Rođendanska torta sa bademima i orasima (bez glutena)

Svake godine za rođendan sebi napravim neku posebnu tortu. Trudim se da sebi ulepšam dan poslasticom koja je drugačija od ostalih rođendanskih torti. Nekad potrošim dosta vremena da osmislim nešto originalno ili oživim neku zaboravljenu tortu. Tako je i ova torta sa bademima i orasima nastala.

Ove godine sam imala izazov jer sam morala da napravim tortu bez brašna, bila sam na izvesnoj gluten free dijeti pošto sam imala neki problem sa stomakom, srećom sada je sve u redu.

Kada sam razmišljala o korama za tortu, setila sam se ovog Sardinijskog kolača sa bademima, recept sam objavila prošle godine, bio je veoma  popularan sa razlogom. Doduše, napravila sam neke izmene, umesto rikote sira, koristila sam kiselu pavlaku. Ovakave kore su mnogo sočnije i ukusnije od klasičnog patišpanja sa bademima, a tu je i zavodljivi ukus pomorandže koji dolazi od izrendane kore.

Filovala sam tortu sa džemom od kajsija, izuzetno se lepo slaže sa korama, i na kraju pokrila tortu kremom od putera i oraha koji sam koristila ranije za Tortu kraljice Marije.  Meni se taj krem mnogo dopada, ali ako mislite da je torta previše teška, i želite lakšu verziju, onda umesto ovog fila napravite šlag od umućene slatke pavlake.

Torta od oraha i badema 17-1

Kao i svake godine na moj rođendan je bio kijamet, padao je sneg i napolju je bilo baš neprijatno. Uveče smo muž i ja otišli na večeru. Ostavili smo decu komšijama, uzeli taksi i nekako se po susnežici dovezli do restorana. Bili smo prvi gosti u malenom peruanskom restoranu. Uskoro su došli i drugi gosti i mesto je bilo puno. Kao što se to obično dešava, kada je neko ružno i preteće vreme, atmosfera u restoranu ume da bude potpuno suprotna onoj napolju. Sigurno da nevreme natera ljude da budu zahvalni na toplom mestu, hrani i tome što su u društvu drugih ljudi, pa makar i neznanaca.

Restoran drži porodica koju poznajemo, njihov sin ide sa našom decom u školu, a i u istom je fudbalskom timu sa našim sinom. Moram da kažem da su mi više puta predlagali jednu veoma originalnu ideju, da kad dolazimo u njihov restoran povedemo i decu, o kojima će žena da brine dok muž i ja imamo večeru, oni žive iznad restorana. Možda ćemo to da uradimo jednog dana. Restoran nije baš za decu, hrana je vrlo sofisticirana i veoma lepo servirana. Peruansku hranu ne čine samo pečeni pilići, to je vrlo raznovrsna i fina kuhinja, sa puno uticaja sa strane, recimo iz Japana, odakle ima puno useljenika. Otuda ne čudi što se u restoranu služi seviče u sjajnom “tigrovom mleku”, verovatno najbolji u celom gradu. Restoran je svaki put bio pun kad god smo bili u njemu, veoma je cenjen i posećen od poznavaoca dobre hrane. Petkom i subotom se u restoranu nudi prix fixe menu, to znači da postoji samo jedna narudžbina sa 5 jela i jednim desertom. Ta opcija nije jeftina, ali ima smisla, jer sve je tako lepo pipremljeno i uklopljeno da kad završite obrok osećate se sasvim zadovoljno i lako.

Ovog puta nije bilo gostiju poreklom iz Južne Amerike, koji se daju lako prepoznati po španskom jeziku i temperamentu. Uglavnom su bili parovi, a jedna grupa vremešnijih gostiju je takođe slavila rođendan. U početku je bila mirna atmosfera, a onda je jednom gostu ispao nož, pao je na pod i odleteo sve do gostiju koji su sedeli na drugom kraju restorana. Bilo je dovoljno samo to da se desi da odjednom restoran oživi, da ga ispuni žagor, smeh i dobro raspoloženje.

U jednom trenutku je ceo restoran pevao Happy birthday pesmu, najpre starijoj slavljenici, pa meni, i po prvi put mi to uopšte nije smetalo.

Grupa ljudi koja je proslavljala rođendan je donela tortu od kuće, to nije neuobičajena stvar za američke restorane, slavljenica ju je sama pravila i bila je veoma ponosna na nju.  Gospodin, njen muž, je prišao našem stolu i ponudio nas je istom. Neka hvala, već smo pojeli kolač koji je bio na meniju, a i kod kuće nas je čekala ova torta. Nekako sam uspela da se kontrolišem, da se ne pohvalim slikom ove moje torte. Morali smo uskoro da idemo, napolju nas je čekao isti vozač koji nas je dovezao, to mi se nikada nije desilo odkako se vozim Uberom. Dobro raspoloženje smo preneli i u taksi, i vozač, poreklom iz Bangladeša, nas je sa smeškom posmatrao u retrovizoru.

Torta od oraha i badema 15-1

 

 

Rođendanska torta sa bademima i orasima

 

Torta od oraha i badema 19-1

 


Sastojci

za dve kore:

230g putera, na sobnoj temperaturi

300g šećera

8 jaja, na sobnoj temperaturi, belanca odvojena od žumanaca

Izrendana korica jedne cele pomorandže

1 kašičica ekstrakta badema

2 kašičice ekstrakta vanile

400g brašna od badema (vidi recept), može sa opnom ili bez

300g kisele pavlake

 

za fil:

5 kašika džema od kajsija

 

za krem:

200g mlevenih oraha

100ml vrelog mleka

200g putera, na sobnoj temperaturi

200g šećera u prahu

*ukoliko ne želite da dekorišete tortu ružicama, onda prepolovite mere

 

Za dekoraciju:

1/2 šake iseckanih listića od badema, sirovih ili prepečnih

 

Priprema:

Pripremite dva okrugla pleha prečnika 23cm. Obložite ih papirom za pečenje.

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Najpre mikserom umutite omekšao puter i šećer. Kad ste dobili kremastu smesu dodajte im žumanca, jedno po jedno. Na kraju dodajte ekstrakte badema i vanile, i izrendanu koricu pomorandže. U to varjačom umešajte kiselu pavlaku i brašno od badema.

U drugoj posudi mikserom umutite belanca dok ne dobijete gust sneg. Zatim ih dodajte u prethodnu smesu, iz više puta, nemojte previše da mešate varjačom, umućena belanca imaju svrhu da kolač bude nadošao i izdašan.

Stavite umućenu smesu u pleh i pecite kolač oko 45 minuta, na srednjoj rešetki. Kad je kolač ispečen, pažljivo ga izvadite ga iz pleha. Kad su kore dobro ohlađene filujte ih džemom od kajsija.

Krem ćete napraviti tako što ćete mlevene orahe da potopite u vrelo mleko. Kad se potpuno ohlade mikserom ćete ih mešati sa omekšalim puterom i šećerom u prahu dok ne dobijete ujednačenu smesu. Stavite smesu u dresir kesu i ostavite je u frižideru da se malo stvrdne. Zatim nanesite krem po torti, za ružice koristite Wilton nastavak 1M. Poređajte listiće badema oko torte.

Čuvajte tortu u frižideru.

 

 


 

Torta sa bademimam i orasima-1

Continue Reading

Krofnice sa sirom i orasima (Gougères)

Ako ste se ikada zapitali kako bi izgledale slane princes krofne, evo odgovora, to su vam gužer (Gougères). Ove slane krofnice, doduše bez fila, su popularno pecivo koje dolazi iz Francuske. Prave se od istog testa koje se koristi za princes krofne poznatog pod nazivom šu (choux). Ja ih često pravim za žurke, ili kao predjelo za goste, u poslednjih mesec dana sam ih spremala čak dva puta. Vrlo su ukusne i neobično zarazne.

Umesto Grijera, švajcarskog sira izuzetnog ukusa koji se koristi za spremanje fondu-a, možete koristiti Ementaler ili Čedar sir.

Krofnice sa sirom i orasima 3-1

A sada da se podsetimo šta se još pravi sa pâte à choux:

Krofnice sa sirom i orasima 8-1

Krofnice sa sirom i orasima (Gougères)

Krofnice sa sirom i orasima 7-1


 

Sastojci za testo (pâte à choux):

125ml vode

125ml mleka

1 kašičica šećera

1 kašičica soli

115g putera

130g brašna

4 jaja, srednje veličine

1/4 kašičice izrendanog muskantnog oraščića

120g izrendanog sira (Grijer, Ementaler ili Čedar)

50g iseckanih oraha

 

 

 

Priprema :

Zagrejte rernu na 220C (425F). Pripremite dva tanka pleha. Stavite na njih papir za pečenje. Pripremite dresir kesu sa kružnim pipkom, prečnika oko 2cm, ili kašiku za sladoled. U rerni postavite pregrade na gornju i donju trećinu.

U šerpi srednje veličine zagrejte vodu i mleko. Dodajte tome šećer, so, izrendani muskatni oraščić i puter. Kada tečnost počne da vri, i puter se istopi, u to dodajte brašno, i mešajte sve varjačom, dok se kuva na srednje jakoj vatri, oko 1 minut. Sklonite smesu sa vatre i ostavite je 5 minuta da se prohladi.

Za to vreme razbijte sva jaja i stavite ih u jednu posudu. Postepeno ih dodavajte smesi sa brašnom energično mešajući sve varjačom. Dobijena smesa treba da bude ujednačena i elastična. Na kraju umešajte izrendan sir i iseckane orahe.

Testo stavite u dresir kesu i istiskujte ga na pleh, ostavite razmak jer će testo narasti tokom pečenja. Ili umesto dresir kese koristite kašiku za sladoled, kao što sam ja činila.

Pošto ste stavili testo da se peče smanjite temperaturu na 190C (375F), i pecite oko 25 minuta dok krofne lepo ne porumene. Negde na pola vremena zamenite mesta plehova, onaj sa gornje pregrade stavite na donju, i obrnuto. Nemojte da otvarate rernu u prvih 13 minuta pečenja, kad testo narasta. Važno je da se testo dobro ispeče, jer suprotno neće biti dovoljno nabujalo i hrskavo, samo će da se slepi.

Kad se testo ispeklo, odmah ga izbušite na jednom mestu, da para iznutra može da izađe. Prebacite pecivo na rešetku za hlađenje.



 

Continue Reading

Praznični sitni kolači, I deo (kolači sa ukrasnim posipom i kolači sa limunom i makom)

U Americi, decembar mesec je potpuno u znaku kolača. Tada se oni masovno spremaju, poklanjaju, odnose na posao i razmenjuju sa prijateljima i komšijama (cookie swap). U to vreme čak i oni ljudi, koje kuhinja retko viđa, požele da učestvuju u projektu pravljenja prazničnih kolača.

Otkako živim u Americi i ja sam usvojila tu tradiciju, nije me bilo teško naterati, tako da i meni kuća miriše na kolače ceo decembar mesec, kao i početkom januara. Dok kod nas decembar mesec za dosta ljudi prolazi u postu i uzdržavanju, u Americi hedonizam doživljava svoj vrhunac, ljudi ovde uživaju svim čulima, a posebno u hrani.

Praznični sitni kolači-1

Ja inače volim svake godine da pravim nove kolače za ovu priliku, osim božićnih medenjaka, koje spremam uvek zbog dece, jer ih ona obožavaju. Pošto su ovogodišnji kolači bili veliki hit, odlučila sam da ću njihove recepte podeliti sa vama. U ovom postu izbor je pao na kolače sa ukrasnim posipom i kolače sa limunom i makom.

Njih sam prve napravila, taman je trebalo da odem na čas moje ćerke u školi, ovde roditelji ponekad svrate da čitaju deci knjige, i trebalo je nečim ukusnim da ih obradujem. Tema je bila baš prigodna ovom dobu godine – baking. Našla sam neku mnogo lepu knjigu za decu o pravljenju kolača i torti, pa sam je prelistavala sa decom, i onda smo pričali o tome kako se neke stvari prave, o sastojcima, kuhinjskim alatkama, o idejama za dekoraciju, itd. Deca su bila neizmerno uzbuđena, bilo im je važno da mi kažu kakve sve super pite prave njihove bake, zatim da će jednog dana kad porastu biti kuvari, da često prave kolače sa roditeljima, koje sve baking emisije prate, i još puno toga. I moram da priznam da sam bila impresionirana njihovim interesovanjem i znanjem. Učiteljica je na kraju predložila da sledeći pisani sastav bude upravo vezan za baking, i deca su to dočekala sa – Yes!

Ja sam namerno gledala da jedna vrsta kolača bude vrlo jednostavna i dekorativna, dečiji ukus nije baš nešto posebno razvijen, ali na moje iznenađenje njima su se više dopali kolači sa izraženijom aromom, oni sa  limunom i makom. Ovi jednostavni kolači su vrlo interesantni zbog načina na koji se prave – od njih se napravi valjak koji se posle zamrzne, a onda se nožem seku tanki parčići koji se zatim peku. Ovde ih zovu icebox cookies, iliti kolači iz zamrzivača. Takođe, ono što je zanimljivo je to da možete da im dodajte razne sastojke, obično suvo i koštunjavo voće, mislim da je kombinacija pistaći – suve brusnice najpoznatija, ali ja imam u planu da ih pravim sa orasima i suvim šljivama/višnjama. U tom slučaju koristite sitno iseckano kuštunjavo voće umesto ukrasnih perlica.

Kolači sa limunom i makom su baš prijatno otkrovenje za mene. Oštar ukus limuna, koji osetite tek na kraju, je u savršenom balansu sa hrskavim i aromatičnim makom.

Praznični sitni kolači 8-1

 

Kolači sa limunom i makom

Praznični sitni kolači 3-1


Sastojci:

320g brašna

1/2 kašičice soli

1 kašičica praška za pecivo

 

115g putera, na sobnoj temperaturi

150g šećera

3 kašičice istrugane kore limuna (1 limun)

1 jaje, na sobnoj temperaturi

1/2 kašičice ekstrakta od vanile

2 kašike soka od limuna

2 kašike zrna maka

 

 

 

Priprema:

U jednoj posudi pomešajte brašno sa solju i praškom za pecivo.

U drugoj većoj posudi mikserom umutite omekšao puter sa šećerom. Kad dobijete kremastu i ujednačenu smesu dodaje jaje, zatim istruganu koricu i sok od limuna,  i ekstrakt vanile. Zatim dodajte smesu sa brašnom, ali postepeno. I na kraju, dodajte zrna maka. Ukoliko nemate jaki stoni mikser, onda najbolje da testo mešate varjačom, jer je testo veoma gusto i teško za mešanje običnim mikserom.

Kad ste dobili dobro umešano testo onda ga prebacite na radnu površinu, oblikujte u disk, prečnika oko 15cm, uvijte u plastičnu foliju, i stavite u frižider da se stvrdne, oko 2 sata.

Zagrejte rernu na 175C (350F) i pripremite dva tanka pleha obložena papirom za pečenje.

Testo izvadite iz frižidera i oklagijom ga razvijte na debljinu oko 5 mm. Prethodno pospite brašnom radnu površinu i oklagiju. Zatim kalupom u obliku zvezde, prečnika oko 5 cm, ili bilo kojim drugim, isecajte testo, i stavljajte ga na pleh.

Pecite kolače oko 6 minuta, na srednjoj pregradi, pre nego što počnu da rumene po ivici. Izvadite kolače iz rerne kad su gotovi, ali ih ostavite u plehu da se stvrdnu, par minuta, a zatim prebacite na rešetku da se potpuno ohlade. Čuvajte ih u zatvorenoj kutiji.

 


Praznični sitni kolači 7-1

Kolači sa ukrasnim posipom (Icebox cookies)

Praznični sitni kolači 6-1


Sastojci:

520g brašna

1 kašičica soli

1 kašičica praška za pecivo

 

225g putera, na sobnoj temperaturi

200g šećera

2 jajeta, na sobnoj temperaturi

2 kašičice ekstrakta od vanile

 

Za dekoraciju: sitne obojene perlice

 

Priprema:

U jednoj posudi pomešajte brašno sa solju i praškom za pecivo.

U drugoj većoj posudi mikserom umutite omekšao puter sa šećerom. Kad dobijete kremastu i ujednačenu smesu dodaje jaje po jaje, i na kraju ekstrakt vanile. Zatim dodajte smesu sa brašnom, ali postepeno. Ukoliko nemate jaki stoni mikser, onda najbolje da testo mešate varjačom, jer je testo veoma gusto i teško za mešanje običnim mikserom.

Kad ste dobili dobro umešano testo onda ga prebacite na radnu površinu, podelite na sva približno jedana dela, i savaki komad rukama oblikujte u valjak prečnik oko 4-5cm.  Perlice sipajte na radnu površinu dužine valjka i onda prelazite preko njih dok se one ne zakače na testo. Ukoliko vam je testo suviše mekano, pre nego što ga budete valjali po perlicama stavite ga u zamrzivač da se malo stegne.

Pošto ste testo uvaljali u ukrasne perlice, još jednom ga lepo oblikujte, zatim umotajte u plastičnu foliju i stavite u zamrzivač na 2-3 sata dok se potpuno ne stvrdne.

Kad se testo stvrdlo, izvadite ga iz zamrzivača i vrlo oštrim nožem secite na jednake kriške debljine oko 4-5 mm. Prethodno zagrejte rernu na 175C (350F) i pripremite dva tanka pleh obložena papirom za pečenje.

Isečene parčiće poređajte po plehu, napravite odstojanje, jer će testo da se raširi tokom pečenja. Pecite kolače oko 7 minuta, na srednjoj pregradi, dok ne počnu da rumene po ivici. Izvadite kolače iz rerne kad su gotovi, ali ih ostavite u plehu da se stvrdnu, par minuta, a zatim prebacite na rešetku da se potpuno ohlade. Čuvajte ih u zatvorenoj kutiji.


Praznični sitni kolači 5-1

Praznični sitni kolači 2-1

Continue Reading

Salata od crvene i žute cvekle sa rukolom

Salata sa cveklom i rukolom

Prošla nedelja je prošla u novinama. Počela sam da koristim novi kompjuter, tehničko čudo miljama naprednije od moje stare mašine, koja nikako nije htela da “crkne”, da je zamenim novom. Ovaj novi kompjuter je lepši, monitor je mnogo veći i boje su tako lepe na njemu, wireless je, ima i touch screen, i ko zna još koliko neotkrivenih novih funkcija, ali ja se još nisam rastala od mog starog, eno ga u drugoj sobi, i dalje radim na njemu.

U međuvremenu i WordPress je uveo novu verziju, i evo me, kuckam na njoj, i nerviram se zato što je sve promenjeno. Osećaj je isti kao kad menadžer prodavnice, u koju često idete, odluči da nešto promeni da bi poboljšao prodaju ili šta već, pa reši da promeni raspored, pa se ti snalazi, sigurno izgubiš bar 15 minuta po kupovini. Stvarno nije u redu. I ne samo to, danas kad promeniš jednu stvar, ispadne globalni sajber kuršlus – moj vebsajt ne radi dobro u pretraživaču Chrome, pa sad ti piši pisma svima redom… provalila sam u čemu je problem, do plugina, ali ne želim da se rastanem od njega.

Zaista nisam neko ko ne voli novine, ali te tehničke me uništiše. Sad znate da me nikada nećete videti u nekim od onih dugih redova u kojima ljudi čekaju ispred radnje da kupe neku od tehničkih novotarija.

Ipak, ovog vikenda sam doživela nešto što me je silno obradovalo, a nije novo, već veoma staro prijateljstvo. Na kratko sam uspela da se vidim sa starim drugom koji je u Baltimoru bio u prolazu. Išli smo zajedno u gimnaziju, čak i na fakultet, i nevezano za školu puno smo se družili. Sedimo u restoranu sa raskošnom božićnom dekoracijom, božićna muzika ne prestaje, veoma daleko od mesta u kome smo rasli, čak su i moja deca sa nama, i pričamo, i nekako i dalje imam taj stari osećaj kad sam sa njim… kao da sam juče išla da ga sa posetim u njegovoj učionici za vreme velikog odmora. Toliko je vremena prošlo i toliko toga se izdešavalo, ali još uvek sa velikim uzbuđenjem pričamo o stvarima koje nas oduševljavaju, nije ni čudo da se trenutno ložimo na istu seriju, koja nije baš previše popularna, delimo isto razmišljanje u vezi umetnosti, društva, života, i smejemo se, puno se smejemo, kao i uvek, i mnogo smo bučni.

Da li zbog stresa oko novina koje su me skoro zadesile, ili zato što nas ovde retko ko posećuje iz Srbije, ali meni je toliko prijao susret sa mojim starim drugom… to trajanje, iako smo se puno promenili, i dalje smo isti.

cvekla

Salatu od cvekle i rukole sam toliko puto pravila da je pravo čudo da se nije našla na blogu, ipak ovog puta je sa jednom novinom – žutom ili zlatnom cveklom. Definitivno se razlikuje od crvene, manje je aromatična, i ima manje tog “zemljanog ukusa”, od koga moj muž zazire. Često se služi u salatama sveža, iseckana na tanke listiće. Meni se svidelo kako salata sa njom izgleda, nikad lepše.

Ako ste ljubitelj cvekle pogledajte još jednu salatu sa cveklom i potaž čorbu od cvekle.

Salata od crvene i žute cvekle sa rukolom

Salata sa crvenom i zutom cveklom


Sastojci za 4 osobe:

4 srednje cvekle

4-6 šaka baby rukole

1/2 šake Feta ili kozijeg sira

 

Za salatni preliv:

100ml ekstra devičanskog maslinovog ulja

100ml balzamik sirćeta

2 kašičice dižonskog senfa

So i biber prema ukusu

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 200C (400F). Cveklama odstranite drške sa listovima, i dobro ih operite, koristite grubu stranu sunđera. Svaki komad cvekle uvijte u aluminijumsku foliju, poređajte u neki plitki sud za pečenje, i pecite u rerni oko 50 minuta, dok ne postanu meke, najbolje je da to proverite ubodom viljuške u meso cvekle. Kad se cvekla ispekla, ostavite je da se ohladi, ali ne potpuno. Uklonite koru sa nje nožem, i isecite je na kriške.

Dok se cvekla peče napravite salatni preliv. U teglicu stavite sve navedene sastojke, poklopite je dobro poklopcem, i onda energično mešajte sadržaj dok ne dobijete ujednačenu emulziju.

Na kraju pomešajte rukolu, cveklu i salatni preliv prema ukusu (ostatak zadržite za druge salate), i na kraju pospite salatu sirom. Služite cveklu dok je još topla.


Continue Reading

O Obrenovcu i okolini

Zabran

Uželela sam se bloga. Mislim da je ovo bio najduži period mog odsustvovanja sa njega. Najpre sam bila u takvom šoku da ga danima nisam otvarala, naravno sve vreme sam čitala vesti što na medijskim portalima što na Fejsbuku. Iako me nesreća nije derektno pogodila, ona se dogodila mnogim ljudi koje poznajem. Ja sam išla u gimnaziju u Obrenovcu. Moji su imali sreću da žive na brdu, pa nisu bili evakuisani. Kako da vam kažem, tamo oko Kolubare i Save, tamo je moj kraj. Dovoljno mi je bilo da vidim slike odande pa da se momentalno ubedačim. Onda gledam na Fejsbuku da li su svi na broju, da li se javljaju, čula sam se sa toliko ljudi kao retko do sad.

Kad vam se dese tako teške stvari u životu, pored same činjenice da vam se život promenio u trenutku, ima još jedna stvar koja vas posebno uznemirava a to je da drugima život nije stao, da su drugi ljudi bezbrižni ili se nerviraju oko malih stvari, ili recimo uživaju u lepom vremenu, raznim aktivnostim, takoreći slave život. Pomislićete da život nije fer, vama je toliko uzeo a drugima dao, ali ni vaša ljutnja ni bes ne mogu da promene činjenicu da je život takav, nekad sladak, nekad gorak, ide svojim tokom ne mareći za vaša osećanja. Kao što rekoh, mnogo mi je nedostajao blog, ali nisam htela da ga pišem upravo iz pomenutog razloga, a i bila sam u takvom stanju da mi se ništa nije radilo.

Koliko za dan dva stvari će se vratiti na svoje staro mesto, biće sve manje članaka o poplavi, sve manje komentara na Fejsbuku, i mi, koji smo imali sreću da ne budemo žrtve ove nesreće, nastavićemo svoj život po starom. Građanima Obrenovca i okolnih poplavljenih sela trebaće mnogo duže vremena da zaborave ovu pošast. A i tu je nesreća bila selektivna, najviše štete su pretrpeli oni sa stanovima u prizemlju kao i oni sa kućama, radnjama, a tek ljudske žrtve, to da ne pominjem.

Dolma. Ovde se negde uliva Kolubara u Savu.

Posle prvobitnog šoka ja sam sebe okupirala tako što sam pravila makaronse i onda ih prodavala u svrhu pomoći nastradalima. Jedno veče sam ih odnela lepo upakovane na sastanak mog kluba knjige i svi su ih kupili osim jedne osobe. Teško mi je da opišem šta sad osećam prema njoj, sa kojom sam imala ne baš prisan ali korektan odnos, prosto ne mogu da verujem da je nije bilo blam da jedina ne učetvuje u doniranju. Možda sam bila navalentna ali stvarno ne mogu da vidim nijedan normalan razlog za njen postupak. Da je nešto na ličnom nivou uopšte me ne bi toliko uznemirilo koliko nečije nepristajanje da pomogne mom narodu.

Zabran. U daljini se vidi Barička Ada i Barič.

Taj deo gde se reka Kolubara uliva u Savu, to je moje magično mesto. Upšte ceo taj potez oko pomenutih reka, tačnije nasip ili dolma, kako ga Obrenovčani zovu, je savršen za vožnju bicikla ili trčanje. Priroda je prelepa i za veliko čudo nije zagađena. Zabran je glavno izletište Obrenovčana, šumoviti deo uz reku Savu. Tu se ljudi i kupaju. I ja sam tu nekad kupala, čak sam se bacala u vodu sa kanapa koji je visio sa drveta. Kad pogledate ka istoku sa Zabrana videćete početak Baričke Ade, koja ima lepu peščanu plažu i do koje možete doći samo čamcem. Uvek mi je bila želja da obiđem taj deo Save čamcem ali se to nikada nije desilo.

Kad uđete u Obrenovac i skrenete desno, onda nastavite pravo, doći ćete do Zabrežja, mesta koje prilično podseća na vojvođanska sela. Kad izađete na Savu tu je ponton sa koga možete da se spuštate u vodu, a tu su i teniski tereni sa šljakom. Ako nastavite biciklom uz reku, tu inače Sava pravi okuku u obliku potkovice, izaći ćete na Zabran.

A ako skrenete levo odmah pošto ste prešli obrenovački most, naći ćete se na Kolubarskoj dolmi. Pošto nastavite biciklom dovoljno dugo, doći ćete do mesta koje se zove Jozića koliba.  Meni je skoro neverovatno sećanje da smo jednog sušnog leta biciklima prelazili Kolubaru koja je više podsećala na neki potok nego na reku.

Uopšte, ceo kraj ima neki vintage šmek, kao da ste se preselili u 60-te godine prošlog veka, priroda deluje nenarušeno i pitomo. Uvek mi je bilo čudno kako ne viđam više ljudi u ovim krajevima, naročito iz Beograda, ali sa druge strane sam bila zahvalna na tome. To je kao kad pronađete neku super izolovanu plažu i ne želite da je delite ni sa kim.

Pogled na Savu i Srem sa jednog od baričkih brda (vidi se u daljini na predhodnoj fotografiji).

Juče smo moj muž i ja ceo dan pokušavali da nađemo stari disk sa fotografijama iz Srbije, prevrnuli smo celu kuću i nismo ga našli, i ja sam već počela da tugujem za “izbrisanim” periodom moga života, mislim, ako nema fotografija onda nema ni sećanja. Pomislila sam na ljude kojima je poplava uništila sve u kući pa i fotografije. Strašno. Međutim negde oko ponoći muž je pronašao disk, pa sam uspela da ih udenem u tekst, htela sam da vidite kako je to lep kraj.

Ovaj post je napisan sa jednom namerom, a to je da vas zamolim da kad sve ovo prođe, još koliko ovog leta, verujem da će se priroda jako brzo oporaviti, posetite Obrenovac i njegovu okolinu. Zapamtite instrukcije koje sam vam dala za najlepša mesta koje tamo možete da nađete. U gradu svratite na ručak ili kafu, u centru možete da natočite obrenovačku banjsku vodu, koja je dobra za nešto, ali se više ne sećam za šta. U nekom od butika kupite neku stvarčicu, obično je značajno jeftinije nego u Beogradu, na lokalnoj pumpi napunite auto benzinom, pazarite na pijaci, napravite svoj mali doprinos lokalnoj ekonomiji, da se nekako oporavi od velikog gubitka. Verujem da će vam Obranovčani biti veoma zahvalni.

Isto to važi i za druge stradale gradove, ja pišem o Obrenovcu jer ga najbolje poznajem.

Iskreno, bila sam veoma dirnuta činjenicom da je toliko ljudi htelo da pomogne, tolika solidarnost se nije odavno videla na našim prostorima. Iako postoji puno pouka iz ovog događaja jedna je svakako ta da “obični” ljudi mogu jedni drugima najviše da pomognu. Ja verujem u male stvari, bolje društvo prave obični ljudi, oni odozdo, a ne odozgo. Njihova zajednička borba pomera stvari na bolje i tome naše društvo treba da teži. Kad ljudi shvate da je snaga u njima samima, da oni određuju svoju sudbinu, a ne država i političari, kad dobiju neophodno samopouzdanje i entuzijazam, tada će društvu kao celini da krene na bolje. Često upoređujem naše i američko društvo i mislim da je u tome najveća razlika, to je ono što ih čini bogatijim i sređenijim društvom od srpskog. Ali o tome nekom drugom prilikom.

Želim još jednom da vas zamolim da Obrenovčanima pomognete i na ovaj način. Hvala.

Kolubara u periodu sušnog leta.
Continue Reading

Blogerska igrica – Moja omiljena peciva & omiljene poslastice

Prošlog leta, kad je bila još jedna blogerska igrica, četiri blogerke su me kandidovale za nju, što je značilo da sam trebala da odgovorim na 40 različitih pitanja koje su mi one postavile. To uopšte nije bio mali posao, ja sam ga shvatila ozbiljno, trajao je danima, i onda kada sam imala svih 40 odgovora, batalila sam sve, i nikad to nisam objavila. Izvinjavam se devojkama koje su me kandidovale, ali toliko stvari o meni na jednom mestu jednostavno je bilo previše. Da se ne varamo, ja pišem o sebi na blogovima, i svako ko se time bavi ima izvesnu dozu egzibiconizma u sebi, neko više, neko manje, ali stvarno mi je bilo too much mojeg mišljenja na razne teme, nekako mi je bilo neprijatno. Dobro je, još uvek znam kad da stanem:)

Da bih se iskupila evo mene u novoj blogerskoj igrici koja je dosta manje zahtevna, mada mi je trebalo izvesno vreme da se presaberem i izdvojim najbolje od najboljeg, hahahaha, šalim se, šalim. Nisam sigurna da je to to,  znam da sam za poslastice dosta toga propustila, skroz sam zaboravila recimo na torte, ali neka bude ovako.

Zoki alijas Pomoravka, žena na koju bih volela da ličim kad budem u njenim godinama, retko je naći tako pozitivnu i preduzimljivu osobu, i uz to ume da vam da pravi savet za cvetanje orhideja,  predložila mi je da izaberem omiljenje hlebove i peciva. Odmah da kažem da mi je testo velika slabost, ali nešto ga i nema na ovom blogu. Više je zastupljen na mom drugom blogu, Dolce Fooda, gde, vidi čuda, pišem o domaćoj kuhinji.

Tamara, sa bloga Ave Dulcis, znate onaj blog sa divnim slikama pastelnih tonova, mi je predložila da stavim listu svojih omiljenih poslastica.

Ja štafetu predajem sledećim blogerkama, a tema je – pet omiljenih glavnih jela sa bloga:
Sanja – Knjiški moljac
Gaga –  Gaga u kujni
Milica – Na tanjiru 
Mihaela – Tortelina
Mojih top 5 hlebova i peciva

Pain à l’Ancienne ili Starinski hleb je apsolutno savršenstvo od hleba. Fora je u tome što mu se testo nadiže u frižideru, znači na hladnom… to traje dugo, ali rezultat je fenomenalan.

Moram da priznam da sam postala pravi pica majstor. Kad ih pravim to radim sa tolikom lakoćom, čak i decu uključujem u te aktivnosti, i stvarno su kao iz najboljih picerija. Kao i sve i pravljenje pice traži vreme, jednostavno to morate da vežbate, ali ako koristite ovaj recept sigurno dolazite do cilja.

Monkey Bread ili Majmunski hleb je toliko pun kalorija a opet tako ukusan da to definitivno nije zdravo. Zato ovo pravite samo za specijalne prilike, onda kad baš hoćete sebe da nagradite.

Ovo je vrsta hleba koja se ne mesi, ali uz dodatak crnih maslina, Kalamata, parmezana i svežeg ruzmarina jede se sam, i kad ga načnete nećete se lako zaustaviti. Inače ovo je brža varijanta hleba koji se ne mesi.

I ovo je recept koji sam našla kod Irene na blogu, idealan je za razna okupljanja. Uvrnuti štapić sa crnim maslinama i Pekorino sirom jednostavno mora da bude dobar.

Mojih top 5 poslastica

Kao što rekoh izostavila sam mnoge, ovo je bio više odraz trenutne inspiracije, preostale čuvam za druge igrice:)

Spremam vam još jednu super poslasticu sličnu ovoj, domaći klasik u novom ruhu. Kapkejkse sa bostonskim kremom i čokoladnom glazurom sa ukusom lavande morate obavezno da probate.

Key lime pie ili Američka pita od limete, mmmm, od same pomisli na nju se uzbudim. Na blogu ćete naći dve verzije ove pite.

 Američke krofne… slične našim krofnama ali sa rupom.

Keksi sa komadićima čokolade… omiljen slatkiš moje dece pored palačinki.

Makarons… dok ih sama nisam napravila, čitaj probala sveže, nisam znala koliko su dobri i zašto se svi lože na njih. Mislim da sam dala prilično dobar opis njihovog pravljenja, na šta da se obrati posebna pažnja, tako da ako želite da i ih uspešno napravite pogledajte recept.

www.soibiber.blogspot.com
Continue Reading

Poslednji post u 2013.

Kao po običaju sve u poslednjem minute, iliti satu. Oh, a imam još toliko stvari da uradim pre odlasku na novogodišnju žurku. Ne znam kako vi, ali ja uvek pravim spisak stvari koje planiram da uradim u sledećoj godini, nekada su to bile želje, ali sa godinama dođe zrelost i realnost. I šta mi se bitno izdešavalo u godini koja odlazi. Tako otprilike vidim gde sam i kuda želim da idem.

Naravno, još uvek nisam smislila šta ću da obučem večeras. Imam nekoliko kombinacija u glavi, videćemo. Nisam ni napravila kolač, i to me čeka. Hoću i da odgovorim na neka pisma. Bolje da požurim sa ovim postom.

Dakle, ovo nije post o meni i novogodišnjim pripremama ovo je post o Zoki i njenim đakonijama sa bloga My Pans and Pots. Moram još jednom da pohvalim igricu FBI rukavice, zahvaljujući kojoj stvarno možemo da dobro upoznamo blogove i njihove autore. Iako se trudim da čitam druge blogove sve manje imam vremena za to. Ranije bih sela, otvorila blogroll kod Jelene ili Lane, i uživala čitajući razne blogove. Sada je drugačije, puno obaveza imam. Ja kad čitam blogove, čitam od početka do kraja, nikad ne prelazim preko njih.

Eto ja sam saznala da Zoka i ja delimo sličnu ljubav prema određenim jelima, imamo par istih recepata na blogovima. Zaista sam postala fan njenih fotografija. Sviđa mi se i njena strast. Volim što voli da uči i istražuje. Baš se palim na njen blog.

Evo mog izbora…

Ovo su super krekeri. Sledeći put stavljam više maslina, i soli, i pravim duplu meru. Jedva sam par sačuvala za slikanje. Uz svašta idu, a možda najbolje uz naš jogurt. Više ne kupujem ovakve stvari, obično su skupe, nego ih sama pravim, što i vama preporučujem.

Verovali ili ne, ali ovo mi je prva topla čokolada koju sam napravila u životu. I po Zokinom receptu je super ispala. Eto zašto treba istraživati druge blogove.

Napravila sam puno ovakvih slatkih hlebova, ali nikada mi nije palo na pamet da stavim kakao. To bitno menja stvari na bolje. Nisam stavila urme kao što je dato u originalnom receptu već sam stavila sos od jabuke. Hleb je bio dovoljno sladak ali i dosta sočan, što se meni posebno dopalo. I pikane sam stavila umesto oraha, ali to ne menja puno stvari. Sjajan hleb.

I na kraju da se zahvalim vernim blogerima i čitaocima, koji ipak imaju vremena da čitaju moj blog, i da vam svima poželim divnu Novu godinu! Samo vedro i veselo!
 
Vaša Ivana
Continue Reading

Ajme, koliko nas je – oktobar 2013.

 

Kao što možete da naslutite tema za nastupajući mesec je – riba. Morska ili rečena, cela ili u filetima, pržena, kuvana, grilovana ili pečena, čak i živa, uradite sa njom šta god vam pada na pamet. Iskrena da budem dvoumila sam se između ribe i slaninice, surf or turf, što bi u Americi rekli, ali pobedila je riba jer sam htela da i vegeterijanci učestvuju. Takođe, stičem utisak da riba i nije baš preterano prisutna u ishrani kod nas kontinetalaca pa eto da je malo popularišemo. Pošaljite mi radove do kraja meseca na adresu:

Pobednik će dobiti lepu nagaradicu, ionako sam mislila da pravim malo darivanje, ali ovako je još bolje, neko će da je zasluži.

Inače, ulogu domaćice mi je prosledila Jovanka Baštovanka, sa bloga Kutlačom po kazanu. Iako sam par puta učestvovala u ovoj igrici nisam ni slutila da ona već tako dugo traje. Ajme, koliko nas je, igrica za food blogere,  započeta je 2008, i okuplja blogere sa prostora bivše Jugoslavije. Pravila za učestvovanje u igri možete pronaći ovde. Mene svaki put fascinira sa koliko predanosti i kreativnosti ljudi pristupaju ovakvim takmičenjima.

Uživajte u spremanju i degustaciji ribe.

Topli pozdrav iz još uvek veoma toplog Baltimora,

Ivana

 

www.soibiber.blogspot.com
Continue Reading

Osvojite elegantnu kecelju by Dragana Ognjenović

Kecelju na slici možete da osvojite tako što ćete ostaviti komentar ovde na blogu ili na mojoj FB stranici na pitanje – šta biste voleli od recepata da vidite na mom blogu? Pobednika će izvlačiti moj sin kao i prošlog puta, a to ćemo zabeležiti kamerom. Izvučena dobitnica/dobitnik (ima o onih koje žele da osvoje nešto i za svoje partnerke, sestre, mame) će ne samo da osvoji kecelju već ću i da kuvam jelo koje je predložila/o. Nagrada će se izvlačiti sledećeg ponedeljka.

I pre nego što postavim članak o ovoj akciji samo da kažem da mi se sviđa što kompanije u Srbiji počinju da kreativno razmišljaju o promovisanju svoga brenda. I dopada mi se to da dve veoma različite industrije (u ovom slučaju prehrambena i modna) rade na zajedničkom projektu.

Iako već imam priličnu kolekciju lepih kecelja, ova mi je baš posebna… boja je izmišljena, mislim, meni se puno dopada.

Elegancija u kuhinji uz Draganu Ognjenović


Kompanija Dijamant, u saradnji sa našom renomiranom modnom dizajnerkom Draganom Ognjenović, organizuje jedinstvenu akciju namenjenu savremenim domaćicama, koja će im omogućiti da i u kuhinji izgledaju elegantno i ženstveno. Dragana Ognjenović dizajnirala je limitiranu seriju kecelja, koje će kompanija Dijamant poklanjati svojim potrošačima u narednom periodu.

 “Dopala mi se ova akcija, jer veoma cenim dobro pripremljenu hranu i volim da kuvam. Pripremanje hrane je poseban vid pažnje i ljubavi koje darujemo jedni drugima. Poznajem mnoge dame koje, bez obzira što je rad u kuhinji veoma zahtevan posao, uvek uspevaju da budu elegantne, pa čak i dok kuvaju. Mislim da njihovi ukućani i prijatelji to vrlo cene. Kecelje koje sam dizajnirala za kompaniju Dijamant, ponudiće ženama mogućnost da se i u kuhinji osećaju dobro i da plene elegancijom.“ – kaže Dragana Ognjenović.

Više detalja o ovoj akciji pronaćićete na web sajtu www.dijamant.rs i u većim marketima, na mestima prodaje Dijamant margarina.

 

www.soibiber.blogspot.com
Continue Reading

U Miminom kraljevstvu

napaz od luka

Evo u poslednjem trenutku ispisujem ovaj post posvećen receptima sa bloga Mimi’s Kingdom. Priznajem, pravi sam kampanjac. Dakle uspela sam da učestvujem u sve tri igrice za food blogere. Istražila sam Milkicin blog što je bila tema igre FBI rukavice. Pre neki dan sam uspela da napravim jelo sa prazilukom i tako obezbedim učešće u igrici Ajme, koliko nas je. I ne znam da li se računa ovaj Pita hleb za igru KuVarijacije pošto je sa Milkicinog bloga, a u stvari veoma sličan zadatom receptu.

Milkicin blog je prava radost za oči. I vizuelno i što se tiče odabira jela.  Trebalo mi je dosta da se odlučim šta da pravim jer na blogu ima svakakvih đakonija kojima nije lako odoleti.

Pita hleb

Već sam ranije pravila ovaj hleb i to više puta. Mislim, ko ne voli pita hleb. Pridržavala sam se mera u receptu jedino što nisam pekla na plehu već na kamenu za pečenje. Nekako sam uspela da napravim fotku telefonom u trenutku kada je hleb počinjao da se diže. To traje par sekundi i zaista je neverovatno zanimljiv proces. Pekla sam na temperaturi 260C (500F) i to 3-4 minuta.

Namaz od pečenog luka i origana

Za razliku od Milkice ja sam koristila cipollini luk, malecki italijanski luk izuzetne arome. Možete ga videti na slici. I sušeni origano umesto svežeg. Meni je ovaj namaz sjajan, i naravno super ide uz Pita hleb.

Mafini sa kandiranim đumbirom i čokoladom

Tu sam se malo igrala sa receptom pa sam dodala sveži rendani đumbir, zajedno sa kandiranim, integralno brašno i kombinovala sam belu i crnu čokoladu. Ko je u ljubavi sa đumbirom, voleće ovaj kolač, ko nije možda i neće biti oduševljen.

Preporučujem vam još jedan sjajan recept koji sam letos probala ali nažalost nemam sliku – Crumble od rabarbare i jagoda

Continue Reading