj. američkih naseobina.  Rekonstruisan gradić iz 18. veka, niko tu ne živi samo ga turisti obilaze. Kad sam otišla u hotel detaljno sam proučila sve na internetu o tom mestu. Sutradan sam ponovo išla tamo, i desilo se čudo, ponovo mi se na isti način dopalo, a to se retko dešava. Planirala sam da napišem članak na blogu samo o tom mestu, eto toliko mi se svidelo. U blizini su i dva ogromna tematska parka, u jednom, akvaparku, smo uspeli da izgubimo ćerku, ali srećom, na kratko.

Vilijamsburg
Prelazak preko reke James.

Onda smo trajatkom prešli preko reke James i nastavili manjim putem ka krajnjoj destinaciji. Ne volim da putujem autoputevima, tako su jednolični, na sporednim putevima možete bolje da upoznate mesta. Primetila sam da ima puno borovih šuma, obradiva polja su drugačija nego na severu, ima duvana i pamuka, ako sam uspela da dobro identifikujem kulture.

Kako smo stigli na obalu ukapirali smo da je mesto dosta drugačije od onog odakle mi dolazimo. Voda apsolutno dominira. Tako je moćna da se osećate tako majušno i nemoćno okruženi njome. Pritisnuli sa nas tamni oblaci, zatim česte kiše sa grmljavinom, neverovatna vlaga, ovde se peškiri nikad ne osuše preko noći, i more… sve se uliva i preliva, reke i okean, ne zna se gde je njihov kraj a gde početak. Kad prelazimo most pruža se divan pogled na vodu sa minijaturnim zelenim ostrvima, nisam uspela to da zabeležim. Plaže se nalaze na grebenu koji se proteže stotinama kilometara u pravcu sever-jug, ali one su okrenute ka okeanu, ne ka kopnu, na moje zaprepašćenje, voda u zalivu je močvarna. Više se ne sećam nekih stvari iz geografije ali mislim da se tu nalazi ogromni estauar. Na tom mestu je davno stradalo stotine brodova, izgleda neko ukleto mesto. Taj greben zovu Emerald Isle, zato što je tu okean zelene boje. I naslućuje se ta zelena boja, ali zbog jakih talasa voda blizu kopna je pre svega mutna.

Ipak more je toplije nego u Merilendu ili Delaveru, i pesak je finiji, i ima puno školjki. I mogu se primetiti pelikani, osim galebova. Ima i dosta kraba. Najlepše je Medveđe ostrvo (Bear Island), onako potpuno prirodno, nenaseljeno, tu su i manji talasi, ima peščanih dina, a put kroz ostrvo malo podseća na Mediteran. Inače, zrikavci su ovde veoma bučni, uopšte u celoj Americi.

Medveđe ostrvo.

Hrana koja se ovde sprema je južnjačka, a to znači jaka i začinjena. I očekivano ima dosta morskih plodova. Ono što je veoma interesantno, pored puta možete da zapazite male tezge gde se prodaju sveže ulovljeni gambori i skalopi.

Ravioli od jastoga.

Po restoranima smo jeli uglavnom dobru hranu, tipičnu za to podneblje, osim jednom kad smo otišli u neko popularno mesto. Nije uopšte bilo blizu, što bi neki rekli in the middle of nowhere, plašili smo se da ne čekamo dugo, jer ne primaju rezervacije. Uđemo u restoran sa ne baš impozantnim eksterijerom kao i enterijerom, u stvari nema baš nikakve dekoracije, samo stolovi i stolice. Mislim se u sebi, nema veze, važna je klopa, mora da je dobra čim ima ovoliko ljudi, čak i majice prodaju sa logom restorana.

Džambalaja sa plodovima mora.

I dok sedimo i čekamo da nam hrana dođe, posmatramo konobarice koje nose velike poslužavnike na kojima potpuno dominirana samo jedna boja, sve sama pohovana jela. Takav je i nama stigao. Sve je bilo pohovano osim neke tugaljive boranije i kupus salate. Ajde nema veze, može i pržena hrana da bude dobra, ali izgled nešto ne obećava. Znate kad jedete nešto što se pržilo u ulju koje se koristi bezbroj puta, od toga počne da vam se luči neka gorčina u ustima, i ne možete ništa od te hrane da osetite. Čak i pohovana bamija je bila neukusna. Taman što smo načeli hranu tu smo i stali. Pita konobarica, šta je, ne sviđa vam se, ma ne, nego mi tako malo jedemo, hoćete da vam spakujem hranu u kutije da odnesete kući, o ne, imamo minijaturan frižider. Platismo račun i pobegosmo, a na krovu restorana, iz dimnjaka, se vijorio dim od prženog ulja.

Kao što rekoh bilo je i dobrih restorana koji su služili dobru morsku hranu. U jednom sam probala odlično jelo Gambori i gric, veoma popularno jelo američkog Juga, i htedoh da ga rekonstruišem u svojoj kuhinji. I to je to, pogodila sam recept, on uskoro sledi.

Gambori i gric u kreolskom sosu.

Inače, bili smo čak i u jednom grčkom restoranu… e, pa nije Zorba, već Santorini. Kako da vam kažem, grčki restorani u Americi su u najboljom slučaju prosečni, osim nekih baš fensi i skupih. Nije to slučaj samo sa grčkim, već i sa italijanskim restoranima.

I da, jela sam američke palačinke pržene na svinjskoj masti.

A taj muzički spot, sa početka teksta, je bio snimljen u Čarlstonu, koji je inače u Južnoj Karolini, a mi smo bili u Severnoj, i trenutno je jedno od najpopularnijih turističkih destinacija u Americi. Tražili smo ga na mapi i zaključili da je mnogo daleko, nema šanse da ga ovaj put posetimo. Možda neki drugi put.

Gambori i gric u kreolskom sosu

(Shrimp&Grits)


Sastojci za 3-4 osobe:

Za gric:
1 šolja grica (grits) ili palente
2 šolje vode
3/4 šolje mleka
2 kašike putera
1/2 kašičice soli
1 šaka izdrendanog parmezana
1/2kg očišćenih gambora (crevce na leđima uklonjeno)
2 kašike maslinovog ulja
So i biber

Za kajunski začin:
2 1/2 kašičice slatke mlevene paprike
1 kašičica ljute mlevene paprike (Cayenne pepper)
2 kašičice belog luka u prahu
1 kašičica sušenog origana
2 kašičice sušene majčine dušice ili timijana
1/4 kašičice mlevenog crnog bibera
1 kašičica soli
Za sos:
2 kašike putera
3 ljutike, šelot luka, sitno iseckana, može i običan crni luk
2 kašičice kajunskog začina
2-3 čena belog luka, sitno iseckana
1 šolja pileće supe
1/2 šolje slatke pavlake
1 kašika paradajz koncetrata
1 kašika Vorčester sosa
1 kašičica ljutog sosa, kao što je Tabasko, opciono
Malo peršuna ili vlašca za posipanje.

Priprema:
Najpre napravite gric. U manjoj šerpi zagrejte vodu i mleko, i so, do ključanja. Dodajte gric ili palentu, i na tihoj vatri ga mešajte dok ne dobijete gustu smesu. Sklonite sa vatre gric i u njega umešajte puter i parmezan. Rasporedite ga u tanjire za služenje.
U većem i dubljem tiganju ispržite gambore na maslinovom ulju, na srednje jakoj temperaturi. Par minuta je dovoljno da se oni ispeku, kad počnu da se crvene. Ne zaboravite da ih posolite i poberite tokom kuvanja. Sklonite ih iz tiganja.
U istom tiganju napravite sos. Zagrejte 2 kašike putera, dodajte mu običan iseckan luk, ili još bolje ljutiku, i kajunski začin. Pržite sve oko par minuta i zatim dodajte iseckan beli luk. Mirisaće baš na našu zapršku. Sipajte u to pileću supu, slatku pavlaku, paradajz, vorčester sos i tabasko sos. Mešajte sos dok ga kuvate na tihoj vatri dok se malo ne zgusne. Dodajte so i biber prema ukusu.
Kad je sos spreman u njega izručite gotove gambore i zagrejte ih. Sos sa gamborima sipajte preko pripremljenog grica i odmah jelo služite. Pospite ga iseckanim peršunom ili vlašcem.

Summary
recipe image
Recipe Name
Gambori i gric u kreolskom sosu
Published On
Preparation Time
Cook Time
Total Time
Average Rating
51star1star1star1star1star Based on 10 Review(s)

Zavirite i u ove recepte:

9 Comments

  1. bas super putopis.. i meni se sjeverna karolina bas bas svidjela, mi smo doduse bili u unutrasnjosti.. no cula sam da im je obala fantasticna.. steta sto nismo imali vremna da odemo vidjeti..

  2. bas super putopis.. i meni se sjeverna karolina bas bas svidjela, mi smo doduse bili u unutrasnjosti.. no cula sam da im je obala fantasticna.. steta sto nismo imali vremna da odemo vidjeti..

  3. Zaboravila sam da pomenem i čuvenu južnjačku gostoprimljivost. Kao što vidiš obala je fascinantna, čini mi se da je to i najlepše što može da se vidi u Severnoj Karolini.

  4. Odlicna reportaza, prelepe fotografije! Kad si spomenula polja duvana i pamuka postala sam malo nostalgicna, to su prizori mog detinjstva… Pohovana hrana, brrr… A kad ce jambalaya? Mislim da sam je nekoliko puta sugerisala kad si pitala koji bismo recept hteli da vidimo na blogu.
    Znaci i vi ste imali disappearing act… U nedelju iskusili, srecom trajalo je kratko, ali mi je skratilo zivot.

  5. Ha, Makedonija? Imam recept, ali mi se slika nešto ne dopada, kad sledeći put budem pravila džambalaju postavljam je na blog. Za početak napravi kajunsku mešavinu začina, trebaće ti za džamabalaju.
    Ma, svaki put se vratim sa putovanja i uvek se pitam da li je vredno tolikog cimanja. Bilo je tu i drugih incidenata koji su mi skratili život. Taman se sin sredio, ali ćerka je bila katastrofa. Od kako je krenula u školicu malo se pribrala. Više nismo znali šta da radimo sa njom. Ali, nekako ćemo pregurati sve to, još samo malo:)

  6. Sjajno! Do tamo još nisam stigla a želja mi je da posetim obe Karoline. Do tada je super pročitati ovako lep putopis, znam šta me čeka! A ime onog 'razvikanog' restorana usput molim te podeli, da ga zaobiđem. 🙂
    Oduševio me je recept 'kajunski začin' – pravim prvom prilikom! Inače ga toliko volim da bih ga dodavala i gde ide i gde ne ide. Jedva čekam da vidim kako će mi uspeti u domaćoj radinosti! 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *