Kremasta paradajz čorba sa bosiljkom, i šta se jelo u Firenci

Čorba od paradajza sa bosiljkom

Moj skorašnji put u Italiju je samo potvrdio moju ambivaletnost prema globalizmu. Sa jedne strane srećna sam što mi je sve dostupno, počevši od namernica pa sve do recepata, u mojoj kući italijanska hrana je vrlo često na trpezi, a sa druge strane imam osećaj da nisam ni morala da izlazim iz Baltimora da bi uživala u dobroj italijanskoj hrani. Ima ovde dosta italijanskih restorana sa mediokritetskom hranom, a opet ima i neki biser kao što je radnja DiPasquale’s, stara 100 godina, koja izgleda veoma autentično, i u kojoj se pravi odlična pica i hleb, panini, punjene artičoke, i svašta još. Hoću da kažem, danas nema puno novih stvari koje čekaju da budu otkrivene.

Otišla sam na put potpuno nepripremljena, sve sam prepustila mužu, koji se i ovoga puta pokazao kao organizacijski čarobnjak, želela sam da doživim poneko iznenađenje, a i iskreno, do poslednjeg dana nisam bila sigurna da li ćemo putovanje otkazati, sama pomosao na putovanje bez dece mi je bila neverovatno stresna. Btw, deca su preživela.

Posle, kada sam se vratila sa putovanja, bacila sam se na proučavanje regionalnih kuhinja Italije, utvrđivala sam gradivo, ali sam otkrivala i neke nove detalje. I u kuhinji je započela moja ponovna romansa sa italijanskom hranom, čorba sa prve slike je rezultat te moje nove strasti. Ustvari, kad bolje razmislim, kad sam bila u Italija ta čorba mi se sve vreme jela, ali nigde je nisam našla, samo neke veoma guste su služili na moje veliko razočarenje.

U Firenci smo najduže boravili na dosta kratkom putovanju. Odlazili smo u razne kafee i restorane, više su to bila usputna mesta dok smo obilazili brojne znamenitosti, ali odlazak u zatvorenu pijacu, Mercato Centrale, je bio potpuno planski, i posetili smo je dva puta, veoma nam se dopala.

Na donjem nivou zgrade se nalaze štandovi sa hranom, gore su restorani sa raznovrsnom ponudom. Na gornjem nivou zdanje izgleda veoma impresivno što možete da vidite na slikama. Pokušaću da vam približim firentisku kuhinju kroz šetnju kroz ovo čarobno mesto.

Vino i maslinovo ulje, to su i dalje najprepoznatljivije stvari u ovdašnjoj kuhinji. Smatra se da je maslinovo ulje iz Toskane najkvalitetnije, o vinu Kjanti i dezertima će biti više reči u novom postu.

Znala sam da se u Toskani jede neslan hleb, ali nisam znala kako je čudan ukus takvog hleba. Kažu da on duže traje, ali džabe, teško se navići na takav hleb, da vidite moju radost kad sam u Rimu konačno probala normalan hleb.

Pekorino, tvrdi sir od ovčijeg mleka, sličan parmezanu, se upravo ovde pravi.

Ima divne paste da se kupi, raznih boja i oblika, kao i sušenih pečuraka, vrganja, veoma popularnih u ovom delu Italije.

Mašina koja pravi raviole, ne znam šta se radi sa preostalim testom.

Ne možete da zamislite moju radost među salamama i pršutama, u Americi ta hrana je uništena raznim regulativama. Uživala sam jedući ih u sendvičima i antipasto mezetlucima. Posebno sam bila oduševljena braseolom, to je ono što mi zovemo suvo meso, od govedine.

Zečetina je veoma popularna u toskanskoj kuhinji. Imala sam ideju da je pravim, proučavala sam razne recepte, a onda sam ukapirala da ne mogu da imam u rukama odranog zeca, ma koliko pokušavala da budem fearless u kuhinji.

Ovako izložene životinje je nemoguće naći u Americi, ovde se svi nešto zgražavaju na ovakve scene, a jedu piletinu i ostalo mesište. Mene su dosta podsetile na mrtve prirode holandskih majstora.
Zukini tikvice sa cvetovima me uvek ostave bez daha.
U Firenci se oseća nedostatak obale, iako ribe ima, ovde su domaća svinja kao i ona divlja glavni izvori mesa, mada se jede i goveče, kao i ostala divljač. Meni se jela sa mesom divlje svinje nisu nešto dopala.

Na slici možete da vidite najčuvenije meso iz Firence, firentinski stejk, Bistecca alla Fiorentina, skroz desno. Dobija se od krupnog govečeta Chianina, obično je prevelik za jednu osobu, pa se deli.

Najbizarnije jelo koje smo jeli bilo je škembe, goveđi želudac, u paradajz sosu. Probali smo komad, i momentalno odustali od ovog jela.

Možda najbolje jelo u Firenci, kaneloni punjeni rikotom i spanaćem. Spanać je još jedna tipična namernica u firentiskoj kuhinji. Sličnu kombinaciju rikote i spanaća možete da nađete i ovom receptu na mom blogu, ali u pitanju su njoki.

Pappa al pomodoro, imam ovu čorbu čak u dve verzije na blogu,  i moram da kažem da se obe bolje od one što sam jela u Firenci. Toliko ima hleba i tako je gusta da smo uz nju dobili viljuške umesto kašika. Postoji još jedna popularna gusta čorba sa hlebom, Ribollita, nju sam jela u Sijeni, i upravo se spremam da je napravim.

Još par fotografija izvan pijace.

 

Ovako izgleda doručak. Pecivo koje podseća na kroasan, zovu ga Cornetto i kafa, espreso ili kapućino. Moram da kažem da je kafa u Italija izuzetna, gde god da smo je pili bila je vrhunska.

Pored kafe, sladoled je takođe izuzetan. Ovde se prodaje đelato, Gelato, sladoled sa manje mlečne masti i gušći od običnog. Ovaj na slici je pojedan uz zalazak sunca na reci Arno.

Kao što sam već pomenula ovdašnje stanovništvo voli iznutrice, tako je i pašteta jedno od čestih antipasto jela.

Ovu picu smo naručili u nekom popularnom mestu, odneli smo je na trg i tamo jeli. I bilo nam baš lepo kao i golubovima oko nas. Neskromno moram da kažem da moja pica uopšte ne zaostaje za italijanskim.

Popularna pasta u Firenci, Pici. Podseća dosta na špagete samo što je deblja, bukvalno se rukama oblikuje.

Predjelo sa plavim patlidžanom, mocarelom, paradajzom i bosiljkom. Već sam ga ranije pravila, recept možete da pronađete ovde.

Ovo je bio samo deo gastronomskog putopisa iz Toskane, nastavak sledi…

Kremasta paradajz čorba sa bosiljkom

Ako postoji idealno jelo za ovo doba godine onda je to ova čorba. Ranije smo je kupovali spremljenu, a onda sam jednog dana rešila da je sama napravim. Ima raznih recepata za ovu čorbu, neko koristi sok od paradajza, neko celi oguljeni paradajz, verovatno može i onaj domaći sok, ali meni je najlakše da koristim onaj celi, u soku, iz konzerve. Kožica na paradajzu nije ok, semenke su prihvatljive. Umesto slatke pavlake možete da koristite mešavinu sa mlekom. U onu kupovnu čorbu stvaljali su i brašno da bude gušća, ali za tim stvarno nema potrebe.


Sastojci:
1 kašika maslinovog ulja
30g putera
1 srednji luk, sitno iseckan
4 manje konzerve celog paradjza (1.2kg)
So i biber
1/2-1l pileće ili supe od povrća, zavisi koliko gustu čorbu volite
200ml slatke pavlake
20 listova svežeg bosiljka
Za služenje: parmezan i sveži bosiljak

Priprema:

Zagrejte maslinovo ulje i puter u loncu. Dodajte iseckan luk i dinstajte ga nekoliko minuta na srednje jakoj vatri. Sipajte paradajz iz konzerve, nema potrebe da ga gnječite, kasnije ćete čorbu blendati, i supu. Dodajte so i biber prema ukusu. Poklopite čorbu i kuvajte je dok ne počne da vri, a onda još 30 minuta na tihoj vatri.
Sklonite čorbu sa vatre, dodajte joj slatku pavlaku i sveži bosiljak i onda sve to izblendajte štapnim blenderom dok ne dobijte ujednačenu smesu.
Služite čorbu dok je veoma topla uz parmezan i svež bosiljak.

Continue Reading

Bosiljak (Recepti za kolačiće i piće sa bosiljkom)

 

Negde sam pročitala da bosiljak zovu kraljem leta, i kad bolje razmislim ima smisla. Koje sam začinsko bilje najviše koristila ovog leta? Pa, upravo bosiljak.

Izuzetna biljka, intezivnog mirisa i ukusa. Ove godine sam ga prvi put sadila izvan saksije, pored paradajza, da mu da dodatnu aromu, i to se pokazalo kao vrlo dobra odluka – paradajz je ukusniji, a bosiljak bujniji. To je upravo bio savet vrtlarima.

Vrlo sam se iznenadila kad sam saznala da je bosiljak poreklom iz Azije, nekako sam mislila da je iz Evrope, valjda zbog italijanske i grčke kuhinje. Ima jedna vrsta iz Azije, tajlandski bosiljak (Thai basil), pa me je to dodatno zbunilo. Kad smo kod vrsta bosiljka zaista ih ima puno: slatki bosiljak (Sweet basil), koji se najčešće koristi, zatim ljubičasti bosiljak (na gornjoj slici), grčki bosiljak sa sitnijim listovima… ima i onih egzotičnih kao bosiljak sa aromom cimeta, limete ili limuna.

Ko ga koristi zna da listovi brzo potamne, pogotovo kad se iseckaju, a ni u frižideru ne traje baš dugo, tako da je najbolje da ga svežeg koristite, iz bašte ili saksije na terasi. Trenutno pišem post o čuvanju začinskog bilja na duži period, i između ostalog o tome kako zamrznuti bosiljak, pa svratite uskoro da se informišete o tome. Članak o tome pogledajte ovde.

U kuvanju bosiljak se najbolje slaže sa paradajzom, bilo da je u pitanju sos, čorba ili pica. Takođe, dobro ide uz piletinu, ribu, jastog i školjke. Kad smo kod povrća bosiljak se sjajno slaže i sa kukuruzom, plavim patlidžanom, tikvicama, krompirom i belim pasuljem. I čula sam da je dobar u kombinaciji sa malinom, ali to nikad nisam probala.

Druge začinske biljke sa kojima je bosiljak u hramoniji su: lišće korijandera, peršun, beli luk, ruzmarin, timijan, vlašac, kapar, origano i nana. I da dodamo još i limun.

Ovo je moja omiljena kombinacija: sendvič sa mocarelom, paradjzom i bosiljkom. Takođe, veoma volim da koristim Pesto od bosiljka.

 

Za ovu priliku htela sam da napravim sa bosiljkom nešto drugačije, slatke stvari, za promenu. Obe ideje su veoma dobro uspele tako da se moje druženje sa bosiljkom nastavlja u dva pravca, slatkom i slanom.

Kolačići sa bosiljkom i koricom limete i limuna

Ovo sam našla u nekoj maloj knjižici sa receptima koju dobijete kad obnovite pretplatu na časopis, i mnogo mi se svidela ideja, a i rezultat je bio jako dobar. Nisam neki ljubitelj keksiće ali ovi su puni arome, a uz to super jednostavni za pravljenje.


Sastojci:

140g brašna
60g šećera u prahu, i još pride za oblikovanje kolačića i završnu dekoraciju
113g putera, hladnog, iseckanog na manje kocke
2 kašike svežeg bosiljka, sitno iseckanog
1 kašika korice limete, sitno iseckane
1/2 kašike korice limuna, sitno iseckane
1 kašika limunovog soka
Prstohvat krupne soli

Priprema:

Zagrejte rernu na 190C (375F). U multipraktiku stavite brašno, predhodno prosejano, šećer u prahu, bosiljak, iseckanu koricu limete i limuna, i limunov sok. Miksujte smesu par sekundi dok ne dobijete grudvice testa.

Od testa pravite loptice, količina testa koja stane u jednu kašiku neka bude mera. Poređajte loptice na pleh koji ste predhodno obložili masnim papirom. Zatim nekom šoljom, ili bilo čime što ima ravno dno, izgnječite loptice dok ne dobijete krug veličine 2-2.5 cm. Da se testo ne bi lepilo za posudu pospite ga malo šećerom u prahu. Stavite testo da se peče u rerni oko 20 minuta, dok krajevi ne počnu da tamne.

Kad su gotovi stavite ih na rešetku da se ohlade. Služite ih posute šećerom u prahu.


 

Piće od šampanjca, sa svežim voćem  i bosiljkom

 

Probala sam više puta u restoranu sangriju sa belim vinom i bosiljkom, i nikad mi se nije posebno svidela. Jedva da je bilo ukusa bosiljka. Onda sam rešila da napravim nešto slično kod kuće i rezultat je bio mnogo bolji. Možete čak da probate običnu limunadu sa bosiljkom, vrlo je ukusna.


Sastojci:

1 veća breskva, koža skinuta, iseckana na male kocke
1 mango, koža skinuta, iseckan na manje kocke
1 manji grejpfrut, iseckan na manje kocke
Šaka svežeg bosiljka, ostavite bar manjih listova za dekoraciju
1 flaša šampanjca, slađeg
1 šolja soka od pomorandže
1/4 šolje likere od pomorandže, Grand Marnier
Par kašika belog ruma, opciono
Kocke leda

Priprema:

U veći bokal stavite bosiljak i istucite ga sa krajem varjače. Zatim dodajte iseckano voće. Sipajte sok od pomorandže, liker i rum, ukoliko želite. Sve promešajte i dodajte kockice leda. Odmah služite piće.


O ostalim začinskim biljkama saznajte više u članku – Začinsko bilje za početnike.

Continue Reading

Pesto od bosiljka (Pesto Genovese)

Pesto

Kad sam prvi put pravila pesto od bosiljka, a bilo je to pre mnogo godina, desilo se da sam ga iz sebe izbacila pravo u klozetsku šolju. Naravno da je za sve bio kriv glupi recept, tražio je toliko belog luka da od njega nisam mogla da dišem, mada ga veoma volim. Mrzim knjige sa lošim i neproverenim receptima, ukradu ti vreme, novac, i onda si tako nesrećan zbog kuhinjskog debakla. Posle mi je dugo, dugo trebalo da se upustim u pravljenje pesta. Eto kakve sve posledice mogu da izazovu loši recepti.

Pesto

Kasnije sam ukapirala da se pesto može praviti i od rukole, čak i od peršuna, a umesto skupih pinjola mogu da se stave orasi, bademi, pikani, semenke od suncokreta ili bundeve. Takođe, umesto parmezana može da se koristi pekorino. Dakle, sa pestom možete da budete veoma kreativni, ali morate da zapamtite da namernice koje koristite moraju da budu veoma kvalitetne i sveže.

Zašto uopšte da pravite pesto? Pošto napravite pesto, nekih par puta, ubrzo ćete shvatiti da je to jedna sjajna namirnica sa kojom možete da napravite ručak očas posla, zdrav je i pored paste možete da ga kombinujete sa  raznim stvarima, recimo krompirom, da ga dodajete čorbama, pa i mesu.

Ove godine bosiljak dominira mojom bašticom. Tako je mirisan i bujan, puna sam ideja šta da pravim sa njim… jedna sangrija sa belim vinom i bosiljkom uskoro će se pojaviti na ovom blogu, kao i priča o ovom začinskom bilju (evo je). Imam i jedan ljubičast, ali tek jednu saksiju, što nije dovoljno da se napravi ljubičasti pesto, a stvarno bi bio cool.


Sastojci za količinu koja je dovoljna za dva ručka četvoročlane porodice:

100g svežeg bosiljka

80g parmezana (Parmiđano Riđano je najbolji izbor), sveže izrendanog

50g pečenih pinjola

2 mala čena belog luka, sitno iseckana

1/2 kašičice soli

1/4 kašičice sveže samlevenog bibera

1 kašika limunovog soka (originalno u pesto ne ide limunovo sok, ali ja ga volim, i mislim da pravi razliku, pored činjenica da ja trpam limunov sok u sve što je zeleno)

2/3 šolje ekstra devičanskog maslinovog ulja

Priprema:

Operite bosiljak, a zatim ga spinerom iliti sušilicom, ili papirnatim ubrusom osušite… voda nije dobrodošla u pestu.

Ispecite pinjole na tiganju ili u rerni. Izrendajte sir. Iseckajte sitno beli luk. Limunov sok i maslinovo ulje pomešajte.

U multipraktiku stavite bosiljak, belik luk, pinjole, sir, so i biber. Napravite par obrtaja multipranktikom, a onda kroz njegov gornji, uski deo, postepeno dodavajte maslinovo ulje i limunov sok. Ja ne volim da pesto bude previše gladak pa ga stoga kratko miksujem. Probajte pesto i dodajte još začina ukoliko mislite da je to neophodno.

Zapamtite, ovo isto možete da radite i na tradicionalan način, ukoliko nemate multipraktik, koristeći avan. Meni je to puno posla, ali ako imate viška vremena, što da ne.

Čuvajte pesto u staklenoj teglici u frižideru, oko nedelju dana.


 

 

Continue Reading

Paketići od plavog patlidžana sa paradajzom, mocarelom i bosiljkom, i prelivom od belog luka

jelo od plavog patlidžana

Ovo je ponovo potpuno neplanirani post, ali na zahtev nekih ljudi sa So i biber Facebook grupe našao se ovde. Nisam bila baš zadovoljna kako su fotke ispale, mada je ideja sjajna i jelo je veoma ukusno.

Šta reći o jednoj od najprivlačnijih letnjih kombinacija kada je hrana u pitanju – plavi patlidžan, paradajz, mocarela i bosiljak?

Ideja je preuzeta iz jednog italijanskog kuvara, ali ja sam recept malo doradila. Ne mogu da zamislim da ovako nešto prođe bez belog luka.

 


 

Sastojci:

2 velika patlidžana, kad ih kupujete gledajte da budu izduženi a ne previše obli
2 omanja paradajza, od kojih vam treba 8 lepih režnjeva
8 režnjeva mocarele
Pola šake listova od bosiljka
So i biber

2 kašike prepečenih pinjola

Za preliv:

4 kašike maslinovog ulja
Sok od pola limuna
1 čen belog luka, veoma sitno iseckanog
So i biber

Priprema:

Stavite dosta vode da se greje. Posolite je dobro.

Nožem, slajserom ili mandolinom isecite plavi patlidžan na vrlo tanke uzdužne kriške. Trebalo bi da imate 16 lepih komada. Stavite ih u kipuću vodu da se kuvaju 2 minuta. Zatim ih izvadite iz vode, potopite u hladnoj vodi, ocedite i stavite na papirnati ubrus da se dobro osuše.

Za to vreme iseckajte preostale sastojke.

Zatim pravite paketiće tako što ćete ukrstiti dva režnja plavog patlidžana, i na mestu ukrštavanja ređati najpre režanj paradajza, pa mocarele, i na kraju veliki list bosiljka. Svaki sloj posolite i pobiberite. Onda preklopite krajeve patlidžana i dobijate paketić. Nemojte da se nervirate ako oblik nije savršen, obično problem nastaje ako su režnjevi debeli, ili je patlidžan suviše obao, jer kada ga prevrnete posle pečenja izgledaće sasvim ok.

Kad ste napravili svih 8 paketića stavite ih u frižider da se malo ohlade, oko 20 minuta.

Stavite rernu na broil ili grill opciju, ili zagrejte na 220C (430F).

Paketiće poređajte u pleh na koji ste stavili papir za pečenje i pecite ih u rerni 8- 10 minuta.

Napravite preliv tako što ćete u maloj činijici staviti najpre maslinovo ulje, pa limunov sok, iseckan beli luk, so i biber. Žicom za mućenje dobro sve promešajte.

Kada su paketići pečeni servirajte ih tople tako što ćete ih preliti prelivom od belog luka, i posuti preostalim bosiljkom i prepečenim pinjolima.

Bon Appetit!


Ne mogu da odolim a da ne postavim sliku mog paradajza iz bašte. Mnogo je lepo rodio. Izgleda da mu prija kišno, varljivo, leto.

 

Continue Reading