Zimska pita od višanja i trešanja

posna slatka pita

Već sam vam pisala kako je ovde teško naći višnje, i zamislite moje oduševljenje kada sam pre izvesnog vremena u obližnjem supermarketu pronašla u prodaji pakovanje zamrznutih višanja i trešanja. Ni to što nije uopšte jeftino, 1 kg košta 14 dolara, nije me obeshrabrilo. To je inače mešavina raznih sorti, i znate šta, višnjama tačno nedostaju slatke i mesnate trešnje, tako da je ova mešavina savršena. To sam mogla da zaključim još otkako sam počela da pravim ovu predivnu američku pitu sa višnjama i trešnjama.

Odmah sam znala šta ću da spremim od ovog voća – pitu od višanja i trešanja, ali ovog puta sa gotovim korama. Po veoma sličnom receptu sam je pravila kao ovu sjajnu pitu sa svežim borovnicama, i to dva puta – prvo je bila posna varijanta, sa uljem, za slavu, a za Božić sam pravila sa puterom, koja je naravno ukusnija.

Pored toga što pomenuta mešavina voća ima već dovoljno lep ukus, ja sam se potrudila da ga učinim još lepšim tako što sam višnjama i trešnjama dodala izrendanu koricu cele pomorandže i 2 kašike burbona, ali vi to ne morate da činite.

Danima sam u nekoj vrsti izolacije, ne viđam se sa ljudima, i to mi baš nedostaje, bez obzira što sam u stalnom kontaktu sa prijateljima, ali in person je lepše. Hajde što se od omikrona u gradu zarazio ogroman broj ljudi, nego je problem nedostatak testova. Prošle nedelje sina je malo bolela glava, ništa mu nije bilo, ali nismo ga poslali u školu, zato smo morali dugo da čekamo na test, i to smo jedva zakazali onaj od $300. Naime školi mora da se dostavi negativan PCR test da bi se uopšte dete vratilo u školu. Tek su pre neki dan uveli karantin od pet dana, ali i to uz posebne uslove.

Kad sam prošle nedelje, prvi dan posle raspusta, došla da pokupim decu, jedva da je bilo đaka i roditelja ispred škole, i tada sam shvatila da je haos i da zaraza hara gradom, i na kraju celom zemljom. Srećom dečija škola i dalje normalno radi, dok je većina škola od ove nedelje počela sa online nastavom.

Što se tiče omikrona tu smo bili baksuzi jer smo se zarazili delta sojem malo pre nego što nam je stigao prvopomenuti soj, kažu da on izaziva slabije simptome. Svejedno, nismo se nešto zlopatili dobivši koronu, posebno deca, sinu nije bilo ništa, ćerka je bila bolesna jedan dan. Ne mogu da se setim koliko je to kod nas odraslih trajalo, znam da smo bili 2-3 dana u krevetu, i da je bilo kao kad dobiješ grip, što je u našem slučaju vrlo retko. Da, treći dan sam mogla da ustanem iz kreveta, da se isfeniram i našminkam, i odvezem sa ćerkom do centra za testiranje. Moram da priznam da sam iščekivala pozitivan rezultat, možda čudno zvuči, ali ja sam htela da završim sa time, shvatila sam da će na kraju svako dobiti ovaj virus, samo mali procenat srećnika će se izvući bez simptoma. Živo je čudo da ga nisam dobila ranije, jer smo do skoro vodili normalan život, sa minimalnim restrikcijama. Samo da napomenem da su kovid mere veoma varirale od države do države, pa i kod nas u gradu su bile nešto strožije nego u preostalom delu Merilenda, gde nošenje maski nije bilo uopšte obavezno.

Iskreno, ništa nije bilo posebno interesantno u vezi tog mog iskustva, i dobro je da je bilo tako. Samo se sećam kako sam taj dan, kada sam dobila prve simptome, bila u kupovini božićnih poklona, i da kada sam se vraćala kući osetila umor i kese su mi odjednom postale teške.

Dva dana pre toga smo se zarazili na slavi, događaju koji se pokazao kao super spreader event, skoro svi prisutni su dobili koronu i to po prvi put. Posle toga sam bila na drugoj žurci, pre pojave simptoma, i iako sam pričala sa puno ljudi, srećom, nikom od njih nisam prenela bolest.

Dok sam boravila u krevetu bolesna u meni se pojavio poriv da gledam na jutjubu brojne ispovesti ljudi koji su dobili kovid, izgleda da je to za ogroman broj ljudi jedan od važnijih momenata u njihovom životu i vole da pričaju o tome. I kao što vidite ni ja nisam odolela tome, ali, da budem iskrena, jedva da se sećam kako je sve prošlo. Najviše sam se plašila da ću izgubiti čulo mirisa i ukusa pa sam panično jela sve što stignem, i na sreću to se nije dogodilo. Mom mužu jeste, i sa tako oslabljenim čulima opet je mogao bolje da oseti miris od mene. Kašljali smo dugo, i ja sam možda po prvi put imala temperaturu, nisam je doduše merila. Da, moj organizam je vrlo specifičan po tom pitanju.

Posle je slična ekipa boravila kod mene na slavi, ovog puta sa preležanim kovidom, i tu je opet korona bila glavna tema.

Ono što je neverovatno, u isto vreme kada smo mi imali kovid, i moja porodica iz Srbije ga je dobila po prvi put. Svi su se razboleli osim mog brata, virus su donela deca iz vrtića. Dobili su ga i moji roditelji, najpre mama pa otac. Taman su mom ocu prestali simptomi kad su mu pronašli upalu pluća, i morao je da ode u kovid bolnicu u Batajnici. On se osećao sve vreme dobro, bio je veoma zadovaljan uslovima, osobljem, čak i hranom u bolnici. Međutim, po njegovim rečima to mu je bilo najteže životno iskustvo, a moji roditelji su prošli kroz vrlo teške trenutke kad je zdravlje u pitanju, oboje su prživeli rak. Za tih desetak dana, koliko je boravio u bolnici, deset ljudi je preminulo u njegovoj sobi. Moj otac je za života par puta dugo brinuo o vrlo bolesnim osobama, i ima neobičan dar da uteši ljude u nevolji, ali ovo je bilo previše za njega.

Iako je moj tata retko vitalan čovek, ne samo za njegove godine, naravno da sam brinula, pogotovo što nismo dobijali nikakve informacije od doktora šta se dešava sa njim. Ali u Srbiji ima fora da ako radiš, ili si radio u kovid bolnici, imaš pristup podacima svih pacijenata, mislim na rezultate testova. Problem je u tome što ja nemam pojma o tim parametrima, boravak letos u Srbiji me je uverio da su ljudi tamo mnogo bolje informisani o kovidu nego ovde (recimo ovde ne postoji koncept merenja antitela, dok je to u Srbiji veoma čest slučaj). Na kraju smo našli nekog ko nam je tumačio te rezulatate, i znali smo da je tata dobro i na putu ozdravljenja.

Još da kažem da je tretman ovde sasvim drugačiji nego onaj u Srbiji, ne govirim o bolničkom, jer nemam takvo iskustvo. Neki moji prijatelji su bili u šoku kad bi saznali da u Americi, kad se ustanovi da si pozitivan na kovid, nema odlaska kod lekara, nema snimanja pluća, vađenja krvi i prepisanih lekova. Samo te pozovu telefonim iz neke službe da ti kažu da ako imaš određene teške simptome možeš da odeš u bolnicu na neki poseban tretman, i propišu ti vreme trajanja karantina. Zovu te svaki dan da vide kako si, ja sam imala nekog vrlo finog gospodina pa smo ćaskali i o stvarima nevezanim za kovid.

I na kraju, nemam nikakvih korisnih saveta za vas, osim da brinete o svom zdravlju, ne mislim na izolaciju, već morate da radite na svom imunom sistemu uz pomoć zdrave ishrane (nadam se vam ovaj blog pomaže u tome), fizičkih aktivnosti, dobrog sna i kontrole stresa, ali to već i sami znate. Ja sam posle bolesti izbegavala vežbe, čekala sam neko vreme da se vratim u formu, tako su mi drugi preporučili, dok je moj muž ubrzo nastavio da svakodnevno trči, jer je imao neki plan da istrči 1000 kilometara do kraja godine, i ništa mu nije bilo.

