Italijanske rolnice od patlidžana punjene rikotom i mocarelom (Eggplant rollatini)

Jelo sa patlidžanom

Skoro sam otkrila ovo božanstveno jelo, kad sam ga napravila ispalo je lepše nego što sam zamišljala. Plavi patlidžan u ovom jelu briljira, punjenje od tri vrste sira (rikota, mocarela i parmezan/pekorino) se topi u ustima, a tu je i neprevaziđeni domaći sos od paradajza u kome se rolnice kuvaju dok se peku u rerni.

Zbog sličnih sastojaka ovo jelo podseća na plavi patlidžan sa parmezanom (Eggplant parmigiana), ali patlidžan ne mora da se pohuje, već se vrlo kratko peče u rerni, da bi odmekao i lakše savijao dok se prave rolnice. U Italiji ovo jelo se zove Involtini di melanzane.

Kad budete spremali ovo jelo, i ukoliko vam ostane višak materijala, recimo krajevi patlidžana, u manjoj, plitkoj, posudi poslažite red patlidžana, zatim punjenje, pa opet red patlidžana, i na kraju sve to prelijte sosom od paradajza, i tako pecite u rerni, zajedno sa rolnicama.

Iako se patlidžan sprema u raznim delovim sveta, mislim da nigde nije toliko voljen kao u indijskoj, turskoj i , naravno, italijanskoj kuhinji.

rolnice od patlidžana

U Baltimoru postoji deo grada koji se zove Little Italy. Sastoji se od par blokova malih kuća koje se naslanjaju jedna na drugu. Iako je arhitektura zapadnoevropska, duh tog kraja veoma podseća na Mediteran. Najupečatljivija zdanja su katoličke crkve, sa kojih se čuju živahna zvona, tu je i izgralište za boćanje koje posećuju penzioneri, ima puno cveća ispred kuća kao i na malim balkonima. Živopisnosti ovog kraja doprinose i brojni murali, na jednom je čak predstavljena slika nečije babe i dede sa venčanja, verovatno preci koji su prvi došli u Ameriku. To je mesto gde se često organizuju festivali, svojevremeno sam tu prisustvola projekciji nekog filma na otvorenom, što je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. Ljudi obilaze ovaj kraj najčešće zbog brojnih italijanskih restorana, koji, ruku na srce, i nisu baš nekog kvaliteta. Nedostaje im ona autentičnost koju ima jedno staro italijansko mesto na drugom kraju grada, gde možete da probate odličnu italijansku hranu i vidite okačene slike italijanske reprezentacije, ili stari poster mlađane Sofije Loren koja reklamira neko pivo, a neretko na televiziji su puštaju utakmice Premijer lige.

Ima još jedna zanimljivost, u “Maloj Italiji” je odrasla Nensi Pelosi, visoka funkcionerka demokratske stranke. Njen otac i brat su davno bili gradonačelnici Baltimora, jedna mala ulica je njoj posvećena.

Bila sam u tom kraju pre neki dan sa decom, hteli smo da posetimo pekaru koja se tek otvorila. Dok smo se šetali malim ulicama, deca su kukala što moraju da imaju malu letnju školu, koju im ja držim, i zašto toliko insistiram na poznavanju istorije. Setih se tada događaja od pre neki dan, koji me je veoma uznemirio. Nisu se smirili dok nisu uništili statuu Kristofera Kolumba, baš pored Little Italy, oborili su je na zemlju, a onda vukli do obale i na kraju bacili u vodu.

Slušajte, deco, danas ćemo da učimo o Kolumbu! Rekla sam im šta se desilo sa skulpturom, onom što je okružena italijanskim zastavama, oko kojih moj sin voli da se vozi biciklom, i koja u podnožju ima reljefe na kojima je predstavljen Kolumbov poduhvat. Deca su bila vidno pogođena.

Eto, vidite, da su ti ljudi koji su to uradili poznavali dobro istoriju, mislim se u sebi, i da su ih roditelji bolje vaspitali, ne bi to učinili. To nije ništa novo, ljudi su i ranije rušili spomenike. Inače, takvi ljudi se nazivaju Vandali, po jednom starom germanskom plemenu koje je bilo poznato po svom rušilačkom i varvarskom ponašanju, posebno prema umetničkim delima. Takođe, postojao je i jedan Grk u antičko doba, Herostratus, koji je hteo da bude upamećen u istoriji, i nažalost jeste, po tome što je uništio Artemidin hram u Efesu, jedno od sedam svetskih čuda.

Ali, zašto su to uradili, pitaju me deca. Zato što misle da je Kolumbo bio loš čovek, što nije daleko od istine, ali ko je bio svetac od svih tih velikih ljudi koje pamti istorija. Drugo, veoma je pogrešno suditi o ljudima koji su davno živeli po današnjim standardima. Ko zna šta će ljudi u budućnosti misliti o nama. Nekada je život ljudi bio veoma surov, pun sukoba i ratova, i to što danas imamo mogućnost da živimo u doba sa najviše mira i prosperiteta od postanka ljudskog roda, to moramo da zahvalimo svim tim ljudima iz prošlosti.

Kolumbo je uspeo da uradi u to vreme nešto nezamislivo. Da, istina je, Vikinzi su prvi plovili do obala Amerike, ali to nije promenilo tok istorije, već Kolumbov dolazak. On je najpre verovao da je zemlja okrugla, što je u to vreme bilo nepojmljivo i bogohulno, tada se verovalo da je zemlja ravna ploča. Stvarno, pitaju deca. Kako to ne znate, neki ljudi i danas veruju u to.

Verujući da je zemlja okrugla pretpostavio je da će da ako krene na zapad u jednom trenutku da naiđe na Indiju, zemlju bogatu začinama i zlatom, poznate puteve do nje su tada kontrolisali Turci Osmanlije i Portugalci, ali ispalo je da je došao u Ameriku, i do kraja života toga nije bio ni svestan, da je otrkrio novi kontinent. Kao kod svih sličnih projekte i osvajanja ideja vodilja je bila da se pronađu i otmu prirodna bogatstva. Upravo zbog toga je privoleo španskog kralja i kraljicu da finansiraju njegov projekat. Domorci iz Amerike su bili isuviše nerazvijeni, recimo na novom kontinentu još uvek nije pronađen i korišćen točak, da bi odoleli novim osvajačima, koji su bili željni bogastva i koji nisu prezali ni od čega.

Pošto Kolumbo nikada nije kročio na tlo Severne Amerike, njegov kult je u SAD postao aktuelan tek kada je nastala potreba da se italijanska zajednica u Americi poveže sa Kolumbom, i tako poboljša imidž imigranta iz Italije, koje je često ovdašnje stanovništvo diskriminisalo i videlo kao kriminalce. Zbog toga je i sagrađen Kolumbov spomenik u Americi, da se pokaže doprinos Italijana društvu Amerike, nije mala stvar Italijan iz Đenove pronašao Ameriku.

Otkrivanje spomenika sa početka ove priče je bio veliki događaj, finansirala ga je italijanska zajednica u Americi, čak je tadašnji presednik došao da tom činu prisustvuje. Bio je to Ronald Regan.

I na kraju, istorija ne može tek tako da se izbriše, ona je postojala i postojaće, ma kakva bila, ona je tu da nas nečemu nauči, da ne bi ponavljali stare greške. Kolumbo i njegov neverovatni podvig će se zauvek pamtiti.


Italijanske rolnice od patlidžana punjene rikotom i mocarelom


Sastojci

za paradajz sos:

2 kašike maslinovog ulja

1 manji luk, iseckan

2 čena belog luka, sitno iseckana

1 stablo celera, iseckanog

So i biber prema ukusu

1 velika konzerva kuvanog paradajza

2 kašike iseckanog svežeg začinskog bilja (ruzmarin, bosiljak, timijan, žalfija)


2 veća plava patlidžana

1 kašičica soli

3-4 kašike maslinovog ulja


Za fil:

450g rikote sira

250g mocarele, izrendane, ili sveža iseckana na manje kocke (50 grama sačuvajte za gornji sloj)

50g parmezana ili pekorina, izrendanog (3 kašike sačuvajte za gornji sloj)

1 jaje

1/3 kašičice soli

Za posip: svež peršun, bosiljak ili vlašac

Za služenje: skuvani makaroni u paradajz sosu


Priprema:

Najpre stavite da se kuva sos od paradajza. U šerpi zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri. Tome dodajte crni luk, pa kad on postne slatkast dodajte mu beli luk, posle jednog minuta dodajte paradajz iz konzerve. Smanjite vatru, poklopite šerpu i kuvajte sos minumum sat vremena, na tihoj vatri, dok se ne zgusne. Posolite ga i pobiberite i pred kraj dodajte začinsko bilje. Pošto je sos skuvan izblendajte ga ručnim blenderom. Možda je bolje da sačekate da se malo ohladi.

Dok se sos kuva pripremite plavi patlidžan. Operite i osušite ga, odstranite mu vrh i kraj, i oštrim nožem secite uzdužno komade, debljine 5-8 mm. Kriške ređajte u đevđir, svaki sloj posolite, na kraju sve pritisnite nekim teškim predmetom. Tako će gorčina da izađe iz patlidžana. Posle pola sata operite komade plavog patlidžana hladnom vodom i osušite ih papirnatim ubrusom.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Uzmite veliki plitki pleh, namažite ga maslinovim uljem, pa po njemu poređajte tanke komade patlidžana u jednom sloju. Takođe, kuhinjskom četkicom premažite uljem patlidžan. Pecite patlidžan tačno 4 minuta. To ponovite sve dok ne potrošite sav patlidžan.

Na pečene komade patlidžana, širi kraj, stavite oko jednu i po kašiku punjenja od sira (sva tri sira pomešajte, dodajte umućeno jaje i so). Zarolajte patliždan i rolnice ređajte u pleh za pečenje. U moj je stalo 18 rolnica.

Prelijte rolnice polovinom sosa od paradajza koji ste napravili i stavite u zagrejanu rernu na 200C (400F) da se peče 30-35 minuta. 15 minuta pred kraj izvadite pleh iz rerne i pospite rolnice preostalom mocarelom i parmezanom/pekorinom.

Dok se rolnice peku skuvajte testeninu i na kraju je pomešajte sa preostalim sosom od paradajza.

Pošto su rolnice ispečene, pospite ih pre služenja iseckanim svežim peršunom, bosiljkom ili vlašcem.

Služite rolnice od plavog patlidžana uz makarone u paradajz sosu.


rolnice od patlidžana

Zavirite i u ove recepte: