Grčke krofnice (Loukoumades), savršen dan na Kritu

krit putovanje

Negde na početku leta bila sam na jednom grčkom festivalu u Baltimoru. Pored muzike i igre, imala sam prilike da uživam i u grčkoj hrani. Na jednoj tezgi sam primetila ogromnu šerpu u kojoj su se pržile rumene krofnice, koje bi zatim bile prebačene u sud u kome se nalazio sirup pomašan sa cimetom. Posle kratkog valjanja u sirupu krofnice bi bile služene kupcima u malim papirnatim posudama, uz šećer u prahu, iseckane orahe ili čak čokoladni sirup. I mogu vam reći da su bile savršene. Spolja hrskave, a unutra mekane. Atmosferu sa tog dogođaja i krofnice možete da vidite ovde.

Danima su me proganjale te grčke krofnice tako da sam rešila da ih spremim, baš tako kako su ih služili na festivalu, recept možete da pogledate ispod. Ali za ovaj post sam imala i druge motive. Nedavno sam pročitala knjigu Grk Zorba, i potpuno sam opsednuta njome. Ah, kakav roman! Velika preporuka! Uz to sam pre par nedelja gledala film rađen po pomenutoj knjizi, koji je ništa manje dobar. U romanu ima dosta opisa krajolika na Kritu, gde se radnja dešava, negde oko 1915. godine. Dok čitate skoro da možete da osetite mirise ucvetalog pomorandžinog i bademovog drveta, divljeg začinskog bilja na obroncima planina, topao vetar koji duva sa afričkog kontinenta, kao i lepotu mora i obale ovog za mene zaista posebnog ostrva. Odmah su počele da mi promiču slike prošlogodišnjeg boravka na Kritu, pa me je obuzela neka fina toplina. Setila sam se i jednog dana sa putovanja, za koji slobodno mogu da kažem da za mene tako izgleda savršen dan na letovanju, pa sam rešila da to sa vama i podelim.


Savršen dan na Kritu

Nije da mi ne znači puno vremena provedeno na plaži, ali za mene kvalitetno letovanje podrazumeva obilazak raznih mesta, koja se obično nalaze inland, što zbog lepih pejzaža, istorije, arhitekture, tako i zbog dobrih restorana. I ne zaboravite, kao fotograf, ja sam uvek u potrazi za interesantnim detaljima koji mogu da se ovekoveče na fotografijama. Mislim, super su Maldivi, ali brzo dosade, ne mogu po ceo dan da ležim na plaži, dok je recimo poseta Grčkoj za mene nešto mnogo uzbudljivije i sadržajnije. I ima tu opuštenu autentičnost, koju je danas teško naći. Čak ima i mesta koja su jedva turistička eksploatisana pa imaš utisak kao da si ih ti otkrio.

Naravno da smo morali da posetimo Knosos. To je lokalitet antičkog grada koji je bio centar misteriozne minojske civilizacije. Tu su razrušeni ostaci građevina koje samo donekle mogu da dočaraju kako je nekada izgledao stari Knosos. Imala sam priliku da vidim i druga minojska nalazišta, recimo Akrotiri na obližnjem Santoriniju, ali neosporno je da ovde u Knososu postoji neki poseban vajb. Sama činjenica da su Minojci pre više od 3000 godina živeli ovde, gledali iste planine i pejzaže u okolini, u vama izaziva neko specijalno osećanje. Da ne pominjem činjenicu da je to bio početak naše civilizacije. A to je vrlo posebna kultura, dovoljno je samo videti ostatke minojskih fresaka, grnčariju, skulpture, koje su izuzetno ljupke i lirske, što zbog tema, što zbog forme, pa da čovek u trenutku oseti taj joie de vivre. Sve to možete videti u muzeju u Heraklionu, glavnom gradu ostrva, koji je pola sata vožnje severno od Knososa.

Lepom utisku o Knososu je svakako doprinela činjenica da smo među prvima došli, tako da nije bilo gužve i mogli smo nesmetano da uživamo u onome što smo videli.

Na izlazu smo ugledali jedan vrlo fini kafić, zarastao u cveće, i morali smo da ga posetimo. Dok sam ispijala kafu i jela pecivo imala sam utisak da sam u vremepolovu, kao da sam na Grand Touru. Tu, blizu parkinga, nalaze se načičkane prodavnice suvenira, ulazimo u jednu. Dočekuje nas vlasnik, živahni muškarac, koji kako je saznao da smo iz Srbije, ne prestaje da priča, pominje njegovu posetu Beogradu, Crvenu Zvezdu i slično. Pokazuje nam neko posuđe, hvali ga, kaže to su njegovi roditelji pravili, vrlo specijalna keramika, kad je tu dolazio bend Red Hot Chili Peppers, naručili su čak 46 komada, i on im je sve posle poslao za Ameriku. Kasnije smo te iste posude viđali i u drugim suvenirnicama:)

Zatim smo krenuli južno, hteli smo da posetimo jedno mesto kojeg smo videli u vodiču, nije ni selo, a ni gradić, zove se Arhanes. Pre toga smo naišli na ovaj zanimljiv venecijanski akvadukt (na slici), i neplanirano sišli sa puta da posetimo crkvicu posvećenu sv. Irini. Moja ćerka je dobila ime po toj svetiteljki, ona je inače bila prva vizantijska carica, i vrlo bitna istorijska ličnost, jer je zauzdala ikonoklazam.

Crkva je otvorena, ali nikog nema u njoj, osim mačkica okolo koje hoće da se maze. Uživamo u lepom okruženju i miru. Okolo su maslinjaci i četinari, okrečene stene u žuto i belo koje morate da slikate.

Krit putovanje
Krit putovanje

Na kraju smo došli u Gornji Arhanes. Vrlo simpatično i autentično mesto. Rešili smo da se malo prošetamo po njemu pre nego što se restorani otvore za ručak. Nema mnogo turista, uglavnom su tu lokalci koji žive svoj uobičajni život. Kao i uvek, u baštama kafića dominiraju seniori, igraju karte, čitaju novine ili razgovaraju dok ispijaju kafu. Penjemo se uskim strmim uličicama koje imaju minimalne ivičnjake, na koje se penjemo svaki put kad nam motorista dođe u susret.

Krit putovanje

Kako se penjemo uz brdo, više nema lokala, ali ima interesantnih kuća sa puno murala. Podne je, jedva da ima žive duše, pojavi se po koja starija gospođa koja se vraća iz prodavnice. Prolazimo pored jedne omanje kuće koja ima širom otvoreni prozor, unutra se vidi sto na kome je neko tek jeo. Baš intiman detalj, koji mi je iz nekog razloga veoma interesantan.

Krit putovanje

Bilo je još intimnih detalja. U jednoj berbernici, isto otvorena vrata (slika ispod je zadnji ulaz u berbernicu), stariji berberin šiša još stariju mušteriju, tu je još neko muško društvo. Na trenutak poželim da slikam scenu, oni se svi okreću ka meni i posmatraju me, čekaju da škljocnem, ali ja to ne činim, ne želim da im narušavam intimu. Izgleda su bili malo razočarani zbog toga.

