Čokoladni kolač sa višnjama (šta su danas statusni simboli)

čokoladni kolač sa višnjama

Prošlog vikenda sam bila na pijaci, i, gle čuda, pošlo mi je rukom da nađem sveže višnje. To je za mene bila baš velika radost jer se u Americi sveže višnje retko nalaze. Pre toga sam zimus pronašla neke zamrznute turske višnje i tako saznala da smo preuzeli tursku reč za ovo voće. Doduše, ima ovde odskoro da se kupi u supermarketima i zamrznuta mešavina višanja i trešanja. Upravo zbog svega toga, svaki put kad ih pronađem, osećam se kao da sam pronašla neko sakriveno blago, i onda uzbuđeno planiram šta ću od njih da pravim.

Setila sam se ovog čokoladnog kolača sa šljivama, vrlo malo sam izmenila recept, dodala mu lešnike, koji su kolaču dali lepu teksturu i vrlo prijatan ukus, i dobila zaista vrhunski voćni kolač. Mogla bih da kažem da su ovakva poslastice my signature cakes. Američke višnje su bile vrlo svetle crvene boje, čak sam se uplašila da li su dovoljno zrele i ukusne, ali njihova neverovatno moćna i osvežavajuća aroma me je u mometnu razuverila.

Ako volite višnje u kolačima probajte i ove poslastice:


Skoro sam bila na jednoj vrlo lepoj izložbi. Zapravo bila sam dva puta, toliko mi se svidela. Volim muzej gde se nalazi izložba, često ga posećujem sa decom, nalazi se pored trga koji zbog svoje arhitekture izgleda vrlo evropski, tako nešto se retko viđa u Americi. Ta specijalna izložba je bila posvećana majolici, posebnoj vrsti keramike, koja je bila veoma popularna u drugoj polovini 19. veka. Iako danas izgleda pomalo kič, suviše šareno i napadno, nekada je to bio simbol dobrog ukusa i statusa. Izložba je postavljena u renoviranoj zgradi koja je aneks muzeja, nekadašnja bogataška kuća, i ceo prostor izgleda neobično raskošno i lepo. Nema čovek često priliku da vidi štuko dekoraciju koja nije više puta prefarbana, i zaista sve odiše vrlo prefinjenim luksuzom.

Majolika je interesantna keramika, sa inovacijom i pojeftinjenjem njene proizvodnje ti umetnički predmeti su postali po prvi put dostupni srednjoj klasi. Inače prvobitna i nešto drugačija majolika je nastala još u renesansi, u Italiji. Svoju najveću popularnost je dostigla u vreme viktorijanske Engleske. I u Americi njena proizvodnja je bila popularna, posebno na Istočnoj obali, pa i u Baltimoru. Kada je otkriveno da je olovo, koje se nalazilo u glazuri, opasno po ljudsko zdravlje, njena proizvodnja više nije bila aktuelna.

Komadi keramike na izložbi su zaista vredni i poznati, dosta ih je preneto iz Engleske, a meni je posebno bilo interesantno posuđe, recimo tanjiri za ostrige, činija za jagode ili špargle, itd. Ima tu puno interesantnih detalja i rešenja, prikazi egzotičnih životinja i flore, i raznih tema. Svaka radionica je imala svoj prepoznatljiv dizajn. Tu su i vaze specijalno pravljene za stabljike celera, iako sad to zvuči bizarno, nekada su se te vaze sa celerom držale na stolu i bile su znak da je ta kuća dobrostojeća. Uopšte svi ti predmeti od majolike nekada su bili statusni simbol.

Razmišljala sam o tome da li danas postoji nešto slično što šalje istu poruku. Pitala sam svoje prijateljice šta one o tome misle. Zavisi od zemlje i kulture, recimo u Srbiji i Americi statusni simboli se razlikuju. Takođe to dosta varira u zavisnosti od klase. Dobro, šta su to danas statusni simboli u Americi za jaču srednju klasu? Pored nekretnine i njene lokacije, tu je i posedovanje određenog automobila, po mogućstvu Tesle, zatim angažovanje raznih servisa koje obavljaju sve ono što su nekada same žene radile po kući, od čišćenja kuće do pripreme hrane. Što se tiče brendova kada je u pitanju garderoba to nije baš toliko izraženo kao kod nas, ali ima i toga, samo što su drugačiji brendovi aktuelni. Nakit i parfemi ih nešto ne interesuju previše. Zatim putovanja su vrlo važna. Biti fit – to je još jedan pokazatelj statusa, što podrazumeva odlazak u teretanu kao i opsednutnost zdravom ishranom. Onda dolaze na red deca, važno je u koju privatnu školu idu, pa onda odlazak dece na dobar fakultet, studiranje na Ivy League koledžu je najveći ponos svakog američkog roditelja. Pa razne vannastavne aktivnosti, i naravno uspeh dece na njima.

Dobro sve to stoji, ali da li postoji nešto kao komad posuđa ili umetnički predmet a da je to danas statusni simbol? Razmišljali smo neko vreme drugarice i ja i na kraju nismo mogli da se setimo.

Baš kad smo bili na pijaci, sa početka teksta, ćerka me pita kako to da ima toliko ljudi i zašto kupuju stvari koje su mnogo skuplje nego u prodavnici. Posle se setila pa mi je rekla da ljudi najverovatnije dolaze na pijacu, iako je skupa, da bi bili viđeni. Eto, i odlazak na pijac može da bude statusna stvar.


Čokoladni kolač sa višnjama i lešnicima


sastojci:

150g čokolade, tamne ili poluslatke

130g putera

200g brašna

70g lešnika krupnije iseckanih

Prstohvat soli

1/2 kašičice cimeta u prahu

1 kašičica praška za pecivo

150g šećera

2 jajeta, na sobnoj temperaturi

1 kašičica ekstrakta vanile

150ml jogurta

250g višanja (koštice uklonjene)


priprema:

Najpre otopite čokoladuna pari ili u mikrotalasnoj rerni. Skinite je sa vatre i dodajte joj puter, iseckan na manje kocke, da se i on istopi. Smesa treba da se malo ohladi.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite okrugao pleh, prečnika 23cm, tako što ćete ga dobro namazati puterom, ili obložiti papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte prosejano brašno i iseckane lešnike (deo sačuvajte za posip), so i prašak za pecivo.

U većoj posudi mikserom ulupajte šećer i jaja dok ne dobijete 2-3 puta naraslu smesu. U to umešajte ekstrakt vanile, rastopljenu čokololadu i puter, zatim smesu sa brašnom, i na kraju jugurt. To sve mešajte varjačom. Kad ste dobili ujednačenu smesu stavite je u pripremljeni pleh. Zatim u testo ređajte višnje kao na slici. Na kraju sve pospite iseckanim lešnicima.

Pecite kolač na srednjoj rešetki oko 50 minuta, dok čačkalica ne izađe čista kad se zabode u testo.

Kad je kolač gotov ostavite ga par minuta u plehu, a zatim izvadite i stavite na tanjir za služenje. Služite kolač još dok je malo topao.


Continue Reading

Sos za testeninu od pečenih paprika iz tegle

Ovaj fantastični sos za testenine, koji će vas sigurno oduševiti, se pravi od, verovali ili ne, pečenih i mariniranih paprika iz tegle. U blenderu se izblendaju sa slatkom (neutralnom) pavlakom, doda im se sveži bosiljak i parmezan, i dabijete na kraju fini kremasti sos neverovatnog ukusa. Ne znam ko je to smislio, ali ideja je vrlo originalna, i ono što je najvažnije, ručak sa ovim sosom možete da napravite očas posla. Dodajte testenini grilovanu piletinu, ako hoćete da “pojačate” obrok.

Inače, ovaj sos od pečenih paprika podseća na sos sa votkom (Penne alla Vodka), ali on se pravi sa paradajzom. Marinirane pečene paprike su verujem bolji izbor od običnih pečenih paprika, jer imaju taj fini šmek belog luka i sirćeta.


Sos za testeninu od pečenih paprika iz tegle


sastojci:

1 pakovanje testenine, rigatoni su dobar izbor

370g pečenih i mariniranih paprika iz tegle, oceđenih

pola šake svežeg bosiljka

250ml slatke (neutralne) pavlake

1/2 kašičice soli

1 1/2 kašike maslinovog ulja

2 čena belog luka, sitno iseckanog

1 šaka izrendanog parmezana

1/4 kašičice tucane ljute paprike

priprema:

Stavite da se kuva testenina prema upustvu sa pakovanja.

Iseckajte paprike, dodajte im bosiljak i slatku (neutralnu) pavlaku i sve izblendajte u blenderu ili ručnim blenderom. Dodajte soli.

U šerpi zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri, dodajte iseckani beli luk, i posle pola minuta dodajte izblendane paprike. Kuvajte oko 3 minuta dok se sos ne zagreje, pa tome dodajte skuvanu testeninu. Sve promešajte, dodajte izrendani parmezan i tucanu ljutu papriku. Služite jelo odmah.

Continue Reading

Sveže kobasice sa paprikama i palentom

sveže kobasice recept

Već sam nekoliko puta pravila ovo jelo, i ne mogu da se načudim kako je ukusno, a opet tako jednostavno za pravljenje, i kako ga se samo ranije nisam setila. Inače, volim dobre kobasice, ali dimljene, dok priprema i konzumacija svežih mi nije padala na pamet, kao što znate nisam neki ljubitelj mlevenog svinjskog mesa. Ipak, jednog dana sam krenula da kupujem u Whole Foodsu nešto što ovde zovu breakfast sausage, sveža svinjska kobasica koja nije u crevu, i tako sam počela da je koristim.

Naravno, sve zavisi od kvaliteta kobasice, nekad budu baš dobre, pa još kad stave lepe začine kao što je seme komorača ili žalfiju. Već sam pisala na blogu kako u mojoj ulici, jedan blok ispod mene, ima radionica kobasica, čak imaju i sušaru, u kojoj nabavljam sveže i sušene kobasice.Najbolje je ako možete da sami napravite kobasice od mesa proverenog kvaliteta.

sveže kobasice recept

Paprika i luk su bili očekivani dodaci svežoj kobasici, njih koristim kada spremam čizstejk ili fajitas, a palente je izvrstan prilog za jela sa mesom. Tako da u neku ruku mogu da kažem da sam osmislia ovo jelo. Sada mogu da ga dodam mojoj kolekciji ukusnih, brzih i jednostavnih jela.


Sveže kobasice sa paprikama i palentom

sveže kobasice recept

sastojci za 4 osobe:

1 kašika maslinovog ulja

1/2kg svežih kobasica

1 veći luk, iseckan na rebra, ili sitnije

2 babure, crvene, žute ili narandžaste, iseckane tanko uzdužno

2 čena belog luka, sitno iseckanog

2 manja papradajza, iseckana

So i biber prema ukusu

za palentu:

4 šolje vode

1/2 kašičice soli

1 puna šolja instant palente

2 kašike putera

1 šaka izrendanog parmezana

za služenje: svež peršun, burata, mocarela, domaći beli sir

priprema:

U tučanom tiganju zagrejte kašiku maslinovog ulja na srednje jakoj vatri. Tome dodajte iseckani luk, pa posle par minuta iseckanu papriku. Kuvajte sve još oko 5-7 minuta. Dodajte iseckani beli luk i posle jednog minuta dodajte sveže kobasice koje ste izvadili iz creva. Varjačom gledajte da razbijete veće grudve dok se meso kuva. Dodajte i iseckani paradajz. Kada više meso nije crveno dodajte so i biber prema ukusu i sklonite tiganj sa vatre.

Dok spremate kobasice skuvajte palentu. Zagrejte vodu do ključanja, dodajte soli. Smanjite vatru i dodajte palentu dok sve vreme mešate. Kada je palenta skuvana, sklonite je sa vatre, dodajte puter i parmezan i sve dobro promešajte.

Stavite u dublji tanjir palentu pa preko toga sveže kobasice sa paprikom i na kraju dodajte sveži peršun. Nije loše da dodate buratu, ili mocarelu, ili domaći beli sir.


Continue Reading

Grčka krem pita

Kada sam jednom kod prijateljice probala Galaktoboureko, čuveni grčki kolač sa korama za pitu i poslastičarskim kremom, potpuno sam ostala bez daha. Inače, mnogo volim poslastičarski krem, ali tada sam ga prvi put jela sa korama za pitu, i mene je to iz nekog razloga potpuno fasciniralo. Posle kad sam malo više istraživala, saznala sam da se slično pravi mnoštvo kolača ne samo u Grčkoj, već i u Turskoj i na Bliskom Istoku, što vrlo često biva. Ima čak stari asirski kolač koji se zove Muakacha, koji se pravi slično kao ovaj moj kolač, ali ima orijentalne sastojke, kao što je ružina vodica, agda, pistaći i slično.

Da, ovaj kolač se razlikuje od klasičnog galaktoboureko, jer umesto zgusnutog poslastičarskog krema, korama se dodaje retki krem, custard, koji se tokom pečenja zgusne. Onda veoma podseća na flan i krem brule. I nema slatki sirup, iliti agdu.

Ova poslastica se neobično brzo i jednostavno pravi, to joj je velika prednost pored lepog ukusa.

Grčka krem pita je idealna za eksperimentisanje, možete da joj dodajete razne sastojke. Sledeći put ću koristiti sveže maline ili višnje, umesto ovih tamnih trešnji, to će piti dati lepšu boju. Zatim možete da koristite orahe, bademe, cimet, rendanu koru limuna ili pomorandže, itd.

Nisam baš zadovoljna kako mi je gornja kora ispala, trebalo je da kore ređam slobodnije, da budu neurednije i rastresitije, tako bi se stvorilo dosta hrskave korice koja daje lep kontrast kremastoj teksturi.


Grčka krem pita


sastojci:

8 kora za slatku pitu

2 kašike šećera

2 kašike griza

100ml putera, otopljenog

140g šećera

350ml punomasnog mleka

120ml slatke pavlake

5 jajeta, na sobnoj temperaturi

1/4 kašičice soli

1 kašika ekstrakta vanile

1 šaka voća (trešnje, višnje, maline)

Kružni sud prečnika oko 25 cm.

za posip: šećer u prahu

priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Svaku koru premažite otopljenim puterom. Zatim pospite šećerom i grizom, onda rukama koru zgužvajte kao lepezu. Prvu koru zatim zarolajte u spiralu i stavite po sredini pleha, kojeg ste prethodno namazali puterom. Uradite isto sa svakom sledećom korom, ali nju zarolajte oko prve, a to isto uradite i sa sledećom, i tako redom dok ne potrošite sve kore. Premažite na kraju kore preostalim otopljenim puterom. Umetnite voće između kora i stavite sve da se peče u rerni 20-25 minuta.

Dok se kore peku napravite krem. Zagrejte mleko i pavlaku i 80g šećera. U drugoj posudi umutite jaja i preostali šećer. Kad mleko samo što ne počne da vri, sklonite ga sa vatre, zahvatite kutlačom vrelo mleko i postepeno ga dodavajte smesi sa žumancetom, u tankom mlazu, dok sve vreme mutite smesu žicom za mućenje. Zatim tu smesu postepeno sipajte u preostalo vrelo mleko dok sve vreme mešate smesu. Na kraju smesi dodajte ekstrakt vanile i so.

Kad su kore ispečene, izvadite ih iz rerne i postepeno prelijte smesom sa mlekom i jajima. Vratite pleh u rernu i pecite sve još 20-25 minuta.

Pošto se pita sa kremom ispekla, ostavite je oko sat vremena da se ohladi, a zatim je služite posutu šećerom u prahu.

Continue Reading

Koh od griza sa pravom vanilom (sve što ste hteli da znate o vanili)

koh od griza

Koh, kao i svi kolači koji su obeležili moje detinjstvo, za mene ima vrlo posebnu privlačnost. Sama pomisao na njega me momentalno vraća u dane kada sam ga onako hladnog i slasnog jela u obdaništu, serviranog u čuvenim metalnim šoljama. I početnici u kuhinji mogu lako da ga naprave, važno je da patišpanj bude izdašan, zato se mute odvojeno belanca i žumanca. Ali i od jednostavnog kolača može da se napravi nešto izuzetno, ako mu recimo dodate poseban sastojak kao što je prava vanila. U ovom kolaču sva lepota ovog začina, tople i omamljujuće note, dolaze do pravog izražaja. I da budem iskrena, već neko vreme tražim recept u kome će vanila da ima glavnu ulogu, jer sam htela da pišem o tom čuvenom začinu, i pošto je prošla sezona vanilica, neka to bude koh od griza, poslastica koja tako prija u vrele letnje dane.

Inače naš koh veoma podseća na tres lećes kolač čiji recept možete da nađete na blogu.

Koh od griza sa pravom vanilom

Sve što ste hteli da znate o vanili

Moram da priznam da mi je naš vanilin šećer oduvek imao nekakav hemijski ukus. Taj osećaj je postao još intezivniji pošto sam prestala da ga koristim u Americi, jer se ovde ne prodaje, i umesto njega počela da nabavljam ekstrakt vanile. Svaki put kada dođem u Srbiju i probam nešto sa šećerom od vanile, tačno osetim taj veštački ukus koji je drugačiji u odnosu na pravu vanilu. Neko ko se navikao na taj ukus, njemu to sigurno ne smeta, ali nije loše probati pravi prirodni ukus vanile.

Postojanje vanilin šećera sa sintetičkim ukusom i mirisom je opravdan, jer je vanila izuzetno skup začin. Način na koji se dobija podrazumeva puno posla, njena nabavka je vrlo ograničena i to sve utiče na visoku cenu. Zbog toga se koristi sintetički dobijena vanila, i to u oko 90 % proizvoda na svetskom tržištu, koji imaju ukus i miris vanile.

Izuzev što je skup, način na koji se dobija vanila je vro zanimljiv. Vanila je plod orhideje, verovali ili ne, i to vrlo posebne, koja je poreklom iz Meksika. Kasnije su je kolonizatori preneli u druge delove sveta gde je mogla da uspeva. Najpoznatija i najkvalitetnija vanila je sa Madagaskara, tačnije iz njegovog severoistočnog dela koji. Ta vanila se često naziva i Burbon vanila. 80% ukupne svetske proizvodnje dolazi sa ovog ostrva. Poznati proizvođači vanile su još Tahiti i Meksiko. Dole je interesantan video gde možete pogledati plantaže vanile na Madagaskaru i kako se ona dobija.

E sad, pošto cvet ove vanile-orhideje traje samo jedan dan, a jedini insekat koji može da je opraši je specijalna vrsta pčela koja jedino živi u Meksiku, oprašivanje su preuzeli na sebe ljudi koji se bave uzgojom ove vrste. Sada možete da zamislite koliko je to zahtevan posao, i gotovo je nemoguće da proces bude automatizovan. Od oprašenog cveta nastane plod koji raste 6-9 meseci i na kraju izgleda kao duga zelena boranija. Zatim se potapa u vrelu vodu i na kraju fermentiše na suncu. I taj proces dugo traje. Kao i svaka dragocena i skupa stvar meta je lopova, pa farmeri i o tome moraju da vode brigu.

Na kraju mahuna poprimi ovakav izgled kao na slici. Unutra se nalaze sitne semenke koje je najbolje da izvadite tako što nožem zasečete šipku uzdužno, ne do samog kraja, zatim prstima je otvorite i na kraju nožem sastružete sa mahune.

Sastrugano seme zajedno sa mahunama možete da stavite u šećer i tako sami napravite pravi vanilin šećer. Ili ih stavite u alkohol kao što je votka i posle par meseci ćete dobiti ekstrakt vanile. Kada kupujete ekstrakt vanile, gledajte da bude čist prirodni ekstrakt, naravno, to utiče na cenu. Meni je sasvim prihvatljiv čist ekstrakt vanile i često ga koristim.

Šipke vanile koristite kada pravite neku poslasticu u kojoj vanila treba da bude glavni sastojak, recimo sladoled ove vanile, poslastičarski krem, krem brule, pana kota, vanilice, kapkejkovi sa vanilom (Američki kuvar, str. 136), milk šejk od vanile, i slično.

Dakle, ukoliko vidite ove tamne tačkice u proizvodu, recimo sladoledu, odmah ćete znati da je u pitanju prava vanila. Verovatno se prodaje i šećer sa pravom vanilom ali nije sigurno skroz beo.

I da, kažu da kad koristite vanilu u kolaču, gledajte da dodate i malo soli, jer to daje fini balans.


Koh od griza sa pravom vanilom

koh od griza

sastojci:

1.5 l mleka

120g šećera

1 mahuna/šipka vanile / 1 kašika ekstrakta vanile

8 jaja, na sobnoj temperaturi

120g šećera

Izrendana kora jednog limuna

200g griza

1/4 kašičice soli

priprema:

Ukoliko mleku dodajete šipku vanile, zagrejte ga skoro do ključanja pa neka u njemu vanila, semenke i mahuna, pušta svoje mirise i ukuse. Tokom kuvanja dodajte mleku 120g šećera.

Ako dodajete ekstrakt vanile, onda mleko skuvajte dok se kolač peče, i na kraju dodajte ekstrakt vanile. Takođe, tokom kuvanja dodajte šećer.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite pravougaoni pleh dimenzija 24 x 32cm. Namažite ga puterom iznutra.

Odvojte žumanca i belanca. U jednoj, većoj posudi, umutite belanca mikserom dok ne dobijete gust sneg. U drugoj manjoj posudi mikserom mutite žumanca kojima ste dodali 120g šećera, soli i izrendanu koricu limuna dok se blago ne zgusnu. Umućena žumanca postepeno dodajte umućenim belancima dok spatulom sve mešate. Na kraju dodajte griz i to isto mešajte spatulom.

Prebacite dobijenu smesu u pleh i pecite u zagrejanoj rerni 23-25 minuta.

Kada se kolač ispekao odmah ga prelijte toplim mlekom i sačekajte da se ohladi, a zatim ga stavite u frižider.

Služite ohlađeni kolač uz jagode ili slično bobičasto voće.


Koh od griza sa pravom vanilom

Continue Reading

Kako sam se provela na Maldivima

Za razliku od velikog broja ljudi koji sanjaju o putovanju na Maldive, moram da priznam da se nisam posebno radovala toj destinaciji. Zbog kovida mislila sam da će putovanje biti otkazano, ali desilo se da su u međuvremenu ukinute sve mere, pa smo na kraju u aprilu završili na tom kraju planete. Zamislite moj šok kada sam malo istraživala o Maldivima, pošto je putovanje postalo izvesno, i kada sam na mapi otkrila da se nalazi južno od Šri Lanke, mnogo dalje nego što sam mislila.

Dugo mi je trebalo da se psihički pripremim na tako dugo putovanje, uopšte ne uživam u vožnji avionom, suprotno od moje dece, kojima je to najlepši deo putovanja. Srećom išli smo odličnom avio kompanijom Emirati pa iskustvo nije bilo toliko strašno. Ja ne mogu da spavam u avionu, ali količina sadržaja, filmova, serija i kvizova, je bila toliko velika da mi vožnja nije trajalo tako dugo.

Putovanje od Vašingtona do Dubaija je trajalo 14 sati, od Dubaija do Malea, glavnog grada Maldiva, je bilo skoro 4 sata, i na kraju nam je trebalo oko pola sata vožnje brodićem do ostrva na kome se nalazi Saii Lagoon Resort. Kad smo došli dočekali su nas u lobiju sa ljubičastim koktelom, i onda smo krenuli u razgledanje ostrva u nekim maleckim kolima, ovde nema automobila. To nije dugo trajalo jer ostrvo je malo. Mostom je spojeno sa drugim ostrvom na kome se nalazi Hard Rock Hotel.

Kako smo došli do naših soba, koje su se nalazile u omanjoj vili na plaži, već se smrkavalo. Kad se nalazite blizu ekvatora dani su neobično kratki, sunce zalazi u 6 uveče, i to je najveće razočarenje. Iz nekog razloga osoblje koje radi u odmaralištu ti sugeriše da se noću ne kupa, ali niko ne kaže zašto. Osoblje je uglavnom muško, nose identično belo laneno odelo, čak koriste isti parfem. Svuda su, obično vrlo zazuzeti, ali izazivaju malo čudan osećaj. Ujutru ustajem vrlo rano, jer imam džet leg, čekam da počne da sviće, to se desilo malo pre 6 časova, ovde je večita ravnodnevnica, onda uzimam foto aparat i idem da slikam. To prvo jutro na moru ume da se najjače ureže u sećanje. Otvaram staklena vrata i kroz palme vidim neobično mirno more, i parkirana dva bicikla. Posle sam ih rado koristila u obilasku ostrva, to je i osnovno sredstvo prevoza.

Na prvi pogleda ovo ostrvo se ne razlikuje puno od onih na Karibima (vidi Aruba, Portoriko), ali ipak je drugačije. Ima iste palme i mangrove, ali more ima drugačiju boju, plitko je i pesak je finiji.

U zoru je mirno, ipak ima ljudi, tu su radnici koji čiste plažu. Posle par dana već me prepoznaju i prilaze mi da mi daju lepše primerke školjki koje su našli, jer znaju da ih skupljam. Ja njih ne mogu da prepoznam, izgledaju mi identično, rekla bih da su iz Bangladeša. Lokalci su nešto drugačiji. Jedva da sam imala prilike da ih vidim, na aredromu i u muzeju istorije Maldiva gde nas je dočekao mladić za njih nadprosečne visine i lepih crta lica. Podsećaju na Indijce, ali su drugačiji, jer su se mešali sa Arapima. Maldivi su zemlja sa najvećim procentom muslimanskog stanovništva. Iako postoje vrlo stroga pravila oko praktikovanja drugih religija mi smo bili smeštani na privatnom ostrvu pa smo imali proslavu Uskrsa.

Zatim, vidim radnike kako postavljaju nekome svečan doručak, to je ovde čest slučaj. Dobro je, nema ružinih latica. I venčanja ovde nisu retkost.

Zamišljam kakav li je život bio ljudi koji su ovde nekada živeli, mora da je bio težak, toliko raštrkanih i minijaturnih ostrva ne nude mogućnost prosperiteta. I zaista, Maldivi su bili izuzetno siromašna zemlja pre pojave turizma, početkom 70-ih godina, jedino čime su se bavili bio je ribolov. Malo toga na ostrvu je autentično, po koji tradicionalni čamac i izrezbarene hoklice. Dizajn i arhitektura objekata po ostrvu je egzotična i zanimljiva, ali nisam baš sigurna da je originalno maldivska. Postoje ostrva na kojima žive lokalci, ubedljivo najmnogoljudnije ostrvo je ono gde se nalazi glavni grad Male. Gledala sam na YT reportaže sa njih, ali nisu mi se nešto posebno svidela, prilično su zapuštena, a i imaju izvesne restrikcije.

Dakle, ostrvo na kome smo bili nije bilo autentično, ali je tako napravljeno i udešeno da izgleda kao raj na zemlji. Samo lepa priroda nije dovoljna, kao što mnogi misle, mora sve to čovečija ruka da ulepšava i održava. Da, neka od ostrva su ljudi napravili, možda je bilo nekada par palmi, ali ljudi su izgradili šipove, doterali pesak, i napravili novo ostrvo (to sam videla svojim očima). Zatim sledi zasad biljaka – palme, oleanderi, jasmini, bugenvilija, banane, i razne druge vrste daju utisak tropskog izobilja. Onda treba da se izgrade vile, kao i bungalovi na vodi, koji su prepoznatljiva atrakcija Maldiva. Oni su lepi za gledanje i fotografisanje ali nisam sigurna da bih volela da boravim u njima. Suviše su izolovani. Verovatno se tako osećaju i ljudi koji borave u njima, pa zato odlaze do najbliže plaže, gde je i najveća gužva. Čak i za parove na medenom mesecu nije preporučljivo. Mada na ostrvu nema puno ljudi.

Iako smo imali plažu ispred nosa, mi smo radije boravili na plaži sa bazenom, tu je bilo i najviše porodica sa decom. Odmah tu je bio i lep beach bar sa ogromnim lusterima napravljenim od školjki koje se sudaraju na vetru i prave muziku. Od raznih koktela u ponudi mi smo ipak bili najviše željni mohita (pogledajte ovde video kako se on pravi i kako izgleda ostrvo). O svemu je vođeno računa, hladna pijaća voda je svuda dostupna, ležaljke, suncobrani, peškiri, razna oprema za ronjenje, kanui, itd.

U cenu smeštaja je uključen i doručak, i moram da priznam da nikad u životu nisam videla toliko obilje svakojake hrane. Zaista je bilo impresivno. Za ručak i večeru smo se hranili po restoranima. Većina njih se nalazi u marini, tu je kao neki korzo, imitacija primorskih gradića. Ima raznih restorana, kineski, japanski, indijski, maldivski, mediteranski, itd, i svi su veoma lepo uređeni, ali nekako svi imaju isti vajb, nije ni čudo kad ih poseduje jedna te ista kompanija. Ta kompanija je izgradila ovo odmaralište 2019. godine i zato sve izgleda novo i lepo. Ima tu i par butika. Generalno sve je skupo.

Inače država Maldivi se sastoji od od preko hiljadu koralnih ostrva, grupisanih u 26 atola, koja se prostiru u pravcu sever – jug, oko 1000 km. Kad bi se sastavila sva ta ostrva dobila bi se površina od samo 300 kvadratnih kilometara.

Ostrva su koralna i po tome vrlo posebna, ipak ispod slojeva korala i peska se nalaze stari ugašeni vulkani koje je okean prekrio. Najviša nadmorska visina ostrva je negde oko 2 metra, tako da je pitanje da li će u budućnosti ova zemlja upšte postojati. Da ironija bude veća maldivska ostrva su najlepša kada se posmatraju sa visine, iz recimo aviona, ili ako imate dron. Na ostrvu je bila zabranjena njegova upotreba zbog privatnosti gostiju, zbog čega mi je bilo baš krivo.

Ostaci korala se svugde mogu videti na obali, nekada mogu da budu vrlo lepih boja, jarko crvene i zelene. Zabranjeno ih je iznositi sa ostrva. Kad ronite na dnu mora možete da vidite groblje korala. Ne morate daleko od obale da idete da bi videli bogat morski svet, brojne vrste riba izuzetnih boja i šara, i po koji živi koral oko koga se muvaju jata sitnih riba. U vodi ima i ajkula, koje navodno nisu opasne. Videli smo i jato delfina koji su nas počastvovali performansom sa skokovima iz vode, na opšte oduševljenje svih prisutnih na plaži.

Kao pasioniranana skupljačica školjki moram da kažem da ćete ovde naći zaista prelepe primerke. Ono što ih razlikuje od drugih školjki je to što su veoma glatke. Inače nekada su se školjke sa Maldiva koristile kao novac. I pesak je ovde vrlo poseban, beo i veoma fin. Ukoliko hodate bosi po njemu, ne treba vam pedikir. Otuda i ta čuvena tirkizna boja mora.

Ekvatorsko sunce je inače veoma jako, i temperatura slabo varira tokom dana. Kreme za sunčanje ništa ne pomažu, samo debeo hlad. Ono što je interesantno, kako se sunce pojavi, tako istom žestinom greje kao da je podne. Iako je vlažno, pirka neki fini vetrić pa nije strašno. I more je zaista toplo, nema onog oklevanja kada ulazite u vodu.

Turisti koje smo sretali su uglavnom bili iz Evrope, dosta porodica sa decom različitog uzrasta. Vreme kada se posećuju Maldivi je period od novembra do maja, posle toga nastupa kišni period.

Unutrašnji deo ostrva je divno uređen, bogata i egzotična flora čini da se osećate kao u nekoj veličanstvenoj botaničkoj bašti. Na ostrvu postoji i bašta sa poznatim i manje poznatim kulturama.

Ima jedna zanimljivost vezana za Maldive, naime iako je veoma česta destinacija za medeni mesec, ova zemlja ima najveći procenat razvoda, i to već odavno.

I kao što možete sami da se uverite gledajući fotografije to jeste savršeno mesto za ljude koji vole luksuz i pasivni odmor. Imate toplo, prelepo more, sve je napravljeno tako da doprinese vašem komforu, nema gužve i mir je. Posebno ako volite da se pohvalite kako ste bili na skupom i egzotičnom putovanju. Uverila sam se da iz nekog razloga putovanje na Maldive fascinira ljude. Ko pak preferira dinamičniji odmor, voli da istražuje, interesuje ga lokalna kultura i istorija, voli da obilazi pitoreskne gradiće, sela i razna arhitektonska nalazišta, daje prednost autentičnosti, voli dobru i pristupačnu hranu, za njega ovo nije idealna destinacija. Iskreno, meni je i dalje Grčka vrhunska destinacija za letovanje. Dani na egzotičnim rajskim ostrvima postaju vremenom monotoni, čak i da se pokreneš i odeš na sledeće ostrvo znaš da će sve biti isto, i posle nedelju dana želiš da ga što pre napustiš. Opet mojoj deci je ovo bilo fenomenalno putovanje.



Prodaja mojih fotografija

Od sada možete da kupite moje digitalne fotografije! Detalje o naručivanju i ceni pronađite ovde.

Između ostalog možete da naručite fotografije koje se nalaze u ovom članku. Njih ćete pronaći u galerijama koje se zovu:


Continue Reading

Kolačići sa limunom (Crowd-pleaser cookies)

Nema jednostavnijih i aromatičnijih kolačića do ovih sa limunom. U Americi imaju dobar izraz koji ih najbolje opisuje – crowd-pleaser, to znači da im se svi raduju i da će najverovatnije prvi nestati kad ih odnesete na raznorazna okupljanja. To se meni upravo dogodilo pre neki dan, kad sam ove kolačiće odnela na završni klavirski koncert moje ćerke. Posle koncerta, kada je bila mala zakuska, nekako se saznalo da sam ih ja donela, pa su mi ljudi prilazili da ih oduševljeno hvale i da traže recept. Malo mi je bilo čudno to njihovo ushićenje, na kraju to su vrlo jednostavni kolačići, ali mislim da znam šta im je toliko prijalo – osvežavajući i neodoljivi miris i ukus limuna. A i domaći kolači su po pravilu nabolji.

Tako da ako vam treba ideja šta da odnesete na slična okupljanja, sada znate šta da napravite.

Ovi kolačiči sa limunom vrlo podsećaju na italijanske amaretti kolačiće, koji su podjednoko ukusni, ali imaju drugačije sastojke.


Taman da iskoristim priliku da vam ispričam nešto vrlo zanimljivo a tiče se života u Americi. Htela sam i ranije da pišem o tome, ali nije bilo prilike. Osim toga za koji dan će biti događaj u školi, zapravo dva, koji ću po prvi put organizovati, do sada sam to uspešno izbegavala, mada sam često učestvovala u raznim projektima. Mislim da je razlog za moj otpor bio taj što u vreme kada sam ja išla u školu roditelji nisu ni u čemu učestvovali, otišli bi na roditeljski, eventualno na otvorena vrata i to bi bilo to, malo me nervira što se od roditelja danas toliko toga očekuje. Zatim, ne mora uvek da se dovlači hrana za svaki događaj, neće deca ostati gladna. Tu je i dekoracija u neograničenim količinama, iako jeftina za mene je to nepotrebno trošenje novca. Ali, Amerikanici obožavaju dekoraciju i nošenje kostima, i za to koriste svaku priliku. Na kraju, mogu deca i nešto sama da urade, ne moraju svuda roditelji da idu za njima i da ih organizuju.

Doduše mogu da razumem potrebu za organizovanjem događaja za prikupljanje novca, naša škola je privatna sa ograničenim resursima, ali to rade sve škole. Moguće da je razlog za to što ovde ima ne tako malo ljudi koji u radu izvan posla traže smisao života, to im dođe kao neki važan hobi. To nije samo ograničeno na rad u školi već kojekakve volonterske akcije, za njih to ima smisla iako nemaju nikakvu finansijsku nadoknadu za uložen rad i trud. Naša škola je izrazito mala, svi se znaju, i funkcionišu kao neka poveća porodica. Mnogim roditeljima to je način da se socijalizuju, i oni se međusobno druže izvan škole. Ima još jedna stvar a to je da porodica ima obaveznih 25 sata volontiranja tokom školske godine, ali umesto toga mogu da plate određeni iznos.

Naravno, nisu svi roditelji angažovani oko dešavanja u školi, ali ipak ima ne tako mali broj onih koji su baš aktivni. Ako su ambiciozni mogu da da uđu u savet roditelja i da dobiju neku funkciju. Ja sam često room parent, i to samo zbog toga što nastavnicima ne mogu da kažem ne.

Neki od tih događaja za prikupljanje novca za školu su bili sjajno organizovani, još uvek se sećam jedne žurke “The roaring twenties” (Lude dvadesete), malo pre pandemije, kako je bila vesela i kako su roditelji u parovima dolazili obučeni u kostime iz tog perioda. Eto, to me uvek iznova fascinira kako Amerikanci imaju tu posvećenost, commitment, i kako šta god da rade nekako to “ljudski” odrade. Vrlo su organizovani, tačni i pouzdani, i to ne samo kada je posao u pitanju. Naravno nisu svi takvi, ima ovde svakojakih ljudi, ali opet to mi ne narušava opšti utisak. Sad ću vam navesti nekoliko primera.

Do pre neku godinu, kad je preminula, mis Širli je dolazila u školu svaki dan, na početku i na kraju nastave, da pomaže učenicima da pređu ulicu. Nekada su u nju išla njena mnogobrojna deca. Još uvek se sećam njenog lika, bila je sigurno u svojim 80-im, sa flouroscentim prslukom i “stop” znakom kako ćaska sa učenicama. Na kraju, kad je napustila ovaj svet, posvetili su joj taj mali deo ulice, tu sada stoji njeno ime na crvenom znaku, za dugo sećanje.

Puno roditelja učestvuju kao treneri za razne sportove, naročito očevi, kod nas je fudbal najpopularniji. Pre nekoliko godina imala sam jedno krajnje neobično iskustvo. Naime jednom je tako trebalo da fotografišem fudbalske timove iz škole, i desi se da malo pre ugovorenog fotografisanja jedan od roditelja, koji je bio asistent trenera, tragično premine. Predloženo mi je da ga nekako umetnem u grupnu fotografiju, što sam učinila u fotošopu, i uopšte nije loše ispalo. Udovica je bila veoma zadovoljna, vrlo joj je bilo važno da se vidi da je njen suprug vodio školski fudbalski tim. Kad smo kod tog nesrećnog događaja da pomenem i to kako su se roditelji lepo organizovali da pomognu nesrećnoj porodici, od pripreme hrane pa do prikupljanja novca, a to se dešavalo više puta.

Ipak, neprikosnovena kraljica roditeljskog učestvovanja u školi je Lora. Nekada davno je bila nastavnica muzičkog, a onda se doškolovala i postala advokat. U svim aktivnostima je prisutna, uvek sa sobom vuče razne igrice, animacije i slatkiše za decu. Ništa joj nije teško, naprotiv, puna je energije i elana, sve stiže. Nekako je lepo biti u blizini osobe koja je tako vredna i organizovana i nikada se ne žali. Pri tome je “stara škola”, nema kod nje nikakavog nonsensa sveprisutnog u današnjem američkom društvu. Naša deca idu i ista odeljenja, i naše ćerke se dosta druže, tako da se često viđamo. Posebno poslednjih meseci pošto sam joj pomagala u pripremi školskog mjuzikla. Da, ona je rešila da sama napravi školski mjuzikl, u brojnim je i sama učestvovala kao glumica. Poduhvat je bio veoma ambiciozan, trebalo je izaći na kraj sa toliko dece, a probe umeju da budu vrlo duge i naporne, ko je učestvovao u predstavama zna kako to izgleda, da ne pominjem prateću dramu oko podele uloga. Angažovala je Lora i svog muža, koji je inače di džej, on je radio na zvuku, pa i oca koji je radio na scenografiji. Predstava je bila vrlo uspešna, i ja sam tako promenila mišljenje o učestvovanju roditelja u školskim aktivnostima. Naime, posle pandemije, deca su postala željna vannastavnih aktivnosti, vrlo rado u njima učestvuju, i da nije bilo Lore, ona bi bila uskraćena za jedno vrlo lepo i važno iskustvo. Skoro je bio neki sportski dan, cela škola u nekom parku, i samo odjednom skupila se deca iz raznih odeljenja i počeše da plešu i pevaju pesme iz mjuzikla, sva vesela i zadihana. A muzika, i uopšte ceo mjuzikl Čarobnjak iz Oza, je fenomenalna. Da nije bilo te predstave ne bih ni saznala da se moja ćerka baš dobro oseća na sceni, iako često ime da bude stidljiva i nesigurna. Uspela je da “ukrade šou”, i to kao zamena za Doroti, i dirne i nadahne ljude koji su gledali predstavu. I moj sin, koji je bio dekorater, ima vrlo lepo iskustvo sa predstave, to mu je omogućilo da se oseća korisno i da se druži sa decom iz drugih odeljenja. A ja sam konačno počela da cenim mjuzikle.

Over the Rainbow pesma u izvođenju moje ćerke.


Kolačići sa limunom


sastojci:

80g putera, na sobnoj temperaturi

180g šećera

Izrendana korica celog limuna

2 jajeta, na sobnoj temperaturi

3 kašike lumunovog soka

420g brašna

2 kašičice praška za pecivo

1/4 kašičica soda bikarbone

1/4 kašičice soli

1 1/2 šolja šećera u prahu

priprema:

Zagrejte rernu na 190C (375F). I obložite papirom za pečenje veliki plitki pleh.

Najpre u jednoj posudi pomešajte brašno, so, prašak za pecivo i soda bikorabonu. Zatim mikserom umutite omekšao puter i šećer. Kad dobijete kremastu smesu tome dodajte izrendanu koricu limuna. Zatim dodajte jaja, komad po komad, dok sve vreme mešate smesu mikserom. Zatim dodajte sok od limuna i smesu sa brašnom i sve dobro promešajte.

Dobićete gustu smesu koju ćete oblikovati u loptice nešto manje od golf loptica. Svaku lopticu uvaljajte u šećer u prahu i ređajte po plehu. Na kraju čašom ili nekim sličnim predmetom pritisnite loptice testa da ih malčice spljoštite.

Pecite kolačiće oko 10 minuta na srednjoj rešetki rerne. Tokom pečenja kolačići će malo da se rašire i izgledaće raspuknuti. Posle 5 minuta boravka na plehu, izvan rerne, prebacite ih na rešetku za hlađenje.


Continue Reading

Kineske palačinke sa mladim lukom

Ove palačinke su zapravo tanki hlepčići bez kvasca. Skoro isti se prave u Indiji, gde ih zovu paratha. Glavna ideja je da se dobije testo koje je lisnato i to zahvaljujući načinu na koji se savija i kombinuje sa masnoćom. U neku ruku podseća na burek, a ako bi išli još dalje, na lisnato testo. Inače ja obožavam da se na ovaj način igram sa testom, da ga razvlačim i savijam, ima u tome nešto neverovatno privlačno. Još kad se testu doda luk, posebno mladi, mora da od toga ispadne nešto vrlo ukusno. Moj mladi luk ovih dana dostiže “tačku bez povratka”, kada mu peruške više nisu prave i ponosne, nego su sparušene i bez lepe zelene boje. Tako da je u ovim kineskim palačinkama doživeo svoju “labudovu pesmu”.

A palačinke ili hlepčići su vrlo ukusni, zahvaljujući mladom luku, fino se listaju i mogu da posluže kao odlično predjelo. Umesto ovog sosa možete slobodno da koristite sos na bazi jogurta. U tom slučaju kineske palačinke mogu da se služe i za doručak.

Ukoliko volite ovakva peciva koja se peku u tiganju, pogledajte i ove recepte za:


Kineske palačinke sa mladim lukom


sastojci za 8 palačinki:

500g brašna + rad sa testom

1 1/2 kašičice soli

360ml tople vode

7-8 komada mladog luka, iseckanog na tanke kolutove

250ml maslinovog ili običnog ulja

za sos:

3 kašike sosa od soje

1 kašika sirćeta od pirinča (jabukovo sirće ili sirće od belog vina)

1/4 kašičica susamovog ulja

1 kašičica šećera

priprema:

Najpre dodajte soli brašnu pa sve pomešajte sa toplom vodom dok ne brašno ne apsorbuje svu tesčnost. Zatim prebacite testo na radnu površinu i počnite da ga mesite oko 5 minuta dok ne dobijete ujednačeno testo. Pošto je testo lepljivo pospite radnu površinu sa malo brašna. Prebacite testo u nauljenu posudu, pokrijte ga i neka tako odmara oko 30 minuta.

U međuvremenu napravite sos tako što ćete pomešati sos od soje, sirće od pirinča, ulje od susama i šećer.

Podelite testo na 8 delova i svaki deo oblikujte u loptu. Pokrijte lopte i neka odmaraju još oko 15 minuta.

Zagrejte tiganj, najbolje tučani, dok pravite prvu palačinku. Uzmite jednu loptu i oklagijom razvijte testo u krug prečnika oko 25cm. Pređite preko testa uljem, koristite kuhinjsku četkicu, a zatim po testu rasporedite 1/8 ukupne količine iseckanog mladog luka. Zatim zarolajte testo kao štrudlu, a zatim dobijenu rolnu urolajte u spiralu. Rukama rastegnite spiralno testo pa ga razvucite oklagijom.

Ponovo pređite uljem preko testa i onda ga položite na zagrejani tiganj, strana sa uljem na dole. Pecite palačinku dok se ne zarumeni (jačina vatre 4/10). Pre nego što ćete je prevrnuti premažite je uljem. Kad je palačinka ispečena izvadite je iz tiganja. Dok se palačinka peče napravite sledeću palačinku, i tim redom.

Kad ste ispekli palačinke isecite ih na četvrtine i služite uz sos.

Continue Reading

Tajlandski pileći kari sa kokosovim mlekom

Poslednjih meseci ovaj pileći kari nam je omiljeno jelo, čak i deci. Redovno ga spremam i mislim da je ovaj recept koji sledi izuzetan. To je i prvo jelo koje sam jela kada sam nedavno bila na Maldivima, i bilo je vrlo slično mom, jedino nenormalno ljuto, iako sam tražila da bude mild. Suze su mi išle od ljutine, a u nekom trenutku bi se i zagrcnula. Ta ljutina dolazi od kari paste, koja predstavlja mešavinu ljute paprike, đumbira, belog luka, limunove trave i ribljeg sosa. Ja je kupujem u prodavnici, ali ako vam je nedostupna možete da koristite kari začin, u tom slučaju kari će više da liči na indijsko jelo. Kao što možete da vidite moj kari jedva da je crven, jer sam malo dodala ove paste, ne mogu da jedem previše ljuto. Da znate da postoji i zelena kari pasta.

Tajlandski pileći kari se jednostavno i brzo sprema, ne treba vam više od pola sata.

Kokosovo mleko je izuzetan sastojak, daje specifičnu toplinu i fini ukus jelu. Ja sam prešla na “težu drogu”, pa sad koristim kosov krem, koji je gušći i kremastiji. I retko se zaustavim na jednoj konzervi, u ovo jelo obično stavim dve. Crvena paprika i zeleniš, mladi spanać ili lisnati kelj, kao i zamrznuti grašak super idu u ovaj pileći kari. Kad kuvate sa kokosovim mlekom tu važi čuveno trojstvo – kokosovo mleko, sok od limete i lišće korijandera.

Ja volim da dodam piletini i gambore, ali to je opciono. Takođe umesto piletine možete da spremite ovaj kari sa junetininom, ili koristite tofu, ukoliko želite vegeterijansku varijantu.

Ovo jelo možete da služite uz kuvani pirinač ili uz pirinčanu testeninu.

Ukoliko volite slična jela pogledajte i sledeće recepte:

Tajlandski pileći kari sa kokosovim mlekom


sastojci:

1/2 kg pilećih grudi, iseckanih na manje komade

So i biber prema ukusu

1 1/2 kašike ulja

1 manji luk ili 2-3 mlada luka, iseckana

1 kašika sitno istruganog đumbira

3 čena belog luka, sitno iseckanog

2 kašičice korijandera u prahu

1 1/2 crvene babure, iseckane na tanke uzdužne komade

100g spanaća ili lisnatog kelja

1 šaka zamrznutog graška

200g gambora, očišćenih (opciono)

1-2 konzerve kokosovog mleka ili krema

150ml pileće supe ili vode, ukoliko koristite 1 konzervu kokosovog mleka

So i biber prema ukusu

1/2 – 1 kašika crvene kari paste

Za služenje: limeta i lišće korijandera, skuvani pirinač, najbolje jasmin, ovde pogledajte kako dobro da ga pripremite

priprema:

Najpre propržite iseckanu piletinu koju ste prethodno natapkali papirnatim ubrusom a zatim posolili i pobiberili prema ukusu. Pržite meso u zagrejanom ulju (3/4 kašike) i kada je dobro isprženo sa obe strane izvadite ga iz tiganja.

U tiganj stavite još 3/4 kašike ulja, smanjite temperaturu, pa izdinstajte luk. Posle 2-3 minuta dodajte đumbir, beli luk, korijander u prahu i kuvajte sve još jedan minut uz mešanje. Zatim dodajte iseckane paprike i pržite ih još 4-5 minuta. Zatim dodajte kokosovo mleko ili krem zajedno sa spanaćem/lisnatim keljom, graškom, gamborima (opciono) i isprženom piletinom. Promešajte dobro sve i pojačajte vatru. Dodajte supu ili vodu ukoliko ste stavili jednu konzervu kokosovog mleka ili krema. Posolite i pobiberite kari prema svom ukusu. I na kraju dodajte kari pastu ili kari začin, takođe prema ukusu. Kad kari počne da ključa, smanjite vatru i kuvajte još oko 5 minuta.

Pileći kari služite odmah uz skuvani pirinač. Iscedite limetu u kari i dodajte lišće korijandera.

Continue Reading

Slani skonsi sa hrskavom slaninom, sirom, mladim lukom i makom

Sigurno ste pomislili čitajući naslov – sa ovim sastojcima skonsi ne mogu da ispadnu loše. I u pravu ste, ne samo zbog sastojaka, ovi skonsi imaju poseban kvalitet, tako su divno prhki i hrskavi, i tako se lepo tope u ustima. Vrlo su bogatog ukusa, imaju taj prolećni vajb, mladi luk iz moje bašte morao je da završi u jednom ovakvom pecivu, i kao takvi su idealni za piknik.

Pravila sam dosta raznih skonsa, uglavnom slatkih (skonsi sa borovnicama i limunom, sa brusnicama i belom čokoladom, sa malinama i bademima, sa bobičastim voćem, sa šljivama i orasima), ali i slani su podjednako interesantni. Hrskava slanina i mak skonsima daju hrskavost, a čedar sir i mladi luk posebnu aromu.

Iako se skonsi jednostavno i brzo prave, i spremala sam ih toliko puta, uvek nešto novo otkrijem o njima varirajući sastojke kao i njihovu količinu. Recimo ako smanjite količinu tečnosti dobićete suvlje testo koje pecivu daju finu slojevitost i prhkost. Obično koristim naš jogurt, ali moram da priznam da slatka (neutralna) pavlaka daje skonsima jedan posebna kvalitet.


Slani skonsi sa hrskavom slaninom, sirom, mladim lukom i makom

Ovi skonsi se prave na isti način kao američke pogačice iliti biscuits. Pogledate ovaj video da bi se lakše snašli sa njihovim pravljenjem.


sastojci za 9 većih komada:

400g oštrog brašna (za hleb)

1/2 kašičice soli

2 kašičice praška za pecivo

2 kašike nesamlevenog maka

80g hladnog putera, iseckanog na kocke

100g iseckane slanine, ispečene ili ispržene

120g čedar sira ili kačkavalja, iseckanog na kockice

1-2 mlada luka, iseckana

300 – 400ml slatke (neutralne) pavlake – može i jogurt

priprema:

Najpre ispecite ili ispržite iseckanu slaninu. Kad postane hrskava, izvadite je iz tiganja i stavite na salvetu da se mast ocedi. Slanina mora da se potpuno ohladi. U međuvremenu iseckajte sir i mladi luk.

Zagrejte rernu na 220C (425F). Pripremite plitki pleh i onda ga obložite papirom za pečenje.

Brašnu dodajte soli, prašak za pecivo i mak i sve promešajte. U to utrljajte prstima hladan puter iseckan na kocke u brašno, možete da koristite viljušku ili alatku za to. Zatim umešajte iseckan sir. Tome na kraju dodajte slatku (neutralnu) pavlaku ili jogurt. Ako želite prhkije skonse dodajte 320ml slatke pavlake, ako hoćete lakše da rukujete testom dodajte 400ml.

Rukama preklopite testo 5 puta, kao pismo, i dok to činite dodajte slaninu i luk iz tri puta, da bi ravnomerno rasporedili sastojke.

Na kraju, oblikujte testo u kvadrat i oštrim nožem isecite na 9 manjih kvadrata. Pređite prekog svakog komada slatkom pavlakom. Stavite u zamrzivač na 5 minuta i onda stavite u zagrejanu rernu da se peče, oko 20 minuta.

Kada su skonsi ispečeni malo ih ohladite i služite uz jogurt ili čaj.

Continue Reading