Kremasta paradajz čorba sa bosiljkom, i šta se jelo u Firenci

Čorba od paradajza sa bosiljkom

Moj skorašnji put u Italiju je samo potvrdio moju ambivaletnost prema globalizmu. Sa jedne strane srećna sam što mi je sve dostupno, počevši od namernica pa sve do recepata, u mojoj kući italijanska hrana je vrlo često na trpezi, a sa druge strane imam osećaj da nisam ni morala da izlazim iz Baltimora da bi uživala u dobroj italijanskoj hrani. Ima ovde dosta italijanskih restorana sa mediokritetskom hranom, a opet ima i neki biser kao što je radnja DiPasquale’s, stara 100 godina, koja izgleda veoma autentično, i u kojoj se pravi odlična pica i hleb, panini, punjene artičoke, i svašta još. Hoću da kažem, danas nema puno novih stvari koje čekaju da budu otkrivene.

Otišla sam na put potpuno nepripremljena, sve sam prepustila mužu, koji se i ovoga puta pokazao kao organizacijski čarobnjak, želela sam da doživim poneko iznenađenje, a i iskreno, do poslednjeg dana nisam bila sigurna da li ćemo putovanje otkazati, sama pomosao na putovanje bez dece mi je bila neverovatno stresna. Btw, deca su preživela.

Posle, kada sam se vratila sa putovanja, bacila sam se na proučavanje regionalnih kuhinja Italije, utvrđivala sam gradivo, ali sam otkrivala i neke nove detalje. I u kuhinji je započela moja ponovna romansa sa italijanskom hranom, čorba sa prve slike je rezultat te moje nove strasti. Ustvari, kad bolje razmislim, kad sam bila u Italija ta čorba mi se sve vreme jela, ali nigde je nisam našla, samo neke veoma guste su služili na moje veliko razočarenje.

U Firenci smo najduže boravili na dosta kratkom putovanju. Odlazili smo u razne kafee i restorane, više su to bila usputna mesta dok smo obilazili brojne znamenitosti, ali odlazak u zatvorenu pijacu, Mercato Centrale, je bio potpuno planski, i posetili smo je dva puta, veoma nam se dopala.

Na donjem nivou zgrade se nalaze štandovi sa hranom, gore su restorani sa raznovrsnom ponudom. Na gornjem nivou zdanje izgleda veoma impresivno što možete da vidite na slikama. Pokušaću da vam približim firentisku kuhinju kroz šetnju kroz ovo čarobno mesto.

Vino i maslinovo ulje, to su i dalje najprepoznatljivije stvari u ovdašnjoj kuhinji. Smatra se da je maslinovo ulje iz Toskane najkvalitetnije, o vinu Kjanti i dezertima će biti više reči u novom postu.

Znala sam da se u Toskani jede neslan hleb, ali nisam znala kako je čudan ukus takvog hleba. Kažu da on duže traje, ali džabe, teško se navići na takav hleb, da vidite moju radost kad sam u Rimu konačno probala normalan hleb.

Pekorino, tvrdi sir od ovčijeg mleka, sličan parmezanu, se upravo ovde pravi.

Ima divne paste da se kupi, raznih boja i oblika, kao i sušenih pečuraka, vrganja, veoma popularnih u ovom delu Italije.

Mašina koja pravi raviole, ne znam šta se radi sa preostalim testom.

Ne možete da zamislite moju radost među salamama i pršutama, u Americi ta hrana je uništena raznim regulativama. Uživala sam jedući ih u sendvičima i antipasto mezetlucima. Posebno sam bila oduševljena braseolom, to je ono što mi zovemo suvo meso, od govedine.

Zečetina je veoma popularna u toskanskoj kuhinji. Imala sam ideju da je pravim, proučavala sam razne recepte, a onda sam ukapirala da ne mogu da imam u rukama odranog zeca, ma koliko pokušavala da budem fearless u kuhinji.

Ovako izložene životinje je nemoguće naći u Americi, ovde se svi nešto zgražavaju na ovakve scene, a jedu piletinu i ostalo mesište. Mene su dosta podsetile na mrtve prirode holandskih majstora.
Zukini tikvice sa cvetovima me uvek ostave bez daha.
U Firenci se oseća nedostatak obale, iako ribe ima, ovde su domaća svinja kao i ona divlja glavni izvori mesa, mada se jede i goveče, kao i ostala divljač. Meni se jela sa mesom divlje svinje nisu nešto dopala.

Na slici možete da vidite najčuvenije meso iz Firence, firentinski stejk, Bistecca alla Fiorentina, skroz desno. Dobija se od krupnog govečeta Chianina, obično je prevelik za jednu osobu, pa se deli.

Najbizarnije jelo koje smo jeli bilo je škembe, goveđi želudac, u paradajz sosu. Probali smo komad, i momentalno odustali od ovog jela.

Možda najbolje jelo u Firenci, kaneloni punjeni rikotom i spanaćem. Spanać je još jedna tipična namernica u firentiskoj kuhinji. Sličnu kombinaciju rikote i spanaća možete da nađete i ovom receptu na mom blogu, ali u pitanju su njoki.

Pappa al pomodoro, imam ovu čorbu čak u dve verzije na blogu,  i moram da kažem da se obe bolje od one što sam jela u Firenci. Toliko ima hleba i tako je gusta da smo uz nju dobili viljuške umesto kašika. Postoji još jedna popularna gusta čorba sa hlebom, Ribollita, nju sam jela u Sijeni, i upravo se spremam da je napravim.

Još par fotografija izvan pijace.

 

Ovako izgleda doručak. Pecivo koje podseća na kroasan, zovu ga Cornetto i kafa, espreso ili kapućino. Moram da kažem da je kafa u Italija izuzetna, gde god da smo je pili bila je vrhunska.

Pored kafe, sladoled je takođe izuzetan. Ovde se prodaje đelato, Gelato, sladoled sa manje mlečne masti i gušći od običnog. Ovaj na slici je pojedan uz zalazak sunca na reci Arno.

Kao što sam već pomenula ovdašnje stanovništvo voli iznutrice, tako je i pašteta jedno od čestih antipasto jela.

Ovu picu smo naručili u nekom popularnom mestu, odneli smo je na trg i tamo jeli. I bilo nam baš lepo kao i golubovima oko nas. Neskromno moram da kažem da moja pica uopšte ne zaostaje za italijanskim.

Popularna pasta u Firenci, Pici. Podseća dosta na špagete samo što je deblja, bukvalno se rukama oblikuje.

Predjelo sa plavim patlidžanom, mocarelom, paradajzom i bosiljkom. Već sam ga ranije pravila, recept možete da pronađete ovde.

Ovo je bio samo deo gastronomskog putopisa iz Toskane, nastavak sledi…

Kremasta paradajz čorba sa bosiljkom

Ako postoji idealno jelo za ovo doba godine onda je to ova čorba. Ranije smo je kupovali spremljenu, a onda sam jednog dana rešila da je sama napravim. Ima raznih recepata za ovu čorbu, neko koristi sok od paradajza, neko celi oguljeni paradajz, verovatno može i onaj domaći sok, ali meni je najlakše da koristim onaj celi, u soku, iz konzerve. Kožica na paradajzu nije ok, semenke su prihvatljive. Umesto slatke pavlake možete da koristite mešavinu sa mlekom. U onu kupovnu čorbu stvaljali su i brašno da bude gušća, ali za tim stvarno nema potrebe.


Sastojci:
1 kašika maslinovog ulja
30g putera
1 srednji luk, sitno iseckan
4 manje konzerve celog paradjza (1.2kg)
So i biber
1/2-1l pileće ili supe od povrća, zavisi koliko gustu čorbu volite
200ml slatke pavlake
20 listova svežeg bosiljka
Za služenje: parmezan i sveži bosiljak

Priprema:

Zagrejte maslinovo ulje i puter u loncu. Dodajte iseckan luk i dinstajte ga nekoliko minuta na srednje jakoj vatri. Sipajte paradajz iz konzerve, nema potrebe da ga gnječite, kasnije ćete čorbu blendati, i supu. Dodajte so i biber prema ukusu. Poklopite čorbu i kuvajte je dok ne počne da vri, a onda još 30 minuta na tihoj vatri.
Sklonite čorbu sa vatre, dodajte joj slatku pavlaku i sveži bosiljak i onda sve to izblendajte štapnim blenderom dok ne dobijte ujednačenu smesu.
Služite čorbu dok je veoma topla uz parmezan i svež bosiljak.

Continue Reading

Teletina Pikata (Veal Piccata)

Jelo od teletine

Ivana, do you think your are still fluent in Serbian, pita me prijatelj, Englez koji dugo godina živi u Americi, dok vodimo konverzaciju o jezicima, što je inače česta tema među nama imigrantima, to je ovde neka vrsta opsesije – kako sačuvati jezik odakle smo došli, kako decu naučiti istim. I moram da kažem da to upšte nije lako. Uložen je ogroman napor i vreme, a rezultati više nego skromni. Nameravam da o toj osetljivoj temi posvetim ceo jedan post, mislim da je važno da se zna koliki je to izazov.

Nego šta je, moj srpski je i dalje odličan, samouvereno odgovaram mom prijatelju sa početka teksta, ali moram da priznam da nekad imam malu sumnju, možda me malecki detalji odaju, možda moji žargoni zvuče prevaziđeno i smešno, zbunim se kad pronađem neke nove, paraju mi uši. Nemoguće, mislim se u sebi, stalno sam u kontaktu sa našim ljudima, čitam naše vesti, pišem blog na srpskom jeziku, znači stalno ga koristim, drugačije je to nekada bilo, sada je mnogo lakše održavati jezik.

Jednom smo tako upoznali Amerikanca srpskog porekla, koji je rođen ovde ali dosta dobro priča srpski. Međutim ima nešto čudno u njegovom pričanju, nešto off što bi Amerikanci rekli, jeste da ima akcenat, ali gramatika mu je sasvim korektna. I onda ukapiramo, njegov srpski jezik je zamrznut u 60-im, 70-im godinama prošlog veka, to je onaj srpski jezik iz domaćih filmova iz tog prioda, verovatno su tih godina njegovi roditelji emigrirali iz Srbije. O, ne, možda će i moj srpski tako zvučati za koju godinu.

Ima jedna anegdota od jutros koja me je inspirisala za ovaj uvod. Sedimo u kafeu rano jutros, deca i ja, ispijam kafu i vodim razgovor sa njima dok čekamo da im se otvori škola. Pričamo šta ćemo da radimo kad dođemo u Srbiju. Pošto smo vrlo glasna i pričljiva porodica teško je da ostanemo neprimećeni. Dok napuštamo kafe prilazi mi jedna mlada žena i ushićeno mi kaže, to je tako divno što pokušavate da svoju decu naučite francuski. Nije francuski, već srpski, dodajem ja, i jedva se suzdržavam da ne puknem od smeha.

 

Teletina Pikata

 

Jedan od klasika italijanske kuhinje. Mislim da je to najčešći način na koji pravim teletinu. Možete da koristite piletinu umesto teletine. Volim mirise koji ispune kuhinju svaki put kad pravim ovo jelo.

Moram da dodama da ovde teletina nije tako mlada i mekana kao kod nas, a opet je mnogo skuplja od govedine. To je više kao naša junetina.

 


Sastojci za 4 osobe:

4  teleće šnicle, kotleti, dobro istučeni kuhinjskim čekićem
So i crni biber
6 kašike brašna
2 kašike maslinovog ili običnog ulja
4 kašike putera
1 ljutika ili manja glavica crnog luka, sitno iseckana
200ml suvog belog vina
150ml goveđe supe ili vode
2 kašike kapra
Sok od pola limuna
Pola šake iseckanog svežeg peršuna

 

Priprema: 

 

Najpre istucite kuhinjskim čekićem meso, papirnatom salvetom ga prosušite, zatim posolite i pobiberite. Zatim ih uvaljajte u brašno u koje ste umešali  ½ kašičice soli. Otresite višak brašna na šniclama.

U tiganju dobro zagrejte ulje na jakoj vatri, zatim pržite teleće šnicle, oko 1-2 minuta sa jedne strane, i isto toliko sa druge, dok ne porumene, zatim ih izvadite iz tiganja. 

Potom smanjite vatru, zagrejte 2 kašike putera u tiganju, propržite luk i dodajte belo vino i supu. Varjačom sastružite sve ono što se zalepilo za tiganj, kuvajte sve uz mešanje, dok se sos ne zgusne. U međuvremenu dodajte limunov sok, kapar i crni biber, i soli ukoliko je to potrebno. Na kraju umešajte preostali puter. Stavite u tiganj šnicle da se zagreju i zatim ih odmah služite. Prelijte ih sosem i pospite peršunom. 

Služite šnicle uz pire krompir, palentu ili pastu.


Continue Reading

Inspirativni prolećni meni – Chicken Marsala i Zabaglione

Zabajone

Ovako ja zamišljam idealni prolećni meni – malo piletine sa pečurkama u Marsala sosu posute francuskim peršunom i krem sa jagodama i nanom ukusa čokolade. Nisam izmislila, zaista postoji vrsta nane koja miriše na mentol i čokoladu, i stalno pokušavam da smislim u šta bih mogla još da je stavim.

Namerno sam stavila ove dve stvari zajedno jer obe imaju jedan zajednički sastojak koji im daje “ono nešto”, a to je slatko vino Marsala. Ah, kakav divan miris to vino širi kuhunjom. I jedna piletina, tako obična i bezukusna, definitivno nisam njen ljubitelj, sa njim doživljava potpuni preobražaj.

Više o ovom piću možete saznati u mom Kulinarskom rečniku, a ukoliko imate problem da ga nabavite ovako odokativno mislim da Porto, Šeri ili Madeira mogu da budu dobra zamena. Kažem odokativno jer nikada za ova jela nisam koristila ništa drugo osim Marsala vina.

Još samo da kažem da su obe stvari na meniju klasici italijanske kuhinje i gotovo je nemoguće da ih ne nađete u tradicionalnom italijanskom restoranu.

Piletina u Marsala sosu (Chicken Marsala)

Možete da koristite i teletinu umesto piletine.


Sastojci za 4 osobe:

4 komada pilećih prsa
So i biber
80g brašna
3 kašike maslinovog ulja za prženje
100g pančete, iseckane (može i pršute)
250g svežih pečuraka, belih ili braon (krimini) šampinjona, iseckanih uzdužno
80ml Marsala vina
1 kašika putera
Pola šake iseckanog običnog ili francuskog peršuna

Priprema:

Izvadite piletinu i dobro je obrišite papirnatim ubrusom. Zatim je istucite kuhinjskim čekićem, najbolje da meso stavite u plastičnu kesu i da ga tučete tupim delom bez bodlja.

Zatim utrljajte so i crni biber u piletinu. Brašno stavite na plitak tanjir i u njega uvaljajte meso.

Zagrejte ulje najbolje u tučanom tiganju na jakoj vatri, i stavljajte meso da se prži (pre nego što ga stavite u ulje istrsite višak brašna sa njega). Obično stanu po dva komada piletine u tiganj. Pržite piletinu oko 5 minuta sa obe strane dok se ne stvori lepa braon korica po mesu. Kad je meso isprženo izvadite ga i stavite na tanjir i pokrijte aluminijumskom folijom.

Zatim napravite sos na sledeći način. U tiganj u kome se pržilo meso stavite iseckanu pančetu ili pršutu. Smanjite temperaturu na srednje jaku. Posle par minuta dodajte pečurke i dinstajte ih oko 7 minuta uz mešanje. Dodajte crnog bibera i soli ukoliko je neophodno. Zatim sipajte Marsala vino. Kuvajte još oko par minuta. Ukoliko se izgubi suviše tečnosti tokom kuvanja dodajte malo vode, mada ne bi trebalo, jer pečurke ispuštaju dosta tečnosti tokom obrade. Na kraju dodajte puter. Smanjite vatru i stavite meso natrag u tiganj, i neka se tu malo krčka, 2-3 minuta. Služite piletinu odmah. Pospite je iseckanim peršunom.


Zabajone sa jagodama i nanom sa ukusom čokolade



Sastojci za dve osobe:
6 krupnih žumanaca (računajte 3 po osobi)
6 kašika šećera
6 kašika Marsala vina
Par komada svežih iseckanih jagoda
Par listova sveže nane sa ukusom čokolade (posebna vrsta nane)
Priprema:
Pripremite zabajone u posudi sa duplim dnom, a ukoliko je nemate, stavite u šerpu, koju ste napunili vodom, dva-tri prsta, stakleni vatrostalni sud u kome ćete žicom mešati žumanca sa šećerom i vinom. Vodu zagrejte na umerenoj vatri i ona ne sme da dodiruje stakleni sud. Mešajte sastojke dok ne dobijete gusti krem, oko 6-8 minuta. Vatra ne sme da bude previše jaka. Kada je krem zgotovljen ostavite ga da se ohladi. 
Zabajone se tradicionalno služi u čašama sa visokom stopom, za vino ili koktel, zajedno sa jagodama, a u to možete da dodate i par listića nane sa ukusom čokolade da doživljaj bude poseban.

Continue Reading

Dadina pasta sa plodovima mora (Pasta con le Cozze)

Mušlje sa pastom

Pošto moj blog oskudeva u kulinarskim putopisima, čitaj imam malu decu sa kojima mi putovanje obično dođe kao noćna mora, zamolila sam prijatelje da mi pripomognu da popunim sekciju Hrana i putovanje na mom blogu.

Pogled na Napulj sa Vezuva

 

Sa mojom drugaricom Dadom već neko vreme se dogovaram oko ovog posta, zbog čudnog sticaja okolnosti, izgleda da nam je isti virus pojeo fotografije i tekst recepta koje mi je ona poslala, malo kasnimo, mada smo zvanično i dalje u letu. Mislim, nije toliko bitno, no ipak plodovi mora nekako idu uz leto, ne uz jesen.

Inače,  Dada, naša prijateljica Mira i ja drugarice smo još iz gimnazije, i ne prođe nijedan bitan svetski događaj bilo sportski (uglavnom tenis), bilo politički ili muzički, itd, a da to ne prokomentarišemo. Dada živi u Napulju, Mira u Parizu, ja u Americi, pa svako daje svoje viđenje situacije, obično u duhu zemlje u kojoj živi. Imamo još jednog pridruženog člana sa Floride, ali sa tim školskim umemo često da se malo zakačimo, uglavnom oko glupih stvari, što nam unosi dodatnu dinamiku u odnos.

Ja se sa njima već jako dugo nisam videla, a volela bih…  ma tu bi pala komunikacija koja bi trajala u kontinuitetu par dana, ali mi i ovako uspevamo da održimo naše prijateljstvo. Ideja nam je da u budućnosti naše potomke šaljemo jedna kod druge nebili deca naučila strane jezike.

Napulj

Dada je svetski putnik, bukvalno, koja je našla čoveka svog života u Napulja i tu se “usidrila”. Njen izbor je pao na tipično jelo tog podneblja, jednostavnog ali raskošnog ukusa. Takođe, tu ćete naći još štošta zanimljivog a odnosi se na južnoitalijansku kuhinju. Plus njene fotografije Napulja i okoline za kompletan doživljaj.

Uživancija

Pasta con le Cozze by Dada


Sastojci:

1kg mušlji ili dagnji (cozze na italijanskom, mussels na engleskom)

Maslinovo ulje

2-3 češnja belog luka
Puna šaka paradajza, iseckanog  (mi ovde uzimamo taj jedan koji raste ispod Vezuva, jer je najbolji, a ti možeš  neki cherry koji nije sladak)
1 pakovanje paste, najbolje lingvini, malo deblje špagete
Malo svežeg peršuna

So i biber

Priprema:

Najpre dobro opereš mušlje, sa njih sastružeš ako ima nešto, i iščupaš onaj čuperak što viri iz mušlje (to se na slikama dobro vidi), on se skida jednim potezom, povuče se energično ka vrhu mušlje, gde se sam pokida, tj. izvuče ceo napolje! (ahaha kako pišem, vidi se da nisam nikakva kuvarica!) Iste špagete se prave i sa vongolama, na primer umesto ovih crnih ti staviš male školjke i u tom slučaju samo treba dosta da se peru, i to tako što se vongole trljaju jedne o druge, da bi se sav pesak skinuo… Bitna stavka – voda kojom se pere mora da bude HLADNA, jer će u protivnom u toploj vodi školjke početi pre vremena da se otvaraju. Ovo je jedini dosadan deo posla jer moraju dobro, dobro da se isperu!

Maslinovo ulje zagreješ u većem tiganju. Dodaš sitno iseckan beli luk (ili skroz sitno pa ga ne vadiš više iz sosa, ili krupnije pa ga na kraju izvadiš iz sosa, kako ko voli). Onda dodaš iseckan paradajz.

Dakle, kad se paradajz rastopio, posle nekih 10-15 minuta kuvanja dodaš mušlje, i čim se one otvore i puste sok ti ugasiš vatru, to je dovoljno.

Ovamo u drugom loncu, dok se sos sprema, pripremiš špagete (so se dodaje tek kad je voda provrila, mi stavimo punu šaku za jedan veliki lonac u kom kuvaš 300-400g špageta, zavisi koliko je ljudi). Špageti uvek da budu al dente, nikako prokuvani, ubaciš ih u tiganj u kom si pravila sos i sve promešaš još par minuta (čak i manje jer će se u protivnom pasta prokuvati suviše!), pa kad serviraš dodaš preko svež peršun. I to je to!

