Veliki narodni (Patin) kuvar – srpska kulinarska biblija

Veliki narodni kuvar

 

Veliki narodni kuvar je čamotinjao u mom životu jako dugo, do pre par nedelja jedva da sam bacila pogled na njega, a onda se desilo nešto nezamislivo – postala sam opsednuta njime, danima ga iščitavam, on je pored mog kreveta, noću se uspavljujem uz njega. Prelistavam recepte, a posebnu pažnju posvećujem tekstovima koji nisu recepti, ili receptima koji ne započinju Trista grama šećera istopiti ili U kazanče za sneg staviti 200 grama brašna, itd, a takvih je malo. Pokušavam da sklopim mozaik kakva je bila Spasenija – Pata Marković, kao žena i domaćica, kakva su joj bila interesovanja, šta ju je nagnalo da se bavi prikupljanjem recepata i objavljivanjem ove knjige, kako je sve počelo… a posebno me je zaintrigiralo kako se nekad kuvalo, kakav su ljudi u periodu između dva rata imali odnos prema hrani, da li se oskudevali puno u namirnicama koje danas možemo sebi da priuštimo, i da li je moguće koristiti ovaj kuvar kao istorijski izvor.

Veliki narodni kuvar

A sve je počelo tako što sam imala već dugo ugovarani foto sešn – jedna naša, Boranka, me je fotografisala za sliku na blogu i kad je trebalo to da odradimo rekoh hajde da ponesem tu ogromnu knjigu sa sobom da mi bude rekvizit. Tako sam slučajno počela de je prelistavam. Ana, moja drugarica, koja inače živi takođe u Baltimoru, nedaleko od mene, je baš lepo odradila posao, njene druge radove možete da vidite ovde.

Možda je zapravo krivac Maja (Cooks and Bakes blog) koja mi je sugerisala da ga ponesem sa sobom kad sam prošlo proleće boravila u Srbiji, i eto Veliki narodni kuvar je prešao okean i završio je u mom novom domu.

A u stvari sve je počelo kada je meni moj muž poklonio taj kuvar za venčanje. Za razliku od drugih ja to nisam nasledila ni od baba, a ni od mame, moj muž jednistavno uvek misli na sve. Trebalo je dobrih deset godina da se zainteresujem za Veliki narodni kuvar. Doduše jedno vreme smo bili fizički daleko jedno od drugog. I ne samo to, bez preterivanja, ova knjiga me je inspirisala da jednog dana i sama napišem kuvar.

Pošto ne živim u Srbiji jedini izvor informacija za mene su bili kuvar i nesretni internet, moram to da kažem jer tako je malo informacija na srpskom o Patinom kuvaru, a izgleda da ima i dosta grešaka, pa sam rešila da na mom blogu ustupim značajno mesto ovom kultnom delu. Ne sumnjam da postoje pisani tekstovi o Pati i njenom kuvaru, ali na internetu baš malo. Podatke o Patinom životu sam pronašla iz par izvora za koje mislim da su dobri, a njih će te naći na kraju teksta.

Molim vas, ukoliko nađete pogrešan podatak, ili želite da dodate još nešto, obavestite me o tome u komentarima. Takođe, ukoliko ste pisali o nekom jelu koje ste pravili iz Patinog kuvara, pošaljite mi link ka tekstu, u komentaru, tako da na kraju mogu da napravim kolekciju jela iz ove knjige koja će verujem svima koristiti, ako ništa moći ćete da vidite slike tih jela.

Moj Veliki narodni kuvar je dvadesetčetvrto izdanje, objavljen 1984. Pored Patinih recepata bilo je i dodataka drugih autora: depresivan uvodni deo sa tabelama kao iz knjige za predmet Domaćinstvo, i kineska kuhinja i kuhinja za zaposlenu ženu.

Budući da je prvo izdanje kuvara bilo 1939. godine, ovo štivo bi trebalo da nam opiše dovoljno dobro kako se jelo u Srbiji pre drugog svetskog rata. Hoću da kažem ništa se u receptima nije menjalo. I sam izdavač u uvodu napominje da su preneti Patini recepti neizmenjeni. U mojoj knjizi kao ni u posleratnim izdanjima izuzet je onaj deo koji se uglavnom odnosi na gozbe za vreme velikih crkvenih praznika. Uspela sam da nađem taj deo na internetu, ali je posle nekog vrema izbrisan. Ipak, možete pogledati par strana tog originalnog predratnog kuvara.

Patin kuvar 9

Patin kuvar 8

 

Vrlo je interesantno videti kako su se nekada pravile gozbe za velike praznike, slavlja i rođendane. Osim što se za rođendan služila bela kafa, svadbarski običaji su uzgleda ostali isti.



Zahvaljujući Diani Sokolić, praunuci Spasenije Pate Marković, koja mi je jednog dana  ljubazno uputila poruku sa željom da podeli informacije iz prve ruke o  životu njene prabake, sada ovde možete da pročitate stvarnu biografiju o Pati, kao i da pogledate njene fotografije. Kao što sam pretpostavila, ispostavilo se da je puno biografskih detalja o Pati na internetu neistinito.

 

Dakle, Patin život je izgledao ovako.

Spasenija Pata Marković  je rođena 31. 12. 1878, u Beogradu, kao Spasenija Đurić. Poreklo vodi iz ugledne porodice, njen deda po majci (Persida Matić) je bio pofesor Dimitrije Matić, ministar prosvete, dok je otac Dimitrije Đurić bio vojni ministar dva puta, upravnik Vojne akademije i član SANU. Pata je imala još tri sestre i dva brata.

Patin kuvar 13
Pata sa šesnaest godina

Pata se udala za kapetana Đorđa Ristića (rođen Bunuševac, svoje prezime promenio je u Ristić prema imenu svog oca Riste). Sa njime je imala dvoje dece, Ljubicu (1902 – 1986) i Duška (1904 -1943). Đorđe je službovao u Vranju. Razboleo se od tuberkuloze, lečio se u Davosu, zatim vratio u Vranje, ali ipak je na kraju preminuo. Pošto je postala udovica, Pata sa dvoje male dece se vraća u Beograd, na Dedinje.

Patin kuvar 14
Spasenija sa ćerkom Ljubicom, 1903.

Kako je Pata završila učiteljsku školu u Beču, postala je upravnica Zanatskog doma beogradskog ženskog društva. Pisala je za novine Politiku, u periodu 1937-38, tako što je preporučivala jelovnike za odgovarajuće prilike. Po njenom zahtevu stizali su joj recepti od iskusnih domaćica iz svih delova tadašnje Jugoslavije. Njih je koristila u pisanju svojih kuvara. Svi recepti su isprobavani u kuhinji Zanatskog doma. Kasnije je sa saradnicama davala javne časove kuvanja u hotelu Bristol. Prvo izdanje Velikog narodnog kuvara, koji je tada nosio naziv Moj kuvar, objavljen je 1939. Tu je bilo raznog materijala koji je stao na 800 strana, pored recepata tu su bili razni saveti o higijini, serviranju jela, ishrani bolesnika, zdravim sastojcima, itd, a i pokrivene su različite kuhinje.

Radila je i na radiju gde imala emisiju Šta ćemo danas kuvati.

Pata se udala za udovca Markovića, koji je ubrzo preminuo.

Iako sam na internetu nailazila na detalje da je posle drugog svetskog rata pala u nemilost kod kumunista, zbog svog buržoaskog porekla, to zapravo nije istina. Kao ni to da je pre rata njena porodica bila u sukobu sa tadašnjom kraljevskom porodicom.

Patin kuvar 15
Pata sa ćerkom Ljubicom, 1918.
Pata je preminula 1972, u svojoj 94. godini. Sahranjena je na Novom groblju, u porodničnoj grobnici.
Za života je bila vrlo energična i brza žena, i tako jednom prilikom dok je žurila, pala je, polomila kuk, i na kraju dobila upalu pluća od koje je preminula.
Njena ćerka Ljubica se udala za dr. Momčila Nenadovića, sa kojim je imala ćerke Veru, doktorku i Ružicu, kostimografkinju, i sina Đorđa, glumca. Njen muž Momčilo i brat Duško, Patin sin, su završili svoje živote u logoru na Banjici, 1943.
Ljubica je radila kao bibliotekarka u Narodnoj biblioteci, a po odlasku u penziju preuredila je i osavremenila  Patin kuvar.
Patin kuvar 12
Pata sa svojom ćerkom Ljubicom, unukom Ružicom i praunukom Dianom


 

Iako Pata u uvodniku  svoje knjige ukazuje da je on namenjen našoj ženi-majci i domaćici, u prvom redu ženi koja iz bilo kog razloga nije mogla da stekne potrebna iskustva u kuvarskoj veštini, prilično sam sigurna da ova knjiga nije za početnike, može samo da je odvrati od kuvanja. U receptima se često izostavljaju detalji koji znače puno neiskusnim domaćicama. Pođimo od mene, dok nisam stekla izvesne kulinarske sposobnosti meni je ova knjiga bila prilično neinteresantna.

Najpre u Patinom kuvaru ima toliko recepata da je nekad veoma teško da se osoba fokusira i nađe ono što traži. Od tolike količine sitnog teksta zavrti vam se u glavi. Često se pitam da li je Pata pravila bar desetinu tih recepata. Zamislite neku blogerku da odluči da pravi sve recepte iz Patinog kuvara, pa za to bi joj trebalo decenija. Džuli je dobro prošla što je izabrala kuvar Džulije Čajld.

Danas nije lako čitati recept bez adekvatne fotografije pa verujem da je to i glavni nedostatak ove knjige. Opet moramo uzeti u obzir kada je ova knjiga pisana, to je verovatno bilo sasvim uobičajno. U mom primerku ima ilustacija, ali sem par korisnih i smislenih slikokaza sve ostale su fotografije nevezane za recepte iz knjige što malo kvari utisak. Sve mi se čini da su te slike dobili od nekog francuskog izdavača jer na njima su sključivo jela iz francuske kuhinje.

Gusti slog recepata bez izdvojenih namernica prilično ubija entuzijazam domaćice-početnice. Takođe, u opisu procesa rada često se izostavljaju bitni detalji, valjda zato što se podrazumeva da svi to znaju, a nije baš tako. Meni je ranije bilo čudno zašto u receptima nema temperature i vremena za pečenje u rerni, ali onda sam shvatila da su ti recepti bili pisani u vreme kad nije bilo električnog šporeta. Mnogo volim kratke priče o jelima, gde su i kako su nastala, ali Pata nije gubila vreme na takve detalje. Izizetak je njena priča kako je nastala Vasina torta.

Iz njene zbirke recepata se može videti kakvi su trendovi postojali u tadašnjoj srpskoj kuhinji. Francuska kuhinja je bila veoma cenjena i dominantna, austrijska takođe, naročito kad su pitanju slatkiši, zatim turska, pa i grčka kuhinja, očekivano su bile veoma zastupljene, italijanski uticaj se oseća u dalmatinskim jelima, ali potpuno su izostavljene kuhinje sa drugih kontinenata. Bio mi je interesantan i Patin osvrt na bugarsku kuhinju, koju mora da je veoma cenila pa joj je posvetila posebnu pažnju. Ima tu i ruske i engleske kuhinje. Kad smo već kod engleske kuhinje u uvodu Pata piše o vrlo interesantnom odnosu engleskih majki-domaćica prema deci: Što se tiče dece, njih je ionako najbolje još iz detinjstva navikavati na jednostavnu i zdravu hranu, a ne da posle budu probirači i zakerala.

Ono što se meni posebno sviđa u ovom kuvaru je ogromna raznovrsnost namirnica koje se koriste u receptima. Dosta raznog povrća, mesa raznih vrsta životinja… moram da priznam da sam istražujući ovu knjigu odjednom počela da se interesujem za divljač. Ta raznovrsnost povrća, mislim na upotebu špargli, bamija (okre), artičoki, pa rabarbare itd, i čitajući ovaj tekst iz Politiking Zabavnika o nekadašnjoj srpskoj kuhinji, dovelo me je do zaključka da je kuhinja u komunističkoj Jugoslaviji bila veoma limitirana. Na stranu to što se i dan danas ljudi zaklinju u  Titovo doba, postoji dokaz da nam je ishrana bila dosta jednolična i siromašna.

Pata je bila žena preduzimljiva i sistematična, konkretna, bez prevelike sentimentalnosti, trezvena i praktična. Negde sam našla kako neki autor piše o njenom poetičnom stilu, ali ja se ne bih nikako složila sa tim. U njenoj knjizi nema ni trunke sentimentalizma, njen stil je lišen bilo kakvog preterivanja, ona uvek ide na suštinu, što nekad i pomalo smeta. Takođe u njenom pisanju se oseća dosta autoriteta, nije džaba žena podučavala druge godinama. Meni je ona nešto između Džulije Čajld i Lidije Bastianič (majka jednog od sudija iz MasterChef-a, inače i sama dosta popularna u Americi). Šteta što nije ostavila neke memoare, mislim da je bila interesantna osoba.

 

Čitajući Patin kuvar možemo da saznamo vrlo interesantne detalje. Recept Ćevap na ražnju ovako počinje: Ovo vam je klasično jelo za ručak u polju, u  vinogradu. S ponosom će vam reći domaćica, kad vas poziva, da će biti ćevap od tri koraka. Na žalost, ti koraci ne čine dobar ćevap. Naprotiv, zbog ta tri koraka dobijete često komad upola pečen, žilav, neukusan, dok vam se sused muči s komadom uglja. Meni je trebalo tri puta da pročitam da shvatim o čemu se tu radi, i to samo zato što sam nenaviknuta na korake kao meru za dužinu. Pata je umela da bude vrlo deskriptivna u svojim savetima.

U receptu za Belolukovku Pata kaže: Mnoga domaćica će se začuditi kad pročita ovo. Zar beli luk – međutim, iako mu miris nije baš zgodan za svaku priliku, beli luk je blagodat jedna… beli luk je lek, i to lek protiv jedne napasti o kojoj svi govore, lek protiv arterioskleroze. Čitava je industrija stvorena da se od luka načini nešto što se ne oseća mnogo, a dejstvuje u telu kao luk. Ali zašto kupovati u apoteci, po skupe pare, ono što na pijaci dobijate za badava, a što je bolje i ukusnije i zdravije. Dakle, Pata je još u tim ranim danima bila veliki borac protiv farmaceutske mafije:)

 

 

Iako u kuvaru ima dosta klasičnih srpskih jela ima i puno klasika stranih kuhinja. Neka jela su neverovatno kreativna, pogotovu ona sa pripremom divljači. Ima naziva recepata koji vas u trenutku teraju da iskolačite oči. Čitajući Patin kuvar susrešćete se sa nekim od veoma bizarnih jela, moram da priznam da jesu kreativna ali meni je teško i da ih zamislim, a nisam gadljiva osoba. Da li su se u to vreme jela takva jela zbog određene mode, ili jednostavno domaćice nisu htele ništa da bacaju, ne znam, ali zamislite da vas danas neko ponudi Pletenim crevcima od mladog jagnjeta, ili Kiflama sa mozgom, zatim Suvim svinjskim jezikom u pasulju, Telećom glavom u škembetu, Pohovanim vimetom, Bubrezima u vinu, Zecom u pihtijama, itd.

Nastavak sledi ovde

 

Izvori:

www.vreme.com/cms/view.php?id=1059101

www.blic.rs/Vesti/Reportaza/184430/Najstarija-narodna-jela

Zavirite i u ove recepte:

58 Comments

  1. Taj kuvar je doživeo više izdanja i uvek je prilagodjavan vremenu u kome je izdat. Moj je iz 80 -tih. Ima odličnih recepata , a i nekih koji su eto napisani. Ja bih predložila da napraviš event i o tome obavestiš druge blogere. Napravimo nalepnicu koju će svako zalepiti na svoj post kao učesnik dogadjaja i oznaka za Patin kuvar. Može biti vremenski ograničen, a i ne mora …meni je bela alva najbolja …

  2. Predivan post, baš me naterao na razmišljanje jer zaista nikad mi nije palo na pamet da se zapitam kakava je u stvari žena koja stoji iza tih recepata, a ti si sve lepo i studiozno primetila…
    Ja sam baš sad za MEZZE pravila Papulu od pasulja po receptu iz dotičnog kuvara a sećam se da sam i kao mala prve hlebove i pogače mesila po njenim receptima… kasnije sve je to izbledelo ali i sada ponekad ga prelistam (tj. skenirala sam ga pre 15-ak godina pa ga imam samo u digitalnoj formi ali svejedno) i uvek nađem nešto zanimljivo…
    I još samo da dodam da si mi tako leeeepaaaa na ovim fotografijama 🙂

  3. Sutra ću da isčitam sve potanko a smao moram sad da ti ostavim komentar da sam negde na netu pročitala komentar njenog unuka ili praunuka koji je dao primedbu na neki tekst sa netačnim informacijama i znam da sam tada pokušavala da guglam da vidim ko je taj čovek ali bezuspešno. Eto niko se nije setio da napravi intervju sa njim. Moram ponovo to da potražim, a i još jednom da ti ostavim malu primedbu da mi je font premali za čitanje sa crnom pozadinom. Moram da se približim ekranu na 15cm. Mnogo mi se dopada engledka verzija tu lako čitam. Elem, mnogo si nam slatka…do sutrašnjeg čitanja

  4. I ja imam Patin kuvar iz 66 naslijedila od mame. Nekad smo ga bas koristili jer nam je to bio jedini kuvar u kuci i prve krofne sam napravila odatle, bakcala se sa receptom za lisnato tijesto, mislim da sam i moka tortu odatle pravila ali vise nisam sigurna davno je bilo a u zadnje vrijeme ga bas slabo koristim. Od kako sam se udala on je osto kod mojih a prosle godine sam ga uzela jer je majka umrla a sestra nije zainteresovana za kuvanje vise nego sto mora pa rekoh valjace. Ima u njemu i par listova pozadi za pisanje recepata na kojima je majka zapisivala neke svoje recepte pa rekoh valjace a mozda ce i moja cerkica jednom biti zainteresovana za kuvanje

  5. Iskreno, ja nisam videla knjige razlicitih izdanja pa da mogu da ih uporedim, ali kao sto sam vec pomenula izdavac 24. izdanja u uvodu kaze da su se Patini recepti minimalno menjali. Neke stvari su pridodate ali bi recepti trebalo da budu isti ili bar jako slicni originalnim. Moram da priznam nisam bas razumela tvoju ideju oko igre ili eventa, mada ja inace jako lose stojim sa tim aktivnostima. Bela alva… bas sam procitala taj recept juce… stigla sam do kolaca.

  6. Jelena, u procesu sam prelazenja na belu pozadinu ili fazu soli, i dalje aktuelna faza bibera:) Necitljivost je glavni razlog iako ja volim tamnu pozadinu. U gornjem levom uglu na topbaru pod View mozes da odredis zoom odnosno velicinu slova.
    Znam taj clanak, namerno ga nisam navela jer tu je bilo izgleda dosta izmisljenih cinjenica, pocevsi od pogresno navedenog Patinog prezimena, do te price o Nusicu. I ja sam istrazivala o unuku ali nista nisam uspela da pronadjem. Veruj mi, iscedila sam sve sto se moglo naci o Pati na netu, i toga je bas malo.

  7. Da, i ja sam primetila te prazne listove za beleske… mozda tu i dopisem nesto. Puno uspeha u daljim kulinarskim avanturama sa Patinim kuvarom. Ne brini, cerkica ce kad tad zavoleti kuvar.

  8. veoma veoma interesantno stivo.. nestrpljivo iscekujem nastavak =))

    da se nadovezem na predlog o igrici.. mozda bi moglo da se uvede jos jedno krilo kuvarigrica, pa da pored ajme koliko nas, kuvarijacija i FBI-a bude i veliki narodni kuvar-igrica.. Oli je spomenula da ima online verziju pa bi mogli svaki mjesec da zadamo da se isproba (sad bubam) recimo 5 recepata.. mozda za xy godina uspijemo isprobati sve Patine recepte =))

  9. Pa ti si Pata mata i za kuvanje :-)Sve sto sam stariji "gotivno" mi je kuvanje :-)Cesto gledam 24h Kitchen. Pozdrav od Radaka 😉

  10. Hvala za divan esej o Patinom Kuvaru. U mojoj porodici tradicionalno predavan s kolena na koleno. I moj kuvar stoji zaboravljen na polici godinama. Nedavno sam ga ponovo prelistala i napravila moj izbor recepata.
    Interesanto je da je Pata imala dosta vegetarijanskih recepata. Moj tata bio je vegetarijanac i mama je cesto pravila punjene paprike po Patinom receptu. U poglavlju Varena jela na ulju, recept Punjene paprike na ulju. Sa plavim paradajzom. I danas su mi omiljene.

  11. Ja sam izgleda onda prava srećnica, ja ih imam čak tri. 🙂 Jedan iz '53. godine (nasledila ga od bake), drugi iz '70. godine (dobila ga od ujne) i treći je kod moje mame u selu, nasleđen od druge bake, ali ne znam iz koje je on godine, baš ću da vidim kad odem u selo.
    Moram priznati da nisam ništa još isprobala iz njega, počnem tako da listam i čitam, nađem mali milion potencijalnih recepata za isprobavanje i onda to tako ostavim, a zašto da me neko pita, nemam pojma. 🙁 Možda će baš ovaj tvoj post sada da me natera da konačno krenem.
    Nego, spominješ u postu moju sugrađanku, da znaš da si me baš zaintrigirala. 🙂

  12. U mom primerku Velikog narodnog kuvara postoji fus nota ispod registra jela, prema kojoj su originalna Patina jela u popisu oznacena zvezdicom. Letimicnim uvidom da se videti da je to samo deo jela u kuvaru. Hvala na informaciji da nedostaju delovi koji se ticu obelezavanja verskih praznika – prvi put primetila da nema ni recepta za cesnicu. Jedna korekcija – u Vranju nisu "gotivili" vec su "gotovili" – fino pise u kuvaru.

  13. Evo sad pogleda i moje izdanje je iz 78g. Ja sam ga hiljadu puta otvorila, listala čitala, baš kao Gaga,imala ideje šta bi da spremam a onda zaboravim na njega. Potpuno si u pravu da su ovo recepti za nekog sa lepim iskustvom u kuhinji. Ima tu rupa i rupa, koraka i koraka izostavljenih koje samo neko iskusan može da dopuni. Meni je fascinantno da se niko ozbiljno ovom temom nije pozabavio. Za to ti stvarno treba pristup arhivama, ljudima koji su znali nekoga iz porodice, a sigurno ih ima. fantastični serijal bi mogao da se napravi, bolji od Džulije.

    ps Da kuhinja kod nas kao i u celom Istočnom bloku jeste bila osakaćena, kod nas manje nego kod drugih. Baš smo skoro nešto diskutovali zašto su se kuhinje na Novom Beogradu pravile da budu tako male i onda sam saznala da je to sve posledica ideologije. Mama i tata jedu u menzi na poslu, deca u školi, a kod kuće se samo večera, vikendom ne znam šta se radi. To je bio koncept arhitekture i tog vremena. Sad su nam kuhinje u dnevnim sobama koje nisu ni prineti veličine američkih kuhinja i soba samo zbog uštede prostora. Eto kako ideologija neposredno utiče na kuhinju.

  14. divan, jako informativan post. nisam do sada cula za patu ali mi se svidja cijela prica oko nje kao i tvoji komentari. kod nas u austriji su neke knjige iz starih vremena isto takve da se neiskusna kuharica uopce ne moze snaci.
    jedva cekam nastavak posta.

  15. Anci dolazi u Bor u maju tako da mozete tamo da se vidite.
    Vidim da su i drugi u istom fazonu sto se tice recepata iz Patinog kuvara, moracemo da napravimo neku igricu da bi se ljudi motivisali.
    Btw, prava si kolekcionarka, to je bas lepo nasledstvo.

  16. Ha,ha,ha… kazem ja sitna slova, gust slog… hvala na sugestiji sad cu da sklonim. Neverovatno da nisam primetila. Mora cu da pocnem da koristim naocare.
    Hvala puno i na sugestiji oko zvezdica… kaze u fus noti da su to originalni Patini recepti, ali toliko je izdavac bio skrt na objasnjenjima, plus u uvodniku lepo kaze "Izbor recepata, za koje citateljke i danas pokazuju nejvece zanimanje, sacuvan je gotovo neizmenjen, a koncepcija VNK mu je pridodala korisna i informativna poglavlja o pravilnoj i zdravoj ishrani, pripremanju obroka za bolesnike, itd…" Moguce da su nekim Patin receptima pridodali nesto, a neke ipak ostavili u originalu. Jos jednom hvala puno na sugestijama.

  17. Videla sam na sajtu RTS da je bilo u nekoj emisiji price o Pati, mozda bi mogli da kontaktiramo tu novinarku koja je to pripremila.

    Ajde sto su se u stanovima pravile male kuhinje, ali zasto i u kucama to je misterija. Moji su gradili kucu po planu arhitekte koji je opet projektovao minijaturnu kuhinju, a spavace sobe ogromne. U Americi je obrnuto. Moja kuhinja je cak mala po americkim standardima, doduse u gradskoj je kuci, za moju mamu je ogromna:)

  18. E što si ti jedna lepa devojka! :)Baš ćarming:)
    Moja mama ima taj kuvar, ne znam iz koje godine, baš me interesuje. Pogledaću.
    Nisam nikad kuvala iz njega, baš iz razloga koje si gore nabrojala a jedan od njih je i da me ne inspiriše… Al pregledaću opet, možda je sada druga priča. Ipak sam starija i promenio mi se senzibiltet.
    E super je ona ideja o igrici! Baš bi bilo dobro da se neko prijavi za organizaciju.

  19. Bilo bi super da neko otpočne blog tipa Po patinim receptima gde bi svi mi mogli da objavljuju recepte, ali da to izgleda pristojno sa naravno i originalom recepta, pričom šta i kako je promenjeno treba puno vremena. Još da se prevede na engleski da bude brend Srbije.

  20. Sandra, hvala sto si poslala link… iako po sastavu ova salata ne podseca puno na rusku, deluje interesantno, i svidja mi se njena boja. Postavicu link u nastavku price on Pati i Velikom narodnom kuvaru.

  21. Ideja postoji a sad je na nekom da je realizuje. Mislim da je to veoma interesantna ideja jer ce time recepti iz kuvara imati posebnu paznju, plus fotografije, a to je ono sto im fali. Isti slucaj je bio i sa knjigom Jilie Child -Mastering the art of french cooking… s tim da je ona mnogo detaljnija i komplikovanija, nema fotografija, samo crtane ilustracije. Onda je jednog dana Julie, food blogerka, pocela da pravi recepte iz njene knjige, i ostalo je legenda. Mozete sve to pogledati u odlicnom filmu Julie&Julia. Mada Julia nikad nije odobrila tu ideju, mislila je da je Julia to radila samo da bi profitirala na tome, a ne zbog iskrene ljubavi za kuvanjem.

  22. Zaboravila sam da se zahvalim za dva linka koja je Ivana stavila uz svoj post. Na jednom sam nasla deo Patinog kuvara koji govori o narodnim obicajima, a koji nedostaje u mom kuvaru. I recept za pogacu sa sodom bikarbonom koju je pravila moja baka.
    Lepo je bar kroz kuvar oziveti stara vremena kada su domacice ( kako ih je zvala Pata) celo pre podne kuvale rucak. Moja baka je skoro svako jutro isla na pijac i zatim provodila pre podne kuvajuci. Kuvar: '…sutradan rano izjutra, domacica stvlja na sporet…' A toga vise nema! Sada su u modi kuvari tipa: kako napraviti rucak za 15 minuta!

  23. Divno što si napisala ovaj tekst. Većina nas ima neko izdanje kuvara samo se treba porvati sa tim štivom. 😀 I kao što si i ti zaključila, nije baš za početnike.
    Odavno sam pročitala jedan tekst o Pati ali se on ne razlikuje mnogo od tvog. Evo ga ovde:
    http://www.ana.rs/forum/index.php?topic=2356.0
    Valjda o Pati nema puno informacija.

    A iz kuvara sam relativno skoro pravila Ačak pitu
    http://udzakubrasna.blogspot.com/2012/11/acak-pita.html
    samo što sam koristila margarin, dok kod Pate ide svinjska mast ili puter. Pita se pravi od katmer kora a recept za kore je takođe iz tog kuvara.

  24. Sad ste me bas zainteresovale, moracu da potrazim kuvar, mislim da baka ima primerak, nisam jos nikada pravila po njemu tako da mi se svidja ideja da se napravi igrica gde bismo kuvale po njenim receptima.:)) p.s. fotke su skroz profi, a ti si nam bas slatka na njima… veliki pozdrav ti leti.:))

  25. Taci, naisla sam na tvoj recept dok sa pretrazivala Patine recepte na netu i imam ga na spisku koji cu uskoro objaviti. Opet, neverovatno malo ih malo ima, nije moguce da je njen rad toliko prevazidjen.
    I svidja mi se Acak pita puno.

  26. Stvarno divno od tebe sto si objavila ovaj post. Naravno, i moja mama ima ovaj kuvar, ne znam iz koje godine, verovatno negde iz '60-tih. Ja sam jednom davno (imala sam 14 godina) pokusala da napravim kupus po jednom od tamosnjih recepata po kome je trebalo da se doda i jabuka. Da li zato sto sam stavila slatku umesto kisele jabuke ili se nisam drzala recepta po pitanju vrste kupusa ili jednostavno nisam bila dorasla ovom kulinarskom pokusaju, kupus se nije dopao mom tati… Drugi pokusaj je biio pravljenje boze – jedan litar vode i jedan kg kukuruznog brasna – jasno je kako je pitka bila ova boza. Posle toga su dosli neki drugi kuvari i drugi provereniji recepti sa boljim rezultatima. Da se i u doba socijalizma moglo dobro da jede dokaz je kuvar Titovog licnog kuvara – taj je upotrebljavao i bulgur i spargle i mnoge druge stvari koje jedno prosecno domacinstvo nije imalo…
    Komplimenti fotografu i fotomodelu, super su vam slike!

  27. Ja imam dva primerka. :)Jedan sam dobila od koleginice sa posla, a drugi od tate. Planirala sam jedan pokloniti sestri, ali posto nisu isto izdanje, nekako mi zao. Inace, ja sam kao i ti jedno vreme bila opsednuta njime. Citala sam i citala nedeljama. I kraj kreveta mi je stajao. Svasta sam obelezila, ali nisam jos nista probala.
    Podrzavam inicijativu za igricu na temu Patinog kuvara! Moze jedan mesec biti zadatak desert, drugi pita, treci meso itd. Ma, treba smisliti nesto, steta da padne u zaborav, a nama blogerima sa ovih prostora to dodje kao neka vrsta zadatka…

  28. Videla sam recept za bozu i posto to nisam nikad probala moracu jednog dana da napravim. Super su ti prvi pokusaji u kuhinji… ja se secam da sam svoj prvi prebranac pravila sa ljutom umesto slatkom paprikom… svi su bljuvali vatru za vecerom:)

  29. Ako se osećaš kao devojka, devojka si;)
    Ja bih rekla da nas dve imamo slično godina, možda sam ja malo starija- a to je malo godina, bre!:):):)

  30. Tačno osećam tvoj entuzijazam :))) I koliko si se potrudila da pročeprkaš sve ove podatke, stvarno svaka čast!!!!!

    Mene je Veliki narodni kuvar zarazio tim virusom pre možda dve godine, otprilike. Desilo se tako što sam ga, nakon milion godina nepipanja, otvorila da bih nešto baš konkretno pogledala (ne sećam se više šta), i onda sam se potpuno zagubila u onom sadržaju… Čitajući samo sadržaj (azbučni), ja otvaram i iščitavam neke druge recepte, i nemam više pojma zbog čega sam ga na početku otvorila :)) Tako je i dan danas, dakle, uvek, ali uvek me odvuče tj. uvuče u dalje i dalje čitanje.

    Nekolicinu recepata sam probala, ima ih i po blogu, a ceduljice i spiskovi su umetnuti kojekude.

    Mene recimo jako inspiriše to što nema slike. Svi volimo da vidimo sliku i neku prvu selekciju pravimo prema njoj, često i pogrešnu. E ovde, trt, nema slike. Moraš leeepo da se skoncentrišeš i da probaš da zamisliš. I kako da mi to ne bude izazov, da proverim koliko umem da zamišljam, dakle maštam a da ispadne realno 🙂 I primetila sam da me mentalno skroz umori čitanje više od 5-10, recepata za redom, k'o neki najteži zadatak iz matematike da sam radila, pa posle više ne znam ni koliko su dva i dva, taj osećaj 🙂

    Moj slobodan zaključak je da Pata svakako nije baš previše tih recepata pravila i probala. Ona je, iz nekog mog ugla gledano, bila totalno posvećena prikupljanju i formatiranju tih recepata, pa zato naizgled stilski liče. Dalje, potpuno je nemoguće da je ona svaki recept iz kuvara pripemala i probala (ovako brzinski, mislim da bi za pravljenje svega iz Narodnog kuvara bilo potrebno preko 20 godina idući tempom od jednog dnevno, jer recepata ima, grubo sračunato, preko 4,000 – i to ako se limitiramo samo na vreme kao jedini faktor potreban za pripremu). Pravila sam "ljubavna pisma", po receptu iz Narodnog. Tj, počela sam po tom receptu, ali on je jednostavno pogrešno zapisan, tj. prepisan opet ko zna odakle, odnos masnoće i brašna i jaja u tom receptu pogrešan. Slučajno sam pre neki mesec naletela na post o istim tim kolačićima zvanim "ljubavna pisma", i istim zaključcima o netačnosti mera. Pata ne bi ostavila takav recept, da je probala. Zamislite samo sa čime je ona baratala, i kakve li je "neuslove" pretvarala u recepte.

    Da ne bude zabune, ta knjižurda je meni biblija, i greške ili nedorečenosti ne umanjuju njenu vrednost, al' baš mi bode oči kad pročitam mišljenje da je Pata sve recepte odande pravila i probala.

    Vidim neko pominje bozu i meru od kilogram brašna na litar vode, ne znam koje je to izdanje u pitanju, kod mene piše kilogram brašna i 10 litara vode (zapamtila sam jer sam ostala fascinirana količinama, zamisli napraviš danas 10+ kila boze, onako, eto, došlo ti…).

    Što se tiče igre – ja ću je rado podržati (dodati na kuvarigrice, evo i logo ću da napravim ako treba), ako neko sve osmisli i pokrene i održava (ako treba da se nešto održava, dobiće admin na kuvarigiricama)… Ja ne postižem ni ove tekuće da održavam valjano. A i ne mora da bude vezana za kuvarigrice, mislim, kako god, samo nemojte da su pogledi uprti u mene – jer ja snage za to nemam. Ali ću rado učestvovati ponekad, jer i inače planiram svašta još iz Narodnog da isprobam…

    I još za kraj, mada je trebalo na početku – ti si kao bonbončica jedna, eto tako izgledaš 🙂

  31. Majo, sve sam popisala recepte iz Patinog kuvara koji se nalaze na internetu, i ti tu, verovala ili ne, dominiras:) Objavicu ga u sledecem postu. Htela sam jedan post da napisem o kuvaru, pa onda dva, i sada sam dosla do broja tri:)

    Poptuno si u pravo, to je jedna ogromna knjiga, lavirint recepta, krenes u jednom pravcu, i zavrsis negde potpuno levo… i istina je citanje nekoliko recepata potpuno te zamori, valjda od tog ponavljanja.

    Vidi se da su ti recepti dosli od mnogo zena… ipak, ja imam ogromno postovanje za bilo ko ima dovoljno ambicije i zelje da se upusti u sakupljanje i sistematizaciju istog… nekako cini mi se da je to nasa slaba tacka.

    To bi bilo super kad bi neko prihvatio ulogu domacice ili domacina tj. administratora igrice "Iz Patinog kuvara", ideja i recepata koliko hoces. Verujem da ce se neko naci.

  32. Poslaću ti i ja svoj spisak, jer moguće da si pokupila i više nego što treba, ako si pratila labelu "mali narodni kuvar" koju ja stavljam na mnoge recepte, a to ne znači da su iz velikog narodnog. Ma, nebitno, poslaću ti svakako svoj spisak linkova, da "umerdžuješ" sa svojim.
    I respect za sav trud oko ove teme…

  33. Prije nekih 10 i kusur godina kada sam bila "single" a nisam imala potrebe da kuvam, Patin kuvar sam čitala danima kao što se čita roman. Sviđalo mi se kad recept počinje: zaklati jednu kokošku, očistiti je od perja i drobi….
    Imam ga i sad ali ga nešto ne otvaram. Prije par godina kad sam tražila dobar recept za Margareta/Bijela rada tortu, nisam ga našla, naime njena torta pod tim nazivom je nešto sasvim drugo od onog što se danas pravi.

  34. Pita je odlicna, vredi je isprobati. 🙂 Idem da procitam drugi i treci deo o kuvaru.
    Ne znam da li je kuvar prevazidjen, mozda je u pitanju i to da nije dovoljno atraktivan (nema fotografija, nisu precizne mere), plus sto su dosta u ekspanziji razni casopisi o kuvanju sa sve slikom i nemaju iljadu strana. 🙂 Negde sam skoro cula ili procitala kako je najprodavanije izdanje Posalji recept. To ti je jedna 'knjizica' koja kosta nesto smesno, recimo 30 dinara, a unutra su recepti koje zene salju (za pare). I onda je mnogo lakse izlistati tih dvadesetak stranica nego se rvati sa Velikim narodnim, pa jos uz to sto rece Maja, maksimalno uposlisti mozak da vizualizuje svaki recept.

  35. Veliki narodni kuvar imam i ja, preuzela sam ga od svekrve, ali nisam sigurna ko je autor.
    S obzirom da sam se veoma mlada udala i da nisam imala veliki broj recepata (samo one prepisane iz knjige domaćinstva)često sam listala narodni kuvar. Retko kad da sam nešto i razumela iz njega, npr uzmite maslo- uvek sam se pitala da li je to mast ili margarin i uvek tako obeshrabrena odlagala sam ga, verovatno na dohvat male dece koja su znala šta bi s njim. Tako je moj narodni kuvar završio bez prvih 16 stranica. Verovatno najvažnijih, ali ……….
    Priznajem da kod mene slika kupuje moje interesovanje za receptom tako je i dan danas, mada sam se više puta prevarila, ali morate priznati da je vizuelni deo veoma važan. Toga se pridržavam i na mom blogu.
    bez obzira na sve kad želim nešto novo da napravim, ja prvo uzmem veliki narodni kuvar, malo ga prošetam i na kraju ga vratim tamo gde je i bio.
    Često mi se desi da na tuđem blogu vidim neki recept i setim se da sam ga negde pročitala- naravno narodni kuvar. I sve se svodi na isto, danas se kuva kao nekada sa "manjim" izmenama.
    Draga Ivana, hvala ti za ovu lepu priču.

  36. Molim Vas..
    Teleca glava u skembetu. Pa to je vrh.
    Najbolja u Avalici, ima i mala porcija za jednu osobu – Glavica,
    Pa onda u Staroj Hercegovini, gde sam je prvi put jeo.
    Corbastija verzija ispod Narodnog pozorista u Student toursu.
    Gruja u Pancevu, dok je radio, bio ekspert. Na dan kad se sluzi glava u skembetu kafana uvek puna znalaca. Inace, dva dana se sprema, uopste nije jeftino i sigurno ce biti zurka za 20 ljudi jednom kad se vratim u rodni kraj.
    Daleko od zaboravljenog jela. Visoko trece mesto, posle pihtija i leberke.

  37. Iako sam veliki avanturista kada je reč o hrani, moram da priznam da neka jela stvarno ne mogu da jedem. Nije da ih nisam probala, ali ne mogu. Vama svaka čast, vidi se da ste veliki gurman.

  38. Ovaj deo o raznovrsnijoj kuhinji pre Drugog svetskog rata jednostavno nije istina. Ima dosta istorijske literature o ishrani i uhranjenosti populacije pre i posle rata. Treba imati na umu da je Kraljevina bila zemlja izrazitih socijalnih razlika, sa jedne strane bilo je bogatih kuća koje su mogle da priušte sebi guščije džigerice i sl. Dok je sa druge strane većina stanovništva opstajala na tzv. belom mrsu dok su meso jeli za praznike. U prilog ovome govori i prosečna visina Jugoslovena koja se uvećala u odnosu na period pre rata i to upravo zahvaljujući potpunijoj ishrani. SFRJ je 1979. bila prva u svetu po unosu kalorija, ispred SAD!
    Ako se uporede podaci o pismenosti stanovništa dolazi se do zaključka da su malobrojni oni koji su kuvar mogli da dobiju od bake, pošto je većina stanovništva pre rata bila nepismena.
    Ovo svakako nikako ne umanjuje Patin rad, koja je svojevrstan Vuk Karadžić u našem kulinarstvu. Ne postoji razlog zašto bi je komunističke vlasti progonile, kao što i nisu.

    1. Raznovrsnija ishrana je bila za dobrostojeće građanske porodice, kuvar je i pisan za njih. Posle rata, za vreme kumunizma, bilo je više hrane za siromašne slojeve, ali i dalje za sve slojeve izbor hrane je bio prilično limitiran, naći slatku pavlaku u prodavnici je bio izazov, uvaljivan je šlag iz kesice, Vegeta umesto začina, itd. Kao što sam rekla, mi smo još dobro prošli pod kumunizmom, drugim zemljama je nacionalna kuhinja potpuno uništena. Možda nisu Patu progonili, neko je morao da nauči žene komunističkih lidera kako se kuva, ali svi znamo da su druge nepoželjne odstranjivali sa velikom lakoćom. Iskrena da budem, nemam nikakav sentimentalan odnos prema posleratnim godinama jer sam veći deo života, zajedno sa mojom generacijom, trpela posledice tog nakaradnog društvenog sistema, mada nekome je sve to bilo lepo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *