Jagnjeći ražnjići u marinadi sa jogurtom
Jagnjeći ražnjići u marinadi sa jogurtom
Ko prati moj blog zna da volim jagnjetinu, pa neće biti iznenađen ovim izborom. Ipak da znate istu marinadu možete da koristite i za druga mesa, piletinu ili junetinu.
Sastojci za 6 osoba:
2kg jagnjećeg buta bez kostiju, iseckanog na manje komade, oko 3-4 cm veličine
Par listića matičnjaka, sitno iseckanog
3 grančice svežeg ruzmarina, sitno iseckanog
1 kašilice svežeg origana, iseckanog
3 veća čena belog luka, sitno iseckanog
Sok od jednog limuna
1/2 kašike iseckane korice od limuna
1/4 šolje maslinovog ulja
1 1/2 šolja običnog ili grčkog jogurta
1 kašičica soli
1/2 kašičice crnog bibera
1/2 šolje pavlake
3 kašike iseckanog svežeg začinskog bilja (vlašac, mirođija, nana)
1 kašika tušta, iseckanog (više o ovoj zdravoj biljci pogledajte ovde)
1 manji čen belog luka, sitno iseckan
1/2 kašike sirćeta
So i biber
Priprema:
Dan pre pripreme ražnjića spremite marinadu tako što ćete da pomešate sve navedene sastojke. U marinadu ubacite komade jagnjetine, promešajte sve rukama, pokrijte i ostavite u frižideru da prenoći. Sutradan nanižite komade mesa, oko 6-7 komada po štapiću, ponovo ih malčice posolite, i ostavite malo na sobnoj temperaturi. Za to vreme napravite sos od jogurta. Pomešajte sve navedene sastojke. Pecite ražnjiće na roštilju tako što ćete ih okretati više puta. Služite ražnjiće uz sos od jogurta i prepečeni hleb. I uz pivo. Više o roštiljanju pogledajte ovde.
Provansalska jagnjetina i malo o mačo kuvaru, Entoni Bordenu
Upravo završavam jednu mnogo dobru knjigu Kitchen Confidential popularnog kuvara Entoni Bordena (Anthony Bourdain) i baš me drži. Početak uopšte nije obećavao, ali negde oko pedesete stranice sve je postalo veoma interesantno i uzbudljivo. Dakle, ko još nije čuo za njega, Entoni je kuvar koji putuje svuda po svetu, degustira raznu hranu, malo filozofira, puno pije i puši, i baš psuje, ali mene to posebno ne impresionira s obzirom odakle dolazim. Možda nije loš frajer za neku stariju generaciju, recimo nešto malo mlađu od moje mame, za žene koje vole taj njego mačo-pank fazon. Ima popularnu emisiju No reservation na Travel kanalu i sasvim sam sigurna da se ona emituje na našim prostorima. Uglavnom taj čovek zna zašto živi.
Čitajući tu knjigu možete da uđete u svet profesinalnih kuhinja, što je za nas laike dosta zanimljivo, i to manje ni više nego u NYC-u, jednom od najglamuroznijih gradova na svetu, mada se dešavalo da mesta na kojima je radio i nisu baš bila previše na nivou. Iskreno, mene Entoni malo nervira kada piše o sebi, mnogo je ufuran, ali kada piše o drugima tu je zaista neodoljiv. Ima tu i nekih praktičnih saveta šta da zaobiđete u restoranu, kada je hrana najsvežija, u koja jela se stavljaju već bajate stvari, itd.
Pošto sam i sama na kratko bila u tom restoranskom biznisu moram da potvrdim da su mnoge stvari istinite. Ima jedno poglavlje gde on opisuje kako izgleda jedan običan dan u njegom životu, glavnog kuvara renomiranog francuskog restorana u NYC-u, i za sve nas koji maštamo da jednog dana posedujemo restoran, apsolutno je fascinanto.
Kao i ja i on slabo ceni piletinu, tu se potpuno slažemo da je to meso bez ikakvog ukusa, prezire vegeterijance, i food personalities, mada iskreno i on je u tom fazonu… voli šelot luk i francusku kuhinju, iako poslednjih godina malo više forsira azijsku hranu.
Sve u svemu dosta dobra knjiga. Pošto sam je pročitala palo mi na pamet šta bih ja kuvala kuvaru Entoniju, i nema sumnje on bi pao na Provansalsku jagnjetinu; konkreto, a opet nekako delikatno jelo, pa uz to još i francusko. Pravila sam je za Novu godinu i ko voli jagnjetinu kao ja uživaće u njoj.
Recept je preuzet od Ine Garten, i u originalu su duple mere.
Sastojci:
- 2kg jagnjećeg buta sa koskom, uvezan kanapom
- 1/4 šolje dižonskog senfa
- 5 čena iseckanog belog luka
- 1 kašika iseckanog svežeg ruzmarina
- 3 kašike balzamiko sirćeta
- Soli i sveže mlevenog bibera (pošto je nama jagnjetina ispala slanija nego što bi trebalo vama ostavljam da odredite željenu količinu, Ina voli uvek da presoli)
- 1.5kg paradajza, isečen na kocke (možda je čak bolje da stavite krupnije isečenu šargarepu, paštrnak, i stabla celera)
- 1/4 šolje maslinovog ulja
- 1/4 šolje meda
- 1 veliki crni luk, sečen na rebra
- 2 grančice sveže majčine dušice (timijana)
- 1 grančica svežeg ruzmarina
- Zagrejte rernu na 235C (450F) stepeni.
- Stavite meso u pleh i osušite ga papirnatim ubrusom.
- Umutite senf, 3 čena iseckanog belog luka, ruzmarin, balzamiko sirće, so i biber u multipraktiku. Dobijenu smesu stavite na meso.
- U većoj posudi promešajte iseckan paradajz, maslinovo ulje, polovinu meda, crni luk, preostali beli luk, so i biber. Sipajte ovu mešavinu oko jagnjetine i položite na nju grančice majčine dušice i ruzmarina. Prelite jagnjetinu sa preostalom količinom meda.
- Kada je rerna zagrejane stavite meso da se peče oko 20 minuta na 235C (450F). Zatim smanjite temperaturu na 175C (350F) i pecite još jedan sat do jedan sat i 15 minuta, termometar treba da pokazuje oko 55C ukoliko želite srednje pečeno meso.
- Kad je jagnjetina pečena stavite je na veliku dasku za seckanje i pokrijte je aluminijuskom folijom. Neka tako odleži 15 minuta. Pleh sa paradajzom i začinima vratite u rernu da se ne ohladi. Kada je meso gotovo služite ga uz povrće u kome se peklo. Mi smo ga jeli uz pečeni krompir.
Ako ste ljubitelji jagnjetine vidite recept za indijsku i grčku (Kleftiko) i bliskoistočnu jagnjetinu.




