Kapkejksi od kokosa, i Božić u emigraciji

Kapkejksi od kokosa

 

Svi moji američki prijatelji znaju da ima nešto čudno u vezi sa našim Božićem – dolazi u januaru. Ne, ne slavim Epifaniju, nego srpska crkva ne prati novi kalendar, već stari, koji skoro dve nedelje kasni, svaki put im objasnim.

Kao i većina naše emigracije u danima oko Božića pomislim kako bi bilo lepo kad bi naša crkva odlučila da ne budemo mimo sveta iz mnogo praktičnih razloga. Recimo jelke, ne možete da ih kupite kasnije, jer nestanu, a opet kad su u kući tako dugo počnu da se raspadaju. Ipak, ni to nije toliko strašno koliko radni dan koji pada na Božić, posle toliko neradih dana u decembru teško je pitati poslodavca za još jedan slobodan dan u januaru. Zatim, emigracija koja je bliže Srbiji ne može da proslavi Božić sa svojom familijom, već ih posećuju pre praznika. Suprotno nama odraslima, naša deca misle da smo mi zapravo veliki srećnici jer imamo dva Božića, to znači da našu kuću Deda Mraz posećuje dva puta.

Ovde kad je naš Božić nema svečane atmosfere, na ulicama se oseća umor od praznika koji su prošli. Čak i Grci, kojih ovde ima puno, slave ovaj praznik po novom kalendaru. Prošle godine sam se za Božić vozila u taksiju mister Okbabe, imigranta iz Eritreje čije sam usluge često koristila. Tako sam saznala da i njihova crkva slavi Božić baš kad i mi. Oboje smo se obradovali toj činjenici. U taksiju je bila mala ikona tamnoputog sveca, znajući koliko imigranti vole da pričaju o stvarima iz svoje otadžbine, pogotovo ako su još “sveži”, rekla sam mu, pričaj mi malo o tom vašem svecu.

Badnjak-1

I pre nego što je počeo zimski raspust učiteljica mog šestogodinjeg sina mi je predložila da proslavimo srpski Božić u njihovom odeljenju. Učiteljica je veoma mlada i puna entuzijazma, rekla je da jedva čeka da sazna o tome kako mi slavimo naš Božič. Kako se praznik približavao puno sam razmišljala kako da predstavim deci i učiteljici taj praznik. Pokušavala sam da se setim šta smo to mi radili za Božić kad smo bili mali, potpuno sam bila zaboravila da mi nismo ni slavili taj prazik već samo Novu godinu. Moja deca su bila zaprepašćena kada su to saznala. Država ga je zabranila, rekla sam im. Setila sam se starih srpskih zajednica ovde u Americi, u kojima srpski jezik nije opstao, ali i dalje postoji crkva i i neguju se običaji.

Rešila sam da napravim i odnesem česnicu, deci će sigurno biti zanimljivo izvlačenje parica. Nadam se da neće biti tužna ako ne pronađu paru, srećom, škola nije previše politički korektna, ne ohrabruju preosetljivost kod dece. Možda da odnesem badnjak, i to je interesantan detalj, to je srpsko božićno drvo. Kao i svake godine na Badnje veče sam otišla sa decom u obližnji veliki park da potražimo badnjak. Nismo uspeli da nađemo nijednu oborenu granu, lomljenje ili seča nije dolazilo u obzir. Pokupila sam hrastovo lišće sa zemlje i kasnije kod kuće ih lepila na grančice. Nije uopšte loše ispalo, mnoge je prevarilo.

Otišla sam na jutjub da pogledam nešto od sadržaja vezanog za Božić. Najpre su se prikazali video zapisi sa prangijanjem Srba po Americi, to baš nije prihvatljivo za decu, pogotovo sada kada se u Americi vodi oštra debata o posedovanju oružja. Posle sam pronašla nešto bolje, neki stari video, prilično lošeg kvaliteta, ali na engleskom, o proslavi srpskog Božića širom sveta.

Na dan Božića sam otišla u sinovljevu školu. Deci smo prikazali video, ne mogu da kažem da su ga previše razumela, ali ipak su bila dovoljno mirna. Par puta su dobacivali kako ne mogu da dočekaju da probaju česnicu jer tako divno miriše. Jedan dečko me je upitao, da li je zaista u hlebu zlatnik, video je to na videu. Ne, nije, ali smo stavili srpski dinar. Usledilo je novo pitanje: A koliko je to u dolarima?

Održala sam deci kratko predavanje Zašto je srpski Božić drugačiji osim što kasni. Slavljenje Božića traje samo dva dana u Srbiji, Badnje veče i sam Božić. To nije kao u Americi gde proslava traje nedeljama pre Božića. U Srbiji ljudi poste šest nedelja pre praznika, tako da tu nema mesta za razne božićne žurke na kojima dominiraju hrana i piće. Ali zato kad dođe Božić onda nastupa veličanstvena gozba, pečeno prase na ražnju, razni prilozi, pite i salate, torte i kolači. I sve je homemade i from scratch, način pripreme hrane koji je prilično netipičan za američko društvoCela porodica učestvuje u pravljenju hrane i to su trenuci kad se članovi porodice druže i povezuju.

Srpski Božić je više spirtualni događaj, manje praznik gde dajete i dobijate poklone. Srbi su manje zainteresovani za poklone, više za hranu koja se tog dana služi. Na Badnje veče se pali badnjak, nekad to ume da bude veličanstvena vatra sa mnogobrojnim varnicama, ta ideja im se mnogo dopala.

Zatim su deca sela u klupe i onda sam ja išla od jednog do drugog deteta dok su ona lomila česnicu. Odeljenje je malo, čini ga tek četrnaest prvačića. Česnica je još uvek bila topla, deca su bila veoma uzbuđena, domaći hleb nije baš česta pojava ovde, malo je reći da su uživala u njemu. Ni kolači koji su kasnije podeljeni, nisu uspeli da nadmaše utisak koji je na njih ostavio hleb. Šenon je osvojila novčić, lucky coin, i toliko je bila uzbuđena da se sva zarumenela, uzviknula je, Oh, I wish I was Serbian! Druga devojčica je odgovorila da ona ne bi volela da bude Srpkinja, jer to znači da nema čokolade ni mesa šest nedelja zbog posta.

Uglavnom moj sin se tog dana osetio još više posebnim što slavi srpski Božić. Kada sam se vraćala iz škole sa decom na ulici smo primetili porodicu svečano obučenu, ruke su im bile pune ukrasnih kesa sa poklonima. Sigurno su Rusi, pomislila sam, i bili su. To je bila iskrica prazničnog raspoloženja u sivilu zimskog dana, dobro je, nismo jedini.

Ovaj tekst je objavljen na Politikinom vebsajtu, u rubrici Moj život u inostranstvu.

 

Kapkejksi od kokosa

Kapkejksi od kokosa 4-1

Istina je da sam htela da pravim domaće Rafaelo kuglice za Božić, moj omiljeni kolač sa kokosom, ali nisam uspela da nađem mleko u prahu. Ovo je u velikoj meri izmenjen recept Ine Garten, ideja je od nje potekla. Spada u top 5 najukusnijih kapkejksa koje sam ikada probala. Ako vam smeta ideja krem sira u frostingu onda napravite klasičan krem od putera i šećera u prahu, buttercream.

 

Kapkejksi od kokosa 5-1

 

 

 

Continue Reading

Kako da napravite domaću granolu

Skoro svako jutro moja deca jedu cerealije ili granolu sa mlekom, baš onako američki doručak koji ja ne mogu da svarim. Opet je okolina nadjačala gene. Ma ne volim sladak doručak, nikako! Može neko pecivo sa puterom i džemom, ili medom, ali samo posle slanog dela. Kad jedem sladak doručak imam ogromnu rupu u stomaku, posle sat vremena postajem gladna, i samim tim veoma razdražena. A ni kafa mi se ne pije posle toga. Nije da nisam probala, ali ne ide.

Granolu sam pravila zbog moje drugarice koja je u vegan fazonu, i moram da priznam super je ispala, mnogo bolja od kupovne koja je obično veoma slatka, a i nekako deluje veštački sa kojekakvim pojačivačima ukusa.

Domaću granolu je baš lako napraviti, a možete da budete i kreativni sa sastojcima. Iskreno, više volim kad je sa manje sastojaka, ne volim da mi se mešaju razni ukusi. I ono što je super je to da su ovsene pahuljice pečenije i hrskavije od onih kupovnih. Kuća će vam divno mirisati na kokos tokom pečenje koje malo duže traje. Ja sam od suvog voća izabrala suve šljive, znate da se užasno palim na njih. Dodala sam i čia seme, to je nešto što nema ama baš nikakav ukus a veoma je zdravo pa ga ubacujem u razne stvari. Originalni recept je ovde, ali ja sam ga prilično izmenila.

A ne, neću i dalje jesti sladak doručak, ali ću sigurno imati domaću granolu tu negde na polici, kad nastupi kriza za slatkim, a i zbog dece. Uostalo to mu dođe baš zdrava užina kad se servira kao parfe, uz voće i jogurt.


Sastojci:

250g ovsenih pahuljica
100g kokosovog brašna
125g sirovih badema, krupno iseckanih
1 puna šaka suvih šljiva, iseckanih
2 kašike čia semenki
6 kašike javorovog sirupa (ili meda ako ne možete da ga nabavite)
4 kašike tamnog šećera, opciono (jeste šećer je, ali ovaj tamni daje baš poseban šmek granoli)
4 kašike nerafinisanog suncokretovo ulja

Priprema:

Zagrejte rernu na 120C (250F).
Pripremite veliki pleh na koji ćete staviti papir za pečenje.

U većoj posudi pomešajte ovsene pahuljica sa bademom, kokosovim brašnom, čia semenkama, suvim šljivama i tamnim šećerom. Na kraju umešajte javorov sirup i suncokretovo ulje.

Smesu rasporedite po plehu i stavite u zagrejano rernu, na srednjoj pregradi. Pecite 1 sat i 15 minuta, uz povremeno mešanje, na svakih 15 minuta. Kad je granola gotova izvadite je iz rerne, ohladite i čuvajte u staklenim teglama.

Priprema parfea:

U staklenoj čaši ili tegli ređajte sledeće sastojke:

  • Grčki ili neki drugi gušći jogurt
  • Sveže voće, iseckano ili celo
  • Domaća granola
  • Još malo voća
  • Možete da stavite javorov sirup ili med preko voća

Continue Reading

Kapkejks Čupavci

Kapkejk čupavci

 

Ne znam da li je ikome ovo palo na pamet, spoj srpskog i američkog dezerta, ali se pokazao kao dosta dobar pokušaj. Ideju da čupavce napravim u obliku kapkejksa imala sam već neko vreme u glavi samo mi je trebao dobar recept. I našla sam ga kod Maje na blogu, ona već kod nekog drugog, i uglavnom legendarni recept se prenosi sa bloga na blog…
Sećam se, još davno, terala sam moju drugaricu Nadu da mi napravi čupavce, koje sam tadašnjem dečku, sadašnjem mužu, nosila na rođendan hvaleći se kako sam ih sama napravila. Moram da priznam bila sam beznadežan slučaj kad je u pitanju umeće pravljenja kolača i torti, i to do skoro. Jednostavno mislila sam da to nije cool, a i možeš se ugojiš od tog hobija. I onda sam shvatila da to i nije baš tako.
Dakle, pošto je teško dobiti jednake kocke, odlučila sam da kolače napravim u obliku kapkejksa. Odustala sam od prvobitne ideje da ceo kapkejkse obložim čokoladom i kokosovim brašnom, nego samo kapu, kao što se to inače radi. Da kolač ne bi bio previše suv rešila sam da napravim manje kapkejkse (biskvit), koristila sam duplo manje kalupe. Napunila sam ih do kraja tako da je testo baš nadošlo i napravilo velike kape, tj. površinu za pokrivanje čokoladom.
Recept za testo je izuzetan, kolači nisu bili suvi, naprotiv, bili su vrlo mekani i rastresiti (što se da videti na gornjoj fotografiji), i na kraju veoma ukusni. Možda bih sledeći put napravila izmene što se tiče čokoladne glazure, stavila manje putera i slatke pavlake nebili dobila gušću smesu i time veću količinu glazure na kolaču.

 

Sastojci za 24 manjih kapkejksa:

za biskvit:

3 jaja
125 ml ulja
280g brašna
150 g šećera
1 kašika ekstrakta od vanile
1 kašičica baking powder-a (prašak za pecivo)
1 dl mleka

za glazuru (ove mere možete slobodno da prepolovite, jer meni je baš puno ispalo):

125g putera
50g šećera
120g čokolade za kuvanje, poluslatke
2 dl slatke pavlake

1/2 pakovanja kokosovog brašna (u Americi ono je dosta krupnije i uvek je zaslađeno, ja sam srećom našla domaće)
Priprema:
  1. Zagrejte rernu na 180C (355F). Stavite kapice u kalup.
  2. Najpre umutite belanca sa šećerom, zatim dodajte ulje, pa polovinu brašna (prosejanog i pomešanog sa praškom za pecivo), vanilin ekstrakt, žumanca, mleko, i na kraju preostalo brašno.
  3. Sipajte smesu u kape do samom vrha. Stavite u rernu da se peče oko 16 minuta (to važi za moju rernu). Ukoliko čačkalica prilikom uboda u testo  izađe čista znači da je gotovo. Ja sam pekla kolač iz dva puta, jer imam samo jedan kalup za 12 kapkejksa.
  4. Dok pečete testo napravite čokoladnu glazuru tako što ćete u manju šerpicu istopiti puter i šećer i dodati izlomljenu čokoladu i slatku pavlaku. Ostavite glazuru da se prohladi i malo zgusne.
  5. Kada se kolač ohladi umačite gornji deo kapkejksa u glazuru, da što više upije, a zatim uvaljajte u kokosovo brašno.

Pošto sam napravila previše čokoladne glazure preostali deo koristila sam za umakanje jagoda. Čokoladna glazura se uvek da iskoristiti.

 

 

Continue Reading