Kraljevi ribe – Crveni sneper i losos

crvena riba

I opet o ribi. Ali ovo nije obična riba. Predstavljam vam crveni sneper i losos, dve vrlo posebne ribe u mojoj kuhinji. Dovoljno je samo da ih vidite pa da ostanete bez daha.

Losos sa salsom od paradajza, belog luka i đumbira

Mogla bih slobodno da ovaj recept nazovem Losos a la Ivana. Ne znam kako ali ovaj recept se nikada nije našao na mom blogu, a to je najčešći način na koji spremam ovu ribu. Ne mogu da se setim kako sam došla da ove kombinacije, sigurna sam da nije retka, salsa i nije baš najsrećniji naziv, ali ja već godinama koristim ovaj recept i uopšte ga ne menjam. Zaboravih da pomenem i obavezne pinjole, zašto njih, ne znam, u nekom trenutku sam ih stavila i tako je ostalo.


Sastojci:

Fileti lososa

Manja šaka salse po filetu
So i biber
Maslinovo ulje

 

Za salsu, količina za jedan filet ribe:

10 komada čeri paradajza, može i običan (čeri paradajz je najukusniji, plus ovaj na slici je iz moje bašte)
1 čen belog luka, sitno iseckanog
1 komad, oko 1 cm veličine, svežeg đumbira, sitno iseckanog ili izrendanog

1 kašičica pinjola po filetu

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 220C (430F). Pleh za pečenje ribe obložite papirom za pečenje.

Napravite salsu tako što ćete sitno iseckati paradajz, beli luk i đumbir. Dodajte soli i bibera.

Ukoliko vam smeta kožica na filetu, uklonite je nožem, mada tokom pečenje ona će se odvojiti od mesa pa je to prilično suvišna radnja, a i nije tako jednostavna. Ribu posolite i pobiberite.

Ribu položite na pleh. Stavite salsu preko fileta. Dodajte pinjole. Poprskajte ribu maslinovim uljem. Stavite je u rernu i pecite oko 15 minuta.

Moja preporuka vam je da uz ovako pripremljenu ribu služite majonez ili ajoli, on uvek ide dobro uz losos.

 

Crveni sneper sa začinskim biljem

Ovo je još jedna od varijacija na temu pečenje ribe u rerni. Beli luk, začinsko bilje, limun i maslinovo ulje sa ribom je tako jednostavna a tako moćna kombinacija.


Sastojci:

Crveni sneper ili bilo koja cela riba
So i biber
Maslinovo ulje
1-2 čena belog luka, sitno iseckanog
Šaka raznog začinskog bilja po ribi, iseckanog (ja sam stavila timijan, vlašac, peršun, listove komorača)
1/2 limuna po ribi, isečenog na kolutove
1 kašika limunovog soka
Maslinovo ulje
So i biber

Priprema:

Zagrejte rernu na 220C (430F). Pleh za pečenje obložite hartijom za pečenje.
Ribu očistite ako to već nije urađeno u prodavnici. Papirnatim ubrusom osušite ribu. Posolite je i pobiberite.
U jednoj posudi pomešajte iseckano začinsko bilje, beli luk, malo limunovog soka, so i biber i malo maslinovog ulja. Ovim sadržajem ispunite utrobu ribe i stavite malo po površini. Zasecite ribu tri puta, što ja često zaboravim. Stavite kriške limuna u utrobu ribe i po njenoj površini. Poprskajte ribu maslinovim uljem i stavite u rernu. Ova riba sa slike je bila dosta velika pa sam je ja pekla 25 minuta. Dužina pečenja zavisi i od vaše rerne. Meso ne treba da bude ni previše pečeno, a ni nepečeno. Najbolje je da proverite ribu tokom pečenja.
Služite ribu nabolje uz zelenu salatu.

Više o drugim ribama i tehnikama njene pripreme pronađite u ovom mom ranijem članku.
Continue Reading

Pohovani riblji fileti sa tartar sosom

Pohovana riba

 

Ribu gotovo uvek pečem u rerni, zato što je tako jednostavno i zdravo. U poslednje vreme sam počela da se interesujem za prženu ribu, i soseve koji idu uz njih, iz francuske kuhinje. Meni se mnogo svidela ta kombinacija pohovane ribe, tartar sosa i mlade zelene salate. Baš sam to slatko pojela. Još je uz to išla i pohovana bamija iz moje bašte.

Ovaj recept je moj prilog za igricu Ajme, koliko nas je… tema ovog meseca je riba, i pogodite ko ju je izabrao:) Više recepata sa ribom u glavnoj ulozi pronađite ovde.

Priznajem, nemam koncetraciju da se nešto unosim u ovaj post… u toku je seansa slušanja YU roka na jutjubu. Nekada smo to češće upružnjavali… ah, kako se samo razgalim kad slušam te stare pesme, obožavam da čitam čak i komentare, nekako su iz duše:) Plus muž i ja nabacujemo godine kad su pesme nastale, sećanja tipa eskurzija, letovanje, koncerti, itd… pa onda komenatrišemo kako u stvari neki bendovi uopšte nisu tako loši, ali nisu bili cool kad smo mi bili klinci, pa kako su nam neki i dalje neverovatno bezvezni, a neke volimo i dalje jako puno, i tako. Ova pesma je definitivno hit ove jesenje večeri u Baltimoru – Satelit by Smak.

 Tartar sos

Sastojci:

1/2 kg fileta bele ribe (oslić, tolstolobik, šta već možete da nađete… ja sam koristila iverak (flounder), to je ona pljosnata riba)
So i biber
Ulje za prženje
1 jaje
1 šolja Panko hlebnih mrvica, ili obične mrvice ako nemate te

Za tartar sos:

1/2 šolje majoneza
2 kašike sitno iseckanih kiselih krastavaca
2 kašike sveže mirođije sitno iseckane
1-2 kašike svežeg vlašca iseckanog
1 kašika kapra, sitno iseckanog
1 kašičica limunovog soka
Malo bibera
Za serviranje miks mlade zelene salate

Priprema:

Najpre spremite tartar sos. Sitno iseckajte začinsko bilje, kapar i kisele krastavce. To sve pomešajte sa majonezom, sokom od limuna, biberom i stavite u frižider. Ja volim tartar sa više zeleniša, vi stavite količine sastojka prema svom ukusu. Za mene je ukus vlašaca super, mada originalno se ne stavlja u tartar sos. Da, tartar je čuveni francuski sos i super ide uz ribu.
Izvadite filete ribe i papirnatim ubrusom probajte da uklonite suvišnu vodu, pogotovo ako je riba bila zamrzuta. Isecite filete u manje komade. Posolite i pobiberite ribu. U dubljem tiganju dobro zagrejte ulje, ne previše, manje od 1cm visine. Važno je da temperature prženja bude jaka. Umočite filet ribe u umućeno jaje a zatim ga obložite prezlama, i stavite da se prži. Kad file dobije rumenu braon boju, što znači oko 4 minuta prženja, ukupno, izvadite ga iz ulja i položite na papiranti ubrus da izađe suvišna masnoća. Ribu odmah služite uz tartar sos i mladu zelenu salatu.

 

Continue Reading

Indijsko jelo od leblebija Daal, i priča o Indijcima u Americi

indijsko jelo

Pre nego što sam došla u Ameriku ja sam u životu upoznala svega jednog Indijca, naše Cigane ne računam jer su se oni posle mnogo vekova odrodili od svoje prapostojbine, a kad sam došla ovamo na postdiplomske studije bila sam potpuno okružena njima. Nikada neću zaboraviti Orientation Day (prvi dan u školi) kad smo svi pridošli strani studenti, sa Indijcima kao ubedljivom većinom, bili u jednoj velikoj prostoriji, i kad većina nije mogla da skine pogled sa mene jer sam bila plava (farbana doduše) i svi su mi prilazili sa pričom da bi želeli da budu moji prijatelji. To je ona od onih nadrealnih situcija u životu kada ste u nekoj skroz novoj sredini, okruženi ljudima o kojima znate veoma malo, a koji vole da vam se unose u lice dok pričaju, imaju smešan akcenat, čudno mašu glavom dok pričaju, mirišu na kari i izuzetno su druželjubivi.

Posle sam za vreme studiranja radila za kancelariju u kojoj su se primale aplikacije stranih studenata a i bilo je puno komunikcije sa budućim studentima, i ogromna većina su bili baš Indijci. Razlog njihove mnogobrojnosti na mom fakultetu su bile obližnje indijske kompanije koje su ih tu regrutovale.

I tako u svakodnevnom kontaktu ja sam ih prilično dobro upoznala, plus imam dosta dobru drugaricu, Indijku,  i nećete mi verovati kad vidim čak i nepoznate Indijce ja prema njima osećam izvesnu bliskost, kao prema daljim tamnoputim rođacima. Znam čak da prepoznam po fizičkom izgledu iz kog dela Indije dolaze, oni niži i tamnijeg tena su sa juga zemlje.
Istina, naše kulture su dosta različite, ali ima i puno sličnosti, evo par… da li ste znali da smo mi i Indijci jedini koji imamo brata od strica ili sestru od tetke, za sve ostale su to samo rođaci… ili, kad se rodi beba, ne kaže se kako je lepa, već ružna, kao i kod nas, da se ne urekne… i naravno tu je ono pu, pu, pu ili u njihovom slučaju tu, tu, tu… opet protiv uroka. Zatim neke zajedničke reči – čaj, čorba, i ne mogu svega još da se setim, ali imamo dosta zajedničkih stvari.
Ja vam sve ovo sada pričam jer mnogi ljudi, koji nisu imali prilike da ih upoznaju, zamišljaju Indijce kao neka mistična  i produhovljena bića, i sama sam bila u tom fazonu.  E pa nije tako. Posle Tagore, Ruždija, Boga malih stvari, i par bolivudskih filmova koji su me naterali da mislim o njima da su lepi kao bogovi, doživela sam veliko iznenađenje.
Većina Indijaca koje sam ja upoznala nisu previše spiritualni, rekla bih da su ambiciozni i materijalisti. Oni znaju da im je uspeh životu tj. odlazak u prosperitetniju zemlju garantovan dobrim učenjem i na to su potpuno fokusirani. Pošto ostanak u Americi nije lak ni sa diplomom, oni tako idu sa jednog fakulteta da drugi ređajući diplome, neki čak sa čitavim porodicama. Zaista nisu vični sportu, i meni je čudno kako baš nikada da sretnem nekog Indijca na mojim časovima joge. Pre par godina neko je osvojio prvu zlatnu medalju za Indiju ikad, u nekom ne tako bitnom sportu, i kad se vratio kući hiljade i hiljade devojaka je htelo da se uda za njega, bio je nacionalni heroj, jedan od milijardu ljudi koji je uspeo da se okiti medaljom. I onda posle mi kukamo na naše sportiste:) Omiljeni sport im je kriket. Često ćete ih videti kako na nekim praznim parkinzima praktikuju taj sport. Sad, meni je ta igra malo dosadna, a i važi za gospodsku, i zbog toga mi nikako nije jasno na koju foru Indijci i Pakistanci samo što ne zarate kad njihove reprezentacije imaju meč u kriketu.
Kad smo kod religije preovlađuju Indusi, ali ima i muslimana, katolika, raznih sekti, ima čak i par miliona pravoslavaca. Da, pravoslavlje je ušlo u Indiju preko antiohijske patrijaršije (Sirija), i tu se primilo. Jedan kolega mog muža sa fakulteta je jednom poslao njegove slike sa venčanja, a pošto je pravoslavac mogli smo da vidimo kako izgleda crkva u kojoj su se venčali. I izgleda kao one ranohrišćanske crkve što je meni bilo veoma interesantno otkriće. Takođe u Indiji žive i Siki i njih ćete lako prepoznati jer nose one visoke turbane na glavi. Mislim da njima religija dozvoljava da jedu meso, ali nisam baš sasvim sigurna u to, za Induse govedina je zabranjena, a ima ih i puno koji su vegeterijanci. Tu su i Bramani. Iskreno, ne mogu više da se setim kakva je razlika između njih i Indusa, ali moja drugarica koja je Bramanka kaže da se oni nalaze u najvišim kastama njihovog društva.
Za indijsku kulturu nekako je bar meni bio najfamozniji ugovoreni brak koji se i dalje veoma praktikuje u svim  društvenim staležima. Dešava se i da se udaju i ožene za strance, dešava se i da posle odlaska u Ameriku na studije neke veridbe budu raskinute, ali i dalje su veoma tradicionalni kada su brakovi u pitanju. Možda to nama izgleda zatucano, ali nije baš tako kako izgleda. Na primer, što ste u višoj kasti imate veću mogućnost izbora, tu izlazite sa mladićima i devojkama i birate onog ko vam se najviše sviđa, i obrnuto, ako ste niža kasta imate da se udate za onog kog vam roditelji izaberu, i tačka. Među partnerima i dalje su najpoželjniji doktori tako da ne čudi što se često opredeljuju baš za to zanimanje.
Iznenadićete se kad saznate da mnogi Indusi koje sam upoznala ovde zapravo nikada nisu bili u Indiji. Naime, ima ih puno po Bliskom Istoku, u Africi, Britaniji, čak i na Karibskim ostrvima, osim trgovinom tu su dolazili da rade kao posluga za imućnije ljude. Ja sam pre neki dan saznala da je i Freddie Mercury bio Indijac sa Zanzibara, i bila sam u potpunom šoku, jer ga nikakao nisam mogla povezati sa indijskom kulturom.
U Indiji ima puno ljudi i velika je konkurencija tako da moraju da se bore i rukama i nogama da bi uspeli da se bar malko uzdignu iznad svoje stečene kaste. Moraju da budu glasni i prodorni, i potpuno su suprotni recimo Kinezima, koji su vrlo povučeni i nekomunikativni. Za to je i veliki razlog dobro poznavanje engleskog jezika, zaovstavštine kolonijalnog vremena. Rekli su mi da je tamo engleski sve višu u upotrebi, sasvim suprotno od težnji posle oslobođenja od britanske vladavine, neki čak u kući koriste samo engleski u komunikacji.
Za Indijce najznačajniji praznik je Diwali. To se danima proslavlja, a gotovo na svakom fakultetu po Americi gde ima njihovih studenata taj praznik se obeležava specijalnom priredbom. Na toj svečanosti ćete obavezno videti modnu reviju (!) i razne plesne tačke, koje su prekopirane iz njihovih popularnih filmova. Mnogo vole igru i pesmu, i nekako su detinjaste prirode, što ih čine idealnim društvom za zabave. Na svim tim događajima koji su oni organizovali meni je bilo uvek užasno zabavno, puno sam se smejala jer umeju da budu izuzetno komični.
Ja sam se baš zanela u mom pisanju o Indijcima u Americi, šta mogu, zaista su interesantna nacija, i kao šti rekoh meni veoma bliska. Pošto imam svega par sati fore da objavim ovaj post jer konkurs za igricu Ajme, koliko nas  se tada zatvara, a tema su  leblebije i domaćica je Tanja (Kuhinja zaposlene žene), još samo par reči o indijskoj kuhinji.To je izuzetna kuhinja iz koje bukvalno vrište boje i mirisi. Nemam sad vremena da opisujem moja omiljena indijska jela ali biće dana za još neki post na blogu o indijskoj hrani.
Daal, koji sam spremila za ovu priliku, je apsolutno sjajno jelo. Ja imam groznu naviku da kad mi jelo divno miriše zaronim glavu u šerpu da ga još jednom omirišem. Tako je bilo i sa ovim jelom. Pokušavala sam da napravim jelo slično onom koje dobijamo kada naručimo neke indijske kebabe, ali ovo je mnooogo bolje. Recept sa izmenama je preuzet odavde, a bilo je tu sugestija i moje prijateljice Riče. Začin garam masala koji se stavlja u njega je sjajan, stavila sam i recept kako se pravi. Ja sam ga služila uz kuskus i pečene planteins, namirnica dosta slična bananama, i bio je to praznik za naša čula.
 Indijsko jelo

Sastojci:

2 šolje leblebija iz konzerve (ako možete da ih skuvate super, ali za mene to je suvišan posao)

3 kašike putera

1 i 1/2 glavica velikog crnog luka, iseckanog na tanka rebarca

5-6 komada belog luka, sitno iseckanog

2 komada mladog luka, iseckanog

1 komad svežeg đumbira (2.5cm dužine), sitno iseckanog

10 kašika samlevenog paradajza (crashed tomato)

2 manja krompira, oljuštena i iseckana na manje kocke

2 šolje vode (količina zavisi koliko gusto želite da vam jelo bude)

1 kašičica kurkume

1/2 kašičice tucane ljute paprika (opciono, ako volite ljuto)

1 kašičica soli

1 i 1/2 – 2 kašike začina garam masala (evo kako se pravi ovaj začin: 1/2 kašičice mlevenog kumina, 1/2 kašičice slatke paprike, 1/4 kašičice cimeta, 1/4 kašičice mlevene ljute paprike, 1/4 kašičice istucanog lovorovog lista, i 1/8 kašičice istucanog karanfilića).

Priprema:

U šerpi na srednje jakoj vatri zagrejte puter i u njega dodajte luk, dinstajte ga dok ne počne da tamni. Dodajte mu beli luk i posle 1-2 minuta dodajte iseckani đumbir. Zatim dodajte mladi luk, 3 kašike samlevenog paradajza i na kraju iseckani krompir. Sve pržite uz mešanje da ne zagori par minuta. Onda dodajte  preostali paradajz i oceđene leblebije iz konzerve. Dodajte so i ljutu pariku. Posle par minuta prženja dodajte konačno vodu. Kada varivo počne da ključa smanjite vatru. Dodajte kurkumu. Poklopite šerpu i kuvajte varivo dok se krompir ne skuva, mešajući povremeno. Par minuta pre nego što ćete jelo skinuti sa vatre dodajte garam masala, kažu da se tako ne gubi aroma začina, ako se stavi tek na kraju.

Služite jelo uz kus-kus ili indijski hleb naan.


 

Continue Reading

Dadina pasta sa plodovima mora (Pasta con le Cozze)

Mušlje sa pastom

Pošto moj blog oskudeva u kulinarskim putopisima, čitaj imam malu decu sa kojima mi putovanje obično dođe kao noćna mora, zamolila sam prijatelje da mi pripomognu da popunim sekciju Hrana i putovanje na mom blogu.

Pogled na Napulj sa Vezuva

 

Sa mojom drugaricom Dadom već neko vreme se dogovaram oko ovog posta, zbog čudnog sticaja okolnosti, izgleda da nam je isti virus pojeo fotografije i tekst recepta koje mi je ona poslala, malo kasnimo, mada smo zvanično i dalje u letu. Mislim, nije toliko bitno, no ipak plodovi mora nekako idu uz leto, ne uz jesen.

Inače,  Dada, naša prijateljica Mira i ja drugarice smo još iz gimnazije, i ne prođe nijedan bitan svetski događaj bilo sportski (uglavnom tenis), bilo politički ili muzički, itd, a da to ne prokomentarišemo. Dada živi u Napulju, Mira u Parizu, ja u Americi, pa svako daje svoje viđenje situacije, obično u duhu zemlje u kojoj živi. Imamo još jednog pridruženog člana sa Floride, ali sa tim školskim umemo često da se malo zakačimo, uglavnom oko glupih stvari, što nam unosi dodatnu dinamiku u odnos.

Ja se sa njima već jako dugo nisam videla, a volela bih…  ma tu bi pala komunikacija koja bi trajala u kontinuitetu par dana, ali mi i ovako uspevamo da održimo naše prijateljstvo. Ideja nam je da u budućnosti naše potomke šaljemo jedna kod druge nebili deca naučila strane jezike.

Napulj

Dada je svetski putnik, bukvalno, koja je našla čoveka svog života u Napulja i tu se “usidrila”. Njen izbor je pao na tipično jelo tog podneblja, jednostavnog ali raskošnog ukusa. Takođe, tu ćete naći još štošta zanimljivog a odnosi se na južnoitalijansku kuhinju. Plus njene fotografije Napulja i okoline za kompletan doživljaj.

Uživancija

Pasta con le Cozze by Dada


Sastojci:

1kg mušlji ili dagnji (cozze na italijanskom, mussels na engleskom)

Maslinovo ulje

2-3 češnja belog luka
Puna šaka paradajza, iseckanog  (mi ovde uzimamo taj jedan koji raste ispod Vezuva, jer je najbolji, a ti možeš  neki cherry koji nije sladak)
1 pakovanje paste, najbolje lingvini, malo deblje špagete
Malo svežeg peršuna

So i biber

Priprema:

Najpre dobro opereš mušlje, sa njih sastružeš ako ima nešto, i iščupaš onaj čuperak što viri iz mušlje (to se na slikama dobro vidi), on se skida jednim potezom, povuče se energično ka vrhu mušlje, gde se sam pokida, tj. izvuče ceo napolje! (ahaha kako pišem, vidi se da nisam nikakva kuvarica!) Iste špagete se prave i sa vongolama, na primer umesto ovih crnih ti staviš male školjke i u tom slučaju samo treba dosta da se peru, i to tako što se vongole trljaju jedne o druge, da bi se sav pesak skinuo… Bitna stavka – voda kojom se pere mora da bude HLADNA, jer će u protivnom u toploj vodi školjke početi pre vremena da se otvaraju. Ovo je jedini dosadan deo posla jer moraju dobro, dobro da se isperu!

Maslinovo ulje zagreješ u većem tiganju. Dodaš sitno iseckan beli luk (ili skroz sitno pa ga ne vadiš više iz sosa, ili krupnije pa ga na kraju izvadiš iz sosa, kako ko voli). Onda dodaš iseckan paradajz.

Dakle, kad se paradajz rastopio, posle nekih 10-15 minuta kuvanja dodaš mušlje, i čim se one otvore i puste sok ti ugasiš vatru, to je dovoljno.

Ovamo u drugom loncu, dok se sos sprema, pripremiš špagete (so se dodaje tek kad je voda provrila, mi stavimo punu šaku za jedan veliki lonac u kom kuvaš 300-400g špageta, zavisi koliko je ljudi). Špageti uvek da budu al dente, nikako prokuvani, ubaciš ih u tiganj u kom si pravila sos i sve promešaš još par minuta (čak i manje jer će se u protivnom pasta prokuvati suviše!), pa kad serviraš dodaš preko svež peršun. I to je to!

Napolitanci vole da deo tih cozza stave u lonac, sa vrlo malo vode (dva – tri prsta), dakle samo školjke koje će same pustiti svoj sok kad krenu da se otvaraju, i samo preko toga stave biber. Znači lonac, cozze, malo vode i dosta bibera i preko toga poklopac, čim se mušlje otvore, klopa je spremna! I onda u tu vodu koja iz školjki izađe umaču hleb! To ti se zove Impepata di cozze! (vidi sliku dole). Ne preporučujem ljudima sa osetljivim stomakom! Ja sam ljubitelj vongola i malih školjki, koje se spremaju na isti način (ulje, beli luk, paradajz pa školjkice, s tim što u njih možes da dodaš i pola čaše belog vina, i čak je dobra fora dodati i celu kocku za supu)… uvek je sos spreman čim se školjke otvore… njam njam…

Buon appetito!!!


Impepata di cozze
Vongole ili Clams u paradajz sosu

Na slici dole je moja varijanta istog jela samo sa vongolama ili clams. Nažalost nisam mogla da nađem sitnije školjke, koje su i ukusnije. Uglavnom, Dadin recept je provereno dobar.

Recept uspešno oproban u mojoj kuhinji.

Continue Reading

Estragon, i francuska klasika – Piletina sa estragonom

Francuska piletina

I am back, posle kraćeg putovanja. Bila u Torontu i puna sam lepih utisaka. Pre nego što sredim utiske, i nadam se napravim jedan post o tome, vraćam se mom malom projektu – začinskom bilju. Ukoliko niste zakačili početak, idite na ovaj link.

Estragon (Tarragon)

Meksički estragon
Estragon, ili tarragon na engleskom, je jedna od najsuptilnijih začinskih biljaka, koje se koristi u kuvanju, naročito kada je u pitanju francuska kuhinja. Iz nekog razloga u našoj kuhinji se slabo koristi, pa otuda ovaj post, da se malo populariše.