Napolitanci vole da deo tih cozza stave u lonac, sa vrlo malo vode (dva – tri prsta), dakle samo školjke koje će same pustiti svoj sok kad krenu da se otvaraju, i samo preko toga stave biber. Znači lonac, cozze, malo vode i dosta bibera i preko toga poklopac, čim se mušlje otvore, klopa je spremna! I onda u tu vodu koja iz školjki izađe umaču hleb! To ti se zove Impepata di cozze! (vidi sliku dole). Ne preporučujem ljudima sa osetljivim stomakom! Ja sam ljubitelj vongola i malih školjki, koje se spremaju na isti način (ulje, beli luk, paradajz pa školjkice, s tim što u njih možes da dodaš i pola čaše belog vina, i čak je dobra fora dodati i celu kocku za supu)… uvek je sos spreman čim se školjke otvore… njam njam…

Buon appetito!!!


Impepata di cozze
Vongole ili Clams u paradajz sosu

Na slici dole je moja varijanta istog jela samo sa vongolama ili clams. Nažalost nisam mogla da nađem sitnije školjke, koje su i ukusnije. Uglavnom, Dadin recept je provereno dobar.

Recept uspešno oproban u mojoj kuhinji.

Continue Reading

Italijanska čorba od pasulja sa pastom (Pasta e Fagioli)

Italijanska čorba od pasulja i paste

Ukoliko vam je dosadio srpski čorbasti pasulj, evo jedne drugačije čorbe od pasulja, na italijanski način. Vrlo se brzo sprema, naravno ako koristite pasulj iz konzerve. Takođe, vrlo je aromatičan zbog začinskog bilja u njemu. Iako nisam neki preveliki ljubitelj pasulja moram priznati da mi je ova čorba omiljena. Kod nas u kući ovo je najpopularnije jelo, pravimo ga par muta mesečno, deca ga obožavaju. Recept je preuzet od popularne američke kulinarske zvezde Giadae de Laurentiis, plus izmene od strane blogerke.

 

 


 
Sastojci:
  • 2 konzerve crvenog pasulja (30 oz ili 2x 850g), red kidney beans
  • 1 šolja sitnije paste, elbow macaroni su najbolji
  • 100g iseckane slanine 
  • 1 veći luk, sitno iseckan
  • 3 čena belog luka, sitno iseckanog
  • 1 kašika maslinovog ulja
  • 6 šolja supe ili vode (1 1/2l)
  • 1 kašika osušenog ili svežeg timijana
  • 1 kašika osušenog ili svežeg ruzmarina
  • 1 list lovora
  • So i biber
  • Izrendan parmezan
 
 
 
Priprema:
  1. U manji komad gaze stavite začine, timijan, ruzmarin i lovorov list, i od toga napravite vrećicu koju ćete zavezati koncem. (vidi sliku dole)
  2. Pasulj izvadite iz konzerve i stavite u veću cediljku da se dobro procedi. Umesto pasulja iz konzerve možete koristiti i pasulj koji ste sami skuvali, ali za to vam treba najmanje dva sata.
  3. Iseckajte luk i slaninu.
  4. U lonac najpre stavite slaninu da se prži oko 3 minuta, dok ne postane hrskava, zatim dodajte maslinovo ulje.
  5. Zatim stavite crni luk da se prže oko 3 minuta, a onda dodajte beli luk i pržite ga ne duže od jednog minuta. 
  6. U lonac sipajte 6 šolja vode ili supe, 3/4 pasulja i vrećicu sa začinima. Pojačajte vatru sve dok čorba ne počne da ključa, a zatim je smanjite, poklopite lonac i kuvajte 10 minuta.
  7. Preostali deo pasulja izgnječite viljuškom i stavite ga u lonac.
  8. Pojačajte vatru i dodajte šolju makarona. Kuvajte sve još oko 10 minuta. Makaroni ne bi trebalo da budu prekuvani!
  9. Izbacite vrećicu sa začinima.
  10. Dodajte so i svež biber ukoliko ima potrebe.

 

Prilikom služenja pospite čorbu sveže izrendanim parmezanom. Takođe, uz čorbu možete služiti klasičnu kupus salatu, ili kisele krastavce i marinirane pečurke kao što ja to volim.


Pogledajte recept za unapređenu verziju ovog jela, i mnogo ukusniju, koji je objavljen u online magazinu Mezze, strana 67-8.

 

 

Continue Reading