Svraćamo u jednu fenomenalnu pekaru prepunu raznoraznih hlebova, peciva i kolačića. Sve bih kupila, sve predivno izgleda.

Inače svuda po mestu su saksije sa cvećem, ili lozice sa cvećem koje vise sa terasa i krovova. Muškatle su najbrojnije, ali ima tu i raznog drugog cveća – petunija, bugenvilija, jasmina, anđeoskih trubica, lijandera, itd. Najlepše su ukrašeni restorani, kao da ste u nekakvoj prijatnoj džungli. Jedan prepun cveća je tog dana, nažalost, bio zatvoren.

Krit putovanje

Na kraju smo završili u jednom restoranu koga su ishvalili u knjizi vodiču koju smo koristili. I zaista je nudio interesantna lokalna jela, mada je teško naći loš restoran na Kritu. Tu smo mogli da probamo pohovane cvetove tikvica punjene sirom, zatim lokalni specijalitet, puževe sa ruzmarinom, i na kraju neku zečetinu. Na Kritu postoji lep običaj, posle jela uvek dobijate besplatno voće, obično lubenicu, ili neki dezert, kao i domaću rakiju, sa fiskalnim računom ili bez.

Zatim smo se vratili u mesto u kome smo odseli, tad smo već bili željni mora i kupanja, i baš je prijalo.


Ukrasite svoj dom, ili radni prostor, mojim fotografijama!

Klikom na slike pogledajte galerije fotografija i saznajte kako da ih naručite.

Ove fotografije, kao i one iz posta, možete da pronađete u galeriji Putovanja.

Grčke krofnice (Loukoumades)

krofnice
  • kao što ćete videti recept za ove krofnice se ne razlikuje puno od onog za naše uštipke
  • ove grčke krofnice se jako lepo slažu sa sladoledom od vanile, pogotovo ako su još tople
  • umesto sirupa možete da stavite preko krofnica samo med
  • možda nije loše napraviti sirup sa ružinom vodicom ili vodicom od pomorandžinog cveta
  • ako ste ljubitelj krofnica, pogledajte recept za američke krofnice sa sajderom i one klasične američke krofne

sastojci:

240 ml mlake vode

240 ml mlakog mleka

4 kašičice instant suvog kvasca

1 kašičica šećera

450g oštrog brašna

1 kašičica soli

Ulje za prženje

za sirup:

120 ml vode

120g meda

1 štapić cimeta

za služenje: iseckani orasi, šećer u prahu

priprema:

U mlako mleko i vodu umešajte suvi kvasac i šećer i ostavite kvasac da nabubri.

Tu smesu ćete dodati brašnu koji ste pomešali sa solju.

Mešajte sve, ručno ili mikserom, dok ne dobijete ujednačeno retko testo. Pokrijte ga na kraju i sačekajte oko sat vremena da nadođe.

Za to vreme napravite sirup tako što ćete kuvati vodu i med, kojima ste dodali štapić cimeta, dok se malo ne zgusne, oko desetak minuta.

Zagrejte 4-5 prsta ulja u šerpi na srednje jakoj vatri, 6/10. Uzmite dve manje kašike, pre nego što ćete njima izvaditi testo umočite ih u zagrejano ulje. Jednom kašikom zahvatite testo, a drugom testo skinite sa prve kašike. Ili stavite testo u dresir vrećicu pa istiskujte testo u zagrejano ulje dok ga sečete makazama, kako sam ja činila.

Pržite krofnice sa obe strane dok ne dobije boju kao na slikama.

Pošto su krofnice ispržene izvadite ih iz šerpe i stavite na salvetu da se ulje ocedi, a zatim ih stavite u sirup, brzo promešajte i izvadite, pa pospite iseckanim orasima i šećerom u prahu.

Krofnice služite dok su još tople i imaju hrskavu koricu.

Continue Reading

Tradicionalna andaluzijska gaspačo čorba

Ne znam koliko puta sam spremala gaspačo ovog leta, to je bio veliki hit. Verujete, ništa ne može tako lepo da vas osveži u vrele dane kao ova čorba. Da ne pominjem da se jednostavno sprema i da ne morate da palite šporet. I veoma me podseća na popularni španski doručak, Pan con tomate (paradajz na tostu), kojeg obožavam.

Već sam ranije spremala ovu čorbu, imam recept na blogu, ali je bila drugačija. Kad sam boravila u Španiji, tačnije u Andaluziji, probala sam autentični gaspačo, i ovaj recept je najpribližniji tome. Jedino što umesto kuvanog jajeta više volim da dodam salsu od paprike i luka, kao i krutone, ili cele kriške tostiranog hleba. Bez toga čorba nije tako lepa, to morate obavezno da služite uz gaspačo.

Vrlo je važno da napravite lep balans između kiselog, slatkog i slanog ukusa. Puno zavisi i od ukusa paradajza kojeg ima najviše u čorbi. Ja volim da dodam dosta kiselih sastojaka, balzamik sirće i sok od limuna, i ne štedim na soli. Najbolje da ove sastojke dodajete postepeno i da vidite koja vam količina najviše odgovara.

Ovde pogledajte video kako da napravite ovaj gaspačo.

Tradicionalna andaluzijska gaspačo čorba


sastojci:

1 krastavac, oguljen i iseckan

1/2 velike zelene babure, iseckane

1 kg zrelog paradajza, iseckanog

1 čen belog luka, iseckan

1 šolja ledeno hladne vode

1/3 šolje maslinovog ulja

1 1/2 kašičice krupne soli

1 kašičica šećera

1 kašika limunovog soka

1-2 kašike balzamik sirćeta

za salsu:

1/2 zelene babure, sitno iseckane

1/2 luka, sitno iseckanog

1 šaka lišća od korijandera

so, prema ukusu

za krutone:

4 kriške hleba, iseckane na kocke

1/2 kašičice krupne soli

1/4 šolje maslinovog ulja

priprema:

Iseckajte povrće i beli luk i stavite ga u blender, ili u neku posudu ako koristite ručni blender. Dodajte hladnu vodu i maslinovo ulje i blendajte sadržaj dok ne bude skroz izblendan.

Dodajte dok od limuna, balzamik sirće, so i šećer prema ukusu.

Stavite gaspačo u frižider da se ohladi, 2-3 sata.

Dok se čorba hladi napravite salsu tako što ćete sitno iseći papriku, luk i lišće od korijandera, dodati soli i sve dobro promešati.

Takođe napravite krutone, isecite hleb na kocke, pospite ga krupnom solju i maslinovim uljem i pecite u rerni ili tosteru dok ne porumeni.

Kad je gaspačo ohlađen služite ga uz salsu, krutone i maslinovo ulje.


Continue Reading

Letnja salata sa tunjevinom i orzom kao ceo obrok

salata sa orzom

Nedavno sam se vratila sa putovanja i bila zatečena neviđenom vrućinom i sparinom u gradu. Kuća mi je kao bunker poslednjih dana, sva vrata i prozori su zatvoreni, roletne navučene i klima radi na svim spratovima. A ja ne volim takvu atmosferu. Kao i uvek, posle povratka kući, dobijem ogromnu potrebnu da nešto kuvam, zato što sam željna domaće hrane. Često budem inspirisana putovanjem, ovog puta to se nije desilo. I tako sam, čim pre, napravila ovu salatu, jer je tako sveža, brzo se pravi i hladna je.

Inače kremastu salatu sa tunjevinom često pravim, ali zimi, ova je više letnja salata. Orzo, italijanska testenina, koja podseća na veoma krupni pirinač, je odličan izbor za ovakvu salatu. Ukoliko ne možete da je nabavite koristite običnu sitniju testeninu.

Od povrća sam izabrala crvenu papriku i stabljike celera (obavezno ih koristite), crveni luk, koji je najbolji izbor za salate, i kapar, koji salati daje kiselost, umesto njega možete da koristitie iseckane masline. Tu je i preliv od limunovog soka, i Feta sir, koji daju dodatnu kiselost salati, a to je ukus koji se najbolje slaže sa tunjevinom.

Ono što je najvažnije, jedna ovakva salata vam je dovoljna za ceo obrok, pogotovo ako ste žensko. Sutradan, pošto penoći u frižideru, je najukusnija.

Ako volite salate – obroke probajte i ove:


Letnja salata sa tunjevinom i orzom


sastojci

za preliv:

1 1/2 kašike limunovog soka

3 kašike maslinovog ulja

1 mali čen belog luka, sitno iseckan

1/2 kašičice soli

1/4 kašičice bibera

za salatu:

250g orzo testenine

3 kašike crvenog luka, iseckanog

2 kašičice kapra, iseckanog

2 stabljike celera, iseckane

1 crvena paprika, iseckana

2 konzerve tune (300g), oceđene, ako je u tuna u vodi

4 kašike Feta sira, izmrvljenog

1 kašika peršuna ili bosiljka, iseckanog

priprema:

Najpre skuvajte orzo prema upustvu sa pakovanja. Dok se testenina kuva napravite preliv za salatu – izmućkajte sve sastojke u zatvorenoj teglici. Kad je orzo skuvan, ocedite vodu i pomešajte ga sa polovinom preliva. Ostavite testeninu da se ohladi.

U međuvremenu iseckajte preostale sastojke. Dodajte navedene sastojke orzu, i preostali preliv, i sve promešajte. Dodajte još soli ako je neophodno. Pre služenja pospite salatu izmrvljenim sirom i iseckanim peršunom.


Continue Reading

Crni rižoto sa mastilom i lignjama

Prošle nedelje mom mužu i meni je bila godišnjica. Rezervisala sam večeru u jednom obližnjem restoranu, samo zato što su najavili za to veče živu džez muziku na klaviru. A ja se primam na takve stvari. Bila sam ranije par puta tamo, ali kada je restoran poslovao pod drugim imenom. Poseduje ga velika lokalna kompanija, koji inače vodi nekoliko restorana u gradu, i zbog toga nemam običaj da ga posećujem. Vrlo je popularno mesto, ima divnu baštu, uvek sa najlepšom vegetacijom koja odaje utisak prijatne džungle. Iako je bila sreda veče, iznenađujuće restoran je bio pun gostiju. Dosta sveta je verovatno došlo iz drugih krajeva grada, takvu ekipu ne viđam u našem kraju. Zanimljivo, gotovo sve žene su nosile crne duge haljine, ja sam bila jedina u beloj.

Šarkuteri je bio standardno dobar, ali kad je došlo glavno jelo, naručila sam testeninu sa sosom od mastila i sa krabom, učinili mi se interesantna ideja, dobila sam jelo toliko slano da nisam mogla da ga jedem. Baš sam se bila iznervirala zbog toga i na kraju sam, po odlasku kući, odlučila da moram sama nešto da napravim sa sipinim mastilom, da izbrišam ukus pomenutog jelo. To često činim, mene takve stvari vrlo uznemiravaju, pogotovo što restoran uopšte nije bio jeftin. Inače, muzika je počela tek kada smo krenuli kući, iako je trebalo da počne mnogo ranije. Ovo je poslednji put da sam bila u ovom restoranu, mislim se u sebi.

Imala sam već sipino mastilo, koje mi je prijateljica donela sa Sardinije, tako da sam već sutradan rešila da nešto lepo pravim sa njim. Rižoto je bio logičan izbor za pripremu. Htela sam da dodam još nešto rižotu, šta drugo nego lignje, ali sam ih posebno pripremala, i sjajno su ispale. Inače sam odustala od brze pripreme lignji, uvek su pune vode, tako da ćesto dobijem one kuvane i gumenaste teksture. Ovog puta sam ih duže dinstala, dodala im paradajz i bila sam vrlo zadovoljna rezultatom.

Na kraju sam dobila obrok dostajan nekog super fensi restorana. Jela sam ga dok sam pijuckala belo vino i slušala opuštajuću džez muziku. Bila sam zadovoljna, misija je ispunjena.

Ukoliko volite rižoto probajte i ove recepte:

Ako volite lignje, probajte ih i ovako pripremljene:

Sipino mastilo

Nije baš lako razlikovati sipe (Cuttlefish) od lignji (Squids), ali bar im se razlikuju mastila po boji. Sipino mastilo je crno, dok lignje proizvode teget mastilo, u šta sam mogla sama da se uverim čisteći ih. Nekada je ovo mastilo imalo široku upotrebu, danas se uglavnom koristi u kuhinji, i to pre svega u italijanskoj i španskoj kuhinji. Sigurno najpoznatije jelo sa sipinim mastilom je rižoto – risotto nero. Takođe, od njega se pravi crna testenina. Mastilo osim dramatične boje ima vrlo suptilan morski ukus. Obratite pažnju jer nekad mastila mogu da budu vrlo slana. Prodaje se u malim bočicama kao recimo ova na slici.


Crni rižoto sa mastilom i lignjama


sastojci za rižoto:

1 kašika maslinovog ulja

2 kašike putera

1 veći čen belog luka, izgnječen

1 veći luk, fino iseckan

300g Arborio ili kočanskog pirinča, koji su najbolji za pravljenje rižota

120ml belog suvog vina

1200ml pileće supe ili supe od povrća

3 kašičice mastila

So i biber prema ukusu

ta služenje: parmezan, iseckani svež peršun

sastojci za dinstane lignje:

1 1/2 kašika maslinovog ulja

1 veći luk, iseckan

2 čena belog luka, sitno iseckanog

1/2 kg lignji

2 paradajza, iseckana

So i biber prema ukusu

priprema:

Natapkajte lignje papirnatim ubrusom da uklonite višak tečnosti. Možete lignje da iseckate na prestenove ili da ih ostavite cele. U tiganju zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri, dodajte iseckani luk, dinstajte ga 4-5 minuta, dodaje beli luk, i posle pola minuta dodajte lignje. Posle par minuta dodajte iseckani paradajz kao i so i biber prema ukusus. Dinstajte lignje na umerenoj vatri, uz povremeno mešanje, oko 20 minuta, ako tečnost ispari dodajte malo vode ili supe.

Dok spremate lignje kuvajte i rižoto.

Stavite pileću supu da se greje i neka se kuva na tihoj vatri sve vreme dok pravite rižoto.

U većem dubljem tiganju zagrejte maslinovo ulje i 2 kašike putera, na srednje jakoj vatri. Stavite zgnječen čen belog luka u šerpu, mešajte ga sa masnoćom da poprimi njegov šmek, a onda ga izbacite. Dodajte iseckan crni luk i pržite ga dok ne postane staklast, 2-3 minuta. Zatim stavite pirinač i sve mešajte drvenom varjačom. Posle 3 minuta, pirinač ne sme da pobraoni, dodajte belo vino. Sve vreme mešajte rižoto, svaki put kad ponestane tečnosti u njemu dodajte po jednu kutlaču supe. Dodajte 3 kašičice mastila od sipe. Kuvajte uz stalno mešanje oko 20 minuta, najbolje je da ga probate da bi utvrdili da li je gotov.

Trebalo bi da bude al dente, ni prekuvan ali ni tvrd. Ukoliko ponestane supe, dodajte vrelu vodu. Takođe, rižoto ne sme da bude ni previše tečan, a ni gust, više kremast. Ja na kraju dodam so, imajte na umu da je pileća supa slana kao i mastilo. Dodajte i crni biber.

Rižoto služite uz lignje sa parmezanom i iseckanim peršunom.

Continue Reading

Čokoladni kolač sa višnjama (šta su danas statusni simboli)

čokoladni kolač sa višnjama

Prošlog vikenda sam bila na pijaci, i, gle čuda, pošlo mi je rukom da nađem sveže višnje. To je za mene bila baš velika radost jer se u Americi sveže višnje retko nalaze. Pre toga sam zimus pronašla neke zamrznute turske višnje i tako saznala da smo preuzeli tursku reč za ovo voće. Doduše, ima ovde odskoro da se kupi u supermarketima i zamrznuta mešavina višanja i trešanja. Upravo zbog svega toga, svaki put kad ih pronađem, osećam se kao da sam pronašla neko sakriveno blago, i onda uzbuđeno planiram šta ću od njih da pravim.

Setila sam se ovog čokoladnog kolača sa šljivama, vrlo malo sam izmenila recept, dodala mu lešnike, koji su kolaču dali lepu teksturu i vrlo prijatan ukus, i dobila zaista vrhunski voćni kolač. Mogla bih da kažem da su ovakva poslastice my signature cakes. Američke višnje su bile vrlo svetle crvene boje, čak sam se uplašila da li su dovoljno zrele i ukusne, ali njihova neverovatno moćna i osvežavajuća aroma me je u mometnu razuverila.

Ako volite višnje u kolačima probajte i ove poslastice:


Skoro sam bila na jednoj vrlo lepoj izložbi. Zapravo bila sam dva puta, toliko mi se svidela. Volim muzej gde se nalazi izložba, često ga posećujem sa decom, nalazi se pored trga koji zbog svoje arhitekture izgleda vrlo evropski, tako nešto se retko viđa u Americi. Ta specijalna izložba je bila posvećana majolici, posebnoj vrsti keramike, koja je bila veoma popularna u drugoj polovini 19. veka. Iako danas izgleda pomalo kič, suviše šareno i napadno, nekada je to bio simbol dobrog ukusa i statusa. Izložba je postavljena u renoviranoj zgradi koja je aneks muzeja, nekadašnja bogataška kuća, i ceo prostor izgleda neobično raskošno i lepo. Nema čovek često priliku da vidi štuko dekoraciju koja nije više puta prefarbana, i zaista sve odiše vrlo prefinjenim luksuzom.

Majolika je interesantna keramika, sa inovacijom i pojeftinjenjem njene proizvodnje ti umetnički predmeti su postali po prvi put dostupni srednjoj klasi. Inače prvobitna i nešto drugačija majolika je nastala još u renesansi, u Italiji. Svoju najveću popularnost je dostigla u vreme viktorijanske Engleske. I u Americi njena proizvodnja je bila popularna, posebno na Istočnoj obali, pa i u Baltimoru. Kada je otkriveno da je olovo, koje se nalazilo u glazuri, opasno po ljudsko zdravlje, njena proizvodnja više nije bila aktuelna.

Komadi keramike na izložbi su zaista vredni i poznati, dosta ih je preneto iz Engleske, a meni je posebno bilo interesantno posuđe, recimo tanjiri za ostrige, činija za jagode ili špargle, itd. Ima tu puno interesantnih detalja i rešenja, prikazi egzotičnih životinja i flore, i raznih tema. Svaka radionica je imala svoj prepoznatljiv dizajn. Tu su i vaze specijalno pravljene za stabljike celera, iako sad to zvuči bizarno, nekada su se te vaze sa celerom držale na stolu i bile su znak da je ta kuća dobrostojeća. Uopšte svi ti predmeti od majolike nekada su bili statusni simbol.

Razmišljala sam o tome da li danas postoji nešto slično što šalje istu poruku. Pitala sam svoje prijateljice šta one o tome misle. Zavisi od zemlje i kulture, recimo u Srbiji i Americi statusni simboli se razlikuju. Takođe to dosta varira u zavisnosti od klase. Dobro, šta su to danas statusni simboli u Americi za jaču srednju klasu? Pored nekretnine i njene lokacije, tu je i posedovanje određenog automobila, po mogućstvu Tesle, zatim angažovanje raznih servisa koje obavljaju sve ono što su nekada same žene radile po kući, od čišćenja kuće do pripreme hrane. Što se tiče brendova kada je u pitanju garderoba to nije baš toliko izraženo kao kod nas, ali ima i toga, samo što su drugačiji brendovi aktuelni. Nakit i parfemi ih nešto ne interesuju previše. Zatim putovanja su vrlo važna. Biti fit – to je još jedan pokazatelj statusa, što podrazumeva odlazak u teretanu kao i opsednutnost zdravom ishranom. Onda dolaze na red deca, važno je u koju privatnu školu idu, pa onda odlazak dece na dobar fakultet, studiranje na Ivy League koledžu je najveći ponos svakog američkog roditelja. Pa razne vannastavne aktivnosti, i naravno uspeh dece na njima.

Dobro sve to stoji, ali da li postoji nešto kao komad posuđa ili umetnički predmet a da je to danas statusni simbol? Razmišljali smo neko vreme drugarice i ja i na kraju nismo mogli da se setimo.

Baš kad smo bili na pijaci, sa početka teksta, ćerka me pita kako to da ima toliko ljudi i zašto kupuju stvari koje su mnogo skuplje nego u prodavnici. Posle se setila pa mi je rekla da ljudi najverovatnije dolaze na pijacu, iako je skupa, da bi bili viđeni. Eto, i odlazak na pijac može da bude statusna stvar.


Čokoladni kolač sa višnjama i lešnicima


sastojci:

150g čokolade, tamne ili poluslatke

130g putera

200g brašna

70g lešnika krupnije iseckanih

Prstohvat soli

1/2 kašičice cimeta u prahu

1 kašičica praška za pecivo

150g šećera

2 jajeta, na sobnoj temperaturi

1 kašičica ekstrakta vanile

150ml jogurta

250g višanja (koštice uklonjene)


priprema:

Najpre otopite čokoladuna pari ili u mikrotalasnoj rerni. Skinite je sa vatre i dodajte joj puter, iseckan na manje kocke, da se i on istopi. Smesa treba da se malo ohladi.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite okrugao pleh, prečnika 23cm, tako što ćete ga dobro namazati puterom, ili obložiti papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte prosejano brašno i iseckane lešnike (deo sačuvajte za posip), so i prašak za pecivo.

U većoj posudi mikserom ulupajte šećer i jaja dok ne dobijete 2-3 puta naraslu smesu. U to umešajte ekstrakt vanile, rastopljenu čokololadu i puter, zatim smesu sa brašnom, i na kraju jugurt. To sve mešajte varjačom. Kad ste dobili ujednačenu smesu stavite je u pripremljeni pleh. Zatim u testo ređajte višnje kao na slici. Na kraju sve pospite iseckanim lešnicima.

Pecite kolač na srednjoj rešetki oko 50 minuta, dok čačkalica ne izađe čista kad se zabode u testo.

Kad je kolač gotov ostavite ga par minuta u plehu, a zatim izvadite i stavite na tanjir za služenje. Služite kolač još dok je malo topao.


Continue Reading

Sos za testeninu od pečenih paprika iz tegle

Ovaj fantastični sos za testenine, koji će vas sigurno oduševiti, se pravi od, verovali ili ne, pečenih i mariniranih paprika iz tegle. U blenderu se izblendaju sa slatkom (neutralnom) pavlakom, doda im se sveži bosiljak i parmezan, i dabijete na kraju fini kremasti sos neverovatnog ukusa. Ne znam ko je to smislio, ali ideja je vrlo originalna, i ono što je najvažnije, ručak sa ovim sosom možete da napravite očas posla. Dodajte testenini grilovanu piletinu, ako hoćete da “pojačate” obrok.

Inače, ovaj sos od pečenih paprika podseća na sos sa votkom (Penne alla Vodka), ali on se pravi sa paradajzom. Marinirane pečene paprike su verujem bolji izbor od običnih pečenih paprika, jer imaju taj fini šmek belog luka i sirćeta.


Sos za testeninu od pečenih paprika iz tegle


sastojci:

1 pakovanje testenine, rigatoni su dobar izbor

370g pečenih i mariniranih paprika iz tegle, oceđenih

pola šake svežeg bosiljka

250ml slatke (neutralne) pavlake

1/2 kašičice soli

1 1/2 kašike maslinovog ulja

2 čena belog luka, sitno iseckanog

1 šaka izrendanog parmezana

1/4 kašičice tucane ljute paprike

priprema:

Stavite da se kuva testenina prema upustvu sa pakovanja.

Iseckajte paprike, dodajte im bosiljak i slatku (neutralnu) pavlaku i sve izblendajte u blenderu ili ručnim blenderom. Dodajte soli.

U šerpi zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri, dodajte iseckani beli luk, i posle pola minuta dodajte izblendane paprike. Kuvajte oko 3 minuta dok se sos ne zagreje, pa tome dodajte skuvanu testeninu. Sve promešajte, dodajte izrendani parmezan i tucanu ljutu papriku. Služite jelo odmah.

Continue Reading

Sveže kobasice sa paprikama i palentom

sveže kobasice recept

Već sam nekoliko puta pravila ovo jelo, i ne mogu da se načudim kako je ukusno, a opet tako jednostavno za pravljenje, i kako ga se samo ranije nisam setila. Inače, volim dobre kobasice, ali dimljene, dok priprema i konzumacija svežih mi nije padala na pamet, kao što znate nisam neki ljubitelj mlevenog svinjskog mesa. Ipak, jednog dana sam krenula da kupujem u Whole Foodsu nešto što ovde zovu breakfast sausage, sveža svinjska kobasica koja nije u crevu, i tako sam počela da je koristim.

Naravno, sve zavisi od kvaliteta kobasice, nekad budu baš dobre, pa još kad stave lepe začine kao što je seme komorača ili žalfiju. Već sam pisala na blogu kako u mojoj ulici, jedan blok ispod mene, ima radionica kobasica, čak imaju i sušaru, u kojoj nabavljam sveže i sušene kobasice.Najbolje je ako možete da sami napravite kobasice od mesa proverenog kvaliteta.

sveže kobasice recept

Paprika i luk su bili očekivani dodaci svežoj kobasici, njih koristim kada spremam čizstejk ili fajitas, a palente je izvrstan prilog za jela sa mesom. Tako da u neku ruku mogu da kažem da sam osmislia ovo jelo. Sada mogu da ga dodam mojoj kolekciji ukusnih, brzih i jednostavnih jela.


Sveže kobasice sa paprikama i palentom

sveže kobasice recept

sastojci za 4 osobe:

1 kašika maslinovog ulja

1/2kg svežih kobasica

1 veći luk, iseckan na rebra, ili sitnije

2 babure, crvene, žute ili narandžaste, iseckane tanko uzdužno

2 čena belog luka, sitno iseckanog

2 manja papradajza, iseckana

So i biber prema ukusu

za palentu:

4 šolje vode

1/2 kašičice soli

1 puna šolja instant palente

2 kašike putera

1 šaka izrendanog parmezana

za služenje: svež peršun, burata, mocarela, domaći beli sir

priprema:

U tučanom tiganju zagrejte kašiku maslinovog ulja na srednje jakoj vatri. Tome dodajte iseckani luk, pa posle par minuta iseckanu papriku. Kuvajte sve još oko 5-7 minuta. Dodajte iseckani beli luk i posle jednog minuta dodajte sveže kobasice koje ste izvadili iz creva. Varjačom gledajte da razbijete veće grudve dok se meso kuva. Dodajte i iseckani paradajz. Kada više meso nije crveno dodajte so i biber prema ukusu i sklonite tiganj sa vatre.

Dok spremate kobasice skuvajte palentu. Zagrejte vodu do ključanja, dodajte soli. Smanjite vatru i dodajte palentu dok sve vreme mešate. Kada je palenta skuvana, sklonite je sa vatre, dodajte puter i parmezan i sve dobro promešajte.

Stavite u dublji tanjir palentu pa preko toga sveže kobasice sa paprikom i na kraju dodajte sveži peršun. Nije loše da dodate buratu, ili mocarelu, ili domaći beli sir.


Continue Reading

Grčka krem pita

Kada sam jednom kod prijateljice probala Galaktoboureko, čuveni grčki kolač sa korama za pitu i poslastičarskim kremom, potpuno sam ostala bez daha. Inače, mnogo volim poslastičarski krem, ali tada sam ga prvi put jela sa korama za pitu, i mene je to iz nekog razloga potpuno fasciniralo. Posle kad sam malo više istraživala, saznala sam da se slično pravi mnoštvo kolača ne samo u Grčkoj, već i u Turskoj i na Bliskom Istoku, što vrlo često biva. Ima čak stari asirski kolač koji se zove Muakacha, koji se pravi slično kao ovaj moj kolač, ali ima orijentalne sastojke, kao što je ružina vodica, agda, pistaći i slično.

Da, ovaj kolač se razlikuje od klasičnog galaktoboureko, jer umesto zgusnutog poslastičarskog krema, korama se dodaje retki krem, custard, koji se tokom pečenja zgusne. Onda veoma podseća na flan i krem brule. I nema slatki sirup, iliti agdu.

Ova poslastica se neobično brzo i jednostavno pravi, to joj je velika prednost pored lepog ukusa.

Grčka krem pita je idealna za eksperimentisanje, možete da joj dodajete razne sastojke. Sledeći put ću koristiti sveže maline ili višnje, umesto ovih tamnih trešnji, to će piti dati lepšu boju. Zatim možete da koristite orahe, bademe, cimet, rendanu koru limuna ili pomorandže, itd.

Nisam baš zadovoljna kako mi je gornja kora ispala, trebalo je da kore ređam slobodnije, da budu neurednije i rastresitije, tako bi se stvorilo dosta hrskave korice koja daje lep kontrast kremastoj teksturi.


Grčka krem pita


sastojci:

8 kora za slatku pitu

2 kašike šećera

2 kašike griza

100ml putera, otopljenog

140g šećera

350ml punomasnog mleka

120ml slatke pavlake

5 jajeta, na sobnoj temperaturi

1/4 kašičice soli

1 kašika ekstrakta vanile

1 šaka voća (trešnje, višnje, maline)

Kružni sud prečnika oko 25 cm.

za posip: šećer u prahu

priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Svaku koru premažite otopljenim puterom. Zatim pospite šećerom i grizom, onda rukama koru zgužvajte kao lepezu. Prvu koru zatim zarolajte u spiralu i stavite po sredini pleha, kojeg ste prethodno namazali puterom. Uradite isto sa svakom sledećom korom, ali nju zarolajte oko prve, a to isto uradite i sa sledećom, i tako redom dok ne potrošite sve kore. Premažite na kraju kore preostalim otopljenim puterom. Umetnite voće između kora i stavite sve da se peče u rerni 20-25 minuta.

Dok se kore peku napravite krem. Zagrejte mleko i pavlaku i 80g šećera. U drugoj posudi umutite jaja i preostali šećer. Kad mleko samo što ne počne da vri, sklonite ga sa vatre, zahvatite kutlačom vrelo mleko i postepeno ga dodavajte smesi sa žumancetom, u tankom mlazu, dok sve vreme mutite smesu žicom za mućenje. Zatim tu smesu postepeno sipajte u preostalo vrelo mleko dok sve vreme mešate smesu. Na kraju smesi dodajte ekstrakt vanile i so.

Kad su kore ispečene, izvadite ih iz rerne i postepeno prelijte smesom sa mlekom i jajima. Vratite pleh u rernu i pecite sve još 20-25 minuta.

Pošto se pita sa kremom ispekla, ostavite je oko sat vremena da se ohladi, a zatim je služite posutu šećerom u prahu.

Continue Reading

Koh od griza sa pravom vanilom (sve što ste hteli da znate o vanili)

koh od griza

Koh, kao i svi kolači koji su obeležili moje detinjstvo, za mene ima vrlo posebnu privlačnost. Sama pomisao na njega me momentalno vraća u dane kada sam ga onako hladnog i slasnog jela u obdaništu, serviranog u čuvenim metalnim šoljama. I početnici u kuhinji mogu lako da ga naprave, važno je da patišpanj bude izdašan, zato se mute odvojeno belanca i žumanca. Ali i od jednostavnog kolača može da se napravi nešto izuzetno, ako mu recimo dodate poseban sastojak kao što je prava vanila. U ovom kolaču sva lepota ovog začina, tople i omamljujuće note, dolaze do pravog izražaja. I da budem iskrena, već neko vreme tražim recept u kome će vanila da ima glavnu ulogu, jer sam htela da pišem o tom čuvenom začinu, i pošto je prošla sezona vanilica, neka to bude koh od griza, poslastica koja tako prija u vrele letnje dane.

Inače naš koh veoma podseća na tres lećes kolač čiji recept možete da nađete na blogu.

Koh od griza sa pravom vanilom

Sve što ste hteli da znate o vanili

Moram da priznam da mi je naš vanilin šećer oduvek imao nekakav hemijski ukus. Taj osećaj je postao još intezivniji pošto sam prestala da ga koristim u Americi, jer se ovde ne prodaje, i umesto njega počela da nabavljam ekstrakt vanile. Svaki put kada dođem u Srbiju i probam nešto sa šećerom od vanile, tačno osetim taj veštački ukus koji je drugačiji u odnosu na pravu vanilu. Neko ko se navikao na taj ukus, njemu to sigurno ne smeta, ali nije loše probati pravi prirodni ukus vanile.

Postojanje vanilin šećera sa sintetičkim ukusom i mirisom je opravdan, jer je vanila izuzetno skup začin. Način na koji se dobija podrazumeva puno posla, njena nabavka je vrlo ograničena i to sve utiče na visoku cenu. Zbog toga se koristi sintetički dobijena vanila, i to u oko 90 % proizvoda na svetskom tržištu, koji imaju ukus i miris vanile.

Izuzev što je skup, način na koji se dobija vanila je vro zanimljiv. Vanila je plod orhideje, verovali ili ne, i to vrlo posebne, koja je poreklom iz Meksika. Kasnije su je kolonizatori preneli u druge delove sveta gde je mogla da uspeva. Najpoznatija i najkvalitetnija vanila je sa Madagaskara, tačnije iz njegovog severoistočnog dela koji. Ta vanila se često naziva i Burbon vanila. 80% ukupne svetske proizvodnje dolazi sa ovog ostrva. Poznati proizvođači vanile su još Tahiti i Meksiko. Dole je interesantan video gde možete pogledati plantaže vanile na Madagaskaru i kako se ona dobija.

E sad, pošto cvet ove vanile-orhideje traje samo jedan dan, a jedini insekat koji može da je opraši je specijalna vrsta pčela koja jedino živi u Meksiku, oprašivanje su preuzeli na sebe ljudi koji se bave uzgojom ove vrste. Sada možete da zamislite koliko je to zahtevan posao, i gotovo je nemoguće da proces bude automatizovan. Od oprašenog cveta nastane plod koji raste 6-9 meseci i na kraju izgleda kao duga zelena boranija. Zatim se potapa u vrelu vodu i na kraju fermentiše na suncu. I taj proces dugo traje. Kao i svaka dragocena i skupa stvar meta je lopova, pa farmeri i o tome moraju da vode brigu.

Na kraju mahuna poprimi ovakav izgled kao na slici. Unutra se nalaze sitne semenke koje je najbolje da izvadite tako što nožem zasečete šipku uzdužno, ne do samog kraja, zatim prstima je otvorite i na kraju nožem sastružete sa mahune.

Sastrugano seme zajedno sa mahunama možete da stavite u šećer i tako sami napravite pravi vanilin šećer. Ili ih stavite u alkohol kao što je votka i posle par meseci ćete dobiti ekstrakt vanile. Kada kupujete ekstrakt vanile, gledajte da bude čist prirodni ekstrakt, naravno, to utiče na cenu. Meni je sasvim prihvatljiv čist ekstrakt vanile i često ga koristim.

Šipke vanile koristite kada pravite neku poslasticu u kojoj vanila treba da bude glavni sastojak, recimo sladoled ove vanile, poslastičarski krem, krem brule, pana kota, vanilice, kapkejkovi sa vanilom (Američki kuvar, str. 136), milk šejk od vanile, i slično.

Dakle, ukoliko vidite ove tamne tačkice u proizvodu, recimo sladoledu, odmah ćete znati da je u pitanju prava vanila. Verovatno se prodaje i šećer sa pravom vanilom ali nije sigurno skroz beo.

I da, kažu da kad koristite vanilu u kolaču, gledajte da dodate i malo soli, jer to daje fini balans.


Koh od griza sa pravom vanilom

koh od griza

sastojci:

1.5 l mleka

120g šećera

1 mahuna/šipka vanile / 1 kašika ekstrakta vanile

8 jaja, na sobnoj temperaturi

120g šećera

Izrendana kora jednog limuna

200g griza

1/4 kašičice soli

priprema:

Ukoliko mleku dodajete šipku vanile, zagrejte ga skoro do ključanja pa neka u njemu vanila, semenke i mahuna, pušta svoje mirise i ukuse. Tokom kuvanja dodajte mleku 120g šećera.

Ako dodajete ekstrakt vanile, onda mleko skuvajte dok se kolač peče, i na kraju dodajte ekstrakt vanile. Takođe, tokom kuvanja dodajte šećer.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite pravougaoni pleh dimenzija 24 x 32cm. Namažite ga puterom iznutra.

Odvojte žumanca i belanca. U jednoj, većoj posudi, umutite belanca mikserom dok ne dobijete gust sneg. U drugoj manjoj posudi mikserom mutite žumanca kojima ste dodali 120g šećera, soli i izrendanu koricu limuna dok se blago ne zgusnu. Umućena žumanca postepeno dodajte umućenim belancima dok spatulom sve mešate. Na kraju dodajte griz i to isto mešajte spatulom.

Prebacite dobijenu smesu u pleh i pecite u zagrejanoj rerni 23-25 minuta.

Kada se kolač ispekao odmah ga prelijte toplim mlekom i sačekajte da se ohladi, a zatim ga stavite u frižider.

Služite ohlađeni kolač uz jagode ili slično bobičasto voće.


Koh od griza sa pravom vanilom

Continue Reading

Kako sam se provela na Maldivima

Za razliku od velikog broja ljudi koji sanjaju o putovanju na Maldive, moram da priznam da se nisam posebno radovala toj destinaciji. Zbog kovida mislila sam da će putovanje biti otkazano, ali desilo se da su u međuvremenu ukinute sve mere, pa smo na kraju u aprilu završili na tom kraju planete. Zamislite moj šok kada sam malo istraživala o Maldivima, pošto je putovanje postalo izvesno, i kada sam na mapi otkrila da se nalazi južno od Šri Lanke, mnogo dalje nego što sam mislila.

Dugo mi je trebalo da se psihički pripremim na tako dugo putovanje, uopšte ne uživam u vožnji avionom, suprotno od moje dece, kojima je to najlepši deo putovanja. Srećom išli smo odličnom avio kompanijom, Emirati, pa iskustvo nije bilo toliko strašno. Ja ne mogu da spavam u avionu, ali količina sadržaja, filmova, serija i kvizova, je bila toliko velika da mi vožnja nije trajalo tako dugo.

Putovanje od Vašingtona do Dubaija je trajalo 14 sati, od Dubaija do Malea, glavnog grada Maldiva, je bilo skoro 4 sata, i na kraju nam je trebalo oko pola sata vožnje brodićem do ostrva na kome se nalazi Saii Lagoon Resort. Kad smo došli dočekali su nas u lobiju sa ljubičastim koktelom, i onda smo krenuli u razgledanje ostrva u nekim maleckim kolima, ovde nema automobila. To nije dugo trajalo jer ostrvo je malo. Mostom je spojeno sa drugim ostrvom na kome se nalazi Hard Rock Hotel.

Kako smo došli do naših soba, koje su se nalazile u omanjoj vili na plaži, već se smrkavalo. Kad se nalazite blizu ekvatora dani su neobično kratki, sunce zalazi u 6 uveče, i to je najveće razočarenje. Iz nekog razloga osoblje koje radi u odmaralištu ti sugeriše da se noću ne kupa, ali niko ne kaže zašto. Osoblje je uglavnom muško, nose identično belo laneno odelo, čak koriste isti parfem. Svuda su, obično vrlo zazuzeti, ali izazivaju malo čudan osećaj. Ujutru ustajem vrlo rano, jer imam džet leg, čekam da počne da sviće, oko 6 sati, ovde je večita ravnodnevnica, onda uzimam foto aparat i idem da slikam. To prvo jutro na moru ume da se najjače ureže u sećanje. Otvaram staklena vrata i kroz palme vidim neobično mirno more, i parkirana dva bicikla. Posle sam ih rado koristila u obilasku ostrva, to je i osnovno sredstvo prevoza.

Na prvi pogleda ovo ostrvo se ne razlikuje puno od onih na Karibima (vidi Aruba, Portoriko), ali ipak je drugačije. Ima iste palme i mangrove, ali more ima drugačiju boju, plitko je i pesak je finiji.

U zoru je mirno, ipak ima ljudi, tu su radnici koji čiste plažu. Posle par dana već me prepoznaju i prilaze mi da mi daju lepše primerke školjki koje su našli, jer znaju da ih skupljam. Ja njih ne mogu da prepoznam, izgledaju mi identično, rekla bih da su iz Bangladeša. Lokalci su nešto drugačiji. Jedva da sam imala prilike da ih vidim, na aredromu i u muzeju istorije Maldiva gde nas je dočekao mladić za njih nadprosečne visine i lepih crta lica. Podsećaju na Indijce, ali su drugačiji, jer su se mešali sa Arapima. Maldivi su zemlja sa najvećim procentom muslimanskog stanovništva. Iako postoje vrlo stroga pravila oko praktikovanja drugih religija mi smo bili smeštani na privatnom ostrvu pa smo imali proslavu Uskrsa.

Zatim, vidim radnike kako postavljaju nekome svečan doručak, to je ovde čest slučaj. Dobro je, nema ružinih latica. I venčanja ovde nisu retkost.

Zamišljam kakav li je život bio ljudi koji su ovde nekada živeli, mora da je bio težak. Toliko raštrkanih i minijaturnih ostrva ne nude mogućnost prosperiteta. I zaista, Maldivi su bili izuzetno siromašna zemlja pre pojave turizma, početkom 70-ih godina, jedino čime su se bavili bio je ribolov. Malo toga na ostrvu je autentično, po koji tradicionalni čamac i izrezbarene hoklice. Dizajn i arhitektura objekata po ostrvu je egzotična i zanimljiva, ali nisam baš sigurna da je originalno maldivska. Postoje ostrva na kojima žive lokalci, ubedljivo najmnogoljudnije ostrvo je ono gde se nalazi glavni grad Male. Gledala sam na YT reportaže sa njih, ali nisu mi se nešto posebno svidela, prilično su zapuštena, a i imaju izvesne restrikcije.