Poreklom sa Sibira i zapadne Azije uspešno je raširen po Evropi i u drugim delovima sveta. Francuski estragon je najkvalitetniji, mada ja glasam i za meksički koji ima sličan ukus ali malo oporiji i kiseliji. Imam ga u svojoj bašti i naročito mi je drag zbog ljupkih žućkastih cvetova.

Ima karakterističan i delikatan ukus, malo podseća na anis. Koristi se u pripremanju piletine i ostale peradi, ribe i jela od jaja. Pored Piletine sa estragonom, ovo začinsko bilje je nezaobilazno u BéarnaiseHolandez i  Tartar sosu, i Puteru sa začinskim biljem.  Ja ga nekad stavljam i u klasičnu supu, ali moj muž nije baš oduševljen time. Takođe dobro ide uz krompir, špargle, zukini i paradajz.

Estragon je sastavni deo kombinacija začinskog bilja koje se koriste u francuskoj kuhinji – Fines Herbés, Herbes de ProvenceBouquet garni.

Bouquet garni – estragon, peršun, timijan i kora od limuna; koristi se pri pripremanju ribe.

Prilikom kuvanja najbolje da ga stavite pri kraju da ne bi narušili njegovu aromu.

Estragon možete sačuvati sušenjem ili zamrzavanjem.

Ukoliko želite da ga gajite najbolje je da ga kupite u saksiji jer teško raste iz semena. Višegodišnja je biljka i počinje da raste u rano proleće. Izbegavajte ruski estragon jer mu je aroma inferiornija u odnosu na onaj francuski.

Piletina sa estragonom

Ne volim baš piletinu, ali ovo jelo je izuzetno. Vrlo jednostavno za pravljenje, prefinjeno i ukusno. Kada budete probali ovo jelo shvatićete zašto je francuska kuhinja toliko cenjena. Ja sam je služila uz još jedan tipičan francuski prilog, dinstani komorač sa crvenim lukom, i sve zajedno to je bio fantastičan gastronomski doživljaj.


Sastojci:

3 kašike putera
4 fileta belog pilećeg mesa, ili drugi komadi piletine
So i biber
2 ljutike (shallot), sitno iseckane (ovaj luk je najbolji za pravljenje soseva)
5-7 grančica svežeg estragona, iseckanog
3/4 šolje belog vina
1/3 šolje slatke pavlake, opciono

Priprema:

Zagrejte puter u širokoj šerpi, ili tučanom tiganju, na jakoj temperaturi i propržite pileće filete koje ste predhodno posolili i pobiberili. Pržite piletinu oko par minuta sa svake strane, dok ne dobiju braon koricu.

Kada je piletina gotova izvadite je, smanjite vatru i u šerpu stavite iseckanu ljutiku. Kad postane staklast posle 2-3 minuta, dodajte mu estragon i belo vino. Promešajte dobro sve, sastružite varjačom sve ono što se zalepilo za dno šerpe, dodajte biber i so i na kraju slatku pavlaku. Piletinu vratite u šerpu. Neka se sve zajedno krčka na slaboj vatri dok piletina ne upije ukuse, par minuta. Okrenite meso i na drugu stranu. Služite jelo odmah.


Continue Reading

Losos sa komoračom i crvenim lukom

Losos pečen u rerni
Ovo je jedno od najboljih jela koje sam skoro pravila. Svi sastojci u njemu, losos, komorač, crveni luk i belo vino su u savršenom skladu. Vizuelno i ukusom izgleda kao da ste ga naručili u nekom super fancy-schmancy restoranu.
Već dugo se kanim da komorač dodam pečenoj ribi, i sad znam zašto se pripremaju zajedno. Ne znam koliko ljudi kod nas imaju priliku da probaju komorač, za mene je to nestvarno lepa namernica, i svima bih preporučila da je što pre probaju. Da ne pričam previše o komoraču, ionako uskoro planiram da napravim post potpuno posvećen njemu.

Sastojci za 2 veće porcije:

– 1/2 kg filea od lososa, skinite kožicu sa njega ukoliko je ima

– 1 veća glavica komorača zajedno sa grančicama

– 1 veći crveni luk

– 3 grančice sveže majčine dušice (timijan), iseckane

– Maslinovo ulje

– So i biber

– 3/4 šolje belog vina

Priprema:

Zagrejte rernu na 205C (400F).

Isecite komorač na sledeći način. Odvojte glavicu komorača od stabla. Ako je spoljašnja kora oštećena i suviše tvrda skinite je. Možete da koristite i piler u tu svrhu. Uzdužno isecite glavicu na pola. Nožem skinite tvrdi deo koji se nalazi na dnu, kao kod glavice kupusa. I onda svaku polovinu isecite poprečno na tanke listove.

Sa grana komorača skinite froncle taman da stanu u šaku.

Luk isecite na rebra takođe.

U pleh stavite komorač, luk, majčinu dušicu, froncle komorača, so i biber, dodajte maslinovo ulje i sve dobro promešajte. Stavite da se peče oko 20 minuta. Promešajte bar jednom tokom pečenja.

U međuvremenu, posolite i pobiberite losos. Kada su luk i komorač gotovi, skolonite ih u stranu pleha, stavite losos u sredinu, poprskajte ga sa maslinovim uljem, i na kraju sve prelijte belim vinom. Neka se sve peče još oko 12-15 minuta, sve zavisi od jačine rerne.

Ovo jelo je malo savršenstvo i nema potrebe da mu više bilo šta dodajte.


Više o pripremi ribe pogledajte ovde.

 

 

Continue Reading

Losos sa boranijom, paradajzom i inćunima od Golog Kuvara

Losos sa boranijom i paradajzom

Da li se sećate kako je pre desetak godina bila opšta pomama za našim Džejmijem (Jamie Oliver)? Opušten stav, plava kosica, havajska košulja, brz kao munja, pun strasti prema začinskom bilju, koje svuda trpa, mladi kuvar koji zabavlja i kuva za svoje prijatelje. Iskrena da budem on jeste napravio revoluciju u kuvanju i prezentovanju, ali ja ga i dalje nešto posebno ne gotivim. Nekako mi to njegovo kuvanje previše improvizovano, meša sve žive sastojke, i iskreno, kad je jelo gotovo nešto mi ni vizuelno ne izgleda sjajno.

Ipak, i pored svega nabrojanog, Džejmi je ostavio velikog traga u mojoj takozvanoj kulinarskoj karijeri. Zahvaljujući njemu počela sam da skupljam začine i da se bavim njima. Sećam se, imala sam sjajnu policu samo za začine, ali više sam ih čuvala nego što sam ih koristila. Nekako je uspeo da prenese na mene tu njegovu strast ka travkama.

Džejmi je pokušao da se oproba i na američkom kontinentu prošle godine u nekom rijaliti šou gde je kao pokušavao da ukine čokoladno mleko u nekim školama u Kaliforniji. I nije se baš proslavio. Iskreno, baš me je nervirao dok je dramio i kukao… kako je pokupio taj američki manir baš me živo zanima.

Kad sam skoro bila u Srbiji pokupila sam njegovu knjigu “Goli ručak” sa idejom da kad dođem kući konačno mogu da je koristim jer ovde ima što kažu ” i bibe i ribe”. Međutim, kada sam uzela njegov kuvar u ruke opet mi je sve to izgledalo tako konfuzno, veoma loš prevod, čudne kombinacije jela, komplikovani naslovi, baš naporno za čitanje a kamoli za kuvanje. Uglavnom, dugo mi je trebalo da izaberem jelo koje ću da napravim a da nekako to bude tipično Džejmijevo jelo, a i da se meni dopada.

Losos sa boranijom, paradajzom i inćunima zvuči uvrnuto, ali zaista je veoma ukusno jelo. Obavezno ga služiti uz majonez od maslinovog ulja. Možda sam se prevarila u vezi Džejmija, možda i nije tako loš.

 


Sastojci:

1 kg file svežeg lososa
250g zelene boranije (French beans ili green beans)
300g paradajza, čeri ili nešto krupnijeg
10-12 komada inćuna
Šaka crnih ili zelenih maslina
Šaka svežeg bosiljka
1-2 limuna
1/4 šolje maslinovog ulja
So i biber
Majonez od maslinovog ulja (recept za domaći majonez od maslinovog ulja pronađite ovde)

Priprema:

Boraniju blanširajte u kipućoj vodi oko 5 minuta.
Zagrejte rernu na 260C (500F). Dok se ona greje operite lososa, osušite ga papirnatim ubrusom, i skinite mu kožu ukoliko je nisu skinuli u ribarnici. Posolite i pobiberite ribu i iscedite na nju ceo limun, sa obe strane.

Stavite ribu u sud za pečenje. Oko nje najpre stavite red paradajza, pa masline, inćune, i iseckani bosiljak. Prelijte to sve maslinovim uljem tj. uljem u kome su se nalazili inćuni. Nema potrebe da solite povrće zato što su inćuni veoma slani.

Pecite sve oko 10-12 minuta na postojećoj temperaturi.

Služite ribu uz majonez.


 

Updejt dnevnika jedne baštovanke: “Korov zaista raste kao korov”.

 

 

 

 

Continue Reading

Četiri potaž čorbe: od cvekle, špargli, kelja, celera i jabuka

Cvekla
Najlepše čorbe

Kad imate malu bebu koja tek uči da jede hranu za odrasle, dvogodišnjaka koji odbija da jede, i majku koji fizički ne može da stigne da pravi svakom posebno dobijate meni koji vidite na slici. Potaž čorbe. Em su zdrave, em su ukusne, i lako se prave, i što je najvažnije svi članovi porodice ih jedu. Pravim ja još dosta drugih čorbi, ali ove su mi bile nekako najukusnije, zato su se i našle na blogu.

Kao što ćete videti sve se slično prave, i svaka od njih ima po jedan začin koji u potpunosti definiše njen ukus; cvekla i lovorov list, špargla i timijan, celer & jabuke i kari, kelj i kim. Ono na šta morate da obratite pažnju jeste upotreba blendera. Ukoliko imate ručni blender super, ali ako imate stoni blender onda morate uvek da prohladite čorbu i da je propasirate u manjim količinama. Ukoliko je čorba vrela blender može da eksplodira pod pritiskom i da vam uništi kuhinju.

Čorba od cvekle

Zdrava čorba od cvekle

Na zaprepašćenje moga muža  neki dan sam napravila čorbu od cvekle, on ih nikako ne voli. Ne, nije boršč. Odlična je bila. Beba sve pojela i tražila još (vidi sliku). Muž ne baš oduševljen, ali ipak zadovoljan.


 

Sastojci:

3 srednje cvekle
2 srednja krompira
1 luk, iseckan
2 kašike maslinovog ili običnog ulja
2 lovorova lista
2 kašike limunovog soka
So i biber
1.5 l vode sa 2 kockice pileće supe ili pileća supa
Kisela pavlaka

 

Priprema:

Cveklu i krompir oljuštite, a zatim ih iseckajte na kocke.

Isecite luk, stavite ga u zagrejano ulje da se prži. Kad postane staklast dodajte cveklu i krompir. Posle par minuta dodajte vodu ili supu, lovorov list, so i biber. Kuvajte nekih 25 minuta dok cvekla i krompir ne omekšaju. Zatim ostavite čorbu da se malo prohladi. Izbacite lovorov list. Propasirajte sadržaj ručnim ili standardnim blenderom.

Služite uz kiselu pavlaku i limunov sok, što ne važi za bebe.


 

Čorba od špargli

Kremasta čorba od špargli

 

 

Detaljniji recept za ovu čorbu možete da nađete na mom blogu Dolce Fooda. Ja je pravim jednom mesečno i svi joj se radujemo.

 


 

Sastojci:

2 veze zelenih špargli (oko 800-900g)
3 kašike putera
2 šelot luka (može i jedan običan crni… ja volim da dodam i mladi luk)
1 litar vode ili pileće supe
Par grančica svežeg timijana, majčine dušice (bez tog začina nemojte ni da pravite čorbu)
So i biber
1 šolja mleka
Limunov sok
Kisela pavlaka

Priprema:

Najpre odstranite krajeve stabala špargli, nekih 2.5cm. Blanširaje špargle tako što ćete ih staviti u kipuću vodu, nekih 5 minuta. Ocedite ih i stavite im led da ne bi izgubili lepu zelenu boju. Isecite vrhove špargli i čuvajte ih na ledu. Njih ćete dodati u čorbu prilikom služenja, daju hrskavost i služe  kao dekoracija.
Propržite luk na zagrejanom puteru. Dodajte vodu, stabla špargli, timijan, so i biber. Kuvajte oko 30 minuta na tihoj vatri. Ohladite čorbu i stavite je u blender. Tako ste dobili čorbu za bebu. Za odrasle, dodajte šolju mleka i vrhove špargli. Služite čorbu sa limunovim sokom i kiselom pavlakom.

 Čorba od celera i jabuka sa karijem

Čorba od celera

Potpuno neodoljiva kombinacija. Ja sam greškom stavila ljuti kari, ali čini mi se da je u tome i bila fora, to je dalo čorbi magiju. Nažalost, tako ljutu nisam mogla da je dam deci. Svejedno, ja sam bila u potpunoj nirvani kada sam je probala.


Sastojci:

1 veći koren celera
3 srednje kiselkaste jabuke
1 manji crni luk
1 šelot luk
2 kašike karija
2 kašike maslinovog ili običnog ulja
So i biber
1 litar vode sa jednom pilećom kockom ili pileća supa

Priprema:

Oljuštite celer i jabuke i iseckajte ih na kocke.
Iseckajte oba luka i propržite ih u ulju. Dodajte celer i jabuke, vodu tj. supu, kari, so i sveže samleven biber. Kada celer i jabuke postanu meki, ohladite čorbu a onda je stavite u blender.
Služite uz slatku ili kiselu pavlaku.

Čorba od kelja sa hrskavom slaninomČorba od kelja i krompira

Moj muž kad god ne zna šta da kupi od povrća u prodavnici on uvek donese kući kelj. Moram priznati meni to povrće nije baš preterano uzbudljivo, al’ nije uopšte loše za čorbu. Hrskavo pečena slanina i kim daje kelju šmek koji mu nedostaje.

Sastojci:

1 mala glavica kelja
2 srednja krompira
Nekoliko šnitova slanine
1 srednji luk
1 čen belog luka
2 kašike maslinovog ili običnog ulja
1 manja šargarepa
1 kašičica kima (kelj i kim, jedno ne ide bez drugog)
1 litar vode sa pilećom kockom ili pileće supe
So i biber
Kisela pavlaka

Priprema:

U rerni pecite slaninu dok ne postane hrskava. Posle je stavite na papirnati ubrus da se ocedi mast.
Krompir oljuštite i iseckajte na kocke. Kelj operite i iseckajte na trake. Takođe, iseckajte luk i šargarepu.
Na ulju propržite crni pa beli luk. Dodajte šargarepu, krompir i kelj. Dinstajte sve zajedno oko 10 minuta. Dodajte vodu ili supu, kim, so i biber. Kuvajte na tihoj vatri oko 20 minuta. Ohladite čorbu i izblendajte je. Ponovo je zagrejte. Služite je uz kiselu pavlaku i “iscepkanu” slaninu.

 


 

Continue Reading

Rižoto sa šafranom ili kako da napravite savršen rižoto

Odličan rižoto
Ovo jelo je redefinisalo moj odnos prema hrani. Sve dok nisam imala priliku da probam dobro napravljen rižoto nisam imala ideju koliko je to jelo savršeno. Čini mi se da bih mogla da ga jedem svaki dan, naravno sa različitim dodacima. Mnogi smatraju da je Rižoto sa šafranom najukusniji rižoto, kada ga budete probali shvatićete koliko ima istine u tome.
Dobar rižoto nije teško napraviti. Potrebno je da se pridržavate par pravila, malo veća koncentracija dok mešate isti u šerpi, da ne zagori, i to je sav trud.
  • Pirinač, supa, puter, luk i Parmezan sir su osnovni sastojci bez kojih ne možete da napravite dobar rižoto. Na tu osnovu možete dodavati razno povrće i začine.
  • Za pravljenje rižota najbolje je koristiti specijalnu vrstu pirinča koja se zove arborio. Taj pirinač ima dosta skroba koji daje kremastu teksturu pa je zato i popularan. Pored arboria možete koristiti carnaroli i vialone nano. Skoro sam saznala da ima u Srbiji da se kupi kočanski pirinač koji je isto tako dobar za rižoto.
  • Dok kuvate morate sve vreme da budete uz šporet jer se rižotu povremeno dodaje supa (pileća ili od povrća) kada pirinač počne da se lepi za dno. Supa mora da bude vrela i najbolje je da je držite u šerpi na tihoj vatri dok kuvate rižoto.
  • I da, rižoto mora da se često meša, ali to ne traje dugo, oko 15-18 minuta.
Rižoto sa šafranom (Risotto alla Milanese) je moj omiljeni, a onda dolazi Rižoto sa gljivama (odličan recept možete naći ovde, ili pogledajte video), Rižoto Primavera, itd. Čini mi se šta god stavite u njega uvek ispadne neodoljiv. Recept koji sledi možete koristiti za sve moguće kombinacije.
Šafran je začin koji nije nimalo jeftin, ali vredi svaku paru. Neverovatno da par končića tog začina mogu da toliko obogate jelo. To su zapravo končasti, unutrašnji delovi cveta, koji se kod nas zove još i krokus. Svaki cvet ima samo tri končića i onda zamislite koliko je skup i naporan posao njihovo sakupljanje. Više o ovom začinu pogledajte ovde.

Rižoto sa šafranom

Najbolji rižoto

Sastojci:

  • 6 (1.5 l) šolja supe od piletine ili povrća, kupljena ili napravljen (dobro, mogu da pripomognu i supene kocke)
  • 1/2 kašičice (desetak končića) šafrana
  • 45g (3 kašike) putera
  • 1 kašika maslinovog ulja
  • 1 čen belog luka, malo zgnječen
  • 3 šelot (ljutika) luka (može i običan srednje veličine), sitno iseckana
  • 1 i 1/2 šolje pirinča arborio, nema potrebe da ga perete
  • 1/2 šolje belog suvog vina
  • 1/2 šolje sveže izrendanog parmezana
  •  So i biber

Priprema:

  1. Staviti supu da se greje na tihoj vatri.
  2. U pola šolje vrele supe staviti šafran da pusti boju.
  3. Iseckajte luk, izrendajte parmezan.
  4. U veću šerpu staviti 2 kašike putera i 1 kašiku maslinovog ulja da se zagreju na srednje jakoj vatri. Dodati čen belog luka i pržiti ga 1 minut taman da ispusti miris, a zatim ga odstraniti. Zatim, dodati iseckan šelot ili crni luk i pržiti ga oko 2 minuta dok ne postane mekan i staklast.
  5. Sipati pirinač uz stalno mešanje drvenom varjačom oko 2 do 3 minuta. Ovo je ključna faza zato što će mu prženje u masti pomoći da bolje apsorbuje tečnost. Zapamtite pirinač ne sme da postane braon.
  6. Sipajte pola čaše belog vina i mešajte.
  7. Kada tečnost ispari, posle 2 minuta, dodati pola šolje supe (jedna kutlača).
  8. Tokom sledećih 15 minuta mešajte rižoto i dodajte po kutlaču supe kada tečnost ispari i sve tako dok rižoto nije gotov.
  9. Pred kraj stavite tečnost u kojoj je bio šafran, zajedno sa končićima.
  10. Rižoto se kuva oko 18 minuta na srednje jakoj temperaturi, ali to može da varira, zato je najbolje da probate pririnač da bi utvrdili da li je skuvan ili ne. Zrno bi trebalo da bude mekano, ali ne prekuvano. Takođe, rižoto ne bi trebalo da bude ni previše suv, a ni sa puno tečnosti. Prava mera je ukoliko izgleda kremast kao na slici.
  11. Što se tiče supe može da vam se desi da nestane pre nego što je rižoto skuvan. U tom slučaju dodajte vrelu vodu.
  12. Kad je rižoto gotov sklonite ga sa vatre i izmešajte ga sa 1 kašikom putera i pola šolje izrendanog parmezana.
  13. Stavite sveže samleven biber i posolite prema ukusu, često so nije potrebna pošto je supa dovoljno slana.
  14. Rižoto se služi odmah. Ja obično dodam još parmezana. Možete ga služiti uz zelenu salatu, ili još bolje rukolu sa balzamik prelivom, kao glavno jelo, ili kao prilog. Najbolje ide u kombinaciji sa čuvenim italijanskim jelom Osso Bucco (recept možete da vidite ovde).
I da, ja volim da ga stavim u kalup nebili dobio oblik kao na slici.

Ovde pogledajte video kako da napravite rižoto Milaneze.
Sigurna sam da ćete posle pravljenja i konzumacije rižota postati veliki ljubitelj istog.
Continue Reading

Gulaš sa egzotičnim pečurkama

Vegeterijanski gulaš

Mnogo volim pečurke i gljive. Sušene, sveže, nema veze. Kad mi se ukaže prilika da probam neke nove vrste to me silno obraduje. Nadam se da mi ta moja radoznalost u vezi pečuraka neće doći glave jednog dana:) Skoro sam bila u nekom azijskom marketu pa sam se nakupovala raznih pečuraka. Pravila sam ih ja i ranije, ali moram da priznam nije mi se nešto dopalo. Ovog puta sam odlučila da se malo igram sa tradicionalnom domaćom kuhinjom i da napravim od njih ni manje ni više nego gulaš. Čak sam odlučila da u njemu neće biti nikakvog mesa koje sigurno umanjuje dominaciju pečuraka.

Gljive i pečurke

Za ovo jelo koristila sam tri vrste japanskih pečuraka: King Oyster (najkrupnije), Buna-shimeji (srednje veličine sa braon kapicama) i Enoki pečurke (sitne, bele sa dugačkom stabljikom). Ove poslednje su veoma delikatne i zato je najbolje da ih stavite u gulaš pred kraj kuvanja da bi im se očuvala hrskavost. Ja to nažalost nisam uradila. Inače su sjajne za dekoraciju i mogu da se jedu sveže u salatama.

Nema potrebe da vam sugerišem da možete koristiti razne vrste pečuraka i gljiva za ovo jelo. Važno je znate da su pečurke uvek ukusnije kada se krupnije iseku. Verovali ili ne, ali tekstura je vrlo važna i ona utiče na ukus. Uzmite na primer razne paste… testo je isto, ali oblici su različiti i sasvim ih drugačije doživljavate pri konzumaciji. Krupnije isečeni komadi pečuraka daju jelu lepšu teksturu, na engleskom bi rekli chewy texture.

 


Sastojci:
  • 600g raznih pečuraka, iseckane na krupnije komade
  • 4 mlada luka, iseckana
  • 1 srednji luk, iseckan
  • 2 čena belog luka, sitno iseckana
  • 1 zelena paprika, iseckana
  • 400 ml zgnječenog paradajza iz konzerve (crashed tomatoes)
  • Pola šake peršuna, iseckanog
  • 3 kašike aleve paprike
  • 2 kašike maslinovog ulja, ili 2 kašike putera
  • So i biber
Priprema:
  1. Sve sastojke iseckajte.
  2. U loncu zagrejte ulje ili puter i dodajte najpre mladi i crni luk. Dinstajte ih oko 3 minuta na srednjoj vatri, a zatim dodajte beli luk. 
  3. Posle jednog minuta dodajte iseckanu papriku, a posle 3 minuta pečurke. Dinstajte pečurke oko 8 minuta dok ne počnu da otpuštaju vodu. 
  4. Dodajte alevu papriku. 
  5. Sipajte zgnječen paradajz i kuvajte još oko 5 minuta.
  6. Zatim dodajte začine, svež biber i so.

Gulaš tradicionalno ide najbolje uz testeninu. Ja najviše volim one dugače a široke koje podsećaju na papardele. Na slici možete da vidite kako izgleda pasta koja po mom mišljenju najbolje ide uz gulaš. Napravila sam je tako što sam koristila pastu za lazanje, a onda je skuvanu uzdužno isekla. Na kraju sam u nju stavila maslinovo ulje, a kladim se da je najbolja ako se u nju stavi istopljen puter.

 

Continue Reading