Đevrek

domaći đevrek

Ima tako neke hrane koja donosi radost i spokoj, i po pravilu je vezana za naše detinjstvo, naš prošli život, kada je sve nekako bilo lepše i imalo smisla. Takav je moj sentiment prema đevreku. Sećam se kada sam ga jednom ugledala u zamrzivaču neke internacionalne radnje, i kako sam skoro kriknula od radosti. Nije mi bio problem ni to što je bio zamrznut, pa sam morala da ga grejem. Moja ćerka takođe veoma voli đevrek, pored žu-žu-a i uštipaka. Čudno je to kako naša deca, pored toga što nasleđuju naše fizičke i mentalne karakteristike, imaju urođen afinitet prema određenoj hrani, onoj koju smo mi voleli kao deca. To je razumljivo za domaću hranu koju redovno spremam kod kuće, ali kako objasniti njihovu ljubav prema recimo đevreku koji nisu imali priliku da probaju u Americi, i ja ga nisam spremala. Ruku na srce, zaista je teško odoleti đevreku, pogotovo kada je spolja fino hrskav, unutra mekan, a teksturu i ukus susama da ne pominjem.

Ne znam zašto mi ranije nije palo na pamet da ga spremim, valjda zato što sam mislila da kod kuće ne može da se tako dobro napravi kao u pekarama. A nisam bila u pravu, uz to se vrlo lako sprema.

Sledila sam turski recept, njihovi đevreci su upleteni. Zanimljivo je da ih oni zovu simit. Samo u Izmiru ih zovu đevreci, tu ih kuvaju pre pečenja (slična tehnika kao za pripremu bejgelsa, vidi recept u Američkom kuvaru str. 22). To je ono što mi zovemo kuvani đevrek.

Jedini problem može da bude nabavka melase. Ona se pomeša sa vodom, pa se u to potopi testo, pre nego što se uvalja u susam. U Turskoj oni najčešće koristi melasu od grožđa (koju zovu pekmez), ali umesto toga može da se koristi melasa od nara ili melasa koja se koristi za pripremu medenjaka. To daje đevreku finu slatkastu aromu i lepu boju.

sastojci za 6 komada:

480g brašna (najbolje ono sa puno glutena, oštro brašno)

1 kašičica soli

310 ml tople vode

1 kašika kvasca

1 kašičica šećera

2 kašike maslinovog ulja

za umakanje:

240 ml vode

5 kašika melase od nara, ili grožđa, ili melase za kolače

1 kašika brašna

120 g susama, prepečenog

priprema:

Zamesite prvo testo. U toploj vodi pomešajte kvasac i šećer, i sačekajte da počne da radi. U većoj posudi pomešajte brašno i so. Dodajte kvascu maslinovo ulje i to sve dodajte brašnu. Mesite testo ručno ili u mikseru oko 15 minuta, dok ono ne postane meko i ujednačeno. Stavite ga u nauljenu posudu, pokrijte ga, i čekajte oko 30 minuta da naraste.

Pripremite dve činije, u jednoj pomešajte vodu, brašno i melasu, u drugoj stavite susam.

Nadošlo testo podelite na 12 jednakih delova, pa svaki deo oblikujte u lopticu tako što ćete povlačiti testo od spolja ka unutra. Pokrijte loptice od testa. Uzmite dve loptice i svaku oblikujte u tanki krak oko 30 cm dužine. Ukrstite 2 kraka, a onda im spojte krajeve. Umočite ih u vodu i melasu, pa u susam. Testo položite na veliki pleh koji ste obložili papirom za pečenje. To ponovite sa preostalim testom. Na kraju pokrijte testo i sačekajte oko 45 minuta da ono ponovo nadođe.

Za to vreme zagrejte renu na 230C (450F).

Pecite đevreke 15-20 minuta. Najbolje da ih proveravate, rerne različito greju. Kad dobiju zlatno smeđu koricu, znači da su ispečeni.

Služite ih još tople, najbolje uz krem sir i čaj. Sutradan ih samo podgrejte u tosteru pre služenja.

Continue Reading

Poširane dunje sa začinima

Dunje su voće koje kod mene ima poseban status, pre svega zato što tako lepo mirišu, imaju lepu žutu boju, nije ih lako naći u Americi, i zato što su čudno voće, jedno od retkih koji se ne jede sveže. Možda taj osećaj dolazi i otuda što me podsećaju na Srbiju, tu njenu orijentalnu stranu. Nije ni čudo što sam im u mom novom Srpskom kuvaru, koji će uskoro da izađe, posvetila dosta pažnje. Srećom mogu u ovo vreme da se nabave u Whole Foodsu, pa ih rado držim u kući samo zbog mirisa. Ponekad od njih napravim kitnikez ili kompot, ili ih koristim u slanim jelima kao što su paprikaš sa dunjama, krmenadle u sosu sa dunjama i pečenica sa dunjama i jabukama. Skoro sam videla ovaj turski recept za poširane dunje sa začinima, i ta ideja mi se toliko svidela da sam morala da ga spremim čim pre. Začudila sam se kako nam Turci nisu preneli ovu poslasticu jer je veoma interesantna i ukusna. I podseća na tufahije koje su se kod nas baš lepo primile.

Uživanje u ovom dezertu počinje još pre njegove konzumacije, i to dok se dunje kuvaju, jer mirisi začina ima da vam ispune celu kuću, i gosti će jedva dočekati da ga probaju. Dunje pocrvene tokom duže termičke obrade, ali ipak dodaju im se razni dodaci za bi dobile intezivniju boju, kao što su brusnice, višnje, čaj od hibiskusa, nar, pa i koštice od dunje. Takođe, one su pune pektina pa se na kraju dobije fin gust sirup. Ipak, posebno lep sastojak je turski kajmak pomešan sa medom, savršeno se slaže sa poširanim dunjama. Taj njihov kajmak nije slan, veoma podseća na maskarpone sir. Tu su i iseckani pistaći, pa sve to zajedno čini ovu poslasticu vrhunskom.

Ovih dana trebalo je da me poseti jedna Turkinja, pa sam spremila ove dunje za nju, osećala sam da će ovaj slatkiš da joj se posebno dopadne. Doduše, nisam ni slutila da je to jedan od kultnih tradicionalnih slatkiša u Turskoj. Kako joj se samo lice ozarilo kad ga je ugledala, prozborila je reč na turskom koja znači dunje, uzela je telefon i počela da slika u neverici. Kažu da je ovaj dezert posebno popularan u gradu na turskoj obali, odakle je moja gošća, što takođe nisam znala. Ona ima krupne plave oči i ne liči baš na Turkinju. Razmišljala sam, možda ima neke slovenske krvi. Zapravo je Jevrejka. Vrlo je fascinantna osoba, mogla bih sa njom satima da pričam. Dobro je što sam je konačno upoznala, i što već duže vreme radi sa mojom ćerkom. Ona je njena nastavnica pevanja.


Poširane dunje sa začinima (Ayva tatlısı)


sastojci:

3 dunje

limunov sok

6 kašika šećera

pola šake brusnica/višanja/nara

1 štap cimeta

6-8 karanfilića

zvezda anisa ili vanila

6 kašika maskarpone sira (turskog kajmaka)

2 kašike meda

3 kašike iseckanih pistaća, ili oraha

priperema:

Jednu posudu ispunite vodom i dodajte joj kašiku limuna. Najpre oljuštite dunje, pa ih isecite na polovine. Očistite polovine od drški i semenki. Ipak, semenke zadržite, sa njima ćete kuvati dunje jer doprinose crvenoj boji. Polovine dunja stavljajte u vodu sa limunom da ne bi oksidisale.

Stavite šerpu, ili dublji tiganj, u koju mogu da stanu sve dunje na šporet. Po njoj poređajte polovine dunja. U svako udubljenje stavite po kašiku šećera. Sipajte vodu sa limunom u šerpu do polovine visine dunja, i dodajte brusnice/višnje/nar, cimet, karanfilić, anis zvedu, i koštice dunje. Uključite vatru i kuvajte dok voda ne počne da ključa, a zatim smanjite temperaturu, poklopite šerpu i kuvajte dunje dok ne odmeknu. To može da potraje, meni su bile gotove posle 1 sata i 20 minuta kuvanja. Ubodite dunje viljuškom da vidite da li su dovoljno mekane. U nekom trenutku okrenite dunje da i gornja polovina dobije crvenu boju.

Ako hoćete da sirup bude gušći onda pri kraju odškrinite poklopac. Ukoliko je potrebno dodajte još vode sa limunom. U međuvremenu pomešajte marskapone sa medom.

Kad su dunje skuvane malo ih ohladite pa ih služite na sledeći način. Stavite polovinu dunje na tanjir, pospite je sirupom, u udubljenje stavite kašiku marskapone sira sa medom, pa sve to pospite iseckanim pistaćima.

Služite dunje uz tursku kafu.

Continue Reading

Turski sataraš (Menemen)

Nisam volela sataraš kao dete. Svaki put kad sam ga imala za doručak, gotovo uvek vikendom, za mene je to bila velika patnja. Ne znam tačno kada sam ga zavolela, ali od tada ljubav prema satarašu ne jenjava. Dovoljno mi je samo da ga pomirišem, a da ne pominje umakanje svežeg hleba u njega. Ima ljudi koji ne vole jaja u njemu, ali ja ih uvek koristim jer daju finu kremastu teksturu.

Ako i vi kao i ja volite sataraš sa jajima, evo ideje kako da još intezivnije uživate u njima – dodajte više komada. Tako se sprema turski sataraš, menemen. Ukus je isti kao kod našeg sataraša, samo što više podseća na jelo od jaja. Služi se isto za doručak. Sad, kad ima svežeg paradajza i paprike u izobilju, trebalo bi da da ga spremate. Inače, Turci nisu načisto da li u ovo jelo treba dodavati luk ili ne, ja ipak preferiram sataraš sa lukom.

Kada govorimo o turskoj hrani koja podseća na našu, da pomenem i tursku gibanicu koju sam nedavno jela. Naime, pre neki dan sam bila na istanbulskom aerodromu, potpuno neplanirano; kasnio nam je avion iz Beograda za Rim, pa smo tamo završili na putu do Vašingtona, i tako šest sati duže putovali. Aerodrom je veoma lep, podseća na onaj u Dubaiju, jedino što su cene u restoranima neobično visoke, i baš sam radoznala da saznam zašto je to tako. Tu sam jela pitu sa sirom koja je veoma podsećala na našu gibanicu, i toliko mi se svidela da danima mislim na nju. Nije bila punjena ni jajima ni jogurtom, nego samo sirom, ali najveća razlika je bila zbog kora, koje su bile sveže, i zbog njih je pita bila tako lepa i ukusna. Moraću da je spremim ovih dana.


Turski sataraš (Menemen)


sastojci:

1 kašika maslinovog ulja

1 srednji luk, iseckan

2 manje, ili 1 veća zelena paprika, očišćene i iseckane na sitne komade

3 manja paradajza, ili 1 veliki, iseckan na sitne komade

So i biber prema ukusu

1 kašika iseckanog svežeg začinskog bilja (origano, peršun, bosiljak)

4 krupnija jaja

priprema:

Zagrejte ulje u tiganju na srednje jakoj vatri. Dodajte iseckani luk i pržite ga oko 4 minuta dok ne odmekne. Luku dodajte iseckanu papriku, i pržite 5 minuta dok i ona ne odmekne. Na kraju dodajte iseckani paradajz i začinsko bilje, so i biber prema ukusu. Kuvajte sve još oko 5 minuta. Umutite jaja i dodajte ih povrću. Pržite sve uz mešanje.

Proverite da li treba da dodate još soli.

Služite menemen odmah uz kvalitetan hleb.

Continue Reading

Tursko pecivo sa spanaćem i i sirom – Gozleme

Ima nešto satisfying, što bi moja ćerka rekla, u razvlačenju testa, što je tanje, to je lepši osećaj pod rukama. Ovog proleća sam u više navrata imala to prijatno iskustvo, tako što sam naučila da razvlačim domaće kore, a sa ovim pecivom taj osećajaj se vratio. U pitanju je čuveno tursko pecivo, gozleme, sa finim tankim slojevima testa u koje sam udenula, sir, spanać, mladi luk i zelje.

Bila sam oduševljena rezultatom, posebno mi se svidelo to što su gozleme bile tanke. Kad budete probali ovo pecivo, znaćete o čemu pričam. Još sam ih pržila na puteru, u nedostatku ulja, pa je ukus bio savršen, ne samo tekstura.

I to igranje sa testom – razvlačanje, filovanje i preklapanje je neverovatno inspirativno.

Gozleme je tradicionalna, ulična hrana, u Turskoj, jede se obično za doručak. Osim spanaćem i sirom, puni se i mlevenom jagnjetinom, krompirom, tikvicama, plavim patlidžanom, itd, i često se peče na grilu.

Već neko vreme me fasciniraju tanki hlebovi, što se da primetiti, pogotovo oni što imaju maštovite slojeve. Ima jedan indijski tanki hleb, kulcha, vrlo sličan ovom, koji se puni sirom. Skoro sam videla i jedan tanki hleb sa izrendanim tikvicama, ali ni blizu onom slatkom američkom hlebu. Moram to uskoro da pravim.


Tursko pecivo sa spanaćem i i sirom – Gozleme


Sastojci za testo:

420g brašna + rad sa testom

1/2 kašičice soli

240 ml tople vode

2 kašičice suvog kvasca

1 kašičica šećera

2 kašike kisele pavlake

1 kašika maslinovog ulja


Sastojci za punjenje:

150g domaćeg sira ili Feta sira, izgnječenog

70g izrendane mocarele

3 mlada luka, iseckana na tanke kolutove

100g spanaća (ili spanaća i zelja)


Za prženje:

4 kašike otopljenog putera ili maslinovog ulja


Priprema:

Najpre zamesite testo. Umešajte u toplu vodu kvasac i šećer, i kad kvasac počne da “radi” pomešajte tu smesu sa brašnom kojem ste dodali so. Takođe, dodajte kiselu pavlaku i maslinovo ulje. Mesite testo sve dok ne postane mekano i glatko. Na kraju ga oblikujte u loptu, nauljite i stavite u posudu, pokrijte plastičnom folijom i sačekajte oko 1 – 1 1/2 sata da ono nadođe.

Za to vreme iseckajte sveži spanać, zelje, i mladi luk, i tome dodajte izmrvljeni sir.

Kad je testo nadošlo podelite ga na šest jednakih komada i oblikujte ih u manje lopte. Pokrijte ih i ostavite još 15 minuta da “odmore”.

Na radnoj površini, posutoj sa malo brašna razvucite oklagijom jednu loptu testa, zatim ispunite središnji deo filom, preklopite, i onda ponovo razvucite testo oklagijom, ali sa šavom na gore. Pogledajte kako to izgleda na slikama.

Testo pržite u tučanom tiganju koji ste zagrejali na srednje jakoj vatri. Najpre ga premažite puterom, zatim pecite testo oko 3 minuta, zatim pre nego što ga okrenete na drugu stranu premažite ga ponovo otopljenim puterom i pecite još 2-3 minuta. To isto uradite sa preostalim testom.

Pecivo služite odmah, najbolje uz jogurt.


Continue Reading