Paštrnak je definitivno zvezda u ovom postu, slatki krompir se nekako prošvercovao, zbog lepe boje a i da ne bude sve suviše jednostavano.
Pečeni paštrnak
Pire od slatkog krompira
Paštrnak je definitivno zvezda u ovom postu, slatki krompir se nekako prošvercovao, zbog lepe boje a i da ne bude sve suviše jednostavano.
Ranije sam tikve uglavnom volela kao dekoraciju, i u mojoj kuhinji za njih nije bilo mesta. Sve do pre tačno dve godine kada sam probala čorbu od muskatne tikve.
Moram ovde da se zaustavim i spomenem fantastično mesto gde su služili tu čorbu. Ja sam se uvek čudila kako je Džulija Čajld uspevala da se priseti do najsitnijih detalja jela i restorana u kojima je jela pre pola veka, ali valjda je to normalno, naša čula zauvek pamte onu hranu koja im je donela najviše radosti. Dakle taj restoran u kome sam probala čorbu se bukvalno nalazio u nedođiji, u zabitim pensilvanijskim šumama i gorama, ko je bio tamo zna kako to izgleda. Pravili smo krštenje mom sinu pa smo tu izveli naše prijatelje. Potpuno neverovatno mesto sa sjajnom hranom. Najneobičije je bilo to što je to bio deo kompleksa sa brojnim pozorištima u koje su navirale velike grupe uglavnom starijeg sveta. Ko živi u Americi i posećuje pozorišta zna da tamo zalaze većinom seniori. Uglavnom, celo iskustvo je bilo kao u snu, i hrana i ambijent.
E, sad da nastavim sa pričom o čorbi. Čorba je bila baš kako treba, ni suviše gusta, ni puno začinjena, a opet imala je ukus za mene dovoljno egzotičan. Bila je servirana sa nečim što joj je davalo neki slatkast ukus. Moguće da je to bio karamelizovan šelot (ljutika), ali moja saznanja u vezi hrane u to vreme su bila na prilično skromnom nivou tako da se ne sećam. U svakom slučaju, zahvaljujući njoj moja percepcija o tikvama se promenila.


Još ideja za slične torte pogledajte ovde.
I prođe tačno mesec dana i ja konačno dobih internet. Zvuči neverovatno, ali moram da priznam i nije mi toliko nedostajao koliko sam mislila da hoće (doduše u početku nisam ni sanjala da ga tako dugo neće biti). Osim toga toliko mi se stvari izdogađalo u poslednje vreme da i nisam imala vremena da “visim” na njemu sve da sam mogla i htela.
Elem, glavni razlog za odsustvo interneta bila je moja selidba kao i nesposobne telekomunikacione kompanije. Iako je razdaljina između mog nekadašnjeg stana i nove kuće svega 2 kilometra, trauma izazvana selidbom je bila ogromna. Sitna deca su čudo, za najmanju radnju treba da se uloži ogromna energija, tako da smo se jedva skockali u novoj kući. Da, zaboravih da napomenem da su se prilikom moje selidbe izdešavale još neke neobične stvari. Najpre se desio zemljotres. To se ovde retko dešava, i živi ljudi to ne pamte. Ja sam od početka bila svesna o čemu se radi, svi se mi sećamo ona dva čuvena zemljotresa, pre i za vreme bombardovanja, ali ovaj put sam bila sama sa decom u kući, što je izazvalo dodatni stres. Zatim, nesretan uragan Irene (interesanto, moja devojčica koja se nedavno rodila nosi to ime), koji nam na svu sreću nije ništa uništio na novoj kući… doduše par drveta u obližnjem parku su iščupana iz korena. Onda kiše, koje su padale dan i noć izazvale su nam malu poplavu u zadnjem dvorištu… i nekako smo preživeli.
Ovaj post je u duhu mora i morskih plodova. Nažalost ne mogu da prisustvujem brojnim festivalama koji se organizuju ovih dana u mojoj okolini u njihovu čast. Moja prvobitna ideja je bila da u jednom postu stavim recepte za dagnje, skalope i krabe, ali reših da se zadržim samo na školjkama a krabama posvetim ceo post kasnije, posebno što je Merilend, država gde živim, čuven po njima.
Dagnje, iliti ostrige za siromašne kako ih još zovu, kuvane u sosu su sjajne kao predjelo. Skalopi ili Jakobove kapice su takođe školjke, dosta cenjene, u Americi se prodaju i prave bez ljušture. Obe vrste školjki se veoma lako kuvaju, samo je važno da su dovoljno sveže. Sva tri recepta su preuzeta od Ajne Garten, koja uvek pravi provereno dobra jela.
Slike sa obale su iz mog bivšeg komšiluka. Bilo nam je lepo tamo, ali nije da nam nešto puno nedostaje. Sad smo ionako par minuta hoda od obale.
Kada kupite dagnje najbolje je da ih isti dan kuvate. Najpre ih stavite u činiju sa litar vode u koju ste sipali 1/3 šolje običnog brašna. To će vam pomoći da se rešite peska u njima. Zatim ih dobro operite, sastružite oštrom četkom ili nožem skramu na ljušturi, i odsecite školjkine «brkove». Odbacite one školjke koje su otvorene, tj. uginule. Kada budete skuvali dagnje odbacite one koje se nisu otvorile. Budite spremni na to da će nekih 10 % dagnji završiti nepojedeno tj. kao otpad.
Priprema:
Skalopi se obično dinstaju na puteru par minuta i to je sve. Pošto je to isuviše jednostavno ja sam odabrala nešto složenije recepte u kojima začini daju poseban ukus školjkama.
Priprema:

Sastojci:
Priprema:

Mnogo volim pečurke i gljive. Sušene, sveže, nema veze. Kad mi se ukaže prilika da probam neke nove vrste to me silno obraduje. Nadam se da mi ta moja radoznalost u vezi pečuraka neće doći glave jednog dana:) Skoro sam bila u nekom azijskom marketu pa sam se nakupovala raznih pečuraka. Pravila sam ih ja i ranije, ali moram da priznam nije mi se nešto dopalo. Ovog puta sam odlučila da se malo igram sa tradicionalnom domaćom kuhinjom i da napravim od njih ni manje ni više nego gulaš. Čak sam odlučila da u njemu neće biti nikakvog mesa koje sigurno umanjuje dominaciju pečuraka.

Za ovo jelo koristila sam tri vrste japanskih pečuraka: King Oyster (najkrupnije), Buna-shimeji (srednje veličine sa braon kapicama) i Enoki pečurke (sitne, bele sa dugačkom stabljikom). Ove poslednje su veoma delikatne i zato je najbolje da ih stavite u gulaš pred kraj kuvanja da bi im se očuvala hrskavost. Ja to nažalost nisam uradila. Inače su sjajne za dekoraciju i mogu da se jedu sveže u salatama.
Nema potrebe da vam sugerišem da možete koristiti razne vrste pečuraka i gljiva za ovo jelo. Važno je znate da su pečurke uvek ukusnije kada se krupnije iseku. Verovali ili ne, ali tekstura je vrlo važna i ona utiče na ukus. Uzmite na primer razne paste… testo je isto, ali oblici su različiti i sasvim ih drugačije doživljavate pri konzumaciji. Krupnije isečeni komadi pečuraka daju jelu lepšu teksturu, na engleskom bi rekli chewy texture.
Prolazim kroz pakao najtoplijeg dana ovog leta. Jutros u šetnji sa decom jedva sam udisala sparan i vruć vazduh. Pored vode sa mnogo leda, sokova, sladoleda, jedino što čovek može da jede po ovakvom vremenu jeste Gaspačo čorba. Nema “kuvanja” u kuhinji, očas posla se sve napravi a bogami nema ni zagrevanja.
Inače za one neupućene ovo čorba dolazi iz Španije.
Treba vam nekih dvadesetak minuta da je napravite. Količine sastojaka su dovoljne za čorbu koju ćete jesti 2 do 3 dana. I da, služite je uz tortilja čips, mada može i uz prepečeni hleb.
Priprema:
Iseckajte sastojke i stavite ih u blender. Stavite jednu šolju soka od paradajza u blender a preostalu količinu dodajte kasnije. Blenderu je potrebno par obrta, ali pazite da smesa ne bude skroz ispasirana. Lepše je kad ostanu sitni komadići povrća. Dodajte preostali sok od paradajza, balzamiko, limunov sok, šećer i začinite svežim biberom i solju.
I to je sva mudrost.
Ukoliko želite da probate Zeleni gaspačo, neodoljivu i maštovitu kombinaciju sastojaka, pronaćićete recept ovde.
Brauni su sigurno jedan od najpopularnijih kolača u Americi. Ne znam sa kojim našim kolačem bih ga uporedila, možda takav i ne postoji. Kod pravljenja braunija trebalo bi da znate par stvari:
Skoro sam našla u nekom prilično uspelom časopisu o hrani Food Everyday, specijalno izdanje (još jedno čedo Marthe Stewart), jedan vrlo zanimljiv recept Brauni sa suvim trešnjama. U tom receptu trešnje su natopljene burbonom, ali ja mislim da je naša rakija sasvim pristojna zamena, a i obično je uvek na dohvat ruke za razliku od burbona. Recept vam prenosim u originalu, jedino što bih ja sledeći put stavila više suvih trešanja.
Sastojci:
Priprema:
Još da napomenem da je moj muž bio oduševljen ovim kolačem, a on stvarno retko preteruje sa pohvalama. Čak mi je rekao da ga uvrstim u knjigu recepata, a tu nam se nalaze oni samo probrani. Takođe, moj sin ga je slatko pojeo, a on je veoma izbirljivo dete.
Recept za još jedna brauni sa kakaom pogledajte ovde.
![]() |
| Brauni na Lego tornju |
I na kraju slike mog sina koji me uvek treba baš onda kada sam u kuhinji i kada nešto kuvam, koji redovono ljulja stativ kad fotografišem svoje kreacije (uspeo je da ga uništi), ili upire prst u sočivo na aparatu, ili mi ruši stajling. Pošto sam na drugom blogu imala post posvećen novoj bebi, evo nešto i o njemu. Ionako ga ljubomora baš muči ovih dana.

Pošto mi se život od skora pretvorio u “igranku bez prestanka”, čitaj dobila sam još jedno mladunče u kući, nemam vremena ni zašta, a pogotovo ne za stvari koje volim i koje me opuštaju, kao recimo ovaj blog. I dalje se trudim da često kuvam, ali nikako nemam vremena da zabeležim omiljena jela i recepte, postavim fotografije i tako to. Tokom dana, ukoliko se deca smiluju i malo odspavaju, na brzinu skuvam nešto super jednostavno, mada se trudim da malo probam i nešto novo. Sada mi je moto ona kliše rečenica koju nalazite po ženskim časopisima “ukusno, a jednostavno”.
Kus-kus sa koštunjavim i suvim voćem sam probala u jednom marokanskom restoranu u komšiluku. Jelo kao i restoran su bili otužni pa ne čudi da je vrlo ubrzo bio out of business. Ma ne bi ni išla tamo, nije mi se čak sviđao ni spolja, nego išla sam sa drugaricama koje su imale kupon sa velikim popustom. Eto dokaza da kad su usluga ili proizvod loši ništa im ne pomaže, ni reklama ni veliki popusti.
Uglavnom danas sam pekla filete od bakalara i pošto volim da uvek dodam nešto novo ovaj kuskus mi se učinio kao dobar izbor. Osim toga ja uvek u kući imam raznog koštunjavog i suvog voća.
Kako se pravi instant kus-kus naćićete na ovom postu. Dodajte mu iseckano suvo voće i prepečene bademe i pinjole. Puter, limunov sok i rendani parmezan daće jelu pun i izbalansiran ukus.
Sastojci:
Priprema:

Sa maskarpone kremom možete da kombinujete razno voće, pravite nekoliko redova filova, dodate izmrvljeni biskvit, itd.
Sastojci za 8 čaša:
Priprema: