Kolač sa kajsijama, malinama i bademima

Kolač sa kajsijama

Dok Amerikanci imaju njihove voćne poslastice kao što su krisp, kobler i krambl, mi imamo ove voćne kolače koji su podjednako neodoljivi. Dovoljno je da zagrizem ovaj kolač pa da me tako podseti na domaću kuhinju, i da se setim svih onih leta iz detinjstava kada sam ga često jela.

Sigurna sam da je gotovo svako pravio ovaj kolač, čak su i moji skromni počeci u kuhinji vezani za ovu poslasticu. Zaista se jednostavno pravi, ali, verujte mi, meni je dugo trebalo da nađem dobar recept, i postoji razlog za to. Voće je puno soka i po pravilu može da previše navlaži testo, što nije dobro. Testo sa druge strane mora da bude prave gustine, ako je retko voće će da ode na dno, opet ni previše gusto nije dobro jer je poželjno da kolač bude rastresit.

Dok je većina mama ovaj voćni kolač pravila sa višnjama, moja mama ga je najčešće pravila sa kajsijama, jer smo uvek imali višak kajsija u bašti, i ja sam se navikla na taj ukus, ovde možete da vidite razne varijacije na temu kolača sa kajsijama. Ovog puta sam htela nešto drugačije, želela sam da kolač obogatim malinama, i da mu dodam brašno od badema… dok drugi stavljaju integralno ili brašno nekih drugih žitarica kao alternativu belom brašnu, ja stavljam samlevene bademe jer su zdravi i testo je tako ukusno sa njima. Umesto putera, kojeg uglavnom koristim za kolače, za ovaj dezert isključivo koristim ulje, definitivno utiče na teksturu.

Kolač je mnogo lepo ispao, čak i sutradan, posle boravka u frižideru. Ukus kajsija i malina je fenomenalan, divna rastresita kora i hrskavi bademi koji kolaču daju lepu teksturu. Evo, sad sam pojela jedan kuckajući ovaj post, i stvarno moram da ga nahvalim, izuzetan kolač.

Inače ovaj kolač sam pravila za neku žurku, a i sutradan smo imali jednu gošću, pa je količina malo veća, uvek možete da je prepolovite. Takođe, umesto kajsija možete da stavite breskve.

Kolač sa kajsijama

Kolač sa kajsijama, malinama i bademima

Kolač sa kajsijama


Sastojci:

190g brašna

190g brašna od badema

1/2 kašičice soli

2 kašičice praška za pecivo

6 jaja, na soboj temperaturi

260g šećera

150ml jogurta

200ml ulja

3/4 kašičice ekstrakta od badema

2 kašičice ekstrakta vanile

500g kajsija, koštice ukloljene, iseckane na kriške

170g svežih malina

Pola šake badema iseckanog na listiće

Za služenje: Šećer u prahu

Pravougaoni pleh dimenzija 23x30cm

Priprema:

Najpre zagrejte rernu na 200C (395F). Na pleh stavite papir za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte prosejano pšenično i brašno od badema. Dodajte soli i prašak za pecivo.

U drugoj većoj posudi umutite mikserom jaja sa šećerom dok se smesa ne utrostuči. Dodaje jednu polovinu brašna i mešajte sve varjačom, nikako mikserom. Zatim u smesu dodajte ekstrakt vanile i badema, jogurt i ulje. Na kraju umešajte ostatak brašna. Fora je da previše ne mešate da bi testo bilo vazdušasto.

Preko njega rasporedite najpre kajsije pa maline. Listiće od badema možete da stavite sad ili kasnije, pošto je kolač pečen.

Pecite kolač na srednjoj pregradi 10 minuta na temperaturi od 200C, a onda smanjite temperaturu na  180C (365F) i pecite još 25 minuta.

Kad je kolač gotov izvadite ga iz rerne i sačekajte da se ohladi. Pre služenje pospite ga šećerom u prahu i isecite na kocke.

Continue Reading

Pita od borovnica sa gotovim korama

Pita sa borovnicama sa korama

Predivna voćna pita koja se takvom brzinom pojela da sam jedva uspela da je fotografišem. I to što vam izgleda na fotografiji kao da ju je neko čupkao, i jeste, moja ćerka jednostavno nije mogla da se uzdrži. Pita od borovnica sa gotovim korama se brzo pravi, ali još brže jede.

Skoro mi je palo na pamet da probam da kombinujem borovnice, tipično američko voće, sa gotovim korama, prošlo leto sam uživala u sličnoj piti sa šljivama i čokoladom. I borovnice su malo kiselkaste, slično kao višnje (vidi Pitu sa višnjama), a imaju i lepu boju, bila sam sigurna da će pita sa njima biti neodoljiva.

Ima jedan tajni sastojak koji sada uvek koristim kada pravim bilo šta sa borovnicama – burbon, američki viski. Ako ne možete da ga nabavite, ništa strašno. Takođe, tu je i obavezna korica limuna koja se mnogo lepo slaže sa borovnicama.

Vi možete da savijate gotove kore na klasičan način, ali meni se ovi spiralni zamotuljci toliko dopadaju da sad sve pravim u tom obliku kada koristim gotove kore. Nekako mi pita tako lepše izgleda i ne moram da je sečem.

Da, sveže borovnice su bolje od zamrznutih, jer ove poslednje imaju razblažen ukus. Čak i sveže borovnice variraju u ukusu, najlepše su one izrazito aromatične i slatke.

Možda vam pomogne ovaj video da lakše napravite ovu pitu.

Pita od borovnica sa gotovim korama

Pita sa borovnicama sa korama


Sastojci:

1 pakovanje gotovih kora

900g svežih borovnica

170g šećera

Strugana korica jednog celog limuna

1 1/2 kašika burbona, opciono

150g putera, otopljenog

3 kašike griza, Plazme ili brašna od badema

Za služenje: šećer u prahu

Priprema:

Uključite rernu na 205C (400F). Pleh premažite puterom.

U jednoj većoj posudi pomešajte borovnice sa šećerom, limunovom koricom i burbonom.

Svaki zamotuljak pravite od dve kore. Najpre prvu koru celu premažite otopljenim puterom, koristite kuhinjsku četkicu, zatim pospite grizom, Plazmom ili bademovim brašnom. Stavite sledeću koru preko, i nju premažite puterom, pospite grizom, i na kraju stavite borovnice, oko 2-3 kašike. Zatim zarolajte kore, ali po dijagonali, i na kraju zarolajte u spiralu. Isto uradite sa preostalim materijalom.

Na kraju, kad ste ispunili pleh, premažite preostalim puterom zamotuljke. Pecite pitu u rerni oko 23-25 minuta dok kora ne porumeni. Tokom pečenja desiće se da sokovi iz borovnice izađu iz zamotuljaka, ništa ne brinite, formirani džem se neće zalepiti za pleh.

Kad je pita gotova, neka se malo prohladi, a zatim je služite posutom šećerom u prahu.


Continue Reading

Domaći Filbi, i Kako se jelo osamdesetih

 

Odmah da kažem da nisam ljubitelj osamdesetih kad je hrana u pitanju. Znam, svi se sećaju te decenije sa setom, super muzika, opušten fazon… jeste da je to bio i meni lično najbezbrižniji deo života, ali kada pomislim na to šta sam jela tih godina, sigurno se ne bih tamo vratila vremeplovom. Meni je hrana ipak vrlo važna u životu.

Osamdesete godine u Jugoslaviji su i dalje bile u znaku socijalizma, malo poljuljanog, ali i dalje jedinog prihvatljivog uređenja. A tamo gde je socijalizam tu hrana sigurno nije najbitnija stvar na svetu. Delom zato što se pravljenje i konzumacija hrane vidi kao nešto što oduzima radnom svetu dosta vremena, kantine se vide kao uspešna alternativa kuhinjama, kuvanje je nešto previše buržoasko i retrogradno. Ruku na srce, ni na Zapadu hrana nije doživljavala svoj procvat. Upotreba visokih tehnologija, pogotovu u Americi, je uništila kvalitet i ukus hrane, tome treba dodati i početak razvoja brze hrane. Tu je još jedna stvar, u komunističkim zemljama izbor hrane u prodavnicama je bio veoma limitiran, mi smo još i dobro prošli. To je imalo katastrofalne posledice po mnoge kuhinje u zemljama Istočnog bloka.

Kako se jelo 80-tih

Sećate se vremena stabilizacije, bonovi za kafu, ulje i šećer. Imala sam u kući neki kuvar u kome je skoro svaki recept tražio slatku pavlaku, a nije bilo šanse da je nađem u običnim prodavnicama, samo sam mogla da gledam slike tih poslastica. Srećom, mama je radila na Dedinju pa je povremeno dopremala  “egzotičniju“ robu iz, za to vreme, super snabdevenog  C-marketa.

Meni su, recimo, devedesete mnogo interesantnije od osamdesetih. U to vreme počinje da se nazire pokret za zdraviju i kvalitetniju hranu, koji će svoj pun razvoj doživeti u sledećem milenijumu.  Iako je u to vreme naša zemlja bila u potpunom ekonomskom i političkom haosu, kod nas se nikada nije toliko spremala hrana. Devedesete su potpuno bile u znaku homemade, tada su domaćice počele da mese hleb, prave kiselo mleko, domaći kečap i svašta još. A i ljudi su počeli da slave slave, pa su se domaćice dale u usavršavanje pravljenja sitnih kolača i drugih đakonija.

Osamdesete u mom sećanju simbolizuju ručak za tri dana pravljen od zaposlenih majki koje često rade po smenama (kuvana boranija, sladak kupus, čorba od graška, krompir paprikaš, čorbasti pasulj i slično). Srećom, to je bila zdrava hrana, ali morate priznati prilično dosadna. Doručak je bio posebna priča. Teško za poverovati, ali u to vreme mi je bio omiljen sledeći doručak – sendvič od belog hleba sa majonezom i parizerom, i naravno jogurt.  Znam da će to mnogi da negiraju danas, ali ja sam sigurna da je za ogromnu većinu populacije u našoj zemlji klasičan doručak podrazumevao parizer, mesni narezak, razne kobasice i šunke, i paštete, sve ono što je danas veliko no-no. Sećam se da je svojevremeno jedna popularna fabrika izbacila liniju pašteta, specijalno namenjenu deci, čak je i Dušan Petričić kreirao ambalažu.

Kad mislim na osamdesete sećam se i nekih lepih stvari kao one pogačice koju su se prodavale u kesici po dve, volela sam da ih jedem sa pavlakom. Sećam se i minjona koji su se prodavali u poslastičarnici preko puta Beograđanke. I piroški na Terazijama na koje smo svraćali mama i ja posle šopinga, njih smo krajem osamdesetih zamenile odlaskom u Mekdonalds, isto na Terazijama. Tek pri kraju te dekade sam otkrila burek, verovali ili ne, i sećam se kako sam nestrpljivo čekala u pekari da naručim 200g praznog i jogurt.

Kako se jelo 80-tih

Moja porodica nije živela sa bakom, što je takođe dosta uticalo na kvalitet ishrane. Ta stara škola kuvanja je oplemenila mnoge živote i omogućila vrlo kvalitetnu i raznovrsnu ishranu svojoj deci i unucima. Primetila sam da su oni koju su imali bake iz Vojvodine, posebno iz Srema, veoma cenili i poštovali njihovo umeće kuvanja. Moj muž prvi. Priznao mi je da bolje kuvam od njegove mame, ali od babe još uvek ne.

Šećer od koga danas savremeni ljudi beže kao đavo od krsta u osamdesetim je bio sasvim prihvatljiv. Sećam se kako nam je deda kupovao ogromne količine slatkiša, i svi smo mislili kako je najbolji deda na svetu, a sada bi ga optužili da truje jadnu decu. Koka-kolu sam pila tako što bih dodavala šećer jer je on ubijao mehuriće koje nisam baš dobro podnosila. Tih godina sam se upoznala i sa pivom, tačnije penom od piva, koju sam delila sa tatom tokom ručka.  Sa pet godina sam počela da kuvam tursku kafu roditeljima. I da, često sam žvakala žvake-cigaretice.

Teško je poveravati da se ljudsko društvo toliko puno promenilo za 30 godina.  Osamdesete su bile tako politički nekorektne, opet imale su neki svoj šmek, ali sigurno neće biti zapamćene po dobroj hrani. Iako našoj deci verovatno nećemo moći da obezbedimo tako sigurno i bezbrižno detinjstvo kakvo smo mi imali (to je ono kad cela zgrada zna gde tvoja porodica krije ključeve od stana, ili brine o tebi kad tvojim roditeljima iskrsne nešto, kad non-stop visiš napolju sa decom iz kraja, kada imaš dva kanala na televiziji, ali zato kvalitetna – bez nasilja i pornografije), ipak sam ubeđena da danas možemo da im priuštimo raznovrsniju, zdraviju i ukusniju ishranu. I to se računa.

Domaći Filbi keksi

Domaći Filbi

Ovi keksi imaju kvalitetni holandski kakao, Dutch process cocoa, koji je dosta tamniji od običnog, zato i izgledaju tako tamno. Umesto Nutele možete da koristite komadiće čokolade, imaćete kremastu unutrašnjost jedino dok su keksi topli.

 


Sastojci za 20 komada:
 
240g brašna
30g kvalitetnog kakaa
½ kašičice soda bikarbone
Prstohvat soli
170g putera, na sobnoj temperaturi
150g belog šećera
50g smeđeg šećera
1 krupnije jaje
1 kašika vanila ekstrakta
4 kašika ohlađene i stegnute Nutele
 
 
Priprema:
 
Zagrejte rernu na 165C. Veliki tanki pleh obložite papirom za pečenje.
 
Brašno i kakao prosejte dva puta dok nestanu grudvice. Umešajte u to sodu bikarbonu i so.
Mikserom ulupajte mekani puter sa šećerom dok ne dobijete kremastu i ujednačenu smesu. Zatim  u umešajte jedno jaje i vanilin ekstrakt. Na kraju postepeno dodajte smesu sa brašnom mešajući sve sa varjačom. Dobićete tamnu gustu smesu koja može rukama da se oblikuje.
 
Rukama pravite kugle večine oraha i onda u njih utisnite udubljenja. Kada ste završili oblikovanje kugli izvadite Nutelu iz frižidera, vadite je manjim nožem i stavljajte u udubljenja u kuglama. Posle ih rukama zatvorite i vratite u oblik kugle.
Pecite kekse oko 20 minuta. Najlepši su dok su jedu topli. 

 

Continue Reading

Savršena pita od šljiva i čokolade

Pita sa šljivama i čokoladom

Ko prati moje blogove zna koliko volim voće u kolačima, što ga više ima, to bolje. Otuda ne čudi moja ljubav prema američkim slatkim pitama, krispovima, kramblovima, koblerima kao i za našim slatkim pitama sa voćem.

Takođe, ima jedna kombinacija od koje mi uvek pođe voda na usta – šljive i čokolada. Već sam zaređala puno recepata na blogu sa ovom kombinacijom, pada mi na pamet Majina čokošljivopita, Džem od šljiva sa čokoladom, Kuglice od suvih šljiva i čokolade, i evo još jednog.

Ima još jedna stvar koju puno volim a to su gotove kore.

Naći dobre kore kao i napraviti dobar kolač sa njima uopšte nije lako, iako tako ne izgleda na prvi pogled. Više se ne sećam kakve su kore kod nas, čini mi se da su se ranije kupovale samo na pijaci, ove u Americi su vrlo problematične. Danas ih je lako naći u bilo kom supermarketu, u delu sa smrznutom hranom, kao i naravno u radnjama sa našom robom. Tako zamrznute mogu dugo da stoje, ali ako hoćete da ih koristite najbolje da se odmrznu preko noći u frižideru, a onda neka budu još dva sata na sobnoj temperaturi. Mada nekad ni to nije dovoljno da dobijete nezalepljene kore.

Korišćenje gotovih kora u Americi je došlo preko grčke kuhinje, zato ne čudi da najviše kora proizvode Grci, ovde se one zovu phyllo dough. Dostupne su uglavnom tanke kore, a neki proizvođači ih prave u raznim debljinama, samo što je veoma teško naći na jednom mestu veći izbor. Debele kore za naše slane pite je gotovo nemoguće naći.

Pored toga što mrzim kad se zalepe, postoje još dve stvari koje me izbezumljuju: umeju da budu pomalo slatke, vrlo malo, ali dovoljno da mi naruši ukus gibanice, i proizvođači stavljaju dosta gustina između kora, da se ne bi zalepile, a on se da osetiti u kolaču.

Kad povežete sve tri pomenute stvari koje volim, voćni kolač, kombinaciju šljiva i čokolade, i gotove kore, dobijate uspeo eksperiment – Pitu od šljiva i čokolade.

Za mene dobar kolač sa gotovim korama ne sme nikako da bude vlažan i splahnuo, već mora da ima finu slojevitu i hrskavu koricu odozgo pored vlažnog voćnog fila u donjem delu, tako se dobija fin kontrast. Zatim kolač ne sme da bude ni masan a ni suv, i iskustvo je pokazalo da se sve to najbolje postiže premazivanjem kora puterom.

Na slici iznad su šljive u bašti mojih roditelja. Ove godine su baš dobro rodile, biće i za džem a i za rakiju.


Sastojci:
1 pakovanje tankih kora
1300g šljiva, mekanih i dozrelih, peteljke i koštice uklonjene, iseckane na manje komade
150-200g šećera
30g putera
100-120g gorke ili poluslatke čokolade
1 kašika tamnog ruma
1 1/2 kašičice cimeta u prahu
1/4 kašičice izrendanog muskatnog oraščića
150g putera, otopljenog
2-3 kašike griza ili hlebnih mrvica
Šećer u prahu

Priprema:

Ukoliko su kore bile u frižideru ostavite ih 2 sata na sobnoj temperaturi.

Zagrejte rernu na 205C (400F). Pripremite veliki pleh.

U veći tiganj ili šerpu kuvajte par minuta iseckane šljive sa šećerom i 30g putera. Na kraju dodajte cimet, oraščić, rum i čokoladu. Probajte smesu i stavite još šećera ili začina ukoliko mislite da fali. Čokolada bi trebalo da se istopi.

Izbrojte listove kora pa ih podelite sa četiri, da vidite koliko ih ide u svaku rolnu. Na radnoj površini ređajte listove kora, svaku ćete premazati otopljenim puterom, koristite široku četku, i posuti sa malo griza ili hlebnih mrvica. Na kraju dodajte četvrtinu smese sa šljivama preko 2/3 kore, nemojte da ih stavljate blizu ivice kora jer će da iscuri tokom pečenja. Zarolajte kore dužom stranom, i prebacite rolnu u pleh koji ste predhodno namazali puterom, ili obložili papirom za pečenje. Isto sve ponovite sa preostalim sastojcima. Na kraju kada ste sve četiri rolne smestili u pleh premažite ih preostalim puterom.

Pecite pitu oko 25 minuta, dok gornja korica ne dobije zlatnu boju.

Servirajte pitu ohlađenu i posutu šećerom u prahu.


Continue Reading

Pileća supa sa soba testeninom na domaći način

Pileća supa sa testeninom i povrćem

 

 

Najpre smo koristili soba testeninu onda kada bi ostali bez onih klasičnih rezanaca za supu, deci se baš dopala, onda je ta supa evoluirala u neki hibrid, nešto između domaće i dalekoistočne supe.  Naravno, vi možete da odaberete bilo koje povrće, klice, alge, dodate sveži đumbir ili limetin sok, ili neki od japanskih preliva, ovo je moj izbor, jednostavan i  veoma ukusan. I da znate,  zdraviji obrok od ove supe skoro da ne postoji.

Soba testenina

Soba je japanska testenina  koja se pravi od heljdinog brašna. Ima tamniju boju i vrlo je elastična kada se skuva. Od skuvane sobe se prave razna jela ali u mojoj kuhinji se najviše koristi umesto domaćih rezanaca za supu.


Sastojci za 4 osobe:

 

120g soba testenine (obično su u pakovanju grupisane u manje vezice, potrebna vam je 1 vezica)

2 kašike soli

11/2 l vrele domaće pileće supe

Skuvano pileće meso iz supe

Par komada skuvane šargarepe iz supe

2 šake brokolija, iseckanih na manje cvetiće

4-6 komada svežih šitaki pečuraka, bez stabala, iseckanih na tanje listiće (to je jako bitan sastojak, jer su veoma aromatične i daju supi poseban ukus)

1 mladi luk, iseckan dijagonalno

2 kašike iseckanog peršuna

So i biber

Priperema:
 

Skuvajte pileću supu.

 

Pripremite sastojke, iseckajte brokoli, mladi luk, pršun i pečurke, izvadite iz supe skuvane  šargarepe i pileće meso, koje možete rukama da razdvojite.

 

Skuvajte soba testeninu. U lonac sa ključalom vodom, u koji ste stavili 2 kašike soli, stavite testeninu da se kuva, oko 6 minuta. Ocedite je u đevđiru i položite u 4 činije u kojima ćete da služite supu. Preko njih stavite pileće meso, šargarepe, brokoli i pečurke. Preko toga prelijte vrelu supu, trebalo bi da prekrijete sadržaj činije. Dodajte iseckani mladi luk i peršun, so i krpuno samleven biber.

Konzumirajte iseckane sastojke i testeninu štapićima, ukoliko ih imate, a tečnost slobodno pijte iz činije.


Continue Reading

Uskršnja jaja, prirodno farbanje i dekoracija

Prirodna dekoracija jaja
Mnogo volim da dekorišem uskršnja jaja. Kako to radim jednom godišnje uvek nekako zaboravim važne detalje, pa sam pomislila da nije loše da ih stavim na blog, a i drugima mogu da pomognu.

Šta treba da znate u vezi sa dekoracijom uskršnjih jaja

Bela ili braon jaja? Ukoliko farbate jaja lukovinom, razlike u boji gotovo da i neće biti, međutim ukoliko koristite otiske listova, na belim jajima dobićete dosta dramatičniji izgled, kontrast je mnogo veći, kao što možete da vidite na slikama.

Takođe, bela jaja su dobra i kad hoćete da farbate jaja kurkumom. To je zaista dobar način da dobijete baš žuta jaja, što meni nije ranije polazilo za rukom ni kad sam koristila veštačku boju. Kao što vidite na slici žuta jaja imaju finu patinu što im daje dodatni šmek. Ja baš puno stavim mlevene kurkume, oko 6 punih kašika na 12 jaja.

Farbanje jaja lukovinom je i dalje moja omiljena tehnika, sad znam da ne moram da natrpam previše lukovine da bi mi jaja bila crvena. Pošto voda sa jajima i lukovinom počne da ključa, smanjim vatru i kuvam ih još 15 minuta. Posle ne vadim odmah jaja, nego ih ostavim neko vreme dok se voda malo ohladi.

Mramorna jaja su cool, ali mnogo je teško držati lukovinu oko jaja u čarapi. Ukoliko ne poznajete ovu tehniku, ljuskama od crnog i belog luka obmotate jaje, i preko toga stavite čarapu, zategnete je i vežete.

Izbor čarapa uopšte nije tako nebitan kada je u pitanju uskršnja dekoracija. Nikako ne koristite debele najlon čarape. Ukoliko imaju likru velika je verovatnoća da će na jajima ostati otisak njihove teksture, ali to nije toliko upadljivo. Najbolje je da čarapom pokrijete celo jaje, da ne biste imali one funky osmice na jajima. Ja sam ove godine koristila neke čipkane čarape, interesovalo me baš kako će da ispadnu jaja , i nije baš tako loše ispalo, mada sam očekivala veći kontrast. Mislim da ne treba da pominjem koliko je važno da dobro zategnete čarapu, najbolje da vam neko pomogne u vezivanju iste.

Najbolje da koristite vrlo mekane listove, oni se dobro lepe za jaje, ukoliko su deblji nećete dobiti lepu konturu lista, nego će biti izmrljana. Iskustvo kaže da je najbolje lišće za tu namenu od peršuna, šervila, korijandera, deteline, rukole, itd.

Otisci lišća šervila, korijandera i peršuna.

Pre nego što stavite listove na jaja potopite ih u vodu da se bolje zalepe za ljusku.

Ove godine nijedno jaje mi nije puklo tokom kuvanja, pored sirćete u vodu sam po prvi put stavila so, možda je ona zaslužna za to, 1-2 kašike.

I posle Uskrsa, ako preostane puno jaja, ovde možete da vidite kako da ih potrošite.

I na kraju, srećan Uskrs svima! Provedite ga sa svojim najmilijima na najlepši mogući način.

Continue Reading

Kukuruzne projice

Kukuruzne projice

Dani oko našeg Božića su mi uvek u znaku domaće kuhinje. Zapravo to već krene od Nove godine, tada baš svake godine pravimo rusku salatu. Iskreno, ja sam uvek u potrazi za nekim novim jelom, volim da istražujem i eksperimentišem u kuhinji, teško mi je da razumem ljude koji stalno jedu jednu te istu hranu celog života, to se odnosi i na ostale stvari, tako da domaća hrana odavno više nije jedina koje se pravi u mojoj kući. Mogla bih čak da kažem da je ne pravim često.

Ipak, u ovo doba godine baš mi se jedu neka naša tradicionalna jela, recimo prebranac, za koji mislim da je jedno izuzetno originalno i ukusno jelo, sarma, popularni domaći kolači i tako to. I dalje pravim neke domaće stvari veoma često kao što su Uklupčana pita sa sirom ili spanaćem, koja je u nekom trenutku zamenila klasičnu gibanicu, i ove projice.

Pa i te projice su unapređene, sada ih samo sa kukuruznim brašnom pravim, znači bezglutenske su. Volim kad su onako rustične, a i uvek su sjajan izbor ne samo za doručak i užinu, nego za veća slavlja umesto hleba. Nekad stavim neke dodatke, recimo vlašac mi je omiljen. Ako pak volite mekanije onda dodajte još jogurta.

Ima nešto slično što Amerikanci prave a zovu ga Cornbread. Nisam neki ljubitelj tog hleba jer je obično sladak a služi se uz slana jela.

Mene ove kukuruzne projice zbog svoje rustičnosti dosta podsećaju na Proju, hleb od kukuruznog brašna koji je moja baba nekada pravila, bio je baš dobar.

Ove projice ipak najlepše idu uz ajvar.

Kukuruzne projice

Kukuruzne projice

Sastojci za 12 komada:
240g kukuruznog brašna, krupnije mleveno
80g palente (možete da je zamenite sa kukuruznim brašnom), ona daje rustičnu teksturu
2 kašičice praška za pecivo
½ kašičice soli
2 jajeta
250ml jogurta, ukoliko volite mekše projice dodajte još 1/3 od date količine
110ml ulja
100g Feta sira (za emigraciju) ili običnog domaćeg zrelog sira, izdrobljenog

Priprema:

Zagrejte rernu na 190C (375F).

Nauljite udubljenja na plehu za mafine, mada možete da stavite i kapice.
Pomešajte kukuruzno brašno sa palentom i tome dodajte soli i prašak za pecivo.
 
U drugoj posudi  umutite jaja, pa im dodajte jogurt i ulje. Na kraju umešajte smesu sa kukuruznim brašnom. U tu smesu dodajte izdrobljen sir
.
Ispunite udubljenja na plehu sa testom, oko 2/3, i stavite da se peče 20-25 minuta.
Kada su projice gotove izvadite ih iz rerne, i posle par minuta iz pleha, možda će vam za to biti potrebna plastična spatula, i stavite na rešetku da se malko prohlade. 
Služite ih tople, najbolje uz jogurt.

Continue Reading

Đuveč iz Patinog kuvara

Đuveč uz Patinog kuvara
Spasenija Pata Marković za ovaj đuveč kaže: Kod nas je đuveč jedno od najboljih jela među letnjim jelima. I sa razlogom je jedno od najomiljenijih jela, u njemu je, tako reći, sve što u nas ima od namernica. A dobro načinjen, on predstavlja jednu savršenu celinu svega toga.
Pata je inače vrlo škrta na rečima u svojim receptima, retko im doda još nešto osim nabrajanja sastojaka i načine pripreme jela. Izgleda da ju je ovaj đuveč posebno inspirisao. I mene je ovaj recept naterao da se vratim mojim beleškama vezanim za njen kuvar i završim “triologiju” o njemu. Ako niste do sada čitali o Velikom narodnom kuvaru na mom blogu onda članak pronađite ovde.

Nešto nisam bila najbolje prošle nedelje, trebala mi je nekakva terapija, nešto što će da odagna tužne misli, nešto što će da me inspiriše, natera da se pokrenem. Kao što to ovek biva kuvanje se pokazalo kao vrlo delotvoren lek. Ali, nisam ja pravila bilo šta, nego đuveč, iz Patinog kuvara. Samo dok pokupujete potrebne namernice potreban vam je priličan angažman, recimo nije baš lako naći okru iliti bamije, a da rastumačite Patin recept i sastojke u njemu svedete na realnu i razumnu meru traži takođe dosta vremena. Istina, nije mi prvi put da koristim ovaj recept ali više se ne sećam kako je đuveč ranije ispadao, verovatno nisam imala sve sastojke.
Još nešto mi je bilo na umu. Ovo jelo kao što Pata sama kaže predstavlja leto na svom vrhuncu, slavljenje svega onog što nam pristiže u to doba godine. I zaista dok sam pravila ovo jelo uživala sam u bojama i mirisima povrća i začinskog bilja koje se nagomilalo na mom radnom stolu. Da, đuveč je pravo jelo koje slavi leto.

U Patinom kuvaru su date prilično velike količine sastojaka, i to za ručak za samo pet osoba. Jednostavno to je nemoguće. Pogledajte sastojke koje sam ja navela pa vi količinu odredite prema sebi tj. sudu u kome će se đuveč peći. Moj dutch oven je bio pun i sigurna sam da đuveč u njemu je mogao da nahrani bar osmoro ljudi. Jedino nisam uspela da nađem kelerabu, sve ostalo sam uspela da nabavim. I umesto svežeg paradajza sam koristila onaj iz konzerve, iseckanog u soku, bilo mi je tako lakše. Mislim da je jedna šolja pirinča na toliku količinu povrća mala, pa sam ja ipak stavila jednu i po. Kao što svi znate temperature za pečenje u rerni u Patinim receptima ne postoje, pa sam je ja odredila po osećaju. To nas dovodi do dužine pečenja… u receptu je navedeno da se đuveč peče 4-5 sati, što je nepotrebno. Ja sam pekla 3 sata i meso je super ispalo, ali zato je pirinač bio raskuvan što mi je prilično smetalo u ovom jelu. Osim pirinča sve ostalo je bilo veoma dobro i ukusno. I ono što je super ništa vam drugo ne treba uz ovo jelo osim čaše vina.

Sastojci:
2 (1.6kg) velike konzerve iseckanog paradajza u soku ili 2kg iseckanog svežeg paradajza
1 velika glavica crnog luka
2 manje tikvice, iseckane
1 srednji patlidžan, iseckan
1 velika paprika babura, iseckana
150g boranije, isecakane
200g kupusa, tanko iseckanog
350g bamija, bamlji ili okre, iseckane na kolutove (mogu sveže ili zamrznute)
1 šaka peršuna, iseckanog
1/2 šake majčine dušice, iseckane, opciono (nema je u originalnom receptu ali ja mislim da svakako treba da se nađe u njemu)
1 šolja maslinovog ulja
So i crni biber
1kg goveđeg mesa, iseckanog na manje komade (umesto njega možete da koristie jagnjeće, svinjsko ili pileće)
Ukoliko želite vegeterijansku varijantu umesto mesa stavite još jednu šolju pirinča.
1 1/2 šolja pirinča
1-2 šolje vode
 
Priprema:
Ovo je jednostavno jelo za pripremu. Najviše vremena će vam uzeti seckanje povrća. Najpre iseckajte paradajz i ostavite ga sa strane.
Ostalo povrće iseckajte na manje komade i zajedno sa iseckanim peršunom i majčinom dušicom pomešajte sa 2/3 šolje maslinovog ulja, i tome dodajte so i mleveni crni biber.
Meso iseckano na manje komade posolite i pobiberite takođe.
Stavite rernu da se greje na 205C (400F).
Posudu u kojoj pečete đuveč nauljite iznutra pa počnite da ređate sledeće slojeve:
– pri dnu stavite trećinu ukupne količine paradajza (posolite ga)
– poređajte trećinu miksa sa povrćem
– sloj sa mesom, ako nije masno pospite ga sa 2-3 kašike maslinovog ulja
– ponovo stavite trećina paradajza (posolite ga)
– sloj miksa sa povrćem
– 1 šolja pirinča
– sloj miksa sa povrćem
– 1/2 šolja pirinča (opciono)
– ostatak paradajza (posolite ga i pobiberite)
– sve to preliti sa jednom čašom vode
Poklopite sud poklopcem, ili debljom folijom. Stavite u zagrejanu rernu da se peče 30 minta na 205C (400F), zatim smanjite temperaturu na 175C (350F) i pecite najduže još 2 1/2 sata. Poslednjih 20 minuta sklonite poklopac, neka se đuveč odozgo zapeče.

Continue Reading

Jafa kapkejksi – klasik u novom ruhu

Kapkejksi sa čokoladnom glazurom

Kad sam bila tinejdžerka, pa i nešto starija, apsolutno sam odbijala da radim sledeće stvari – da gledam televiziju i kuvam, da budem preciznija, pravim kolače. Mladi ljudi često imaju čudna razmišljanja, i ja nisam bila izuzetak u tome, ipak, i dalje mislim da je to vreme za druženje, izlaske, na kraju i školu, tada se uči i eksperimentiše ali ne u kuhinji tj. kod kuće. Televiziju ni danas ne gledam, jedna od najboljih odluka je bila da ukinem kablovsku pre par godina, mada koristim druge servise gde gledam filmove, serije i tenis, ali to je sve prilično limitirano. A kuvanje, e, to sam zavolela, baš, baš, ali u svojim tridesetim. I moja svekrva je počela da kuva dosta kasno, ali je kuvala mnogo bolje nego većina žena čiju sam kuhinju probala. Nekako mi je to spremanje kolača uvek izgledalo kao – smaram se kod kuće, ne znam šta ću od sebe, pa pravim kolače i posle se gojim od istih.

Zašto vam sve ovo pričam i kakve to ima veze sa Jafa kolačem? Pa ima, to je bio prvi kolač koji sam napravila za svoj rođendan, tu sam napravila prvi iskorak u svojoj “nekuvarskoj” karijeri. Iako uopšte nije komplikovan, nekako mi se čini da u ono vreme, za mene i muža je bio baš veliki poduhvat… on je rendao zamrznutu pomorandžu. Inače, mnogo volim taj kolač kao i jafa keks. Pravo da vam kažem meni se čini da su poslastice koje su nastale kao kopije nekih kupovnih proizvoda nešto najlepše u domaćoj kuhinji.

Ovo je još jedan dezert u kome American meets Serbian cuisine. Ranije su to bili Kapkejks čupavci. Onda sam se jednog dana setila Jafe kolača i poželela da se igram sa drugačijim oblikom. Prvo su mi pali na pamet Kapkejksi sa bostonskim kremom i odlučila da koristim isti princip za pravljenje. Ma kako izgledalo lako ceo proces je podrazumevao mnogo toga: pretraživanje recepata po netu, onda sam se setila da ga ima u svekrvinoj svesci recepata, premeravanje mera koje su svugde date u kašikama, htela sam da dobijem količinu koja će biti dovoljna za 12 kapkejksa tj. jedan pleh. Zbunjivale su me te dve kore, i onda sam se dosetila da svejedno prilikom bušenja kapkejksa ostane nepotrebnog materijala koji se mrvi i potom stavlja u fil. Sve se nekako poklopilo.

Odlučila sam da ne menjam sastav, ako piše ulje, onda stavljam ulje, ja inače više volim da koristim puter. Morala sam pak da smanjim količinu šećera, jer što je mnogo mnogo je. Ostalo mi je višak fila, ali njega sam zamrznula i taman će biti dovoljan za sledeće pravljenje.

Rezultat je bio odličan. Vrhunski kolač. Sočan unutra, a tek čokoladna glazura. Čak i kada se gleda odozgo dosta podseća na kupovnu Jafu. Ima još jedan kvalitet koji nećete sresti kod klasično pripremljenog kolača – hrskava korica biskvita pri vrhu zaista podseća na kupovni keks. Ono na čemu bih dalje radila jeste da napravim čvršći biskvit, verovatno bi oduzela količinu mleka. Sve ostalo je super.


Sastojci za fil:

2 pomorandže, po mogućstvu organske, ako ne, onda ih dobro operite – jednu pomorandžu sve sa korom stavite u zamrzivač da prenoći, druga vam treba da sastružete koricu sa nje
200ml vode – ja bih smanjila količinu na 150ml.
150g šećera – originalno 300g, ali meni je to previše
5 kašika džema, najbolje od kajsije, ali mogu da prođu i ostali
Izmrvljen ostatak od biskvita

Sastojci za biskvit:

2 jajeta, na sobnoj temperaturi
200g šećera
1 kašičica ekstrakta vanile
250g brašna
1 1/2 kašičica praška za pecivo
1/4 kašičice soli
300ml mleka
200ml ulja

Sastojci za čokoladnu glazuru:

150g poluslatke čokolade
60g putera
4 kašike mleka

Priprema:

U šerpici zagrejte vodu i ušpinujte je sa šećerom. Dodajte 5 kašika džema. Sklonite šerpicu sa vatre i ostavite da se sadržaj ohladi.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pleh za mafine nauljite, nisu vam potrebne korpice.

Brašno prosejte i u njega dodajte prašak za pecivo i soli.

Mikserom mutite šećer i jaja sve dok ne dobijete gustu penastu smesu, oko desetak minuta. U to dodajte ekstrakt vanile. Ugasite mikser i sa spatulom umešajte jednu polovinu brašna, zatim postepeno dodajte mleko i ulje i na  na kraju preostalu polovinu brašna.

Sipajte smesu u udubljenja pleha, skoro do samog kraja. Pecite testo na srednjoj rešetki oko 22- 25 minuta, dok ne počnu da tamne po obodu. Ja sam ih pekla 24 minura, a mogla sam slobodno i duže, dok ne dobiju tamniju i hrskaviju koricu.

Kada je biskvit pečen ostavite ga 10-15 minuta u plehu, a onda ga uz pomoć spatule izvadite iz pleha i ostavite na rešetki da se ohladi.

U međuvremenu izrendajte zamrznutu pomorandžu ili još bolje uradite to uz pomoć multipraktika, sve je gotovo za par minuta. Tome dodajte izrendanu koru druge pomorandže.

Ohlađeni biskvit izdubite na sledeći način. Jednom rukom držite biskvit, a drugom uz pomoć oštrog reckavog noža napravite udubljenje u obliku kupe. Taj oblik zasecite tako da vam ostane kapica tj. vrh biskvita, a preostali deo ostavite za fil.

Izmrvite ostatak biskvita i dodajte ga filu kao i izrendanu pomorandžu. Tim filom punite biskvit i zatvarate ga sa preostalom kapicom.

Zagrejte čokoladu na pari, i dodajte joj iseckani puter i mleko. Kad dobijete tečnu i konzistentnu smesu stavite je na vrh biskvita.

Kakejkse čuvajte na hladnom mestu, najbolji su kad prenoće.


 

Continue Reading

Podvarak sa dimljenim ćurećim batacima i suvim šljivama

Podvarak

 

I dalje tvrdim da je podvarak sa dimljenim svinjskim crevima najbolja moguća kombinacija, ali kad nema crevaca onda su i dimljeni ćureći bataci dobri.

Ovo je sad idealno vreme za ovakvo jelo. Napolju ciča zima, a u kući se širi miris podvarka. Ja često pravim ribanac ali sa kobasicama, pa ga još zapečam sa pastom… da, da, pasta i ribanac se super slažu (pogledajte recept ovde). I suve šljive su sjajne gde god da ih stavite.

Što se tiče ćurećih bataka to mi je jedno od omiljenijih komada mesa, jedino što ih ovde ne spremaju tako dobro kao kod nas, i uopšte tako je sa bilo kojim mesom. Priznajem ove zime me više interesuju pačiji bataci i dok in ne nabavim i ne napravim čuveni Pačiji konfit neću se smiriti.

I da,  obavezno stavite lovorov list i crni biber u zrnu, bez toga nema dobrog podvarka.

 


 

Sastojci:

4 dimljena ćureća bataka

60g slanine, iseckane
1 crni luk, iseckan
2kg kiselog kupusa ribanca
2-3 lista lovorovog lista
1 kašičica crnog bibera u zrnu
1 šaka suvih šljiva

 

 

Priprema:

Ćureće batake oprati i staviti u šerpu sa hladnom vodom. Kuvati ih oko 30 minuta, zavisi koliko su bataci slani.

U šerpi ispržite iseckanu slaninu. Kad postane hrskava, dodajte joj luk. Posle 2 minuta prženja dodajte ribanac koji ste malo ocedili. Tečnost je neophodna da ne bi kupus zagoreo tokom prženja. Dodajte kupusu crni biber u zrnu i lovorov list i poklopite šerpu. Povremeno mešajte kupus da ne bi zagoreo, dodajte mu vodu ako je neophodno. Kuvajte kupus oko 30 minuta na srednje jakoj temperaturi.

U međuvremenu zagrejte rernu na 205C (400F).

Kad su meso i kupus skuvani, stavite ih u neki zemljani sud, dutch oven ili sličnu posudu i pecite oko 50 minuta, najpre poklopljeno poklopcem ili folijom, a onda otvorite da se lepo zapeče.

Služite jelo uz crno vino ili pivo i prepečen hleb. Uživajte!


Continue Reading