Dagnje i čorizo kobasice u paradajz sosu sa belim vinom
Popularno špansko jelo koje ujedinjuje meso sa morskim plodovima, svinjske kobasice i školjke.
Moja deca su na moru provalila školjke, u restoranu bi mi ceo tanjir ispraznili. Inače su užasno izbirljiva i imamo velikih problema sa njihovom ishranom. Pomislila sam da ih je sunce i more izgladnelo, da ne znaju šta ustvari jedu. Možda su im se svidele i zbog toga što smo ih skupljali na plaži. Ili, zato što misle da su dagnje dobre za mišiće, obe reči se isto izgovaraju na engleskom.
Kad smo se vratili sa mora primetili su školjke u prodavnici, i naravno, morala sam da ih kupim. Pošto dagnje i uopšte školjke nije nešto od čega ćete se zasititi, obično se služe za predjelo, setila sam se ovog poznatog jela Dagnje sa čorizo kobasicama… malo kobasica, malo školjki, i puno hleba, to je dovoljno za jedan ručak.
Uglavnom, deca su se “ubila” od dagnji, kobasice su već bile malo ljute. Nikako mi nije jasno kako neko ko je gadljiv na razne stvari obožava da jede školjke koje ne izgledaju baš prijatno na oko. Ne, ja nisam gadljiva na njih, naprotiv, ali nisam sigurna da ih druga deca vole.
Ovo jelo se brzo pravi, važno je samo da nabavite sveže dagnje. Što se tiče čorizo kobasica ne znam koliko ih je lako naći kod nas, i šta bi to bilo adekvatna zamena za njih. U pitanju su španske pikantne dimljene svinjske kobasice. Ako možete da nađete nešto slično onda ga koristite za jelo. Te kobasice daju sosu posebnu aromu.
Ukoliko želite da probate nešto slično, ali samo sa dagnjama, onda pogledajte ovde, recept za Dagnje u sosu od belog vina.
Priprema:
Američka pita od višanja i trešanja (Cherry pie)
Tek što sam probala ovu pitu već sledećeg trenutka sam bila potpuno sigurna da je to jedna od najukusnijih stvari koje sam u životu probala. Prhkavo, valjda se tako kaže, testo sa izraženim ukusom putera, a fil nestvarno ukusan, smenjuju se sitnije i vrlo kisele višnje sa slatkim i mesnatim trešnjama. Ludilo!
Sama činjenica da je pita napravljena od višanja, voće koje je neverovatno teško naći u Americi, je bila dovoljna da se sa posebnim entuzijazmom bacim na pravljenje iste, i znala sam da će od nje biti nešto vrlo, vrlo, posebno.
Recept nije puno komplikovan, to je još jedna verzija osnovnog recepta za američke pite o kojem sam pisala ranije, čak sam se potrudila da vam napravim i slikokaz, i sadrži kratku listu sastojaka. Jedino što vam treba je vreme koje inače svaka američka pita traži. Vreme da se umesi kora, zatim da se ohladi u frižideru, pa da se razvije testo i ujedini sa filom, onda pečenje, zatim pita mora da miruje oko 2 sata da bi se fil lepo zgusnuo, i onda konačno možete da je služite. Da ne pominjem vađenje koštica iz višanja i trešanja. Ipak vredi.

Sastojci za fil:
1 1/3kg svežih višanja i trešanja, pola – pola, mogu i zamrznute. Koštice izvađene.
200g šećera + za posipanje kore
1 kašika ekstrakta vanile
3-4 kašike gustina
Prstohvat soli
2 kašike putera, iseckanog na komadiće
Sastojci za duplu koru:
300g brašna + za posipanje radne površine (ja sam ovog puta dodala 50g brašna od badema, ali se slabo osećao, tako da ga nema svrhe dodavati)
225g hladnog putera, iseckanog na kockice oko 1cm veličine
100ml ledeno hladne vode
1-2 kašike šećera
1 kašičica soli
1 belance umućeno, za premaz kore
Sud za pečenje prečnika 25cm.
Napravite testo za koru u multipraktiku ili u mikseru za testo. Najpre promešajte samo brašno, dodajte so i šećer, a zatim dodajte iseckani puter, mešajte oko 10 -15 sekundi. Voda se dodaje postepeno i za oko 20 sekundi, 30 najduže, testo je spremno. Testo treba da bude sipkavo, ne glatko.
Prenesite teso na radnu površinu koju ste posuli brašnom, napravite loptu i podelite je na dva jednaka dela, koje zatim oblikujte u diskove, obložite ih plastičnom folijom i stavite u frižider da se ohlade, bar sat vremena.
U međuvremenu napravite fil ili punjenje tako što ćete pomešati voće, šećer, so, gustin i vanilin ekstrakt. Zagrejte rernu na 205C (400F).
Izvadite jedan komad testa u obliku diska i razvlačite ga oklagijom na radnoj površini koju ste posuli brašnom. Krug od testa treba da bude 2-3 centimetara veći od suda u kome se peče. Oklagijom prenesite testo u sud.
Testo lepo rasporedite po sudu. Dodajte fil od voća.
Stavite na površinu voća par komadića putera kao na slici. Razvijte novu, gornju, koru, malo veću od suda za pečenje.
Napravite rupice na gornjoj kori uz pomoć metalnog kalupa. Urolujte testo oklagijom i nacentrirajte na pitu.
Spojte gornju i donju koru uz pomoć prstiju ili viljuške. Premažite pitu umućenim belancetom i pospite na kraju šećerom. Stavite pitu da se peče.
Uvek stavite veći pleh na donju pregradu rerne da bi zadržala sadržaj koji vrlo često curi iz pite tokom pečenje. Suprotno uništiće vam rernu.
Pecite pitu na 205C 20 minuta, a zatim smanjite temperaturu na 175C (345F) i pecite još oko 40 minuta. Ukoliko se desi da tokom pečenja gornja korica počne da gori, poklopite je aluminijumskom folijom.
Pošto ste ispekli pitu ostavite je još neko vreme, najbolje 2 sata, da se sve lepo integriše, sokovi zgusnu, a tek onda je služite.
Pitu možete služiti uz sladoled od vanile.


Letnja inspiracija ~ Boranija
Mogla bih da kažem da je čorba od boranije sa teletinom, iliti kuvana boranija, bilo moje signuture jelo u fazi kada sam bila friška domaćica, i do pre neku godinu rado sam ga pravila i jela. Međutim, jednog dana mi je dosadilo, tek tako.
Ima nešto što me često odvraća da pravim boraniju a to su dve stvari, jedna je da ovde ne mogu da nađem ništa osim zelene tanke boranije koju zovu French ili Green Beans, a ja mnogo volim onu svetlu, žućkastu sa ljubičastim pegama, inače vrlo mesnatu, i drugo, teško je u prodavnicama naći svežu boraniju, ko je probao staru zna koliko je grozna, sve sa onim vlaknima koje ne možete da sažvaćete.
Kad je sveža možete skoro da je sirovu jedete, toliko je dobra. Zato je i blanširam, a posle joj dodajem razne sastojke tj. prelive. Naravno, samo kad nađem svežiju boraniju.
Pored ova dva recepta koji slede možete da kombinujete skuvanu boraniju sa ajoli sosem ili domaćim majonezom od maslinovog ulja. Za mene je to izuzetna kombinacija.
Blanširana boranija sa prelivom od limuna i bademom
Priprema:
Skuvajte boraniju kao što je opisano u tekstu gore.
Boranija sa belim lukom i prezlama
Onu čorba od boranije koju sam pomenula na početku posta, e ja sam za nju koristila zapršku od maslinovog ulja i belog luka, i mislim da joj je to davalo posebnu aromu. Tu istu zapršku koristim i za čorbu od sočiva i tu se završava moja upotreba iste. Htela sam da napravim sličnu foru i sa blanširanom boranijom, i uopšte nije loše ispalo, posebno su mi bile cool hrskave hlebne mrvice.
Potrebno za 4 porcije:
1 šaka prezli (radije koristim Panko mrvice, a ako ne možete da ih nađete koristite obične)
Priprema:
Skuvajte boraniju kao što je opisano u tekstu gore.
U manjoj šerpici zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Dodajte mu iseckan belog luka. Onda udahnite najlepši miris hrane na svetu:) Pržite luk oko pola minuta i dodajte mu mrvice. Kuvajte i mešajte sve još najduže 1 minut i šerpu sklonite sa vatre. Pospite boraniju sa zaprškom i posolite i pobiberite po ukusu.
Ovo jelo možete da koristite kao prilog nekom mesu.
FoodPanda nagrađuje!
A evo čime se ova kompanija bavi – recimo nešto ste gladni a nemate vremena ili vam je frižider prazan da biste nešto pravili, odete na Foodpanda vebsajt, ili naručite telefonom koristeći njihovu mobilnu aplikaciju, odaberete kuhinju ili vrstu restorana, vidim da su veoma popularne kineska, meksička i italijanska kuhinja, pa odaberete restoran, zatim jelo, pošaljete narudžbinu, i onda vam ova kompanija hranu dostavlja na kućnu adresu, a plaćete po preizimanju ili online.
Vrlo jednostavno funkcioniše, a svi srećni, i siti naravno. I restorani koji posluju sa ovom kompanijom, i Foodpanda kao posrednik, i krajnji potrošači.
Ima jedna fora, servis je za sada dostupan samo u Beogradu, Novom Sadu i Nišu, ali kažu da će stići i u druge krajeve Srbije.
I dobili smo dobitnicu, Vesna Nešić. Vesna, čestitamo, i javite se da preuzmete nagradu. Izvlačenje je juče obavio moj sin, kao i uvek.
Jagnjeći ražnjići u marinadi sa jogurtom
Jagnjeći ražnjići u marinadi sa jogurtom
Ko prati moj blog zna da volim jagnjetinu, pa neće biti iznenađen ovim izborom. Ipak da znate istu marinadu možete da koristite i za druga mesa, piletinu ili junetinu.
Sastojci za 6 osoba:
2kg jagnjećeg buta bez kostiju, iseckanog na manje komade, oko 3-4 cm veličine
Par listića matičnjaka, sitno iseckanog
3 grančice svežeg ruzmarina, sitno iseckanog
1 kašilice svežeg origana, iseckanog
3 veća čena belog luka, sitno iseckanog
Sok od jednog limuna
1/2 kašike iseckane korice od limuna
1/4 šolje maslinovog ulja
1 1/2 šolja običnog ili grčkog jogurta
1 kašičica soli
1/2 kašičice crnog bibera
1/2 šolje pavlake
3 kašike iseckanog svežeg začinskog bilja (vlašac, mirođija, nana)
1 kašika tušta, iseckanog (više o ovoj zdravoj biljci pogledajte ovde)
1 manji čen belog luka, sitno iseckan
1/2 kašike sirćeta
So i biber
Priprema:
Dan pre pripreme ražnjića spremite marinadu tako što ćete da pomešate sve navedene sastojke. U marinadu ubacite komade jagnjetine, promešajte sve rukama, pokrijte i ostavite u frižideru da prenoći. Sutradan nanižite komade mesa, oko 6-7 komada po štapiću, ponovo ih malčice posolite, i ostavite malo na sobnoj temperaturi. Za to vreme napravite sos od jogurta. Pomešajte sve navedene sastojke. Pecite ražnjiće na roštilju tako što ćete ih okretati više puta. Služite ražnjiće uz sos od jogurta i prepečeni hleb. I uz pivo. Više o roštiljanju pogledajte ovde.
Letnje opuštanje – Koktel Margarita
Zamislite letnje popodne, onako lenjo, i vi gledate prenos fudbala ili tenisa, i osećate da vam fali nešto, da uobliči to divno letnje opuštanje… pa da, jedan hladan koktel! Ovog puta izbor je pao na koktel Margarita.
To je sigurno najpopularniji koktel od tekile. Nastao je u Meksiku, krajem prve polovine dvadesetog veka. Ukus ovog koktela je oštar i moćan, i može lako da vas “zaljulja”. Meni se sviđa zato što sadrži sok od limete, mada možete da koristite i sok od limuna, i zato što nije puno sladak, slatkoću možete dobiti ukoliko dodate pire od nekih voćki, recimo breskvi, jagoda, malina ili manga.
Neki ljudi vole da dodaju i belance nebili dobili penušavu Margaritu, ja bih to izbegla.
Postoji posebna visoka čaša koja ima široki obod u kojoj se služi ovaj koktel, ali nije kraj sveta ukoliko je nemate, Margaritu možete služiti u bilo kojoj čaši sa stopom.

Sastojci za jednu čašu:
1 kašika krupne soli
1 kašika isceđenog soka od limete (ako vam smetaju vlakna od limete, sok procedite kroz cediljku)
3 kašike tekile
2 kašike likera od pomorandže (Triple Sec, Cointreau ili Grand Marnier)
2 šake kocki leda
za dekoraciju: kolut limete
Priprema:
Pripremite sve sastojke pre nego što počnete da pravite koktel. U mali tanjirić sipajte so, ravnomerno, navlažite ivicu čaše u kojoj ćete služiti koktel i zatim je natapkajte solju. Ja sam koristila so sa sušenim hibiskusom koju sam dobila sa Jamajke čisto radi fore. Zašto baš so, valjda zbog toga što ona uvek ide uz tekilu.
U šejker stavite isceđeni sok od limete, nikako kupovni, tekilu, liker od pomorandže i led, zatvorite ga i promešajte nekoliko puta. Sipajte koktel u čašu i dodajte kolut od limete kao dekoraciju. Koktel možete da služite sa ili bez leda. Ukoliko vam je koktel previše jak preporučujem vam da ga pijete sa ledom.
Uvek nekako zaboravim da živim na moru tj. okeanu, zapravo zalivu, valjda zbog nedostatka plaža. Juče dok sam se šetala uz obalu nekako sam se osećala drugačiji, baš kao na moru. Možda i zbog toga što smo bili na drugoj strani malog zaliva u kome se nalazi centar Baltimora. Uživajte u slikama.
Njoki sa spanaćem, rikotom i parmezanom & priča o žalfiji
Mogla sam slobodna da nazovem ovaj post Zeleno, volim te zeleno. Videćete, sve je zeleno, i žalfija i njoki i priroda na slikama. Sada se lepo zavalite u stolicu, fotelju ili krevet, opustite se i odmarajte oči u zelenilu.
O žalfiji
Njoki sa spanaćem, rikotom i parmezanom u puter sosu sa žalfijom
Priprema:
Irina torta (Torta od badema sa džemom od malina)

Recept za ovu tortu je premijerno objavljen u magazinu Mezze pod nazivom Torta od badema sa džemom od malina, u odeljku koji je bio posvećen bezglutenskoj ishrani. Da, ova torta nema ni mrvicu pšeničnog brašna. Kore se sastoje samo od brašna od badema, jaja i šećera. Tu je i džem od malina kao fil i šlag. Ima li išta jednostavnije od toga? O da, definitivno spada u niskokalorične torte.
To je torta koju sam pravila više puta ove godine, skoro sam samo nju i pravila ako me pamćenje dobro služi, zato što je toliko jednostavna i ukusna.
Ne pravim često torte, kad to radim služim se uglavnom tuđim proverenim receptima. Ipak, ova tortu mogu donekle da nazovem mojom kreacijom, zato sam se okuražila da joj dam i ime, po mojoj ćerki. Pre neki dan sam joj je pravila za treći rođendan.
Krenula sam od originalne verzije španske tradicionalne torte Tarta de Santiago. Ta torta je baš obična, više podseća na kolač, bez fila i šlaga, samo posuta šećerom u prahu. Međutim, kada joj se doda fil od džema i šlag postaje pravo malo savršenstvo od torte. Plus, u kore sam dodala više bademovog brašna. Originalno u koru ide i izrendana korica pomorandže ili limuna, ali ja sam želela da ukus badema bude čist i dominantan pa sam ga dodatno pojačala ekstraktom od badema, koji ide i u koru i u šlag. Džem od maline se neverovatno dobro slaže sa ukusom badema, mada možete da stavite i džem od mešanog šumskog voća.
Kao što sam rekla, vrlo je jednostavna za pravljenje, jedino što je fora u tome da se žumanca i belanca odvojeno mute, i da kada se meša sa brašnom od badema to bude jako brzo, jer badem brzo upija tečnost i onda se zgrudva. Tako ćete dobiti izdašnu koru, koja inače mnogo lepo miriše kad se izvadi iz rerne. Možete praviti i služiti tortu isti dan, ali je bolje da ona nafilovana prenoći u frižideru jer u tom slučaju kore lepo upiju džem.
Sledi recept za tortu prečnika 20cm, ukoliko želite da napravite spratnu tortu kao na prvoj slici uvećajte količinu datih sastojaka za 25%, u i tom slučaju gornja kora se peče u okruglom plehu prečnika 15cm.
Za kore:
300g sirovih badema
8 jajeta, na sobnoj temperaturi
140g šećera u prahu
1/4 – 1/2 kašičice ekstrakta od badema
Za fil:
200g kvalitetnog džema od malina ili šumskog voća
Za šlag:
300ml slatke pavlake
3-4 kašike šećera u prahu
1/4 – 1/2kašičice ekstrakta od badema
Za jednostavniju dekoraciju torte vam treba:
Par komada malina, zamrznutih
Grubo iseckanih badema
Za složeniju dekoraciju torte vam treba:
Par komada zamrznutih kupina i malina, i sveže borovnice
Grubo iseckanih badema i pistaća
Listići nane i matičnjaka
Priprema:
Najpre napravite bademovo brašno. Iako možete da ga nađete u kupovini radije ga sami napravite, jer ono kupovno je suviše fino, a kora je mnogo lepša kad je brašno krupnije samleveno. Ovo brašno se pravi od oguljenog badema, a njegovu koru ćete najlakše skinuti ako bademe na minut potopite u vrelu vodu. Stisnite zrno prstima i ono će odmah izaći iz opne. Kada ste oljuštili bademe prosušite ih, ja to radim uz pomoć rerne, na veoma tihoj vatri. Zatim ih sameljite u multipraktiku.
Zagrejte rernu na 175C (350F). Obložite okrugao pleh za tortu, prečnika 20 cm, papirom za pečenje.
Razdvojte belanca od žumanaca. Belanca čvrsto umutite mikserom. U drugoj većoj posudi mikserom dobro umutite žumanca i šećer, dodajte im ekstrakt od badema. Spatulom umešajte badem u smesu sa žumancima. Pošto se bademovo brašno brzo zgrudva u tečnosti potrebno je da to sve brzo odradite. Trećinu belanaca umešajte spatulom u tu smesu, zatim dodajte još jednu trećinu, i na kraju poslednju. To je najbolji način da sve dobro umutite ali da i imate izdašno testo.
Smesu izručite u pripremljeni pleh i stavite da se peče na srednoj rešetki. Pecite 45-50 minuta, dok središnji deo ne postane dovoljno čvrst.
Kad je kora ispečena izvadite je iz rerne, posle par minuta i iz pleha, i stavite na rešetku da se ohladi.
Kad je torta ohlađena rebrastim nožem isecite kore na tri dela. Filujte ih džemom od malina. Tortu ostavite u frižideru da prenoći jer će na taj način kora da lepo upije fil.
Sutradan napravite šlag i njime pokrijte tortu. Malinama i istucanim bademom je dekorišite.
Ukoliko pravite spratnu tortu, koru u manjem kalupu pecite oko 25 minuta. Obe kore filujte sa džemom od malina. Šlag stavite najpre na veliku, a zatim na nju dodajte manju, koju ćete takođe pokriti šlagom.

Još ideja za razne svečane torte pogledajte ovde.
Domaći majonez od maslinovog ulja i ajoli
Volim francusku kuhinju. Kad bolje razmislim to mi je najomiljenija kuhinja. Vrlo je raznovrsna, puna putera, slatke pavlake, maslinovog ulja i začinskog bilja, veoma sofisticirana, zahtevna, ali zaista izuzetna, šta god sam spremala bilo je van svake kategorije.
Ne znam u čemu je fora ali Francuzi znaju da prave vrhunske hlebove i peciva, najbolja vina, najukusije sireve, najlepše torte i kolače, da ne nabrajam. Mora da su vrlo ponosni zbog toga. Opet nećete naći puno francuskih restorana izvan Francuske kao recimo italijanskih, grčkih, kineskih, indijskih, itd, a razlog je taj što franuska jela nisu tako jednostavna za pravljenje, podrazumevaju retke i skupe sastojke, vrhunske tehnike, što znači da vam za otvaranje francuskog restorana treba dobar kuvar i dosta para. Opet u finijim restoranima uvek ćete naći po neko francusko jelo na meniju.
Ovi majonezi su omaž francuskoj kuhinji. Mislim da je sada idealno vreme za njihovu pripremu… zamislite razna mesa na roštilju, pa ribu i morske plodove, grilovano i obareno povrće (artičoke, boranija, pohovani karfiol, špargle), salate, hamburgere i sendviče.
Ne treba da vam pričam koliko je domaći majonez ukusniji od kupovnog. Dodatak maslinovog ulja daje svemu poseban šmek ali ne preterujte sa njim, jer ekstra devičansko maslinovo ulje ima vrlo izraženu aromu, i kad bi majonez pravili samo od njega, dobili biste veoma opor ukus.
Pored recepta za majonez stavila sam i onaj za ajoli. To je ustvari majonez sa belim lukom. Poreklom je iz Provanse i piše se Aïoli, možete da ga zovete i aioli, nego meni bolje zvuči ajoli, a i ne lomim jezik dok ga izgovaram. Ja sam mu dodala svež bosiljak i ne mogu da vam opišem kako je to dobro ispao. Mislim da ću ovog leta samo to jesti… paradajz & ajoli tost sendviči su moja slaba tačka.
Znam da ga neki ljudi od početka otpisuju zato što misle da nije zdrav, ali ako napravite domaći majonez gde apsolutno kontrolišete izbor namernica i pri tom koristite nerafinisano ulje, ne vidim razlog zašto ne bi bio zdrav. I još je tako jednostavan za pravljenje. Ustvari ima jedna kvaka, a to je što ponekad žumance neće da se umuti sa uljem. Razlozi mogu da budu brojni, najčešće je taj da žumance nije na sobnoj temperaturi. Zato sam vam stavila dva različita metoda dobijanja majoneza. U receptu za ajoli ide kašičica vrlo hladne vode i to je kao fora da vam se dobro umuti majonez. Meni se ranije dešavalo da majonez ne uspe, ali od kada koristim taj metod nisam imala taj problem, što ne znači da ga neću imati.
Da ne zaboravim, očekujte uskoro još jedan članak na mom blogu o čuvenim francuskim sosevima – holandez, remulad i bearnez sos.
Domaći majonez od maslinovog ulja
1 žumance*, par sati na sobnoj temperaturi
¼ kašičice soli + prema ukusu
1 kašika limunovog soka
1 kašičica dižonskog senfa
210ml light maslinovo ulje (uglavnom se koristi za prženje) + 30ml ekstra devičanskog maslinovog ulja (ono je jačeg ukusa i dodaje se salatama)
U posudu stavite žumance, so, limunov sok i senf. Žicom za mućenje sve izmešajte. U jako slabom mlazu dodavajte maslinovo ulje dok drugom rukom žicom mešate smesu. Dobićete vrlo brzo gustu masu svojstvenu kupovnom majonezu.
Ovaj posao traje par minuta a dobijate zdrav i ukusan majonez. Čuvajte ga u frižideru oko nedelju dana.
* Napomena: jaje mora da bude sveže i kupljeno kod proverenog proizvođača jer su živa jaja nosioci vrlo opasnih bakterija.
Ajoli sos
Sastojci:
1 čen belog luka, srednje veličine, sitno iseckan
4-5 listova svežeg bosiljka
1 kašičica ledeno hladne vode
Priprema:
Na dasku sa sečenje na jednu gomilu stavite krupnu so, iseckan beli luk i bosiljak. Oštrim nožem seckajte sve dok ne dobijete smesu sličnoj pasti. Umesto toga možete koristiti presu za beli luk.
U posudu stavite žumance, limunov sok, hladnu vodu i senf, i mešajte sve žicom za mućenje. Dodavajte u početku vrlo malo a kasnije veći mlaz ulja, mešajući sve vreme dok ne dobijete gustu smesu sličnu kupovnom majonezu.
Na kraju umešajte smesu sa belim lukom, bosiljkom i solju.
* Napomena: jaje mora da bude sveže i kupljeno kod proverenog proizvođača jer su živa jaja nosioci vrlo opasnih bakterija.
O Obrenovcu i okolini
Uželela sam se bloga. Mislim da je ovo bio najduži period mog odsustvovanja sa njega. Najpre sam bila u takvom šoku da ga danima nisam otvarala, naravno sve vreme sam čitala vesti što na medijskim portalima što na Fejsbuku. Iako me nesreća nije derektno pogodila, ona se dogodila mnogim ljudi koje poznajem. Ja sam išla u gimnaziju u Obrenovcu. Moji su imali sreću da žive na brdu, pa nisu bili evakuisani. Kako da vam kažem, tamo oko Kolubare i Save, tamo je moj kraj. Dovoljno mi je bilo da vidim slike odande pa da se momentalno ubedačim. Onda gledam na Fejsbuku da li su svi na broju, da li se javljaju, čula sam se sa toliko ljudi kao retko do sad.
Kad vam se dese tako teške stvari u životu, pored same činjenice da vam se život promenio u trenutku, ima još jedna stvar koja vas posebno uznemirava a to je da drugima život nije stao, da su drugi ljudi bezbrižni ili se nerviraju oko malih stvari, ili recimo uživaju u lepom vremenu, raznim aktivnostim, takoreći slave život. Pomislićete da život nije fer, vama je toliko uzeo a drugima dao, ali ni vaša ljutnja ni bes ne mogu da promene činjenicu da je život takav, nekad sladak, nekad gorak, ide svojim tokom ne mareći za vaša osećanja. Kao što rekoh, mnogo mi je nedostajao blog, ali nisam htela da ga pišem upravo iz pomenutog razloga, a i bila sam u takvom stanju da mi se ništa nije radilo.
Koliko za dan dva stvari će se vratiti na svoje staro mesto, biće sve manje članaka o poplavi, sve manje komentara na Fejsbuku, i mi, koji smo imali sreću da ne budemo žrtve ove nesreće, nastavićemo svoj život po starom. Građanima Obrenovca i okolnih poplavljenih sela trebaće mnogo duže vremena da zaborave ovu pošast. A i tu je nesreća bila selektivna, najviše štete su pretrpeli oni sa stanovima u prizemlju kao i oni sa kućama, radnjama, a tek ljudske žrtve, to da ne pominjem.
![]() |
| Dolma. Ovde se negde uliva Kolubara u Savu. |
Posle prvobitnog šoka ja sam sebe okupirala tako što sam pravila makaronse i onda ih prodavala u svrhu pomoći nastradalima. Jedno veče sam ih odnela lepo upakovane na sastanak mog kluba knjige i svi su ih kupili osim jedne osobe. Teško mi je da opišem šta sad osećam prema njoj, sa kojom sam imala ne baš prisan ali korektan odnos, prosto ne mogu da verujem da je nije bilo blam da jedina ne učetvuje u doniranju. Možda sam bila navalentna ali stvarno ne mogu da vidim nijedan normalan razlog za njen postupak. Da je nešto na ličnom nivou uopšte me ne bi toliko uznemirilo koliko nečije nepristajanje da pomogne mom narodu.
![]() |
| Zabran. U daljini se vidi Barička Ada i Barič. |
Taj deo gde se reka Kolubara uliva u Savu, to je moje magično mesto. Upšte ceo taj potez oko pomenutih reka, tačnije nasip ili dolma, kako ga Obrenovčani zovu, je savršen za vožnju bicikla ili trčanje. Priroda je prelepa i za veliko čudo nije zagađena. Zabran je glavno izletište Obrenovčana, šumoviti deo uz reku Savu. Tu se ljudi i kupaju. I ja sam tu nekad kupala, čak sam se bacala u vodu sa kanapa koji je visio sa drveta. Kad pogledate ka istoku sa Zabrana videćete početak Baričke Ade, koja ima lepu peščanu plažu i do koje možete doći samo čamcem. Uvek mi je bila želja da obiđem taj deo Save čamcem ali se to nikada nije desilo.
Kad uđete u Obrenovac i skrenete desno, onda nastavite pravo, doći ćete do Zabrežja, mesta koje prilično podseća na vojvođanska sela. Kad izađete na Savu tu je ponton sa koga možete da se spuštate u vodu, a tu su i teniski tereni sa šljakom. Ako nastavite biciklom uz reku, tu inače Sava pravi okuku u obliku potkovice, izaći ćete na Zabran.
A ako skrenete levo odmah pošto ste prešli obrenovački most, naći ćete se na Kolubarskoj dolmi. Pošto nastavite biciklom dovoljno dugo, doći ćete do mesta koje se zove Jozića koliba. Meni je skoro neverovatno sećanje da smo jednog sušnog leta biciklima prelazili Kolubaru koja je više podsećala na neki potok nego na reku.
Uopšte, ceo kraj ima neki vintage šmek, kao da ste se preselili u 60-te godine prošlog veka, priroda deluje nenarušeno i pitomo. Uvek mi je bilo čudno kako ne viđam više ljudi u ovim krajevima, naročito iz Beograda, ali sa druge strane sam bila zahvalna na tome. To je kao kad pronađete neku super izolovanu plažu i ne želite da je delite ni sa kim.
![]() |
| Pogled na Savu i Srem sa jednog od baričkih brda (vidi se u daljini na predhodnoj fotografiji). |
Juče smo moj muž i ja ceo dan pokušavali da nađemo stari disk sa fotografijama iz Srbije, prevrnuli smo celu kuću i nismo ga našli, i ja sam već počela da tugujem za “izbrisanim” periodom moga života, mislim, ako nema fotografija onda nema ni sećanja. Pomislila sam na ljude kojima je poplava uništila sve u kući pa i fotografije. Strašno. Međutim negde oko ponoći muž je pronašao disk, pa sam uspela da ih udenem u tekst, htela sam da vidite kako je to lep kraj.
Ovaj post je napisan sa jednom namerom, a to je da vas zamolim da kad sve ovo prođe, još koliko ovog leta, verujem da će se priroda jako brzo oporaviti, posetite Obrenovac i njegovu okolinu. Zapamtite instrukcije koje sam vam dala za najlepša mesta koje tamo možete da nađete. U gradu svratite na ručak ili kafu, u centru možete da natočite obrenovačku banjsku vodu, koja je dobra za nešto, ali se više ne sećam za šta. U nekom od butika kupite neku stvarčicu, obično je značajno jeftinije nego u Beogradu, na lokalnoj pumpi napunite auto benzinom, pazarite na pijaci, napravite svoj mali doprinos lokalnoj ekonomiji, da se nekako oporavi od velikog gubitka. Verujem da će vam Obranovčani biti veoma zahvalni.
Isto to važi i za druge stradale gradove, ja pišem o Obrenovcu jer ga najbolje poznajem.
Iskreno, bila sam veoma dirnuta činjenicom da je toliko ljudi htelo da pomogne, tolika solidarnost se nije odavno videla na našim prostorima. Iako postoji puno pouka iz ovog događaja jedna je svakako ta da “obični” ljudi mogu jedni drugima najviše da pomognu. Ja verujem u male stvari, bolje društvo prave obični ljudi, oni odozdo, a ne odozgo. Njihova zajednička borba pomera stvari na bolje i tome naše društvo treba da teži. Kad ljudi shvate da je snaga u njima samima, da oni određuju svoju sudbinu, a ne država i političari, kad dobiju neophodno samopouzdanje i entuzijazam, tada će društvu kao celini da krene na bolje. Često upoređujem naše i američko društvo i mislim da je u tome najveća razlika, to je ono što ih čini bogatijim i sređenijim društvom od srpskog. Ali o tome nekom drugom prilikom.
Želim još jednom da vas zamolim da Obrenovčanima pomognete i na ovaj način. Hvala.
![]() |
| Kolubara u periodu sušnog leta. |




