Dakle, ostrvo na kome smo bili nije bilo autentično, ali je tako napravljeno i udešeno da izgleda kao raj na zemlji. Samo lepa priroda nije dovoljna, kao što mnogi misle, mora sve to čovečija ruka da ulepšava i održava. Da, neka od ostrva su ljudi napravili, možda je bilo nekada par palmi, ali ljudi su izgradili šipove, doterali pesak, i napravili novo ostrvo (to sam videla svojim očima). Zatim sledi zasad biljaka – palme, oleanderi, jasmini, bugenvilija, banane i razne druge vrste daju utisak tropskog izobilja. Onda treba da se izgrade vile, kao i bungalovi na vodi, koji su prepoznatljiva atrakcija Maldiva. Oni su lepi za gledanje i fotografisanje ali nisam sigurna da bih volela da boravim u njima. Suviše su izolovani. Verovatno se tako osećaju i ljudi koji borave u njima, pa zato odlaze do najbliže plaže, gde je i najveća gužva. Čak i za parove na medenom mesecu nije preporučljivo. Mada na ostrvu nema puno ljudi.

Iako smo imali plažu ispred nosa, mi smo radije boravili na plaži sa bazenom, tu je bilo i najviše porodica sa decom. Odmah tu je bio i lep beach bar sa ogromnim lusterima napravljenim od školjki koje se sudaraju na vetru i prave muziku. Od raznih koktela u ponudi mi smo ipak bili najviše željni mohita (pogledajte ovde video kako se on pravi i kako izgleda ostrvo). O svemu je vođeno računa, hladna pijaća voda je svuda dostupna, ležaljke, suncobrani, peškiri, razna oprema za ronjenje, kanui, itd.

U cenu smeštaja je uključen i doručak, i moram da priznam da nikad u životu nisam videla toliko obilje svakojake hrane. Zaista je bilo impresivno. Za ručak i večeru smo se hranili po restoranima. Većina njih se nalazi u marini, tu je kao neki korzo, imitacija primorskih gradića. Ima raznih restorana, kineski, japanski, indijski, maldivski, mediteranski, itd, i svi su veoma lepo uređeni, ali nekako svi imaju isti vajb, nije ni čudo kad ih poseduje jedna te ista kompanija. Ta kompanija je izgradila ovo odmaralište 2019. godine i zato sve izgleda novo i lepo. Ima tu i par butika. Generalno sve je skupo.

Inače država Maldivi se sastoji od od preko hiljadu koralnih ostrva, grupisanih u 26 atola, koja se prostiru u pravcu sever – jug, oko 1000 km. Kad bi se sastavila sva ta ostrva dobila bi se površina od samo 300 kvadratnih kilometara.

Ostrva su koralna i po tome vrlo posebna, ipak ispod slojeva korala i peska se nalaze stari ugašeni vulkani koje je okean prekrio. Najviša nadmorska visina ostrva je negde oko 2 metra, tako da je pitanje da li će u budućnosti ova zemlja upšte postojati. Da ironija bude veća maldivska ostrva su najlepša kada se posmatraju sa visine, iz recimo aviona, ili ako imate dron. Na ostrvu je bila zabranjena njegova upotreba zbog privatnosti gostiju, zbog čega mi je bilo baš krivo.

Ostaci korala se svugde mogu videti na obali, nekada mogu da budu vrlo lepih boja, jarko crvene i zelene. Zabranjeno ih je iznositi sa ostrva. Kad ronite na dnu mora možete da vidite groblje korala. Ne morate daleko od obale da idete da bi videli bogat morski svet, brojne vrste riba izuzetnih boja i šara, i po koji živi koral oko koga se muvaju jata sitnih riba. U vodi ima i ajkula, koje navodno nisu opasne. Videli smo i jato delfina koji su nas počastvovali performansom sa skokovima, na opšte oduševljenje svih prisutnih na plaži.

Kao pasioniranana skupljačica školjki moram da kažem da ćete ovde naći zaista prelepe primerke. Ono što ih razlikuje od drugih školjki je to što su veoma glatke. Inače nekada su se školjke sa Maldiva koristile kao novac. I pesak je ovde vrlo poseban, beo i veoma fin. Ukoliko hodate bosi po njemu, ne treba vam pedikir. Otuda i ta čuvena tirkizna boja mora.

Ekvatorsko sunce je inače veoma jako, i temperatura slabo varira tokom dana. Kreme za sunčanje ništa ne pomažu, samo debeo hlad. Ono što je interesantno, kako se sunce pojavi, tako istom žestinom greje kao da je podne. Iako je vlažno, pirka neki fini vetrić pa nije strašno. I more je zaista toplo, nema onog oklevanja kada ulazite u vodu.

Turisti koje smo sretali su uglavnom bili iz Evrope, dosta porodica sa decom različitog uzrasta. Vreme kada se posećuju Maldivi je period od novembra do maja, posle toga nastupa kišni period.

Unutrašnji deo ostrva je divno uređen, bogata i egzotična flora čini da se osećate kao u nekoj veličanstvenoj botaničkoj bašti. Na ostrvu postoji i bašta sa poznatim i manje poznatim kulturama.

Ima jedna zanimljivost vezana za Maldive, naime iako je veoma česta destinacija za medeni mesec, ova zemlja ima najveći procenat razvoda, i to već odavno.

I kao što možete sami da se uverite gledajući fotografije to jeste savršeno mesto za ljude koji vole luksuz i pasivni odmor. Imate toplo, prelepo more, sve je napravljeno tako da doprinese vašem komforu, nema gužve i mir je. Posebno ako volite da se pohvalite kako ste bili na skupom i egzotičnom putovanju. Uverila sam se da iz nekog razloga putovanje na Maldive fascinira ljude. Ko pak preferira dinamičniji odmor, voli da istražuje, interesuje ga lokalna kultura i istorija, voli da obilazi pitoreskne gradiće, sela i razna arhitektonska nalazišta, daje prednost autentičnosti, voli dobru i pristupačnu hranu, za njega ovo nije idealna destinacija. Iskreno, meni je i dalje Grčka vrhunska destinacija za letovanje. Dani na egzotičnim rajskim ostrvima postaju vremenom monotoni, čak i da se pokreneš i odeš na sledeće ostrvo, znaš da će sve biti isto, i posle nedelju dana želiš da ga što pre napustiš. Opet, mojoj deci je ovo bilo fenomenalno putovanje.



Prodaja mojih fotografija

Od sada možete da kupite moje digitalne fotografije! Detalje o naručivanju i ceni pronađite ovde.

Između ostalog možete da naručite fotografije koje se nalaze u ovom članku. Njih ćete pronaći u galerijama koje se zovu:


Continue Reading