Špagete sa čeri paradajzom i bosiljkom

Špagete sa čeri paradajzom

Paradajz je ove godine lepo rodio. Toliko se razgranao u mojoj bašti da jedva mogu da doprem do plodova. Sada je trenutno njegova poslednja faza sazrevanja. Čeri paradajz je prvi dozreo i ponovo ga koristim u kuvanju, oni krupniji su i dalje zeleni, i pitam se da li će pocrveneti do prvog mraza, ili ću morati da ponovo pravim pohovani zeleni paradajz, na radost mog muža.

Ove godine sam posadila puno vrsta, bilo je tu plodova raznih boja, od ljubičastih do žućkastih, bilo je i heirloom paradajza, tako ga ovde zovu, stare zaboravljene vrste. I kad ga posadite shvatate zašto su ih ljudi odbacili i zaboravili, jednostavno prave mali prinos ili su preosetljivi. Hibridne vrste, Better boy & Early girl, su izdominirale.

Razne vrste paradajzi

Jednom smo tako jedne jeseni povadili biljke paradajza iz zemlje i poređali ih na gomili, i desilo se nešto vrlo neobično – posle dužeg vremena, u pitanju je nekoliko nedelja, zeleni plodovi paradajza na biljci su počeli da crvene. Onda smo shvatili da se to isto dešava sa paradajzom iz prodavnice, na farmi ga poberu još nezrelog, i onda on zreli tokom transporta, i na kraju dobijete paradajz bez ukusa i mirisa. Zato je onaj iz bašte najbolji, jer ga berete kad je sasvim zreo, i ne čuvate ga u frižideru.

Paradajz

Čeri paradajz se kod nas zove i koktel paradajz, u Americi postoji koktel paradajz ali u pitanju je nešto krupnija vrsta, opet sitnija u poređenju sa velikim primercima kao što je beefsteak paradajz. Ima sjajnih vrsta paradajza, ali čeri paradajz je meni lično najaromatičniji, tako bogat ukus napakovan u tako male plodove, zato nije čudo što je sos napravljen od njega najbolji.

Ovaj sos pravim ne samo u kombinaciji sa pastom, već i kad pravim piletinu. Još kad dodate tome bosiljak i izrendan Parmezan ili Pekorino dobili ste apsolutno neodoljiv obrok. Ako ste u sos stavili paradajz, luk i bosiljak iz svoje bašte doživljaj je još potpuniji.

Paradajz iz baste

Mislim da je ovo jelo jedno od najčešćih koje pravim, uvek pošto ga pojedemo komentarišemo kako je sjajno, a tako jednostavno. Nekako se dobro i zadovoljno osećate, kao da se ručali u nekom super dobrom restoranu. Kada bih pokušala da osobu koju ne voli da kuva podučim kuvanju, ovo je prvo jelo koje bih joj pokazala, posle njega ne bi bilo povratka na staro.

Sad sam se setila da na blogu postoji slično jelo samo sa školjkama, pogledajte ga ovde.

Luk iz baste

 

Špagete sa čeri paradajzom i bosiljkom

Pasta sa čeri paradajzom

 


Sastojci:

1 pakovanje špageta (može bilo koja druga pasta)

2 kašike maslinovog ulja

1 luk, sitno iseckan

3 čena belog luka, sitno iseckana

600g čeri paradajza

So i biber prema ukusu

1/2 šolje vode ili supe

Nekoliko listova bosiljka, iseckanog na tračice

1 šaka sveže izrendanog Parmezana ili Pekorino sira

 

Priprema:

Skuvajte špagete prema instrukcijama sa pakovanja. Sačuvajte pola šolje tečnosti u kome su se kuvale špagete.

U isto vreme u velikom tučanom tiganju na srednje jakoj vatri zagrejte maslinovo ulje, dodajte mu iseckan luk, i kad postane staklast dodajte mu beli luk. Posle pola minuta dodajte čeri paradajz i dinstajte ga dok ne počne da puca, i iz njega izađe sok, uz stalno mešanje. Takođe dodajte mu so i biber. Kada paradajz počne da se lepi za tiganj dodajte vodu ili supu, i nastavite sa kuvanjem dok ne dobijete dovoljno gustu smesu. Na kraju dodajte iseckan svež bosiljak.

Kada je sos gotov ubacite skuvane i oceđene špagete u sos, dodajte izrendan sir i dobro promešajte. Dodajte tečnost u kojoj se kuvala pasta ako želite ređi sos. Služite jelo odmah uz merlo vino.


 

Continue Reading

Gambori Saganaki (na grčki način)

Gambori na grcki nacin

Ako ste nekada letovali u Grčkoj sigurno se sećate ovog popularnog jela koje se često služi kao predjelo u grčkim tavernama. Doduše ja sam viđala letos ovo jelo i u crnogorskim restoranima. Gambori Saganaki su dobili naziv po tradicionalnoj posudi saganaki, u kojoj se prave, u pitanju je manji tiganj sa dve ručke.

Originalno ovo jelo se pravi tako što se na maslinovom ulju proprže gambori zatim im se doda uzo ili belo vino, kada su gotovi stave se u već pripremljeni paradajz sos, i na kraju se sve zapeče sa Feta sirom. Moji Gambori Saganaki su drugačiji, oni podsećaju na one pravljenje u obližnjem grčkom restoranu, koje malo je reći obožavam. Ovim mojima fali pita hleb iseckan na trouglove i poređan oko celog tanjira… prste da poližeš, bukvalno. I da, moji imaju kapar, to sam skoro otkrila u nekom sličnom jelu, i baš sam ga zagotivila. I naravno, sos neodoljivo podseća na bećarac.

Pročitajte o gamborima više ovde.

Sličan recept, Gambori u Marinara sosu, možete naći na blogu.

Gambori Saganaki

Gambori Saganaki

 


Sastojci:

2 kašike maslinovog ulja

1 luk, iseckan

2 crvene babure, isekcane na tanke uzdužne štapiće

200ml paradajz pirea ili soka od paradajza

200ml vode ili supe

So i biber prema ukusu

1 kašika kapra

2 kašičice svežeg origana, iseckanog

500g gambora, očišćenih

Grčki Feta sir

Mladi ili crveni luk, iseckan na kolutove

 

Priprema:

U maslinovom ulju izdinstajte luk, i dodajte mu iseckane paprike, kuvajte sve dok paprike potpuno ne odmeknu, sa poklopcem na šerpi. Zatim dodajte pire od paradajza i na kraju vodu ili supu. Kuvajte sve dok sos ne počne da postaje gust. U međuvremenu mu dodajte so, biber, kapar i origano. Kad ste skuvali sos u njega dodajte očišćene gambore koje ste predhodno posolili. Kuvajte ih 2 minuta na obe strane dok meso ne dobije crvenkasto-belu boju. Pospite jelo izgnječenim Feta sirom a zatim posle nekoliko minuta sklonite sa vatre.

Služite jelo odmah uz iseckan crveni ili mladi luk sa pita hlebom ili prepečenim hlebom.


 

Continue Reading

Jagnjeće ćuftice sa gremolatom od nane

jelo sa mlevenim jagnjećim mesom

Oduvek sam htela da pravim ćuftice od jagnjetine. Dugo godina mi pravljenje ćufta i ćuftica nikako nije polazilo za rukom, već sam bila digla ruke, a onda sam jednom napravila super ćufte u paradajz sosu, i tada me je krenulo.

Ko voli bliskoistoču kuhinju, jagnjetinu, i meze, uživaće u ovom jelu. Ovo je hrana za odabrane, iliti prave gurmane.

Ćuftice se divno slažu sa gremolatom od sveže nane, tu je i sos od feta sira i pavlake sa začinskim biljem, i obavezno iscedite limetu preko jagnjetine. Savršeno meze za manja okupljanja.

gremolata od nane
Jagnjeće ćuftice sa gremolatom od nane

Jagnjeće ćuftice sa gremolatom od nane

Jagnjeće ćuftice sa gremolatom od nane


Sastojci:

450g mlevenog jagnjećeg mesa

2 mlada luka, iseckana

1 čen belog luka, sitno iseckana

1 kašičica istucanog kumina

1/2 kašičice all spices začina (cimet, oraščić)

1 kašika korijandera u prahu

2 kašike svežeg peršuna, iseckanog

1 kašika sveže nane, iseckane

1 jaje, umućeno

1 kašičica soli

1/4 kašičice bibera

 

Za gremolatu:

1 šaka sveže nane, iseckane

1 kašika peršuna, iseckanog

1 kašičica korice limuna

3 kašike maslinovog ulja

1 manji čen belog luka, sitno iseckanog

So i biber

Za služenje: Gremolata od nane, sos sa Feta sirom i začinskim biljem, crveni luk, miks mlade zele salate, i limeta.

Priprema:

Najpre zagrejte rernu na 190C (375F).

Pomešajte sve sastojke za ćuftice i rukama ih oblikujte u loptice veličine omanjeg oraha. Ređajte loptice na pleh za pečenje na koji ste predhodno stavili papir za pečenje. Ćuftice su gotove za oko 18 minuta.

Za to vreme napravite gremolatu tako što ćete pomešati iseckanu nanu, peršun, beli luk, so, biber, koricu limuna i maslinovo ulje.

Služite ćuftice odmah pošto su gotove uz gremolatu i sos od Feta sira.


Continue Reading

Plavi patlidžan sa crvenom paprikom i kinoom

Plavim patlidzan sa crvenom paprikom

Skoro sam negde čitala kako je nekada davno plavi patlidžan bio bele boje, mnogo manji od ovog današnjeg, podsećao je na jaje, otuda naziv na engleskom eggplant. Posle su ga ljudi modifikovali pa smo dobili dosta krupniji plod sa divnom bojom. Doduše, ima ih raznih oblika i boja, ali ljubičasta dominira.

Ako nešto volim da istražujem onda je to istorija kuvanja, kako su se namirnice prenosile, dobijale nazive, kultura ishrane u različitim delovima sveta, itd. Moja strast prema hrani je toliko velika da čitam knjige o hrani i bez slika i recepata. Takva jedna knjiga je The Language of Food, koju sam nedavno pročitala. U njoj se autor, inače lingvista po vokaciji, bavi etimologijom, istorijom, socijologijom hrane širom sveta. Na momente knjiga je malo konfuzna, svašta je tu nabacano, razne teme, ideje i priče, međutim ja sam uživala čitajući je, i dosta toga novog saznala o hrani, evo par stvari kojih mogu da se setim:

  1. Proučavajući menije nekoliko hiljada restorana autor je došao do zaključka da način na koji su opisana jela govori puno o tome da li je u pitanju skup, srednje skup ili jeftin restoran. U skupim restoranima se hrana ne objašnjava, podrazumeva se da je napravljena od najboljih sastojaka, pridevi za opis jela su duži, a i često se koristi nazivi na francuskom jeziku.
  2. Kečap je nastao u Kini. Najpre je pravljen sa fermentiranom ribom, posle kada je prenet u Englesku počinje da se pravi sa paradajzom, bez ribe. Tek u Americi kečap doživljava svoju najveću popularnost, sa dodatkom šećera.
  3. Persija, sadašnji Iran, je mesto odakle je nastalo dosta jela i slatkiša, koji su izmenjeni doživeli ogromnu popularnost u raznim delovima sveta, na primer šerbe (sorbe), makarons, i fish and chips.
  4. Veza između testenine makarona, makarunsa, kolačića od kokosa, i francuskih kolačića makaronsa zaista postoji. Sve je krenulo iz Persije, pa je dobilo svoj prepoznatljiv oblik na Siciliji. Dakle, Marko Polo nije doneo pastu iz Kine u Italiju, u vreme njegovih avantura italijanska regija je već bila veliki izvoznik paste.
  5. Nekada davno koncept postavljanja hrane na sto je bio posve drugačiji. Ovaj današnji, gde imamo predjelo, glavno jelo i dezert, je nastao relativno skoro. Ranije su se sva jela iznosila na sto, glavna jela, obično neko meso, su bila u sredini, a po obodu su bile salate i prilozi.
  6. Na Dalekom Istoku dezert jednostavno ne postoji kao koncept. Zato su se Amerikanci dosetili da po kineskim restoranima u Americi dele fortune cookies gostima koji su navikli da na kraju jela imaju nešto slatko.
  7. Takođe, na Dalekom Istoku ljudi izbegavaju vodu sa česme, radije piju čaj, što je ranije bila higijenska mera, jer su se bolesti često prenosile preko vode.
  8. Na engleskom ćurka se zove turkey baš kao i zemlja iz koje su mislili da ta ptica potiče, a i nekako je zvučalo dovoljno egzotično. Zapravo ćurka je poreklom iz Amerike, ovde nije retkost da vidite jata divljih ćurki kako šetaju po poljima.
  9. Zdravica se na engleskom kaže toast baš kao prepečen hleb. Na prvi pogled nema baš puno veze, međutim kad saznate da se u srednjem veku hleb jeo uz piće, onda sve dobija smisao.

Ako ste zaintersovani da pročitate knjigu a ne možete da je nađete, evo našla sam autorov blog sa dosta materijala iz knjige.

 

Plavi patlidžan sa crvenom paprikom i kinoom

Placi patlidzan sa crvenom paprikom

 

Ako ste veliki ljubitelj plavog patlidžana i paprike ovo je pravo jelo za vas. Dodala sam mu i kinoou da bih dobila kompletan obrok. Doduše uvek možete da ga služite kao prilog nekom mesu.

 


Sastojci:

3 srednja plava patlidžana, iseckan na tanke uzdužne režnjeve

So

1 šolja kinoe, isprane hladnom vodom

3+2 kašike maslinovog ulja

1 velika crvena babura paprika, iseckana na veoma tanka rebra

3 ljutike (shallot) ili manja crna luka, iseckana na rebra

3 veća čena belog luka

1 kašika sirćeta

So i crni biber prema ukusu

2 kašike svežeg peršuna, iseckanog

2 kašike sveže nane, iseckane

Izmrvljeni ovčiji Feta sir za služenje

 

Priprema:

Najpre isecite plavi patlidžan na tanje uzdužne kriške. Posolite ih i poređajte po papirnatom ubrusu, istim ih pokrijte i preko toga stavite veću dasku za seckanje, a na dasku neki teži predmet, i čekajte 30 minuta. Zatim svaki režanj operite hladnom vodom i natapkajte papirnatim ubrusom.

U međuvremenu skuvajte kinou. Na jednu šolju konoe idu dve šolje vode. Kuvajte kinou oko 10-15 minuta pošto provri. Dodajte i malo soli. Kada se oko zrna kionoe formiraju prstenovi znači da je gotova.

Zagrejte veliki tučani tiganj, dodajte jednu kašiku maslinovog ulja,  i u njemu pržite režnjeve plavog patlidžana dok ne pobraone i ne omekšaju sa obe strane.  I pospite ih sa malo soli. Patlidžan pržite iz tri puta, i svaki put dodajte po kašiku maslinovog ulja.

Kada ste ispržili plavi patlidžan, stavite u tiganj dve kašike maslinovog ulja, i u njemu na srednje jakoj vatri propržite šelot ili crni luk, i kad postane slatkast dodajte mu iseckani beli luk i pržite ga oko 1 minut. Tome dodajte crvenu papriku iseckanu na tanke listiće i dinstanjte ih dok ne odmeknu, uz stalno mešanje. Zatim dodajte režnjeve patlidžana, skuvanu kinou i sirće. Sve to dobro promešajte, dodajte so i crni biber prema ukusu, sklonite jelo sa vatre, i pospite ga peršunom i svežom nanom, kao i Feta sirom.


Continue Reading

T-bone stejk na grilu

stejk na grilu

T-bone stejk je jedan od najcenjenijih komada goveđeg mesa. Ono što je specijalno za ovaj komad mesa je to što obuhvata kosku po sredini u obliku slova T, sa jedne strane koske se nalazi veći komad ramsteka, a sa druge manji komad bifteka (Fillet Mignon). Prilično je debeo odrezak, oko 4cm. Postoji sličan komad mesa koji sadrži veći komad bifteka i on se zove Porterhaus stejk (Porterhouse). U Italiji ovaj komad mesa zovu Firentinski biftek (Bistecca Fiorentina) i ovde možete da vidite kako on izgleda.

Postavljeni sto

Kod nas, u Srbiji, u mesarama ne postoji ovakav komad mesa, ipak mi imamo sreću da kod nas postoji puno mesarnica i da možemo našeg mesara da zamolimo da nam iseče T-bone stejk. Kako se seče meso pogledajte ovde.

muškatle-1

Odmah da kažem da se ja nažalost ne razumem previše u meso, možda zato što sam žensko, a možda i zbog toga što me sluđuju različiti nazivi a različito sečenje mesa kod nas i u Americi. Takođe kod nas se uzgaja i prodaje različita govedina od ove američke koja je krupnija i masnija, koda nas se mahom prodaje meso krave simentalke koja se uzgaje pre zbog mleka nego zbog mesa. I ruku na srce kod nas govedina nije toliko cenjena kao u Americi, kod nas se više ceni recimo teletina kao i krtije meso.

Pečeni kukuruz-1

Kao i svaki dobar komad mesa za roštiljanje i ovaj je prožet masnoćom, i to ga čini sočnim i ukusnim. Kad imate kvalitetan komad mesa nema potrebe da ga stavljate u marinadu, so i biber potpuno određuju posao. Mislim pre svega na krupnu so i crni biber. Crni biber, ali krupno mleven, je apsolutno fenomenalan na stejku.

Limunada-1

Moj muž po pravilu griluje mesa u našoj kući, ovo je njegov način, najpre se peče na jakoj, a onda nešto duže na slabijoj vatri. On tu ume da stavi komadiće drveta, predhodno natopljene u vodi, koji mesu daju posebnu aromu. Više o roštiljanju pogledajte ovde. Fora je da se tokom pečenja stvori fina karamelizovana korica po površini odrezka, a da unutra meso bude živo ili poluživo. Uz kosku meso je življe. Naravno možete meso i duže da pečete, ali gledajte da u tome ne preterate.

I da, ovo je po pravilu jedno od najskupljih komada mesa. Mogla bih još puno o stejkovima, vrstama i karakteristikama, ali ovde ću da se zaustavim.

T-bone stejk na grilu

stejk na grilu

 

 


Sastojci:

Komad T-bone stejka

Krupna so

Krpuno mleven crni biber

 

Za puter:

100g omekšalog putera

1 kašičice krupno mlevenog bibera

1/2 kašičica iseckane limunove kore

 

 

Priprema:

Izvadite meso iz frižidera i u njega utrljajte so sa svih strana. Ostavite meso oko 40 minuta na sobnoj temperaturi.

U međuvremenu zapalite roštilj sa ćumurom. Pre pečenja u njega utrljajte krupno mleven crni biber. Kada ste dobili visoku temperaturu vatre, kad počne da se formira pepeo oko ćumura, stavite meso da se peče, na delu rešetke gde je najjača vatra.

stejk na grilu

Pecite oko 3 minuta na jednoj strani, i isto toliko na drugoj strani, a zatim prebacite stejk na deo rešetke gde je vatra najslabija, gde jedva da ima ćumura i poklopite roštilj.

stejk na grilu

t-bone stejk na grilu 4-1

Pecite tako meso još 10 minuta tj. dok nije pečeno po vašoj želji, mi smo dobili medium rare, što znači da je iznutra bio dovoljno živ.

Izvadite meso i uvijte ga u aluminijumsku foliju, neka tako odstoji 10 minuta.

t-bone stejk na grilu 5-1

Zatim meso prebacite na dasku i tu ga isecite.

t-bone stejk na grilu 6-1

Služite ga uz aromatični puter, prepečen heb, kukuruz i salatu.

stejk na grilu

Služite meso uz kvalitetni Kaberne Sovinjon.

 


Ovde pronađite puno korisnih saveta i ideja za dobar roštilj.

 

 

Continue Reading

Piletina u sosu od smrčaka

Smrčak pečurka

Piletina u sosu od smrčaka je jedno od najlepših jela koje sam skoro pravila. Divni mirisi su se tog dana širili iz moje kuhinje. Muž i ja smo se složili oko toga da je recept keeper, i da treba da završi na mom blogu.

Nedavno sam uspela da nađem sveže smrčke, na engleskom se zovu morels. Uvek sam ih u prodavnicama viđala sušene i veoma skupe, mada su i ovi koštali puno, pola kilograma za $25. Međutim, ne treba tu velika količina, dovoljno je i 100g, a i lagani su, plus moja želja da ih sama spremam, onda to i nije bilo toliko strašno. Probala sam smrčke ranije u restoranima, ali tu vam udeljuju 1-2 komada po porciji. Naravno da za ovo jelo možete da koristite i druge pečurke umesto ovih.

Inače ovo jelo je jedna od varijacija načina na koje najčešće spremam jela sa mesom, posebno piletinu. Tipičan je za francusku kuhinju, jedno od takvih jela je Piletina sa estragonom. Fora je u tome da najpre ispečete piletinu, najbolje u velikom tučanom tiganju, zatim je izvadite, i onda nastavite da u tiganju pravite sos, najpre propržite luk, onda dodate pečurke ili neko povrće, zatim tečnost (supa, voda ili vino), začinsko bilje, puter i slatku pavlaku. Limunov sok, šeri, senf su takođe česti sastojci. Posle kratkog vremena, kad se tečnost redukuje i sastojci pomešaju, doda se meso u sos, i zatim posluži.

 

Smrčak gljive

 

 

Smrčak gljiva

Jelo od smrčka

Ja sam tek pre neki dan saznala kako se na srpskom zovu ove gljive pa se sad navikavam na novo ime, one su za mene oduvek bile morels. Pogledala sam po internetu, definitivno ih ima kod nas, mislim gaje se, sad ne znam koliko su dostupne. Kao što vidite na slici izgledaju neobično. Birajte one čvrste teksture, ne omekšale. Pre kuvanja ih očistite, ako za to ima potrebe, koristite četkicu, nikako vodu koja će im narušiti ukus, to važi i za ostale gljive i pečurke. Možete da ih prepolovite ukoliko su krupnije. Možete samo da ih propžite na puteru ako želite jednostavno jelo sa njima. Inače imaju vrlo delikatan ukus kao i miris. Popularne su u francuskoj kuhinji.

Ne jedu se sveže, jer imaju supstance koje nisu baš najbolje za ljudski organizam. Njihova sezona je rano proleće. Nalaze se po šumama, naročito su brojne u šumama koje su pretrpele požar.

 

 

Piletina u sosu od smrčaka

Smrčak gljiva

 


Sastojci za tri osobe:

3 komada pilećeg belog mesa

So i biber

2 kašike masliovog ulja

 

1 kašika maslinovog ulja

2 mlada luka, iseckana

1 ljutika, iseckana

100g svežeg smrčka ili sušenog u manjoj količini (sušene smrčke potpite u vruću vodu)

1 manji struk blanširane blitve ili spanaća, potpuno opciono (ja svugde stavljam zeleniš iz bašte zbog dece, i on se generalno dobro slaže sa pečurkama)

1 kašičica estragona, sitno iseckanog

2 kašike putera

2 šoljice vode

1 šoljica slatke pavlake

2 kašike vlašca, iseckanog

 

Za služenje: prepečen hleb

 

Priprema:

Zagrejte veliki tučani tiganj na srednje jakoj vatri.

Papirnatim ubrusom prosušite piletinu i  u nju utrljajte so i biber, i na kraju ulje. Pecite piletinu sa obe strane dok se dobro ne isprži, kad je pržena izvadite je iz tiganja i uvijte u aluminijumsku foliju. U tiganj dodajte maslinovo ulje i u njemu propržite luk, kad postane slatkast dodajte smrčke, dodajte so i crni biber, i pržite gljive uz mešanje par minuta dok ne odmeknu. Dodajte estragon i blanširanu blitvu, puter, i kad se on otopi sipajte na kraju vodu. Sastružite varjačom ostatke piletine sa tiganja dok mešate sos. Na kraju kad se sos redukovao dodajte slatku pavlaku. Kad se sos dovoljno zagrejao u njega stavite piletinu zajedno sa sokom koji je iz nje izašao. Prelijte piletinu sosem i sklonite sa vatre. Pospite sve iseckanim vlašcem i služite odmah uz prepečen hleb.

 


 

Continue Reading

Jagnjeći kotleti na francuski način (Rack of Lamb)

Jela sa jagnjetinom

Čuveni francuski specijalitet koji je postao popularan u raznim delovima sveta. Ova jagnjeća rebarca su jedinstvena po tome kako se tranžiraju, skidaju im se komadi mesa sa vrha rebara, oko 4-6cm, pa izgledaju kao ralje. Mogu da se služe cela ili pojedinačna rebra. Kad su cela onda se dva reda rebara ukrste, kao ukrštene ralje, ili se od njih napravi krug i onda izgledaju kao kruna. U američkim tradicionalnim restoranima ovo jelo, zajedno sa Osso Bucco, je najraskošnije kao i najskuplje.

Ko prati moj blog zna da mi je jagnjetina omiljena, ovde možete da nađete puno jela sa ovim mesom: Jagnjetina na provansalski način, Kleftiko, jagnjetina na grčki nači, Jagnjetina na indijski način, Jagnjeći ražnjići i Jagnjeći kotleti.

Zanimljivo je da i moja deca obožavaju jagnjetinu, iako su mala umeju da je prepoznaju. Ja sam zavolela jagnjetinu u Grčkoj, moja deca u obližnjem grčkom restoranu. Taj restoran je fenomenalan, prave odlična grčka jela, vrlo autentična, i pri tome je neobično jeftin. To se retko nalazi, i pravo da vam kažem i ne pričam o njemu okolo jer ne želim da se raščuje. Ne treba da pominjem da u ovaj restoran najčešće odlazimo. Na zidovima restorana su fotografije iz Grčke, plava boja dominira, ako provirite u kuhinju videćete stariju ženu sa dugom kikom kako sprema jela, grčka majka… gazda nekad pusti grčki radio, jednom sam čak prepoznala grčku pobedničku pesmu sa Eurosonga, to je bilo prilično davno… oduševljena pokušavam da to objasnim konobaru, koji je sa Tajlanda ili sa Filipina, on me onako bledo gleda, inače mnogo fin dečkić.

U tom restoranu moja deca isključivo naručuju jagnjeći suvlaki, tih 10-15 minuta dok su zauzeti jelom, i dok vlada mir za našim stolom, je nešto neprocenjivo. Kad završe sa jelom onda se po pravilu mačuju štapićima od suvlakija dok mi završavamo naša jela. Ali tada me to više ne uzbuđuje, ne obraćam pažnju, jer sam opijena divnim mirisima i ukusima, pomalo i sangrijom.

 

 

Jagnjeći kotleti na francuski način

 

jelo sa jagnjetinom

 


 

Sastojci:

1 komad jagnjećih rebara (postoji 8 rebara u svakom, istranžirana na francuski način, predhodno opisan), ostavite ih 30 minuta izvan frižidera

1 1/2 kašičica soli

½ mlevenog crnog bibera

1 kašika maslinovog ulja

5 grančica svežeg timijana

2 grančice svežeg ruzmarina

2 velika čena belog luka, sitno iseckana

Pola šake svežeg peršuna

1 kašika maslinovog ulja

2 kašike putera

1 šaka prezli

So i biber

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 230C (450F). U ceo komad rebra utrljajte so i biber.

Zagrejte 1 kašiku maslinovog ulja u širokoj šerpi, ili najbolje tučanom tiganju, i na jakoj vatri propržite rebra sa obe strane, minut dva, dok ne dobiju zlatnu koricu. Izvadite rebra i neka se malo prohlade.
Za to vreme u jednoj činiji pomešajte u multipraktiku timijan, ruzmarin, beli luk, peršun, prezle, so i biber prema ukusu, omekšao puter i ulje. Tu smesu stavite preko rebara koje ste stavili u sud za pečenje. Pecite jagnjetinu od 15 do 18 minuta, zavisi od veličine rebara, i kakvo meso volite, dobro ispečeno ili malo živo.
Kad je meso pečeno uvijte ga u aluminijumsku foliju i neka tako ostane oko 5 minuta. Zatim isecite meso na dva ili jedno rebro, i služite ga odmah, najbolje uz pire krompir.

 

 

Continue Reading

Salata od paste sa mocarelom, pršutom i šparglama

Salata od paste

Ima nekih jela koje napravite na brzaka, bacite u njih ono što vam je prostalo u frižideru, i kad ih probate doživete momentalno oduševljenje. Ne sećam se kada sam skoro probala nešto tako dobro kao što je ova salata od paste sa mocarelom, pršutom i šparglama. Morala sam da recept stavim  na blog, da i drugi ljudi uživaju u ovom jelu.

Odmah sam se prisetila prošlonedeljnog odlaska u neki skupi italijanski restoran,  šta da vam kažem, jela sam nedovoljno kuvanu pastu, to im je kao glavna stvar, domaća pasta. A i nešto im nisu bila previše inventivna jela, stvarno ništa posebno za cene koje su stavili. A da sam jela jedno ovako jelo, čiji recept uskoro sledi, ne bih se uopšte bunila, zapravo večera u restornu bi mi ostala u veoma lepom sećanju.

Sastojci su super, ali ja mislim da je posebno dobar preliv od limuna, uz obavezno puno crnog bibera. Setila sam se još jednog odličnog jela sa pastom na blogu – Pasta sa rikotom i rukolom i prelivom od limuna.

Ovo jelo može da vam bude kompletan obrok, i mislim da se najslađe jede ako ga spakujete za ručak na poslu.

Salata od paste

Moram da pomenem dve stvari koje su mi ulepšale život ovih dana, baš dugo nisam imala sreće da pogledam dobar film ili pročitam knjigu, ali eto i to se dogodilo. U pitanju je film Hail, Ceasar, braće Koen, i knjiga Never let me go, britanskog pisca Kazua Išigura. Film sam odgledala dan pre dodele oskara, simbolično, i mogu da kažem de je bio pravi antipod kasnijoj manifestaciji koja je bila prilično naporna tako da je nisam ni odgledala do kraja. Mnogo volim filmove braće Koen, tako su nepretenciozni, opušteni, razigrani, opet sa stavom i porukom, ali ništa na prvu loptu. Film je brilijantan i pravo osveženje, ja bih poslednjih desetak minuta filma pustila na dodeli oskara, čisto da ljude podsete na njihovu misiju i ulogu u društvu.

Knjiga je u sasvim drugačijem fazonu, još je nisam pročitala do kraja, ali znam da je to jedno od najboljih knjiga koje sam skoro čitala. Možda je utisku doprinelo i to što sam poslednjih meseci čitala kojekakve mediokritetske knjige, uglavnom izbor knjiga iz mog kluba knjige. Nikada mi neće biti jasno kako neke loše knjige imaju toliku čitanost i visoke rejtinge, šta su ti ljudi čitali u svom životu kada ih toliko hvale. Ne bih da vam otkrivam temu ove knjige, videćete zašto, ako je budete čitali… malo je starija, ne znam da li je objavljena kod nas.

Salata od paste

 


 

Sastojci:

1 pakovanje paste (na slici su farfale)

1/2 šake soli

 

Za preliv:

Sastrugana korica jednog celog limuna

1 kašika limunovog soka

1/4 kašičice krupne soli

1/4- 1/2 kašičice krupno samlevenog crnog bibera

2 kašike maslinovog ulja

 

200g svežih špargli, oprane, deblji krajevi odsečeni, zatim iseckane dijagonalno

200g mocarele, iseckane na manje komade

80g suvog mesa ili pršute, iseckane na trake

 

 

Priprema:

Skuvajte pastu, ovde pogledajte instrukcije.

Dok kuvate pastu napravite preliv, tako što ćete pomešati limunov sok, izrendanu koricu, so, biber i maslinovo ulje.

Zatim, iseckajte preostale sastojke, špargle, suvo meso i mocarelu.

Dva minuta pre nego što će pasta biti skuvana dodajte joj šparglu. Kuvajte sve oko 2 minuta, zahvatite 1/2 šolje vode u kojoj se kuva pasta sa šparglama.

Ocedite sve u đevđiru, vratite pastu i špargle u lonac, dodajte preliv i vodu koju ste sačuvali, dobro sve promešajte, a zatim stavite mocarelu i suvo meso, i to takođe promešajte. Dodajte so i biber ukoliko je neophodno. Služite jelo toplo ili hladno.

 


 

 

salata sa makaronama

 

 

 

Continue Reading

Kari od bundeve sa kokosovim mlekom i kinoom

Kari od bundeve sa kokosovim mlekom
Moram da zapišem ovaj recept, mnogo nam se jelo dopalo, mom mužu posebno. Ne znam kako bih ga opisala, možda kao najukusnije jelo od bundeve koje sam ikad imala. Sve se nekako lepo uklopilo, i začini, i bundeva, leblebije i kokosovo mleko.
Na nedavnom Divaliju, indijskom prazniku, kod svoje prijateljice, jela sam neke odlične ćufte u kokosovom mleku. Već neko vreme sam se kanila da napravim kari od bundeve, i dodatak kokosovog mleka mi se učinio kao dobra ideja. Ukucala sam u gugl te dve stavke i došla do ovog recepta koji se pokazao kao odličan izbor. Nisam mogla da nađem lemon grass, ali nije bilo važno, dodala sam korijander, i ne, nisam imala kari pastu, dovoljan je bio onaj u prahu. Svakako da jelo možete da jedete sa naanom ili pita hlebom, ali ja sam ovo jelo zamislila sa kinoom. Sutradan smo ga jeli sa piletinom, eto još jedne ideje.
Kokosovo mleko se dosta koristi u tajlandskoj kuhinji, mada ga ima i u indijskoj, ustvari kad bolje razmislim popularan je i na Karibima i u Južnoj Americi. Iako je našoj kuhinji potpuno stran, mislim da je interesantan sastojak i da treba da ga koristite, makar u spravljanju čuvenog koktela Pinja kolada.

Sastojci:

1 srednje veličine bundeva
1 kašika ulja
1-2 kašike karija u prahu
1 kašičica korijandera u zrnu
1 kašika slačice u zrnu
6 mahuna kardamona, malo zgnječenih
1 veći luk, sitno iseckan
250ml vode ili supe
So i biber
400ml kokosovog mleka
1 konzerva (400g) leblebija
Za služenje: limeta, sveža nana
1 šolja kinoe
2 šolje vode
1/4 kašičice soli

Priprema:

Najpre očistite bundevu od semenki. Isecite je na kriške, skinite koru i napravite manje kocke, oko 2cm veličine.

U većoj šerpi zagrejte ulje i dodajte mu začine, kari, korijander, slačicu i kardamon, na taj način će oni pustiti svoju aromu. Posle 1-2 minuta dodajte iseckani luk i dinstajte ga oko 2-3 minuta. Zatim dodajte kocke od bundve, i posle par minuta vodi ili supu i mleko od kokosa. Dodajte so i biber prema ukusu i kuvajte sve dok bundeva ne omekša 15-20 minuta, na kraju dodajte leblebije iz konzerve i kuvajte ih još par minuta, uz mešanje.

Na kraju iscedite u jelo sok od limete i pospite ga iseckanom svežom nanom.

Dok pravite ovo jelo skuvajte kinou, ovde ćete naći recept.

Služite glavno jelo sa kinoom.


 

Continue Reading

Indijski kiselo-slatki mini plavi patlidžan (Khatta Mitha Baingan)

Za koji dan idemo na Divali, to je nešto kao indijski Božić, takoreći najveći praznik. U Indiji se slavi nekoliko dana, i prati ga ogromna količina hrane i rituala. Iskreno, mnogo se radujem odlasku na događaj, jer moja prijateljica, domaćica žurke, pravi odličnu hranu. Pravo da vam kažem došla sam u fazu kad razumem svoga oca kome je kvalitet događaja na kojem je bio skoro uvek zavisio od kvalitet hrane koju je tamo jeo.

Ah, već osećam te mirise raznovrsnih začina… i gotovo sam sigurna da će ovo jelo biti servirano, svi ga obožavamo. Inače ove mini patlidžane nabavljam u H-mart-u, mislim da je moguće koristite i delove većeg patlidžana, ali sigurno nisu tako interesantni.

Najpre smo ovo jelo otkrili u jednom indijskom restoranu u kraju. Onda je moja prijateljica pitala za tajni recept, i dali su joj pošto je naravno Indijka, i tako sam uspela da ga napravim kod kuće, i evo, ja ga sad vama otkrivam.

 
Kiselo-slatki mini patlidžan
 

Ovako izgleda u tom restoranu, gde po pravilu uvek naručujem ovo jelo.

 
 

Khatta Mitha Baingan

 
Indijski kiselo-slatki mini plavi patlidzan (Khatta Mitha Baingan) (1 of 1)

 
Sastojci:
 
500g mini plavog patlidžana, iseckanog kao lepeza, ili na četiri uzdužna dela, ali ne do samog kraja
1 1/2 kašike ulja
1 kašičica slačice u zrnu
2 lovorova lista
2 male osušene ljute papričice
2 manja luka, sitno iseckana
½ kašičice kurkume u prahu
1 kašičica istucanog kumina
½ kašičice ljute mlevene paprike, opciono
So i mleveni biber prema ukusu
1 kašičica šećera
1 kašika čatnija od manga  (može i neki džem od kajsije recimo, to je moje slobodno tumačenje)
½ šolje kisele pavlake
400ml vode
 
Priprema:
Zagrejte ulje u većoj šerpi i u njemu propržite isečeni patlidžan sa obe strane, zatim ga izvadite iz šerpe i stavite na papirnati ubrus da se mast ocedi.
 
U preostalom ulju propržite začine, slačicu, lovorov list i ljute papričice, oko 1-2 minuta, taman da ispuste aromu. Zatim dodajte iseckani crni luk, i pržite ga dok ne postane staklast, i na kraju dodajte preostale začine, kurkumu, korijander, kumin, ljutu mlevenu papriku i so i biber prema ukusu. Pržite sve uz mešanje oko 1 minut. Dodajte šećer i čatni od manga. Smanjite temeraturu i u to umešajte kiselu pavlaku.
 
Na kraju dodajte predhodno isprženi patlidžan i oko 400ml vode. Malko pojačajte vatru poklopite šerpu i kuvajte još oko 10 minuta, dok patlidžan ne odmekne.
Ovo jelo najbolje ide uz skuvani pirinač i one male trouglaste indijske hlebčiće koji dosta po ukusu podsećaju na naše mekike.

Continue Reading