Pita od višanja i trešanja


sastojci:

1 pakovanje tankih gotovih kora

1kg zamrznutih trešanja i višanja

150g šećera

izrendana kora jedne pomorandže

1-2 kašike burbona ili ruma, opciono

170g putera, otopljenog

1 šolja mlevenog badema

Šećer u prahu za posipanje

priprema:

Odmrznite višnje i trešnje na sobnoj temperaturi. Na kraju ocedite jednu manju čašu soka, a ostalu tečnost zadržite. Dodajte šećer, izrendanu koricu pomorandže i alkohol.

Zagrejte rernu na 200C (400F).

Pripremite veći plitak pleh.

Uzmite jedan list kore, pređite njime otopljenim puterom kuhinjskom četkom, pospite ravnomerno koru 1 kašikom mlevenih badema, i onda rasporedite po trećini kore voće sa sokom, pa dijagonalno zarolajte koru. Na kraju je urolajte pa stavite u podmezani pleh. Najbolje da pogledate ovaj video kako se to radi. Sve ponovite sa ostalim listovima kora.

Na kraju premažite spirale otopljenim puterom i stavite pitu u rernu da se peše oko 25 minuta.

Pošto se pita ispekla, sačekajte da se malo ohladi, a onda je služite uz šećer u prahu.


Continue Reading

Pita sa krušakama, orasima i karamelom

američka pita

Ako volite američku pitu sa jabukama, zavolećete i ovu pitu sa kruškama, pogotovo uz orahe i karamel sos. Istina, kruške imaju nešto drugačiji ukus i teksturu, ali podjednako su zanimljive u piti. Iz nekog razloga mene je ukus ove pite najviše podsetio na obožavane tufahije.

Verovatno ste zapitali sa čime se kruške lepo slažu, sa čime da ih uparite u poslasticama i jelima, i spisak nije uopšte tako mali – jabuke, maline, karamel sos, čokolada, orasi, bademi i lešnici, kesten, buđavi sir, đumbir, cimet, muskatni oraščić, karanfilić, ruzmarin, vanila, rum i crno vino.

Jednom sam tako jela fenomenalnu čorbu od krušaka i vanile u nekom restoranu, nikada neću zaboraviti taj ukus, eto, i to postoji.

Ako želite da date kruškama šansu, pogledajte i ove sjajne recepte na blogu:

Pita sa kruškama

Pita sa krušakama, orasima i karamelom

pita sa kruškama

Sastojci za karmel sos:

200g šećera

60ml vode

150ml slatke pavlake

30g putera

1 kašičica krupne soli

Sastojci za koru:

300g brašna
220g hladnog putera, iseckanog na kockice
100ml ledeno hladne vode
2 kašike šećera
1 kašičica soli

Za punjene:

5 krušaka, koje nisu mekane (viljamovke i slične)

Sok od pola limuna

100g kašika šećera

1 kašičica cimeta

1/2 kašičice đumbira u prahu

100g tostiranih iseckanih oraha

2 kašike gustina, ili 3 kašike brašna

1 jaje, umućeno, za premaz kore

Okrugla posuda za pečenje pite, prečnika oko 23cm

Za služenje: sladoled od vanile i karamel sos

Priprema:

Najpre napravite sos od karamela, može i dan unapred. Zagrejte vodu i šećer i kuvajte sve na srednje jakoj vati, bez mešanja, sve dok smesa ne dobije tamnu amber boju. Tome dodajte slatku pavlaku, promešajte sve dobro, i kad dobijete ujednačenu smesu sklonite karamel sa vatre, i u to umešajte puteri so. Čuvajte karamel u frižideru, a pre služenja zagrejte.

Umesite koru tako što ćete promešati brašno u multipraktiku sa šećerom i soli, a onda tome dodajte iseckani hladni puter, mešajte oko 15 sekundi. Vodu dodaje postepeno i za 30 sekundi testo je spremno. Nemojte da previše mesite testo, ono treba da bude sipkavo, ne ujednačeno. Kad ste umesili testo podelite ga na dva dela i oblikujte u diskove, obložite ih plastičnom folijom i stavite u frižider na  1 sat.

Oljuštite kruške i očistite od semenki, svaku polovinu isecite na pola uzdužno a zatim isecite na tanje listove. Preko krušaka stavite sok od limuna da ne bi dobile tamnu boju. Kruškama dodajte šećer, cimet, đumbir u prahu, gustin ili brašno, i isckane orahe. Sve dobro promešajte.

Zagrejte rernu na 200C (400F).

Izvadite najpre jedan disk od testa i oklagijom ga razvucite u krug koji je par centimetara veći od pleha za pečenje. Stavite razvučeno testo na pleh i lepo ga oblikujte uz zid suda. Preko toga ravnomerno rasporedite voće, a preko voća stavite oko tri kašike karamela. Drugi disk takođe razvucite oklagijom. Možete da se isečete testo na tanke trake i da ih rasporedite po kruškama kao što sam ja učinila, ili ga samo zasecite na par mesta i stavite preko. Na kraju odstranite višak testa uz ivice suda za pečenje, i preostalo testo oblikujte prstima kao na slici. Premažite testo umućenim jajetom i stavite pitu da se peče 20 minuta na temperaturi 200C (400F), i 40 minuta na smanjenoj temperaturi od 175C (350F).

Stavite aluminijumsku foliju preko pite ukoliko kora počne da gori. Kad je pita gotova ostavite je da odstoji oko 1-2 sata, a onda služite, uz sladoled od vanile i karamel sos.


Continue Reading

Štrudla sa jabukama od domaćih kora

Štrudla sa jabukama

Pravljenje domaćih kora je mnogo lakše nego što izgleda. Čak je i meni, osobi koja se ne plaši izazova u kuhinji, to izgledalo kao jedan težak i nadasve veličanstven projekat. Valjda kad vidim kako se veliki i tanki komad testa, razvučen preko celog stola, talasa i preti da se svakog trenutka pocepa, odmah se obeshrabrim.

A trebalo je da probam da napravim domaće kore mnogo ranije, pogotovo kad pomislim koliko očajnih gotovih kora sam se ovde nakupovala. Da nije ovog haosa oko korona virusa, koji me je naterao da se upustim u razne projekte umesto da pratim vesti, sigurno da bih još dugo čekala da to dođe na red.

Nedavno sam napravila svoju prvu domaću pitu od domaćih kora sa sirom, pa rekoh moram sad da napravim i štrudlu sa jabukama. Moje bake i mama nisu nikada pravile domaće kore, tako da sam ja svo znanje o njihovom pravljenju pokupila iz kulinarskih emisija odakle sam usvojila par pravila kao što su – testo se uvek meša ručno, a nikako mikserom, i udara u radnu površinu da proradi gluten, u filu ne bi trebalo da bude dosta soka, tostirani orasi i prezle su zbog toga poželjni, itd.

Štrudla sa jabukama

Iskreno, nisam sigurna da li uopšte postoji neka bitna razlika između štrudli i pita, mislim da je to jedno te isto, moja mama je isto ovako pravila pitu sa jabukama, jedino što je koristila gotove kore, i rendala je jabuke, posle ću vam reći zašto ih ja drugačije sečem. Ovaj način na koji sam spremila štrudlu sa jabukama je više “bečka škola”, opet tako dobro poznat.

Kad smo kod toga, ova štrudla od jabuka je popularna širom nekadašnje teritorije Austro-Ugarske, veruje se da je nastala pod uticajem turske kuhinje. I mi smo usvojili to da su naše pite od vučenih kora nastale zahvaljujući Turcima, ali ta kulinarska tradicija postojala je u nekadašnjem Vizantijskom carastvu mnogo pre nego što su se oni pojavili i pokorili ga. Ali detaljnije o istorijatu tankih kora neki drugi put.

Evo još malo korisnih sugestija vezanih za pravljenje štrudle sa jabukama:

  • možete koristiti obično brašno, ali ono sa više glutena (bread flour) se pokazalo kao nešto bolje.
  • jabuke iseckane na četvrtine, pa na listove, su bolja opcija od onih narendanih, jer pita tako izgleda punije.
  • umesto tostiranih prezli možete staviti griz ili mleveni tostirani badem
  • orasi ili pikani takođe treba da budu tostirani.
  • ukoliko želite da dodate suvo grožđe, prethodno ga natopite u neki alkohol ili sok od jabuke.
  • puter je uvek bolja opcija od ulja.
  • sokom od oceđenih jabuka pređite preko štrudle koristeći kuhinjsku četkicu, negde na polovini pečenja štrudle. To će korici dati lep karamelizovan ukus.

Štrudla sa jabukama

Štrudla sa jabukama

Sastojci za 2 kore:

450g brašna (najbolje ono sa većim procentom glutena)

1/2 kašičice soli

300ml tople vode

2 kašike ulja


Sastojci za punjenje:

6 jabuka srednje veličine (najbolje je zeleni zlatni delišes, ili razne sorte zajedno)

Sok od pola limuna

200g šećera

1 1/2 kašičica cimeta

1/4 kašičica muskatnog orašćiča

1 kašika ekstrakta vanile

100g oraha, krupno iseckanih i tostiranih

100g putera

4 kašike tostiranih prezli

Za služenje: šećer u prahu i šlag


Priprema:

Možete da pogledate i ovaj video kako se pravi štrudla sa jabukama, to bi trebalo da vam dosta pomogne da razumete proces rada.

Najpre zamesite testo i to rukama. Pomešajte so i brašno i tome dodajte toplu vodu. Mesite rukama testo dok ne dobijete koliko toliko ujednačenu smesu. Prebacite ga na radnu površinu i mesite rukama oko 15 minuta. Ukoliko to radite na glatkoj površini nema potrebe da je posipate brašnom. Tokom mešanja testa par puta udarite testo o radnu površinu, čula sam da tako gluten bolje proradi u testu, a njegova uloga je ovde presudna, jer kako bi uopšte mogli da razvlačite testo da njega nema.

domaće kore za pitu

Na kraju oblikujte testo u loptu, nauljite ga, stavite u posudu da se tu odmori, i pokrijte plastičnom folijom. Neka tu testo odleži oko 45 minuta.

U međuvremenu pripremite punjenje. Oljuštite i očistite jabuke, isecite ih na četvrtine, a zatim na tanke listove. Iseckajte orahe i tostirajte ih kao i prezle.

Izvadite testo, podelite ga dva jednaka dela, i svaki oblikujte u loptu, pokrijte ih i ostavite tako još desetak minuta.

Prekrijte sto pamučnim stolnjakom koji više ne iznosite pred goste, što znači da po koja nova fleka od ulja mu neće smetati. Na sredini pospite malo brašna. Uzmite jednu loptu od testa, stavite je na sredinu stolnjaka i oklagijom je razvucite u obliku kruga. Namažite je uljem, pokrite folijom, i neka tako odmara još 15 minuta.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Pripremite veliki tanki pleh.

Uzmite testo i ručnim zglobovima počnite da ga razvlačite od centra ka spolja, baš kao kad razvlačite testo za picu. Zatim spusti testo na stoljnjak, zategnite ga, i onda počnite da ga razvlačite rukama sa svih strana, to radite dok ne dobijete tanko i ravnomerno testo u obliku velikog pravougaonika, koji dimenzijama odgovara vašem plehu. Isecite makazama krajeve testa, ne trebaju vam debeli delovi testa u štrudli.

Premažite celo testo otopljenim puterom koristeći kuhinjsku četkicu, malo preklopite ivice testa sa strane, pospite ga tostiranim prezlama, stavite jabuke preko 2/3 testa (ocedite ih od soka), dodajte orahe, i onda zarolajte testo dužom ivicom tako što ćete postepeno podizati stoljnjak. Prebacite testo na plitki veliki pleh koji ste obložili papirom za pečenje, takođe za prebacivanje koristite stolnjak.

To isto uradite i sa drugom korom.

Na kraju premažite kore preostalim puterom. Stavite štrudlu da se peče u rerni 35-40 minuta, na pola vreme rotirajte pleh.

Kada je štrudla gotova sačekajte da se malo prohladi, zatim je služite, najbolje uz šećer u prahu i šlag.


Continue Reading

Francuska pita sa jabukama – Tarte Tatin

Ako volite američku pitu sa jabukama, zavolećete i ovu francusku, koja izgleda dosta drugačije, ali je veoma sličnog ukusa.

Za ovu poslasticu postoji jasno poreklo, nastala je u hotelu Tatin, kada je jedna od sestara, koje su bile vlasnice istog, igrom slučaja spremila ovu pitu. Gostima hotela se toliko dopala da su nastavili da je prave, i vremenom su je zavoleli ljudi širom sveta.

Danas postoje razne varijante, osim jabuka koriste se kruške, dunje, breskve i šljive, za koru se koristi i lisnato testo, ali je postupak okretanje pite obavezan.

Ideja da napravim ovu pitu mi se javila skoro, kad sam gledala sa ćerkom ovaj zanimljivi video o francuskom slikaru Klodu Moneu. On je u Normandiji posedovao savršeno imanje – Živerni. Pored kuće sa divnim enterijerom imao je i predivan vrt koji je sam kultivisao nebili tako imao teme za svoje slike u pleneru. Sećate se onih lokvanja iz Živernija? Međutim, u videu je bilo par zanimljivih detalja koje nisam znala o Moneu. Recimo, pored toga što je brinuo o vrtu, bio je vrlo angažovan oko pripreme jela za njegovo mnogobrojno domaćinstvo, do detalja je razrađivao dnevni jelovnik sa svojom ženom i kuvaricom. U izboru jela i poslastica se našla i ova čuvena francuska pita. To je po ko zna koji put potvrdilo moju teoriju da kreativni ljudi i estete će kad tad završiti u kuhinji, jer osmišljavanje i spremanje jela za njih je čista umetnost.

Učenje o umetnosti i poznatim slikarima je deo nastave koju sam planirala za moju ćerku. Za mog sina sam pripremila kurseve iz matematike i istorije. Tu su i časovi srpskog jezika. Kada im se zatvorila škola zbog korone virusa, ja sam tog trenutka počela da spremam svoj plan i program za moju decu, nezavisno od njihove školske nastave. Priznajem, uvek me je fascinirala ideja o homeschoolingu. Ne mogu da kažem da sam previše efikasna, imam dosta posla kod kuće, malo traljavo se realizuju moji planovi, ali ipak smo prešli dosta toga. Jedan od razloga je i to što moja deca provode dosta vremena radeći na zadacima za školu. Njihova škola je od prvog dana ozbiljno shvatila učenje na daljinu tako da nije bilo praznog hoda. Što se tiče mog sina, koji ide u peti razred, oni su ionako ove školske godine prešli na on line domaće zadatke, tako da je prelaz bio bezbolan. Osim toga on sve radi sam, ne treba mu moja pomoć.

Za razliku od njega, sa mojom ćerkom, koja ide u treći razred, stvari su bile komplikovanije. U tom uzrastu deca još nisu ovladala radom na kompjuteru, plus nas je učiteljica non-stop zasipala e-mailovima, menjale je platforme i aplikacije svakodnevno, nikako nije mogla da nađe optimalan način nastave, bilo je dosta problema. Razumem njeno oduševljenje aplikacijama sa bezbrojnim aktivnostima, ali stvari u ovakvim prilikama treba učiniti što jednostavnijim. I ne moram da radim eksperiment sa jajima u sirćetu, jer smo to radili pre par godina, i na kraju potrošila sam svo sirće u kući.

Sada je konačno škola na uskršnjem raspustu, što ne znači da su deca bez školskih zadataka, ipak pritisak je dosta manji, i sada je vreme za moju nastavu:)

Kod mene je to vrlo jednostavno, pustim im odabrane videe sa YouTube-a. Neverovatno je koliko tamo ima dobrog sadržaja, pogledajte samo ovaj fenomenalni video o Renesansi, ne moram ništa da pričam, ponekad samo napravim pauzu da dodam ili ispravim nešto, i značajno klimam glavom kada je nešto vrlo važno. Jedino matematiku radimo na Khan academy, to mi je ubedljivo najbolji veb sajt, užasavam se sajtova kao što su Prodigy, ABcya ili Freckle, jer su nepotrebno šareni i napadni. Veoma mi se dopada što deca imaju uživo nastavu preko Google Meet. Moja deca preko te i Zoom aplikacije imaju časove baleta, hora, čak i fudbala. Jedino je moja ćerka uskraćena za časove klavira, ali povremeno vežba sviranje sa mojim mužem, trebalo je da na završnom koncertu zajedno sviraju, ali verovatno od toga neće biti ništa.

Imam osećaj da se ovde život za ovih tri nedelje vratio unazad par decenija, ljudi ponovo upoznaju radosti kuvanja kod kuće, opsednuti su pravljenjem hleba, onaj od prirodnog kvasca je apsolutni hit ove pandemije, šiju se maske, sade bašte, detaljno se sređuju stanovi i kuće, čitaju se knjige, pored telekomunikacije razgovor telefonom je ponovo u modi, počeli smo čak da dobijamo pisma, danas sam se jednom mnogo obradovala.

Moja deca su dočekala celu situaciju oko korone virusa veoma pribrano, ponašaju se neuobičajeno zrelo, manje su zahtevni i trude se da sami ispune svoje vreme, čak se i manje svađaju. Već smo ranije na YouTubeu gledali sve moguće katastrofe tokom postojanja ljudske vrste, od erupcije vulkana Vezuva u Pompeji, preko pojave kuge u Evropi, ratova u prošlom veku, pa sve do havarija u Černobilju i Fukušimi, jedno vreme moj sin je bio opsednut tim temama. Čak smo skoro gledali sadržaj o španskoj groznici, baš uoči pojave korona virusa. Tako su deca shvatila da su takve pojave neizostavan deo ljudske istorije, da smo zapravo imali sreću da je poslednji, i mnogo gori virus, harao svetom pre sto godina. Moj sin je izjavio da eto on konačno ima materijala u svom kratkom desetogodišnjem životu o kojem će da priča svojoj deci, pošto smo mi, njegovi roditelji, puni takvih priča.

Da, nisam odolela, počela sam da čitam, tj. da slušam, roman Kuga, Albera Kamija. Posle toga shvatite i da nije sve tako loše, iako je život svima nama ispunjen velikom neizvesnošću. U kasno podne, kad sunce ume da bude tako slatko i zavodljivo, stavim slušalice i slušam knjigu na telefonu, dok se šetam u svom malom gradskom dvorištu, praveći stotinu krugova zamišljam, kako je komšiluk divan u ovo doba godine, ulice su pune raskošnih krošnji belih i ružičastih cvetova koji umeju tako divno da mirišu. Poslednji put sam bila izvan kuće, na ulici, pre više od nedelju dana.


Francuska pita sa jabukama –

Tarte Tatin


Sastojci:

8 manjih čvrstih jabuka, ili 6 krupnijih, oljuštenih i očišćenih, i isečenih na četvrtine (zlatni delišes, fudži, gala, greni smit)

1 1/2 kašika limunovog soka

1/2 kašičice cimeta

za koru:

180g brašna

1/2 kašičice soli

2 kašike šećera

90g hladnog putera, iseckanog na manje komade

1 veliko žumance

4-6 kašika veoma hladne vode


1 tučani tiganj, prečnika oko 23cm


Sastojci za karamel:

150g šećera

90g putera


Priprema:

Najpre napravite koru. U multipraktiku ili ručno pomešajte brašno, so, šećer i iseckani puter, i kada dobijete sipkavo testo u to umešajte žumance i hladnu vodu. Nemojte da premesite testo, ono ne treba da bude glatko. Skupite ga, oblikujte u disk, uvijte u plastičnu foliju i stavite u frižider da se stvrdne.

Neki ljudi jabuke iseku dan pre, pa ih ostave u frižider, da se ocedi suvišna tečnost, ja mislim da to nije potrebno.

Isečene jabuke pospite limunovim sokom, dodajte cimet u prahu i sve pomešajte.

U tučanom tiganju zagrejte šećer dok se skroz ne istopi i dobije braon boju. U karamel umešajte puter iseckan na komade. Kad ste dobili ujednačenu smesu, smanjite temperaturu, i po karamelu pažljivo poređajte četvrtine jabuka u krug, pokrijte celu površinu sa njima.

Zagrejte rernu na 190C (375F).

Izvadite testo iz frižidera i oklagijom ga razvucite (pospite radnu površinu sa malo brašna). Uz pomoć velikog tanjira sličnih dimenzija kao tiganj, isecite krug od testa. Izbodite ga viljuškom svuda po površini i prebacite uz pomoć oklagije preko jabuka. Ivice testa podvijte.

Tiganj pažljivo prebacite u zagrejanu rernu. Pecite pitu oko 45 minuta.

Kada je pita gotova ostavite je u tiganju nekih desetak minuta. Preko kore stavite ravni tanjir, najbolje onaj za služenje torti, i vrlo pažljivo prevrnite pitu. Sa tiganja će da se ocedi karamel, tako da imajte to na umu. Služite pitu dok je još topla, najbolje uz sladoled od vanile.


Continue Reading

Pita od limuna sa šaum kremom (Lemon Meringue Pie)

Ako ste ljubitelj kiselo-slatkog ukusa, što obično znači da obožavate poslastice sa limunom, onda ste na pravom tragu, ovde ćete pronaći recept za jednu od najpopularnijih i najukusnijih slatkih pita – pitu od limuna sa šaum kremom.

Kada sam radila na mom kuvaru, pita od limuna je bila u širem izboru. Međutim, odustala sam od nje i to zbog kolača od limuna, jer su veoma slični, nedostaje samo šaum krem. Kao i pita i kolač od limuna je vrhunska poslastica, svi koji su ga probali sigurno znaju o čemu pričam, zato morate obavezno da ga probate.

Kolač od limuna
Kolač od limuna (Lemon bars), Američki kuvar, strana 144.

Mogla bih da kažem da je “mrtva trka” kad bih upoređivala pitu od limuna sa još jednom savršenom američkom citrusnom slatkom pitom, Key Lime pie, pitom od limete.

Pita od limuna sa šaum kremom 3-1

Pravljenje ove pite nije posebno komplikovano osim jednog detalja, a to je šaum krem. Morate da ga umutite tako da ne bude ni previše a ni premalo umućen. Mutite ga dok ne dobijete stabilan krem sjajne i glatke teksture koji još nije počeo da se grudva. Ukoliko okrenete vanglu nadole, u kojoj se šaum pravio, i krem ne pada, znači da je dovoljno umućen.

Takođe, svi koji ste ga pravili znate da se šaum brzo topi, nema tu mnogo pomoći, osim da pojedete pitu istog dana kada ste je pravili, tj. da šaum napravite dan posle, ili da probate da umutite italijanski šaum, nešto komplikovaniji krem, koji je vazdušastije i svilenije teksture, sa njime se filuje Vasina torta. Ja sam čak stavljala cream of tartar,  čija je funkcija da stabilizuje šaum krem. Ništa nije pomoglo jer sam ostavila pitu da prenoći u frižideru, kasno sam je napravila, pa se zbog toga šaum smanjio tako što je počeo da se topi. Ništa strašno, ali mi je zasmetalo. Na slikama je pita dan posle.

Možete da koristite rernu ili onu alataku što izbacuje vatru, kuhinjski brener, da biste zapekli šaum, i da bi dobio lepu boju. Ja sam čula da je rerna bolja opcija, pa sam nju i koristila. Inače, miris zapečenog šauma je neverovatno lep.

Pita od limuna sa šaum kremom 5-1

Što se tiče kore možete da koristite običnu koru za pitu kao što sam ja to učinila, samo sam joj dodala više šećera.

Pita od limuna sa šaum kremom 4-1

Pita od limuna sa šaum kremom

Pita od limuna sa šaum kremom 6-1


Sastojci

za koru:

150g brašna

3 kašike šećera

1/4 kašičice soli

115g putera, iz frižidera

50ml veoma hladne vode

 

za krem:

280ml vode

200g šećera

3 kašike gustina

2 kašike brašna

Prstohvat soli

Izrendana korica 2 manja limuna

120ml sok od isceđenog limuna (oko 4-5 komada), obavezno ga procedite

4 žumanceta

1 kašičica ekstrakta vanile

2 kašike putera

 

za šaum:

4 belanca, na sobnoj temperaturi

6 kašike šećera u prahu

1/2 kašičice cream of tartar

1 kašičica ekstrakta od vanile

 

Priprema

kore:

Najpre umesite koru, i to najbolje u multipraktiku. Prvo pomešajte brašno, šećer i so, par puta, pa u to umešajte hladan puter iseckan na manje kocke. Kad dobijete sipkavo testo, posle 15 sekundi, testu postepeno dodavajte vodu, kroz gornju rupu, posle 30 sekundi mešanja izvadite testo iz multipraktika. Rukama oblukujte testo u vidu diska, uvijte ga u plastičnu foliju i stavite u frižider na 1 sat.

Zagrejte rernu na 200C (400F), i pripremite sud, keramički ili stakleni, dimenzija oko 25cm, u kojem će se peći pita.

Pošto se testo ohladilo, razvucite ga oklagijom u krug nešto veći od suda u kojem će se peći pita. Testo stavite u sud, rukama ga oblikujte da prianja uz sud. Možete sad da uklonite višak testa uz ivicu suda tako što ćete preći preko ivice oklagijom, ili ih uklonite pošto ste testo ispekli, ili čak ivicu oblikujte kao za klasičnu pitu od jabuka.

Preko testa stavite aluminijumsku foliju a preko toga rasporedite pasulj ili pirinač, sve u cilju da se testo tokom pečenje na nadigne i izgubi lep oblik. Peceti ovako koru oko 10 minuta, zatim uklonite foliju i pecite još oko 10 minuta, dok kora blago ne porumeni.

krema:

Dok se kora peče napravite krem, u šerpici pomešajte žicom za mućenje gustin, brašno, so i šećer, tome dodajte postepenu vodu, limunov sok i narendanu koricu. Stavte šerpi na vatru i kad smesa počne da ključa sklonite smesu sa ringle. Pola šolje od ove smese umutite u posebnoj posudi sa četiri žumanca, a onda tu smesu postepeno dodajte tečnosti koja ste ponovo vratili na vatru, uz stalno mešanje. Posle par minuta kuvanja, kada se krem zgusne, sklonite ga sa vatre i u njega umešajte dve kašike putera i ekstrakt vanile. Ohladite krem i ravnomerno ga rasporedite po ispečenoj kori.

Pokrijte pitu plastičnom folijom i ostavite u frižideru, najbolje da prenoći, a sutradan napravite šaum.

šauma:

Mikserom mutite belanca, najpre slabijom brzinom pa sve jačom, i kad ste dobili sneg postepeno dodavajte šećer u prahu, cream of tartar, i mutite dok ne dobijete odgovarajući sneg. Pri kraju dodajte ekstrakt vanile.

Šaum ravnomerno stavite preko krema od limuna, kašikom izvlačite pipke, ili stavite šaum u dresir kesu i onda ga nanesite. Pošto ste zagrejali rernu na 175C (350F), pecite pitu 10 minuta dok šaum ne počne da tamni.

Kad se pita malo prohladila služite je.


 

 

Continue Reading

Američka pita od jabuka sa gotovim korama

Pita od jabuka sa gotovim korama

Ovo pita od jabuka je još jedan u nizu eksperimenata –  American meets Serbian cuisine. Ideja je bila da napravim američku pitu sa jabukama ali umesto standardnih prhkih kora koristila sam gotove kore za pitu. I ispalo je odlično. Da ne pominjem da je ovaj način pravljenja pite lakši i brži, jedino što odmah plane.

Pita od jabuka sa gotovim korama

Da, na prvi pogled zaista podseća na burek sa jabukama, ako takav uopšte postoji. Samo što je u ovaj burek otišlo dosta putera. Postoji nešto dosta slično i u francuskoj kuhinji što se zove croustade. Meni je bilo veoma važno da dobijem lepu slojevitu koru, nikako vlažnu, i u tome sam uspela.

Pita od jabuka sa gotovim korama

Pita od jabuka sa gotovim korama

 

Američka pita od jabuka sa gotovim korama

Pita od jabuka sa gotovim korama

 


Sastojci:

12 listova gotovih kora

130g + 30g putera

1250g jabuka, najbolje zlatni delišes koji nije sasvim požuteo

1 limun

Prstohvat soli

2 kašičice cimeta u prahu

1/4 kašičice izrendanog muskatnog oraščića

1 kašika ekstrakta vanile

200g šećera + plus za posip

2 kašike gustina

2 kašike hlebnih mrvica

1 1/2 šaka tostiranih oraha, grubo iseckanih

Suda za pečenje pite prečnika 25cm.

 

Priprema:

Ukoliko koristite zamrznute kore izvadite ih 2 sata pre korišćenja.

Najpre oljuštite jabuke, odstranite peteljke i seme, i onda svaku četvrtinu secite na tanke listove. Dok seckate jabuke posipajte ih sokom od limuna. Na kraju ih pomešajte sa cimetom, muskatnim oraščićem, ekstraktom vanile, šečerom i prstohvatom soli.

Pita od jabuka 12 (1 of 1)

U šerpi ili tučanom tiganju zagrejte 30g putera i onda u to dodajte iseckane jabuke sa začinima i kuvajte ih oko 10 minuta dok ne odmeknu. Na kraju umešajte gustin.

Za to vreme zagrejte rernu na 205C (400F).

Pita od jabuka 13 (1 of 1)

Najpre namažite sud u kome će se pita peći puterom. Ređajte kore preko suda kao na slici – kada položite koru na sud brzo pređite otopljenim puterom preko dela koji se nalazi u sudu i pospite ga sa malo šećera i hlebnih mrvica. Kada ste postavili svih 12 listova kora, tada stavite skuvane jabuke i u njih umešajte tostirane orahe.

Pita od jabuka 11 (1 of 1)

Zatim preklapajte smesu sa voćem, krenite od poslednje kore koju ste stavili u sud, pa sve do prve. Pre nego što ćete ih preklopiti premažite ih otopljenim puterom, zatim kada su preklopljene pospite ih sa malo šećera i hlebnih mrvica.

Ne moram da vas podsećam da je brzina rada veoma važna jer se kore brzo suše.

Kad ste sve kore preklopili pospite gornju površinu sa preostalim puterom. Stavite pitu da se peče 25-30 minuta  dok kora ne počne do dobija zlatno braon boju.

Kad je pita gotova sačekajte da se malo ohladi, a onda je služite dok je još uvek topla.


 

Pita od jabuka sa gotovim korama

Continue Reading

Američka pita od šljiva i čokolade

Ako odlučite da pravite ovu slatku pitu, obećajte mi da nijednog trenutka nećete osetiti krivicu, nećete pomisliti na unete kalorije, već ćete se opustiti i prepustiti čulima, uživajte dok vam se u ustima prepliću ukusi šljive, čokolade i cimeta!

Ideju za pravljenje ove pite imala sam poodavno, još od onda kada sam pravila našu pitu od šljiva i čokolade sa gotovim korama. Htela sam da se igram sa tom nebično dobrom kombinacijom šljiva i čokolade, ovog puta sa američkom verzijom pite. Čak sam imala ideju da stavim kakao u kore, ali nije bilo potrebe, a ne bi bilo ni lepog kontrasta u bojama, možda sledeći put kad budem pravila pitu sa višnjama.

americke sljive
Američke šljive

 

Ostala sam željna šljiva ove godine, a to znači nigde nisam našla one naše šljive koje u Americi zovu Italian plums. Doduše, šljive nisu baš retkost ovde, ali se prodaju one što ih ja zovem “američke šljive”, dosta krupnije, loptastog oblika, sa mekanim mesom punim soka, i crvenkasto-ljubičastom korom (vidi na slici). A ja preferiram te naše, sa divnom plavom bojom, koje možda nisu tako sjajne kad se jedu sirove, ali su zato u kolačima neprevaziđene. Da, Italian plums ovde je lako naći kao sušene. Moram još da pomenem da se ovde čak prodaje hibridna vrsta, koja se dobija ukrštanjem šljiva i kajsija, zovu je plout.

Prava je šteta što šljive nisu više popularne jer to je zaista interesantno voće, doduše, možda je moja percepcija takva pošto dolazim iz zemlje šljiva. U Srbiji je ovo najpopularnije voće, i naša zemlja je četvrta po proizvodnji šljiva u svetu. Ipak Kina, odakle je poreklom šljiva, apsolutno dominira, pokriva više od pola ukupne svetske proizvodnje. Ima puno vrsta šljiva, interesantno mi je bilo da ih proučavam, ali više o njima drugom prilikom.

Američka pita od šljiva i čokolade

Američka pita od šljiva i čokolade

 

Američka pita od šljiva i čokolade

Američka pita od šljiva i čokolade


Sastojci

Za koru:

300g brašna
220g hladnog putera, iseckanog na kockice oko 1cm veličine
100ml ledeno hladne vode
1-2 kašike šećera
1 kašičica soli

 

Za punjenje: 

1 1/4 kg zrelih šljiva, očišćene od koštica, iseckane na manje komade

150g šećera

100-150g tamne čokolade (60% kakaa)

1 1/2 kašičica cimeta

2 kašike putera

2 kašike samlevenog badema, ili 1 kašika gustina

 

1 jaje, umućeno, za premaz kore

Okrugla posuda za pečenje pite, prečnika oko 23cm

 

Priprema:

Najpre umesite koru –  promešajte brašno u multipraktiku, umesto da ga prosejete, zatim dodajte so i šećer, a onda iseckani puter, mešajte oko 15 sekundi. Voda se dodaje postepeno i za 30 sekundi testo je spremno. Nemojte da previše mesite testo. Testo treba da bude sipkavo, ne previše vlažno.

Kad ste umesili testo, podelite ga na dva dela i oblikujte u diskove, obložite ih plastičnom folijom i stavite u frižider na  1 sat.

Zagrejte rernu na 200C (400F).

U međuvremenu napravite punjenje – u šerpici ili tučanom tiganju, zagrejte puter i dodajte iseckane šljive, šećer i cimet. Kuvajte sve uz mešanje dok šljive ne odmeknu, zavisi od toga koliko su zrele. Posle par minuta skinite tiganje sa vatre i u šljive umešajte iseckanu čokoladu i gustin odnosno mleveni badem.

Izvadite najpre jedan disk od testa i oklagijom ga razvucite u krug koji je par centimetara veći od pleha za pečenje. Stavite razvučeno testo na pleh i lepo ga oblikujte uz zid suda. Preko toga ravnomerno rasporedite šljive sa čokoladom. Drugi disk takođe razvucite oklagijom, možete zvezdastim ili nekim drugim kalupom da ga sazečete, i njime pokrijte sadržaj u plehu. Na kraju odstranite višak testa uz ivice suda za pečenje, i preostalo testo oblikujte prstima kao na slici. Premažite testo umućenim jajetom i stavite pitu da se peče 10 minuta na temperaturi 200C (400F), i 40 minuta na smanjenoj temperaturi od 175C (350F).

Stavite aluminijumsku foliju preko pite ukoliko kora počne da gori. Kad je pita gotova ostavite je da odstoji oko 1-2 sata, a onda služite. Najbolje da se pita skroz ohladi, jer će tada i čokolada da se stegne.

Continue Reading

Američka pita od kupina sa lavandom

AMerička pita od kupina i lavande

Kad poželite da sebe i druge obradujete nečim posebnim, opet ne previše komplikovanim, nečime što pokazuje dobar ukus, a opet izvesnu nonšalantnost u odabiru, ova američka pita od kupina sa lavandom je savršen izbor. Povodi mogu da budi razni za pravljenje ove slatke pite – piknik u prirodi, okupljanje prijateljica ili čak poklon za nekog do koga vam je posebno stalo.

Ukus ove pite je vrlo bogat, pravi vatromet letjih mirisa i ukusa, hrskavi deo kore u kombinaciji sa voćnim džemom je prava radost za sva čula. Bez ukusa lavande ova pita ne bi bila toliko zanimljiva, kupinama treba nešto da ih “oživi”. Najbolje da lavandu postepeno dodajete, nekad količina zavisi od toga koliko ima arome u sušenim pupoljcima lavande, da ne bi preterali sa njenim ukusom, što nije dobro. Imala sam ambiciju ovog leta da napišem članak o vrlo zanimljivoj temi – slaganje voća sa začinskim biljem, ali o tome nekom drugom prilikom.

Već sam dosta američkih pita spremala, i one su dosta zastupljene na blogu, ipak uvek se vraćam ovom starom članku gde možete dosta da saznate o američkim pitama, kako se prave, koje vrste postoje, itd.

AMerička pita od kupina i lavande

Negde pred kraja proleća, taman kad je izbačena na Netfliksu, počela sam da pratim dokumentarnu seriju The Keepers, glavni razlog je bio taj što se priča dešava u predgrađu Baltimora, pre skoro pola veka, a mene istorija grada u kome živim veoma zanima. Serija je interesantna, ali razvučena, na momente veoma mučna, i ponekad deluje nerealno. Pošto se serija bavi vrlo kontraverznom temom, ubistvom mlade časne sestre, uzgred vrlo talentovane i lepe koja je predavala u jednoj katoličkoj privatnoj školi, momentalno je izazvala veliku pažnju u javnosti. Serija nažalost nije dala odgovor ko je ubica, ali je bacila vrlo mračnu senku na katoličku crkvu i njenu nadbiskupiju u Baltimoru, inače najstariju u SAD.

Baš u to vreme kada sam pratila seriju pojavio se oglas na komšijskoj društvenoj mreži Next Door, da, i to postoji, za besplatnu turu sa vodičem u obližnjoj katoličkoj crkvi, sveti Majkl. Ta crkva, odnosno njen veliki kompleks, su me oduvek fascinirali, izgledaju kao stvoreni za neki film sa mračnom tematikom. Nisam uspela da saznam puno toga o njoj na internetu, osim toga već neko vreme nije radila, iako spolja izgleda dosta očuvano. Crkvu su sagradili nemački doseljenici, katolici, početkom 19. veka. Pored velike crkve, izgrađene u pseudo-romaničkom stilu, tu je dosta zgrada, između ostalog dve su služile kao škole, jedna je bila za devojčice, a druga za dečake. U Americi većina privatnih škola su katoličke, i dan danas u nekima imate samo dečake ili devojčice.

Razlog za organizovano razgledanje tog crkvenog i istorijskog kompleksa, a to je i glavni razlog pominjanja ove priče, je taj što hoće da u njemu naprave pivaru i restoran, plus stanove, pre nego što počnu sa radovima investitori su hteli da komšiluku predstave kako će sve to da izgleda.

St.Michale's 10-1

Bilo je tu dosta ljudi koji su kao i ja poželeli da vide ostatke jednog prohujalog vremena. Čak smo dobili dozvolu da uzmemo neke stvari, doduše sve je već bilo “očišćeno”. Na moje razočarenje unutra su prostorije izgledale u stilu 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, ako postoji groznije period u dizajnu onda je to taj, mada mi nije toliko smetao u Srbiji. Ogromna ogledala po zidovima, linoleum preko parketa, spuštene tavanice koje su sakrivale originalnu štuko dekoraciju na plafonu, skupi i vredan rad je zamenjen onim jeftinim. Investitori su već sondirali svaku prostoriju da vide od čega se sastoje zidovi i podovi, pa sam mogla da vidim kako je to sve prethodno izgledalo.

Dakle za nešto više od godinu dana u samoj crkvi će biti sagrađen restoran, u bočnim prostorijama pivara, u ostalim zgradama stanovi, čak će jedna mala kapela izvan naosa da završi kao spavaća soba. Vitraži i sav originalni ugradni delovi moraju biti sačuvani po zakonu, spoljašnjost objekata pogotovu. Muška škola je već pretvorena u zgradu sa stanovima.

Eto, ja sam svašta videla u svom životu, ali restoran tj. pab u crkvi, pa još okolo pivara, još uvek nisam, i sad me živo zanima kako će to da izgleda. Inače, u mojoj okolini ima neobično puno crkvi, neke su prestale sa radom pa su dodeljene gradu, a on gleda da ih što pre proda i pokupi porez, i mnoge od njih su pretvorene u različite objekte, uglavnom u stambene zgrade, ali i u škole, vrtiće, sportske centre, itd. Doduše ima i u Beogradu jedna crkva koja je pretvorena delom u pozorište, a delom u klub, čak je moj svekar vodio tu rekonstrukciju. U pitanju je Bitef.

Kad sve bude gotovo, idem u inspekciju, i donosim vam fotografije ovog zdanja sa novom namenom. Pogledajte na slajdšou ispod kako crkva i kompleks oko nje izgledaju.

This slideshow requires JavaScript.

Američka pita od kupina sa lavandom

AMerička pita od kupina i lavande


Sastojci za testo:

300g brašna
220g hladnog putera, iseckanog na kockice oko 1cm veličine
100ml ledeno hladne vode
1-2 kašike šećera
1 kašičica soli

Za punjene:

500g kupina, svežih ili zamrznutih

2 kašičice istucanih suvih pupoljaka lavande

5-7 kašika šećera

1 kašika putera

1 jaje, umućeno, za premaz kore

Okrugla posuda za pečenje pite, prečnika oko 23cm

Priprema:

Najpre umesite koru –  promešajte brašno u multipraktiku, umesto da ga prosejete, zatim dodajte so i šećer, a onda iseckani puter, mešajte oko 15 sekundi. Voda se dodaje postepeno i za 30 sekundi testo je spremno. Nemojte da previše mesite testo. Testo treba da bude sipkavo, ne previše vlažno.

Kad ste umesili testo, podelite ga na dva dela i oblikujte u diskove, obložite ih plastičnom folijom i stavite u frižider na  1 sat.

U međuvremenu napravite punjenje, u velikoj činiji pomešajte kupine sa šećerom i istucanom lavandom.

Zagrejte rernu na 200C (400F).

Izvadite najpre jedan disk od testa i oklagijom ga razvucite u krug koji je par centimetara veći od pleha za pečenje. Stavite razvučeno testo na pleh i lepo ga oblikujte uz zid suda. Preko toga ravnomerno rasporedite voće, a preko voća stavite manje komade putera. Drugi disk takođe razvucite oklagijom. Na ovom videu možete da vidite kako da napravite efekat rešetke od testa. Na kraju odstranite višak testa uz ivice suda za pečenje, i preostalo testo oblikujte prstima kao na slici. Premažite testo umućenim jajetom i stavite pitu da se peče 10 minuta na temperaturi 200C (400F), i 40 minuta na smanjenoj temperaturi od 175C (350F).

Stavite aluminijumsku foliju preko pite ukoliko kora počne da gori. Kad je pita gotova ostavite je da odstoji oko 1-2 sata, a onda služite, najbolje uz sladoled od vanile.


Continue Reading

Krisp od breskvi i kupina sa bademom (Američka pastorala)

krambl sa posipom od badema

Kako ja volim leto. Sve je nekako lakše, opuštenije i lepše leti. Volim dug dan, volim da širom otvorim prozore i vrata, i volim da koristim u kuhinji plodove leta, sazrelo voće i povrće, koje miriše. Breskva je sigurno najmirisnija od svog voća, to je inače moje omiljeno letnje voće. Volim da je jedem kad je slatka i sočna, samo ako lepo miriše, znam da je “prava”.

Kad spremam nešto sa njom onda je to neka jednostavna poslastica kao što je ovaj krisp. Obično joj je dodam nešto ekstra da joj pojača ukus ili doda kolorit. Maline se veoma lepo slažu sa breskvama, pogledajte ovaj raskošni kobler, ili čuvenu poslasticu Peach Melba, ali ni kupine nisu loše, ovog leta su naročito bila popularne u mojoj kuhinji. Ja više volim žute breskve od onih belih, ali ovog puta sam njih koristila, jer ih je muž kupio, kaže mnogo su mu lepo mirisale.

Tu je još jedan poseban detalj, posip se sastoji od ovsenih pahuljica i brašna od badema, bez pšeničnog brašna, i to je puno dalo na ukusu i teksturi.

Krisp

Pre par dana sam bila u Nju Džersiju sa porodicom, u poseti mom bivšem profesoru, i na mene je ta poseta ostavila veliki utisak, na više nivoa, kao da sam putovala kroz vreme. Zato moram da napišem ovde životnu priču mog profesora, koja je paradigma jednog doba, proizvod zlatnih godina američkog društva, vremena kad je sve bilo moguće, kada je život bio mnogo lakši i jednostavniji, ili se to nama sada tako čini. Tu je još jedan detalj, prošle godine sam čitala jednu odličnu knjigu, Američka pastorala, Filipa Rota, i uočila sam toliko sličnosti između fiktivnog junaka romana i mog profesora da je to bilo neverovatno, ne samo da su slična generacija, nego su čak obojica odrasli u Njuarku, a kasnije živela u istom delu Nju Džersija. Razlika je u tome što je životna priča mog profesora dosta vedrija i pozitivnija.

Moj profesor je napunio pre neki dan 90 godina. Ipak, za neke ljude godine su samo broj, on je dokaz za to. Vrlo je vitalan i potpuno pri zdravoj pameti, udovac je, izlazi i druži se sa ljudima, još uvek vozi kola, proučava fiziku i prošle godine se penzionisao. Bio je veoma uzbuđen zbog našeg dolaska, planirali smo ga još od zimus, i to nam nije bio prvi put. Znam da našim ljudi zvuči čudno ali starija generacija Amerikanaca, iliti seniori, kako ih ovde zovu, je potpuno ravnopravna sa mlađim generacijama, postoji međusobno uvažavanje, pa i neretko druženje, na kraju oni imaju više para od mlade populacije i mogu da žive život punim plućima, isplaćenih kredita, bez dokazivanja na poslu i građenja karijere, bez obaveze da pomažu decu i da čuvaju unuke. Često su zbog toga vrlo opušteni, a to je i vreme kada se trude da pomognu druge, zajednicu, ustanove ili pojednice.

NJ-1

Jedne noći dok nisam mogla da zaspim uzela sam da gledam profesorove foto albume. Fotografije bezbrojnih putovanja širom sveta, sve lepo dokumentovano kartama, ulaznicama i razglednicama. Profesor je verovatno jedan od najvećih putnika koje sam ikada upoznala, a da nije radio na kruzeru. Njegova žena i on su 12 godina zaredom išli u Prag, samo da bi gledali operu. Inače, profesor ima pravilo koga se uvek drži na putovanjima, svaki put kad sleti avionom, uvek ga čeka limuzina:)

Njegovi roditelji su davno došli iz Grčke, iz siromašnog sela smeštenom blizu svetilišta Delfi. Bavili su se restoranskim biznisom i živeli skromno, u jednom trenutku su poslali svog najstarijeg sina, Stiva, u internat u Grčku da nauči dobro jezik. On u nekom trenutku beži iz škole jer se kao šesnaestogodišnjak pridružuje partizanima u jeku Drugog svetskog rata. Tokom rata biva dva puta ranjen, i tek 90-ih godina prošlog veka su ga pronašli da mu daju neki borački orden i organizuju počasnu priredbu. To je samo bio jedan od brojnih ordena koji smo videli u njegovoj vitrini.

Čim se vratio iz Grčke u Ameriku, pridružuje se mornarici, i tu je proveo par godina na Dalekom Istoku, videla sam par starih fotografija sa japanskog ostrva Okinava. Pošto je opet bio ranjen vraće se u civilni život, završava srednju školu, pa inžinjerski fakultet, i na kraju stiče MBA diplomu na Kolumbiji. Početkom 50-ih se ženi, naravno, Grkinjom iz Amerike, u to vreme se to podrazumevalo. Na crno-belim fotografijama sa venčanja vidim žene u divnim balskim haljinama, na jednoj strani porodica mlade, na drugoj ona od mladoženje, fizionomija lica ih odaje da su Grci, posebno žene.

Tada počinje njegova druga karijera, u menadžmentu jedne velike američke farmaceutske kompanije. Seli se u Evropu radeći za tu firmu, devet godina provodi u Švajcarskoj, a četiri u Grčkoj. Sarađivao je i sa jugoslovenskim farmaceutskim kompanijama, pa je posećivao i naše krajeve. Meni su bili interesantni njegovi opisi mesta i ljudi sa Balkana iz 70-ih i 80-ih godina prošlog veka. Profesor veruje, iz nekog razloga, da su njegovi preci došli iz Srbije. Skoro je radio analizu DNK, pa mi je javio da ima čak 20% slovenske krvi, bilo mi je žao da mu kažem da je taj procenat verovatno uobičajan za većinu Grka. Iznenađujuće dosta zna o našoj istoriji i voli da o tome priča sa nama. Kad upoznate Amerikanca koji se toliko interesuje o nama, morate da mu naručite knjigu Na Drini ćuprija, Ive Andriće, naravno na engleskom. Mislim da je to jedna od knjiga koja nas najbolje opisuje, uz to odlično napisana. Profesor je upravo čita.

Naše druženje je počelo baš kad sam završila postiplomske studije. U to vreme je mama boravila kod mene u Nju Džersiju, i on je hteo da nas sve izvede na večeru, da se bolje upoznamo. Primetila sam da kad moji dođu u posetu, naši prijatelji su uvek potrude oko njih, često ih pozovu u goste, spreme im večeru, tako da se moji roditelji po povratku iz Amerike uvek puni lepih utisaka vezane za ovdašnje ljude. I meni to puno znači. Da, druženje sa profesorima sa fakulteta nije retkost, ovde su odnosi između profesora i studenata dosta opušteniji, sa obostranim poštovanjem.

NJ5-1

Po povratku iz Evrope profesor je rešio da se penzioniše, u 56. godini. Za mnoge uspešnije pripadnike generacije bejbi bumersa, ili one koja je prethodila, to nije bio problem, jer su pored dobrih zarada podobijali razne pakete deonica firmi za koje su radili, njima je u međuvremenu dosta porasla cena, uz pametno investiranje mogli su da priušte sebi ranu penziju i opuštenu starost. Njih ćete danas često sresti na ekskluzivnijim kruzerima, najviše od svega vole da putuju.

Ali, Amerikanci nisu baš neki ljubitelji penzije, vole ljudi da rade, pa je moj profesor počeo da radi na fakultetu, i tu je predavao sve do prošle godine. Pored tri karijere, proveo je 15 godina u lokalnom amaterskom pozorištu, prevodio knjige, učestvovao u raznim organizacijama, toliko toga je stalo u njegov život, doduše veoma dug, da je to zaista impresivno. Jednom nas je tako odveo u restoran koji je bio tik uz aerodrom malih letelica, i dok smo mu se približavali u momentu sam pomislila, neće valjda još da nas vozi avionom, ali nije uspeo i time da se bavi u životu.

Profesorova kuća se nalazi na litici, uz malo jezero. Veći deo vremena smo proveli na njemu, deci se tamo veoma dopalo. Jezero pripada privatnom klubu, čiji je on član već 30 godina, a bio je i upravnom odboru, tako da u njegovom životu taj komad vode i okolina igraju veoma važnu ulogu. Klub pored jezera poseduje divan restoran, park, teniske terene i razne druge sadržaje, vrlo je popularno mesto za venčanja. Međutim da bi postali član i sve to koristili morata dobro da platite, i čak da budete na višegodišnjoj listi čekanja. Da, tu se okuplja imućan svet. Kad dođete u takvo mesto iz jednog grada kao što je Baltimor, vama sve to izgleda kao paralelna stvarnost. Ipak, ne žudim za životom u predgrađu, u musavom Baltimoru ima više života, i mnogo boljih restorana, oni u Nju Džersiju su često otužni.

Profesor je najavio da će uskoro da napravi presedan u klubu, izvešće u restoran na jezeru afro-američku porodicu, navodno u klubu nisu nikada videli crnce, to mi je malo teško da poverujem. U pitanju je porodica još jednog njegovog studenta sa kojim se takođe druži, kaže da kad je bio na njihovom venčanju bio je jedini belac među gostima, i tu su ga prozvali – rich white guy. Fina su porodica, i profesor želi da im pomogne, svom bivšem učeniku želi da finansira sticanje CPA diplome (dodatni sertifikat za računovođe). Profesor takođe svake godine stipendira dva studenta, jednog sa njegovog bivšeg fakulteta, drugog sa pravoslavnog teološkog fakulteta. Zauzvrat je dobio pločicu na zgradi fakulteta sa njegovim i imenom njegove žene.

NJ6-1

Iako ima ćerke i velike unuke, jedan unuk je do skoro živeo sa njim, dosta prijatelja, uglavnom mlađih, vidim da ga stalno zovu telefonom, braća su mu još uvek živa, tu su i žene koje mu sređuju kuću, profesor se žali na usamljenost. Bio je tih par dana veoma srećan u društvu moje dece, to su te godine kada ti najmanje smetaju dečija jurnjava i dreka, jedino ako si neki baksuz. Nagovarao nas je da ostanemo duže, i ostali smo jedan dan duže nego što smo planirali, ali više nismo mogli. Zamolio me je da mu napravim nešto iz srpske kuhinje, i spremila sam mu gibanicu, čak smo uspeli da nabavimo suvo meso i ajvar.

Na kraju je bio baš tužan kad smo odlazili, ali ja sam tada razmišljala o tome kako će se obradovati kad mu uskoro pošaljem poštom paket sa kolačima, znam i kojim.

Krisp

Krisp od breskvi i kupina sa bademom

Krisp


Sastojci

za posip:

100g putera

2/3 šolje ovsenih pahuljica

2/3 šolje brašna od badema (pogledajte ovde kako da ga sami napravite)

4 kašike šećera

Prstohvat soli

4-5 breskvi, omekle, ali ne prezrele, koštice uklonjene, iseckane na manje kriške

150g kupina

100g šećera

1 kašika soka od limuna

2 kašičice ekstrakta vanile

Prstohvat soli

Za služenje:

Sladoled od vanile

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Najpre napravite posip. Pomešajte ovsene pahuljice sa brašnom od badema, i tome dodajte šećer i so. U to prstima utrljajte puter iseckan na manje kockice.

Pripremite veći keramički ili stakleni vatrostalni sud u koji ćete rasporediti pomešane iseckane breskve, kupine, šećer, sok od limuna, ekstrakt vanile i prstohvat soli. Preko toga ravnomerno stavite posip i stavite krisp da se peče oko 40 minuta, dok se voće dobro ne ispeče.

Kad je krisp gotov, malko ga ohladite, a onda služite uz sladoled od vanile. Možete dodati i par listića bosiljka, nane ili matičnjaka.


Continue Reading

Kobler od breskvi, malina i kupina

Kobler

Donosim vam ukuse i mirise američkog Juga. Pre nego što prođe sezona mog omiljenog voća, mora da se proba čuveni kobler od breskvi, ponos južnjačke kuhinje. Nisam odolela da u njega ne stavim po koju malinu i kupinu, mnogo su dali kobleru na boji i ukusu, vi možete samo sa beskvama da ga pravite.

Za razliku od krispa i krambla, ova američka pita se pravi sa biskvitom. Ako hoćete više o njima da saznate pogledajte ovde. Što se tiče biskvita on nam je omiljen i u slanoj varijanti, a kamoli u slatkoj. Dok sam pravila ovaj kobler sve vreme mi se motala ideja da u njega ubacim lavandu, da, baš nju, jer mi se učinilo da bi se ona odlično slagala sa voćem. Više sam bila za to da je stavim u biskvit, ili da napravim glazuru sa njom, uradiću to sledeći put.

Proletos sam bila na američkom Jugu, i u Džordžiji sam naišla na ovu simpatičnu prodavnicu, smeštenu na mestu nekadašnje benzinske pumpe. Mesto je vrlo interesantno, mogu da se kupe razni sokovi i džemovi, pite i suveniri. Najviše dominiraju proizvodi od breskve, jer je Džordžija najpoznatija po njima, i pamuku koji takođe može da se kupi, na grani kao dekoracija, sad se “jedem” što ga nisam kupila, verovatno može da se naruči online. Naravno da smo kupili sajder od breskve, probali razne uzorke i otišli zadovoljni jer smo uspeli da doživimo taj stari šarm Juga.

američki jug

Američki Jug

američki jug

američki jug

 

 

Kobler od breskvi, malina i kupina

Kobler

Američki kobler

 


Sastojci:

8 breskvi, iseckane na manje kocke

2 šake kupina i malina, može i zamrznutih

Sok od 1/2 limuna

3/4 kašike gustina

Prstohvat soli

175g šećera

25g putera

 

Za biskvit:

130g brašna

100g šećera

Prstohvat soli

1 1/2 kašičice praška za pecivo

90g putera

120ml mleka

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 200C (400F).

Iseckane breskve pomešajte sa malinama i kupinama, dodajte sok od limuna, šećer, so i gustin. Sipajte smesu u posudu u kojoj ćete peći kobler. Dodajte preko voća male komadiće putera (25g).

Stavite u rernu da se peče 15 minuta.

U jednoj posudi pomešajte brašno, so, šećer i prašak za pecivo. Iseckane komadiće putera utrljajte u brašno, na kraju dodajte mleko, i na kratko promešajte sve kašikom. Sipajte testo preko voća koje ste izvadili na kratko iz rerne, kašiku po kašiku,  i vratite sve da se peče još oko 20-25 minuta.

Kad je kobler gotov ostavite ga 1/2 sata da se malo ohladi i slegne, a onda ga još toplog služite uz sladoled od vanile.

Kobler možete da čuvate u frižideru, i da ga podgrejete u mikrotalasnoj pre služenja.


 

Ovde možete pogledati moj video kako da napravite kobler u tiganju sa borovnicama!

Kobler

 

kobler

amričke tablice za kola

Continue Reading