Rigo Janči, čuvena mađarska torta

Čitateljka mog bloga, Slavica, mi je poslala recept za ovu tortu, i tako sam prvi put saznala za Rigo Janči tortu, i hvala joj na tome. Po imenu se dalo naslutiti da je u pitanju mađarska torta, i zaista ime je dobila po mađarskrom violinisti koji je bio toliko popularan i uspešan da je završio u Parizu. Tu je upoznao markizu, poreklom Amerikanku, koja mu je postala najpre ljubavnica, pa supruga. Ona je je naložila njenom francuskom kuvaru da napravi tortu posvećenu violinisti, i tako je nastala je ona nastala. Sad, može da se kaže da je i francuska torta koliko i mađarska. Svejedno, danas je to jedna od najpopularnijih torti u Mađarskoj. Tešto je znati šta se sve tu zaista dogodilo, ali lepo je kad postoji neka interesantna priča o torti koja može da se ispriča.

Preko mađarske kuhinje ova torta je došla u naše krajeve, kao i puno toga, i spremale su je rado naše domaćice, a i bila je u ponudi u poslastičarnicama. Detaljno sam proučavala recepte na internetu za ovu tortu, ima ih raznih, i dosta sam vremena uložila u planiranje njenog pravljenja, pa na kraju ponešto dodala svoje i dobila odličnu tortu. Muž ju je veoma pohvalio rekavši da je keeper. Generalno, originalni recept je možda previše jednostavan, pa sam zbog htela da ga obogatim dodavši mlevene orahe u kore, umesto brašna, i espreso u mus.

Ovo je baš čokoladna torta, ima je u korama, filu i u glazuri, i gledajte da to bude tamna čokolada sa 60% kakaa. Svi smo se složili da je najlepši deo torte čokoladni mus sa espresom, i ja bih dodala premaz od džema od kajsije i burbona. Iako bi se reklo da je jača torta, ona to nije, zapravo fil od musa joj daje finu lakoću, a i kore su vrlo rastersite.

Originalno torta bi trebalo da se bude pravougaonog oblika, i da se seče u kocke, ali ja trenutno nemam veliki pleh da u njemu pečem veliku koru, osim toga, više mi se sviđa okrugao oblik torte.


Kako smo proslavili moj 35. rođendan

Ove godine sam proslavila rođendan sa drugaricama u jednom grčkom restoranu, uz Rigo Janči tortu. Prošle godine smo se sladile tortom Beli Egipat kod mene dok smo gledale film Kazablanka. To je već tradicija da svaki rođendan spremim neku novu i posebnu tortu i tako obradujem sebe i druge. Jedne godine je to bila švedska Princeza torta, pa Čokoladna torta sa suvim šljivama i rakijom, zatim Čokoladna smrt, Torta kraljice Marije, itd.

Taj novi grčki restoran mi se veoma dopada, služe autentičnu grčku hranu, koju ovde nije lako naći, a i imaju poslastičarnicu koja nudi puno evropskih i orijentalnih kolača. Zove se Plaka, po atinskom brdašcu tik uz Akropolj. Već sam ranije bila u njemu. Imaju u ponudi baš lep tanjir sa mešanim mesom, i tu svašta može da se nađe: jagnjeći kotleti, pileći suvlaki, svinjska kobasica, grčki burgeri (bifteki) i ćuftice, neki sir koji podseća na halumi, a tu su i pomfrit, crveni luk i tzatziki sos. Vrlo impresivno posluženje koje može da se deli.

Kao da sam znala da napravim rezervaciju za prošlu nedelju u 3 popodne, kada nije bilo žive duše u gradu, jer je tada počinjala polufinalna utakmica američkog fudbala u kome su igrali domaći Rejvensi i još neki tim. Došla je tog dana u Baltimor i Tejlor Svift, njen dečko je bio iz gostujućeg tima. Sve to je izazvalo ogromno uzbuđenje u gradu, na šta sam bila, moram priznati, vrlo ravnodušna, inače ne bih imala večeru u to vreme sa drugaricama.

Atmofsera je bila na nivou, sve smo bile dobro raspoložene. Lep enterijer, lepa hrana, a tu je i prigušena muzika, koja ruku na srce dosta podseća na našu, i u svakoj pesmi se čuje “sagapo, sagapo”. Jedno vreme smo bile jedini gosti u restoranu, posle se stvorila još jedna poveća rođendanska grupa gostiju. Imali smo mnogo simpatičnog konobara, poreklom Dominikanca, koji je izlazio u susret svim našim zahtevima, tako da je na kraju dobio poveći komad moje torte. Naravno da je morao više puta da nas fotografiše; jednom tako taman da izađemo iz restorana, ugledasmo smo prelepu granu veštačke bugavilije, koja se nadvila nad nekim nepostojećim vratima, veoma lep detalj koji tako podseća na Grčku, i podsetismo konobara da još uvek nije završio sa nama.

Možda nije u redu, ali ja mnogo volim da donesem svoju rođendansku tortu, i to uvek pitam unapred restoran za dozvolu. Ovog puta, kada su je služili, nabili su na nju neku veliku prskalicu, dovukli su sve radnike iz restorana, a i ostali gosti su ispratili ceremoniju pevanja rođendanske pesme. Ovo je česta praksa u američkim restoranima, ali ne sa celom tortom, i mogu da razumem da nije svima najprijatnije iskustvo. Meni nije uopšte smetalo jer je bila nekako fina intimna atmosfeta u restoranu. Posle pesme i aplauza, moja drugarica objavi svima iz šale, ovo je njen 35. rođendan! i niko se nije javio da protivreči tome, a i ja se nisam bunila. Gledala sam posle taj snimak više puta, i nisam prestajala da se smejem. I tek tako, ostaće taj događaj zapamćen kao proslava mog 35. rođendana.


Rigo Janči torta

Neće škoditi da pogledate ovaj kratki video kako sam pravila ovu tortu.


sastojci

za kore:

6 jaja, na sobnoj temperaturi, odvojite žumanca od belanaca

85g šećera

120g tamne čokolade, otopljene

140g mlevenih oraha

2 kašike brašna

Prstohvat soli

za premaz:

2 pune kašike džema od kajsija

2 kašike ruma ili burbona

za fil:

10 g želatina u prahu

1 produženi espreso

600ml slatke pavlake (bez šećera)

100g šećera u prahu

120 g tamne čokolade, otopljene

za glazuru:

120g tamne čokolade, otopljena

80ml slatke pavlake (bez šećera)

priprema:

Zagrejte rernu na 175 C (350 F). Pripremite dva kružna pleha, prečnika 23 cm. Obložite ih papirom za pečenje.

Iseckajte 120g čokolade na manje komade i otopite je bilo u mikrotalasnoj rerni ili na pari. Ako je topite u mikrotalasnoj, radite to postepeno, inače lako može da zagori.

Umutite belanca mikserom postepeno dodavajući šećer. Kada ste dobili sneg, dodajte žumanca, jedno po jedno. Postepeno dodavajte mlevene orahe, brašno, so i otopljenu čokoladu i sve mešajte spatulom, a ne mikserom.

Smesu jednako rasporedite u dva pripremljena pleha i pecite kore oko 22 minuta.

Kad su kore ispečene, posle par minuta ih izvadite iz pleha, skinite papir za pečenje, i stavite ih na rešetku da se ohlade.

Zagrejani džem pomešajte sa rumom ili burbonom. Ohlađene kore ravnomerno premažite njima.

U tek napravljen produženi espreso stavite želatin u prahu. Zagrejte dodatno espreso, ako ima grudvica od želatina, pošto ste ga promešali.

Otopite 120g čokolade u mikrotalasnoj ili na pari.

U veliku činiju stavite slatku pavlaku sa šećerom u prahu i mutite mikserom dok ne dobijete šlag. U to umešajte otopljenu čokoladu, malo prohlađenu i espreso sa želatinom. Mešajte sve spatulom dok ne dobijete ujednačenu smesu.

Slažite tortu tako što ćete kore i fil ređati u obruču pleha koji je istih dimenzija kao kore. I njega obložite papirom za pečenje sa unutrašnje strane. Prvo ide kora, sa premazom na gore, pa onda mus, udarite par puta sve da se fil dobro rasporedi. Zatim ide druga kora, sa premazom na dole. Pokrijte sve i stavite u frižider da prenoći.

Sutradan uklonite obruč od pleha, i papir za pečenje, i pokrijte tortu ganašom koji se sprema tako što se u vruću slatku pavlaku ostavi usitnjena čokolada da se otopi, pa se sve dobro promeša.


Continue Reading

Juneći gulaš, nostalgični nedeljni ručak

Najavila sam mužu pre par dana da će u nedelju imati goveđi gulaš za ručak. Uskoro mu je rođendan pa mu spremam jela koja znam da voli. Doduše to nije onaj guveđi gulaš aka Boeuf Bourguignon po receptu Džulije Čajld, već naš domaći, koji se primio širom centralne Evrope, a svi znamo da je potekao iz Mađarske. Mnogo se lakše pravi, a opet je savršenog ukusa. Kako je samo meso fino mekano, a tek sos, začinjen baš kako treba. I ne samo to, ovaj gulaš pripada onoj vrsti jela koje kad probate imate osećaj kao da ste doživeli povrtak u detinjstvo, kada je sve bilo lepše i jednostavnije.

A nostalgija me radi ovih dana. Vreme je izuzetno lepo, čak je i svetlost nekako zlatna, nekad imam osećaj kao da proživljavam neko drugo pozno leto koje se desilo mnogo godina ranije. Kažem mužu kako bih volela da se bar na trenutak vratim u to neko ranije doba, da ponovo doživim to iskustvo, znam da je iracionalna ideja, ali osećaj je stvaran. Šta misliš, možda se izmisli neka mašina za putovanje kroz vreme, ili verovatnije neka pilula? Ali, kako i gde da se vratim u nešto što je moje maglovito sećanje ulepšalo ko zna koliko puta.

I bi u nedelju ručak sa goveđim gulašom, i moram da priznam da je izazvao veliko uzbuđenje za stolom, neki su tri puta punili tanjir. Na kraju, jedan tako obilan ručak je tražio i jedan dobar odmor. Pridružila sam se mužu u dnevnoj sobi koji je leškario na kožnoj sofi, na kojoj sam inače zabranila bilo koji drugi položaj tela osim sedenja. Na televiziji je bila utakmica američkog fudbala, i ne, nije me zainteresovala da je gledam, ali osećaj je bio kao nekad – mogla sam da vidim moje roditelje kako odmaraju posle ručka uz upaljeni televizor, dok smo mi deca morali da budemo tihi ili još bolje da se negde izgubimo. Setih se da kažem ćerci da mi skuva kafu, hoću još malo da budem u koži svojih roditelja.


Ako volite slična jela probajte i:


Goveđi gulaš

  • vrsta mesa – možete da koristite ribić, meso sa kolenice, ili sa lopatice ili buta. Meso se dugo kuva, pa i ono žilavije će da odmekne. Obično ćete naći u prodavnici već isečeno meso, i često je znatno jeftinije od junećih odrezaka.
  • luk – ovo je pored mesa najvažniji sastojak, možete slobodno da ga stavite puno, čak i da bude u razmeri sa mesom 1:1.
  • prilog za gulaš – može da dođe u obzir razna testenina, najbolje ona sa jajima, kao što su flekice, makarone, ovo na slici su široki rezanci od testenine za lazanje:) Zatim, pire krompir, kuvani krompir i knedle, knedlíky, koje sam jela u Češkoj, i koje ću morati uskoro da pravim.
  • zaprška – ja je ne stavljam, jer pored testenine ne ide da dodajem još i brašno u sos. Ukoliko želite gušći sos stavite manje supe/vode, i više luka.
  • vino – jedva sam se uzdržala da ne dodam vino gulašu, ali nije loše da to ponekad učinite. Uz gulaš je najbolje da služite neko jače vino kao što su Cabernet Sauvignon, Merlot ili Bordeaux.

sastojci:

1kg junećeg mesa, iseckanog na veće kocke

So i biber prema ukusu

2 kašike maslinovog ulja

700g luka, iseckanog na rebra

2 lovorova lista

1 kašika marjorama ili origana

2 kašike slatke mlevene paprike

1/4 kašičice ljute mlevene paprike, opciono

600ml goveđe supe ili vode

3 kašike koncentrovanog paradajza

za služenje:

testenina sa jajima ili pire krompir

priprema:

Natapkajte meso papirnatim ubrusom, posolite i pobiberite. U šerpi zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Pržite meso iz par tura dok ne pobraoni sa obe strane.

Izvadite meso i u šerpu stavite iseckan luk, dinstajte ga dok ne postane staklast. Dodajte mu lovorov list, marjoram/origano, i na kraju mlevenu papriku. Posle jednog minuta dodajte isprženo meso, a zatim supu/vodu. Dodajte koncentrovan paradajz i kuvajte sve dok supa ne počne da ključa. Smanjite temperaturu i na tihoj vatri kuvajte gulaš 2 sata, i to poklopljenog. Poslednjih 30 minuta kuvanja sklonite poklopac da se sos zgusne. Probajte jelo da vidite da li treba da mu se doda so i biber. Takođe posle 2 sata kuvanja proverite i da li je meso dovoljno meko.

Služite gulaš odmah uz testeninu ili pire krompir, kao i kiselu pavlaku.


Continue Reading

Gulaš sa egzotičnim pečurkama

Vegeterijanski gulaš

Mnogo volim pečurke i gljive. Sušene, sveže, nema veze. Kad mi se ukaže prilika da probam neke nove vrste to me silno obraduje. Nadam se da mi ta moja radoznalost u vezi pečuraka neće doći glave jednog dana:) Skoro sam bila u nekom azijskom marketu pa sam se nakupovala raznih pečuraka. Pravila sam ih ja i ranije, ali moram da priznam nije mi se nešto dopalo. Ovog puta sam odlučila da se malo igram sa tradicionalnom domaćom kuhinjom i da napravim od njih ni manje ni više nego gulaš. Čak sam odlučila da u njemu neće biti nikakvog mesa koje sigurno umanjuje dominaciju pečuraka.

Gljive i pečurke

Za ovo jelo koristila sam tri vrste japanskih pečuraka: King Oyster (najkrupnije), Buna-shimeji (srednje veličine sa braon kapicama) i Enoki pečurke (sitne, bele sa dugačkom stabljikom). Ove poslednje su veoma delikatne i zato je najbolje da ih stavite u gulaš pred kraj kuvanja da bi im se očuvala hrskavost. Ja to nažalost nisam uradila. Inače su sjajne za dekoraciju i mogu da se jedu sveže u salatama.

Nema potrebe da vam sugerišem da možete koristiti razne vrste pečuraka i gljiva za ovo jelo. Važno je znate da su pečurke uvek ukusnije kada se krupnije iseku. Verovali ili ne, ali tekstura je vrlo važna i ona utiče na ukus. Uzmite na primer razne paste… testo je isto, ali oblici su različiti i sasvim ih drugačije doživljavate pri konzumaciji. Krupnije isečeni komadi pečuraka daju jelu lepšu teksturu, na engleskom bi rekli chewy texture.

 


Sastojci:
  • 600g raznih pečuraka, iseckane na krupnije komade
  • 4 mlada luka, iseckana
  • 1 srednji luk, iseckan
  • 2 čena belog luka, sitno iseckana
  • 1 zelena paprika, iseckana
  • 400 ml zgnječenog paradajza iz konzerve (crashed tomatoes)
  • Pola šake peršuna, iseckanog
  • 3 kašike aleve paprike
  • 2 kašike maslinovog ulja, ili 2 kašike putera
  • So i biber
Priprema:
  1. Sve sastojke iseckajte.
  2. U loncu zagrejte ulje ili puter i dodajte najpre mladi i crni luk. Dinstajte ih oko 3 minuta na srednjoj vatri, a zatim dodajte beli luk. 
  3. Posle jednog minuta dodajte iseckanu papriku, a posle 3 minuta pečurke. Dinstajte pečurke oko 8 minuta dok ne počnu da otpuštaju vodu. 
  4. Dodajte alevu papriku. 
  5. Sipajte zgnječen paradajz i kuvajte još oko 5 minuta.
  6. Zatim dodajte začine, svež biber i so.

Gulaš tradicionalno ide najbolje uz testeninu. Ja najviše volim one dugače a široke koje podsećaju na papardele. Na slici možete da vidite kako izgleda pasta koja po mom mišljenju najbolje ide uz gulaš. Napravila sam je tako što sam koristila pastu za lazanje, a onda je skuvanu uzdužno isekla. Na kraju sam u nju stavila maslinovo ulje, a kladim se da je najbolja ako se u nju stavi istopljen puter.

 

Continue Reading