Juneći ragu po receptu Lidije Bastianić (I o njenoj knjizi Moj američki san)

Juneći gulaš

Proletos sam pročitala autobiografsku knjigu Lidije Bastanić koju sam dobila kao rođendanski poklon, i moram da priznam da mi se veoma dopala. Poželela sam da je predstavim na blogu, uz njen odličan recept za juneći ragu. Slično sam uradila i kad sam pisala o knjizi Džulije Čajld. Da ne pominjem da me u ovo doba godine posebno privlače gulaši. Ako imate slične afinitete kao ja, nemojte da preskočite ni domaći, Džulijin francuski, i kubanski gulaš.

Lidijin italijanki juneći gulaš je sličan ostalima, meso se kuva na tihoj vatri dok ne odmekne, kada postane tako meko da može da se lako iscepka. Miris crnog vina u raguu je posebno lep, zamirisaće vam celu kuću. Date mere možete slobodno da duplirate, kao što sam ja učinila, pa da deo zamrznete i služite kasnije. Juneći ragu možete da služite uz testeninu, parapandele i taljatele su najbolji izbor, ili uz pire krompir, ili palentu. Uvela sa izmenu u Lidijin recept tako što sam umesto goveđih supenih kocki koristila domaći juneći temeljac, što je daleko bolja opcija.


Knjiga Lidije Bastianić – Moj američki san

Moram da kažem da do ove knjige nisam bila neki poseban ljubitelj Lidije, njene emisije su mi delovale stromodno i usporeno, a i ona mi je izgledalo vrlo autoritativno, ozbiljno i strogo. Doduše to je umelo da deluje i osvežavajuće jer većina američkih kulinarskih zvezda imaju pa skoro histeričan osmeh na licu i nekontrolisanu energiju koja iritira. Iako je ona čak starija od generacije mojih roditelja, pronašla sam dosta sličnosti sa njom.

Recimo, Lidija i ja smo se rodile u istoj zemlji, nekadašnjoj Jugoslaviji. I tu ne prestaje naša sličnost – obe smo se preselile u Ameriku, obe volimo da kuvamo, i obe gajimo ljubav prema selu u kojima smo naučile dosta o pravljenju hrane. Iako sam veći deo knjige čitala na tropskom ostrvu, mogla sam vrlo lako da se preselim u moje selo Kaonu čitajući kako su u njenom selu gajili domaće životinje, klali svinje, mesili hleb, išli u berbu divljih plodova prirode, itd. Jedino što je njeno selo bilo nedaleko od Pule, gradu u kome se rodila i provela detinjstvo. Ti opisi babe i dede, ljudi koji su živeli u selu, rodbine, sve je to veoma podsećalo na moja leta provedena na selu.

Kada je imala dvanaest godina njeni roditelji su rešili da prebegnu u Italiju, kod rođaka u Trst, a odatle su emigrirali u Ameriku. U Astoriji, delu Njujorka naseljenog imigrantima, provela je svoju mladost, a i kasniji deo života. Tu se udala, i otvorila svoj prvi restoran sa svojim mužem. Onda je otvorila sledeći na Menhetnu, i tim redom. I nije bila samo uspešna kao kuvar, i u vođenju restorana, već su primetili njen talenat i na televiziji, pa su je i tu angažovali. Ona je bila veoma važna figura u upoznavanju Amerikanaca sa italijanskom kuhinjom. Iako danas izgleda da su uticaji italijanske kuhinje bili sveprisutni u Americi, tako nije bilo sve do 70ih i 80ih godina prošlog veka.

Lidijin život nije bio lak, kao i svakom imigrantu trebalo joj je vremena da stane na svoje noge, ali imala je i sreće da se nađe u Americi u vrlo uzbudljivom i prosperitetnom periodu.

Moje simpatije prema Lidiji nisu umanjili ni njeni ne baš tako neutralni komentari na račun Srba i Bosanaca, i to što u nijednom trenutku ne pominje da je njena strana bila na strani nacističke Nemačke, i da je to bio razlog određenog tretmana italijanske populacije posle rata. Ruku na srce ni prema lokalnom stanovništvu nije previše pozitivna, osim kada je u pitanju njena rodbina. Inače, skoro svaka reč na našem jeziku u knjizi je pogrešno napisana. Ipak, Lidija je zadržala kuću svoje babe i dede, koju redovno posećuje.

Ono što je vrlo fascinantno, iako je Lidija bila epitom italijanske kuhinje i kulture u Americi, u kasnom dobu radeći genetski test sazanala je da je ona zapravo dve trećine Hrvatica. I verovatno to može da se kaže za većinu Italijana koju su naseljavali Istru (par stotinu hiljda Italijana je emigriralo iz Istre i Dalmacije posle Drugog svetskog rata). Zanimljivo je to kako se lokalno stanovništvo slovenskog poreklo latiniziralo, usvojilo veru i jezik, i potpuno zaboravilo na svoje poreklo.

Pored opisa njenog sela, moji omiljeni delovi knjige su vezani za njen boravak kod tetke u Trstu, koja je držala pansion, pa je svakodnevno pripremala razna jela sa sastojcima koji su tada bili nedostupni u Jugoslaviji. Takođe, svideo mi se deo njenog života kada je postala kuvar i kada je počela da otvara restorane u Njujorku. Kasnije je redovno odlazila sa svojom porodicom u Italiju, gde su otkrivali proizvode koje su posle koristili u svojim restoranima. Veoma su mi se svidele i fotografije iz njenog porodičnog albuma, lepo su upotpunile njenu životnu priču.

U njenoj prirodi nema ničeg pustolovnog ni fabuloznog po današnjim merilima, ona je žena vrlo privržena svojoj porodici i rodbini, domu i svojoj kuhinji. Opet sa druge strane vrlo je sposobna, vredna, uporna, sklona riziku, jaka i otuda ne čudi njen uspeh u životu.

Lidija u svojim kuvarima koristi recepte iz raznih delova Italije, međutim najzastupoljeniji su oni iz severoistočnog regiona, koji joj je bio najbliži. Tu ima puno uticaja austrijske i balkanske kuhinje.

Ne volim da koristim citate, ali ovaj od Lidije Bastianić mi se svideo, pa ću tako da završim prikaz njene knjige.

“Pripremanje, kuvanje, i služenje hrane je najboji način da se pokaže ljubav i briga za druge; kada delite hranu sa drugima, delite život.”


Juneći ragu

sastojci:

1 1/4 kg junećeg mese sa grudi ili plećke, isečenog na 4 jednaka komada

1 kašika soli

Mleveni biber, po ukusu

3 kašike maslinovog ulja

3 čena belog luka, sitno seckana

1 luk, iseckan

2 šargarepe, iseckane

2 stabla celera, iseckana

800 g paradajza iz konzerve (paleta)

250 ml crnog vina (Cabernet Sauvignon ili Merlot)

2 kocke goveđeg bujona + 375 ml vode

ili 200 ml junećeg temeljca + 175ml vode

2 lovorova lista

3 grančice svežeg timijana

za služenje:

skuvane papardele, taljatele ili pire krompir, palenta

Sveže izrendan parmezan i peršun sitno seckan

Priprema:

Meso isecite na 4 komada i natapkajte ga dobro papirnatim ubrusom, pa posolite i pobiberite.

U većoj šerpi sa debljim dnom, najbolje Dutch oven, zagrejte 1 kašiku maslinovog ulja na jakoj vatri. Dodajte meso i zapecite ga sa svih strana dok lepo ne porumeni, oko 5 minuta. Izvadite meso iz šerpe.

Smanjite temperaturu na srednju jačinu i dodajte preostale 2 kašike maslinovog ulja. Dodajte luk, pržite ga 3-4 minuta, pa dodajte beli luk. Posle pola minuta dodajte šargarepu i celerova stabla i lagano dinstajte još 5 minuta.

Dodajte preostale sastojke, paradajz pelat, vino, vodu sa kockicama bujona, ili juneći temeljac i vodu. Sve promešajte pa vratite meso u šerpu (zajedno sa sokovima koji su se skupili na tanjiru). Povećajte vatru dok jelo ne počne da ključa, a zatim smanjite na vrlo nisku da se lagano krčka. Poklopite šerpu i kuvajte duže od 2 sata, dok meso ne omekša toliko da može da se razvuče viljuškom.

Na kraju izvadite meso, i cepkajte ga pomoću dve viljuške. Vratite iscepkano meso u lonac i krčkajte još 30 minuta, dok se sos ne zgusne i meso dodatno omekša. Probajte sos i po potrebi dodajte so i biber. Ako vam je sos previše kiseo, dodajte ½ kašičice šećera. Poklopite i ostavite da odstoji do serviranja.

U velikom loncu zakuvajte vodu sa 1 kašikom soli. Dodajte testeninu i kuvajte 1 minut kraće nego što piše na pakovanju. U međuvremenu, stavite oko 5 šolja ragu sosa u šerpu, ili dublji tiganj, i zagrejte na jakoj vatri dok se testenina kuva. Kad je testenina gotova, prebacite je direktno iz lonca u tiganj (koristite hvataljke). Dodajte ¾ šolje vode u kojoj se kuvala testenina. Pažljivo mešajte 1–2 minuta dok voda ne ispari, a sos ne postane gust. Odmah poslužite jelo, pospite ga sa sveže izrendanim parmezanom i iseckanim peršunom.

Continue Reading

Zimski rižoto sa bundevom i slaninicom

Čak i ako ne volite nešto posebno bundevu, da li bi mogli da odolite ovom rižotou sa bundevom i hrskavom slanicom? Budite sigurni da će u ove hladne dane da vas fino zagreje i razbudi vam sva čula. Pogledajte te boje, a miris i ukus da ne pominjem.

Rižoto od bundeve možete da pravite sa raznim vrstama bundeva: muskatnom, kaboča, hokaido, buttercap, koju sam koristila za ovaj rižoto, itd. O vrstame bundeva i njihovoj pripremi možete da saznate ovde. Postoji nekoliko pristupa spremanju ovog rižota sa bundevom, a tu mislim pre svega na obradu bundeve. Često se koristi pire od bundeve, ili se ona izdinsta pre nego što joj se doda pirinač, ali meni je najlepše kada se bundeva prethodno ispeče u rerni. Tokom pečenja bundeva dobije poseban ukus, i ne raspadne se skroz tokom kuvanja sa pirinčem, pa ostane po koji ceo komadić, što se meni veoma dopada.

Dodatak slaninice je bio pun pogodak, što zbog ukusa, što zbog fine hrskave teksture. Bundeva voli kada joj dodate i nešto kiselo, to može da bude sok od limuna ili balzamiko sirće. Takođe, lepo bi bilo i kad bi joj se dodali i proprženi listiće žalfije.

Ako volite rižoto, pogledajte i recepte za:


Zimski rižoto sa bundevom


sastojci:

350 g bundeve, ispečene i iseckane na manje komade

1 kašika maslinovog ulja

60 g slanine, iseckane na sitne komade

1 veći čen belog luka, izgnječen

4 mlada luka, ili 1 običan manji luk, sitno iseckan

350 g Arborio ili kočanskog pirinča (oni su najbolji za pravljenje rižota)

1200 ml pileće supe

10-15 končića šafrana, opciono

2 kašike limunovog soka

1 kašika putera

40g parmezana, sveže izrendanog

So i biber prema ukusu

za služenje: komadići pržene slanine, narendan parmezan i peršun, ili lišće korijandera

priprema:

U rerni, koju ste prethodno zagrejali na 200C (400F) ispecite bundevu koju ste isekli na kriške, oko 30 minuta. Kad se prohladi isecite bundevu na manje kocke.

Pripremite sve sastojke unapred: iseckajte slaninu, luk, izrendajte parmezan, zagrejte supu do vrenja, onda je kuvajte na vrlo tihoj vatri dok kuvate rižoto. U malo činiji sipajte kutlaču vrele supe i u to stavite končiće šafrana.

U većem dubljem tiganju zagrejte maslinovo ulje, dodajte iseckanu slaninu, i pržite je na srednje jakoj vatri dok ne postane hrskava. Stavite i zgnječen čen belog luka, mešajte ga sa masnoćom da poprimi njegov miris, a onda ga izbacite. Kad je slanina postala hrskava, izvadite je iz tiganja, nju ćete posle dodati prilikom služenja rižota.

Dodajte iseckan mladi ili crni luk i pržite ga dok ne postane staklast, 2-3 minuta. Zatim stavite pirinač i sve mešajte drvenom varjačom da ga pokrijete masnoćom, oko 1-2 minuta. Zatim dodajte komade ispečene bundeve, pržite ih 1-2 minuta uz mešanje. Zatim dodajte veliku kutlaču supe, kuvajte sve uz mešanje i kad tečnost ispari dodajte novu kutlaču supe. Morate da budete sve vreme uz šporet dok se rižoto kuva, mešajte ga da se ne zalepi za dno, i svaki put kad ponestane tečnosti u njemu, dodajte po jednu kutlaču supe. Tokom kuvanja dodajte supu sa šafranom. Kuvajte uz stalno mešanje oko 20 minuta, najbolje je da probate pirinač da bi utvrdili da li je gotov. On bi trebao da bude al dente, ni prekuvan ali ni tvrd. Ukoliko ponestane supe, dodajte vrelu vodu. Takođe, rižoto ne sme da bude ni previše tečan, a ni gust, više kremast. Dodajte so i biber prema ukusu, imajte na umu da je pileća supa slana, kao i slanina i parmezan. Sklonite rižoto sa vatre i onda na kraju umešajte puter, sok od limuna i izrendan parmezan.

Služite jelo odmah zajedno sa hrskavom slanicom, naredanim parmezanom i iseckanim peršunom ili lišćem korijandera.


Continue Reading

Domaća testenina (kako zamišljam idealan letnji ručak)

Dosta sam kuvala prilikom nedavnog boravka u Srbiji. Moji imaju divnu baštu, u ovo vreme sa puno plodova, pa sam to iskoristila da im pravim razna jela. Između ostalog spremala sam im špagete sa sosem od svežeg paradajza. Super je sos ispao i svima se svideo, međutim kupljene špagete su bile očajnog kvaliteta, i to mi se dešava baš svaki put kad koristim testeninu domaćih proizvođača. Sigurna sam da postoji testenina naših brendova koje su dobrog kvaliteta (slobodno ih pomenite u komentaru), ali ja na takve još nisam naišla. Kad bolje razmislim, i ovde, u Americi, uglavnom kupujem testeninu italijanskih proizvođača, a ne američkih. Naravno da sam bila frustrirana, pa mi je na pamet pala ideja da stavim ovaj recept za domaću testeninu, koju vrlo lako možete sami da napravite, i koja je zaista savršena, i bilo koja kupljena testenina ne može da joj priđe. Kad je budete probali, sigurno ćete izgovoriti isto što i moja ćerka, koja inače obožava pastu – zar je moguće da je domaća pasta taliko dobra!

Ovako pripremljenu testeninu možete da služite uz razne soseve, i priloge, recimo ove koje vidite na slikama: rapini sa belim lukom i maslinovim uljem (pogledajte ovde kako da ga pripremite), propržene šišito papričice i bivolja mocarela. Sve to je dovoljno za jedan lagan porodični letnji ručak, najbolje u dvorištu ili na terasi.

Saveti za pravljenje domaće testenine:

  • što se tiče tipa brašna za testenine, ja sam počela da koristim obično brašno, koje ovde zovu all-purpose, i koje se sastoji od 80% oštrog i 20% mekog, i nisam primetila neku razliku u odnosu na čuveno italijansko brašno 00 za testeninu.
  • možete da napravite testeninu i bez mašine, ali sa njom je sve mnogo lakše i brže. Moja mašina je brend Atlas, i mislim da je vredi kupiti.
  • umesto rukama testo možete da umesite uz pomoć multipraktika.
  • pošto veličina jaja varira najbolje da procenite da li je testo optimalne gustine dok ga mesite. Ako je retko dodajte mu još brašna, ako je suvo, pospite ga sa malo vode.
  • ja gotovo uvek pravim taljatele, mada na mašini postoji opcija i za špagete. Sa ovom mašinom možete da pravitei testo za lazanju i raviole. Debljina testa takođe može da se reguliše na mašini. Igrajte se pa vidite šta vam najviše odgovara.
  • pošto se pasta skuva odmah je pomešajte sa sosom. Ispod je recept za sos od svežeg paradajza i bosiljka. Inače, testenini možete da dodajete razne druge soseve kao što su:
  • sos od paradajza iz konzerve (zimska varijanta)
  • pesto od bosiljka, ili rukole
  • amatriciana sos (od paradajza sa slaninom)
  • karbonara sos (od slanine, parmezana i jaja)
  • alfredo sos (od pavlake i parmezana)
  • votka sos (od paradajza, pavlake i votke)
  • sos od čeri paradajza
  • bolonjeze sos

Domaća testenina sa sosom od svežeg paradajza i bosiljka

Pogledaje ovaj kratak video kao izgleda pravljenje ovog ručka.


sastojci za 4 osobe:

400g brašna (80% oštrog i 20% mekog) + za rad sa testom

4 krupnija jaja

2/3 kašičice soli

1 kašika masinovog ulja

za paradajz sos:

1 kašika maslinovog ulja

1 manji luk, iseckan

3 čena belog luka, sitno iseckanog

1 kg paradajza, iseckanog

So i biber prema ukusu

Sveži bosiljak

za služenje: parmezan, mocarela, rapini (broccoli rabe)

priprema:

Sipajte brašno na radnu površinu i formirajte kupu sa udubljenjem u sredini. U to stavite jaja, so i ulje i rukama počnite da mesite testo. U početku će testo biti gusto, ali vremenom će postati mekše i biće lakše za rad. Posle nekih 10 minuta, napravite loptu od testa, pokrijte ga plastičnom folijom i neka tako odleži 30 minuta u frižideru.

U međuvremenu, napravite sos od paradajza. Zagrejte ulje u šerpi na srednje jakoj vatri i u njemu propržite luk, i posle 2-3 minuta dodajte beli luk. Posle pola minuta dodajte iseckani paradajz. Kad sos počne da ključa, smanjite temperaturu, poklopite šerpu i kuvajte sos oko 30 minuta. U međuvremenu dodajte so i biber i pri kraju začinsko bilje. Pre nego što izblendate sos ručnim mikserom, sačekajte da se malo prohladi.

Zagrejte vodu u velikoj šerpi do ključanja i dodajte 2-3 kašike soli.

Podelite loptu od testa na četiri dela, poklopite ih folijom. Namestite mašinu za testeninu. Pripremite veliki pleh, kojeg će te posuti brašnom. Uzmite prvi komad testa, i provucite ga kroz mašinu, čiji ste otvor namestili na 0. Još jednom provucite testo kroz tu veličinu, pa sledeći put namestite otvor na na 1, pa na 2, 3, 4, sve do broja 6. Dobićete testo u obliku izdužene trake. Položite pola testa na pripremljeni pleh, pospite tu polovinu brašnom pa preko njega stavite drugi deo testa pa i njega pospite brašnom. To isto ponovite sa sa ostalim delovima testa. Ako nema mesta na plehu, stavite istanjeno testo na radnu površinu.

Pre nego što ćete istanjene trake testa provući kroz mašinu i iseći ih na tanke trake, presecite ih nožem na pola. Provlačite testo tako što ćete taljatele preuzeti rukom i oko nje ih namotati, i onda ih stavite na površinu koju ste posuli brašnom.

Zatim ih kuvajte u kipućoj vodi. Ne treba dugo da ih kuvate, najbolje da ih probate da utvrdite da li su dobro skuvane, tj. da li su al dente. Procedite ih, vratite u šerpu i dodajte im pripremljni sos od paradaza. Sve dobro pomešajte. Sipajte u tanjire, i služite uz narendani parmezan.


Continue Reading

Ombre kolači od marcipana sa džemom od kajsija

Ovaj recept sam našla u nekom starom broju magazina Bon Appetit, bio je na naslovnoj strani, i toliko su mi se svideli ovi ombre kolači da sam morala da ih napravim. Odlučila sam da to bude za novogodišnju žurku, jer ovi kolači deluju svečano i veselo. Osim toga, skoro sam probala vrlo slične kolače, mnogo poznatije, koji se zovu Dugini kolači (Rainbow cookies), vrlo se slično prave osim što imaju čokoladnu glazuru, i različite boje. Moja komšinica ih je skoro spremala, baš sam uživala u njihovom ukusu. Možete da ih vidite na slici ispod. Izumeli su ih italijanski imigranti u Americi – boje kolača imitiraju italijansku zastavu.

Božićni kolači sa komšijske razmene kolača

Ovi kolači pored toga što su vrlo atraktivni, imaju veoma lep ukus. Treba vam neko vreme da ga osetite, sporo nadolazi, ali kad se to desi, budete pomalo ošamućeni od lepote. Sa toliko putera i marcipana, kako i ne bi. Tu je i savršeni džem za kolače, od kajsija, koji služi kao fil. Zaista je izuzetan kolač.

Promenila sam malo recept, jer u zelene kolače nisam stavila mača prah, a ni u roze, prah od suvih malina. Kolač ionako ima pun ukus, ovi dodaci bi bili suvišni.

Možete ove kolače da pravite u dve boje, kao ja, ali i tom slučaju morate da imate dosta manji pleh u kojem ćete peći kore, ili da uvećate količinu sastojaka.

Marcipan možete da kupite, ili da ga sami napravite. Vrlo se jednostavno sprema. Ako želite da saznate više o njemu, i u kojim kolačima se koristi, pogledajte ovaj moj članak.

Ako pak volite ombre efekat, pogledajte kako da dekorišete torte na ovaj način:


Ombre kolači od marcipana sa džemom od kajsija


sastojci:

za 300g marcipana:

150g brašna od badema

150g šećera u prahu

3 kašike vode

3/4 kašičice ekstrakta od badema

340 g putera, na sobnoj temperaturi

300g šećera

2 kašike ulja

3/4 kašičice soli

6 krupnija jaja, na sobnoj temparaturi

380g brašna

Jestive boje, zelena ili crvena (količina može da varira)

250g džema od kajsija

priprema:

Najpre napravite marcipan. U multipraktiku pomešajte bademovo brašno, šećer u prahu, vodu i ekstrakt badema. Mešajte sve dok ne dobijete gustu konzistentnu smesu.

Obložite pravougaoni pleh dimenzija 23x32cm papirom za pečenje.

Mikserom mutite marcipan, omekšao puter, šećer, ulje i so, 7-8 minuta. U tu ubacujte jaja, jedno po jedno, i mešajte sve dodatnih 5 minuta. Na kraju, dodajte brašno, smanjite brzinu miksera i mešajte dok ne dobijete ujednačenu smesu.

Dobijenu smesu podelite na tri jednaka dela i svaki stavite u posebnu činiju.

Zagrejte rernu na 175 C (300 F).

Svakom delu smese dodajte jestivu boju, krenite od toga da dodate 2-3 kapljice prvoj činiji, to će biti najsvetlija nijansa. Promešjate sve dobro, trebalo bi da dobijete pastelnu nijansu. U sledeću stavite duplo više boje, i promešajte. U poslednju činiju stavite najviše boje, to će biti najtamnija nijansa. Što se tiče jestivih boja, teško je reći tačnu količinu, jer kvalitet i intezitet boja mogu da variraju. Važno je da dobijene nijanse budu upadljivo različite da bi se postigao dramatičniji efekat.

Stavite smesu sa najsvetlijom nijansom u pleh, dobro je izjednačite, i stavite pleh u rernu. Pecite koru 12-15 minuta. Kad je ispečena, ostavite je 2-3 u plehu, zatim je izvadite i pažljivo skinite papir za pečenje. Ostavite koru da se prohladi. Ponovite isto za sledeće dve kore u različitim nijansama.

Ređajte kolač – najpre stavite najsvetliju koru na foliju, preko nje stavite polovinu džema od kajsija, novu koru, pa opet džem, i na kraju najtamniju koru. Pokrijte kolač folijom sa svih strana, stegnite ga dobro, i stavite u frižider da se stvrdne preko noći.

Sutradan, odstranite ivice oštrim nožem, i secite kolač na jednake delove.

Čuvajte kolač u frižideru, može dugo da traje.


Continue Reading

Kolačići od marcipana (hit na Božićnom bazaru)

bezglutenski kolači

Ako postoji blogerka koja ima više recepata za kolače sa bademima od mene, neka se slobodno javi! Bademi su moja opsesija. Iako nisam odrasla na njima, jer kod nas ne raste badem, kad sam počela da ih koristim, najpre kao zamenu pšeničnom brašnu u želji da smanjim unos kalorija, odmah sam ih zavolela, i stalno ih koristim, i proširujem repertoar njihove upotrebe. Italijanska i španska kuhinja prednjače u korišćenju badema, njihovi kolačići sa bademima su mi omiljeni, i njih imam nekoliko na blogu – amaretti, ricciarelli, praznični kolačići sa bademima. To su sve manje-više isti recepti koji imaju male varijacije, i to pravi priličnu razliku. U suštini, to su sve kolačići sa marcipanom, koji se dobija tako što se bademovo brašno pomeša sa šećerom u prahu, i dodaju mu se belanci, ali može i voda. Uostalom kako se pravi marcipan i o njegovom poreklu možete da pogledate ovde.

Tako i ovi kolačići imaju bazu u marcipanu, ali i razne druge dodatke kao što su suvo voće, limunova korica, itd. Nemaju uopšte pšeničnog brašna u sebi. Uz to su pokriveni iseckanim bademima, mada su to mogli da budu i pinjoli. Ukus im je apsolutno neodoljiv. U to su se uverili kupci mojih kolača na nedavnom Božićnom bazaru.


Na božićnom bazaru

Bila je to impulsivna odluka, prijavila sam se da učestvujem na Božićnom bazaru u novoj školi moga sina. Osećala sam obavezu da i ja nešto doprinesem, budući da nisam skoro ceo semestar učestvovala ni u jednoj školskoj aktivnosti. I što da krijem, uživam da pravim kolače, pogotovo u ovo doba godine. Na kraju se ispostavilo da su ti bazari profi, da tu učestvuju mali biznisi koji non-stop idu po tim događajima. Za mene je to bilo novo iskustvo, ali sam odavala utisak prekaljenog učesnika, što i nije bilo teško, jer ljudi nisu mogli da odole mojim evropskim kolačima. Samo su obigravali oko našeg štanda. Moja ćerka je bila oduševljena idejom da mi bude asistent, i pomogla mi je naročito u dekoarciji štanda. Pravila sam kolače dva dana, i pitala se šta mi to treba, pa sam ih pakovala, kalkulisala cene, i na kraju smo ih stavile u kola i krenuli na bazar.

Bazar je bio odlično organizovan, doduše nismo dobili baš najbolje mesto, verovatno zato što smo bili početnici, ali nije to uticalo bitno na prodaju. Bilo je interesantno sresti različite ljude, bilo je tu i par mojih prijatelja, i uopšte se nisam umorila ćaskajući sa njima. Naravno, sve to je bilo propraćeno lekcijama mojoj ćerki kako da komunicira sa ljudima, tehnikama prodaje, prezentaciji, itd. Ja imam diplomu magistarskih studija iz biznisa (MBA), ali teorija nije isto što i praksa. Što se tiče direktne prodaje, tu vam ne treba puno škole, najvažnija je komunikacija sa ljudima. Ko je obdaren talentom da ume da priča i sasluša ljude, pri tome nije previše gord, ima dovoljno samopozdanja da ga ne uzbuđuje odbijanje, uporan je i dopadljiv, sigurno će biti uspešan u tom poslu. Nisu svi stvoreni za takvu karijeru, i zato su u Americi ti poslovi veoma dobro plaćeni. Moja ćerka je stidljiva u novom okruženju, inače je vrlo pričljiva, i mislim da je to za nju bilo vrlo važno iskustvo. Praksa čini čuda. Ona inače sa svojom drugaricom povremeno prodaje narukvice, koje same prave, ispred kuće, i generalno voli takve stvari.

Najpre, vrlo je važno imati dobar proizvod. Biraš koje ćeš kolače praviti u skladu sa prilikom i klijantelom. Zatim, važno je da proizvodi lepo izgledaju, i da su lepo upakovani. Takvi će uvek privući pažnju. Kako da dekorišete medenjake pogledajte ovde, a ovde kako da napravite dekorativne stakliće na njima.

Ali ni kvalitetan proizvod a ni usluga nisu dovoljni bez dobrog marketinga. Jedna od bitnih lekcija u prodaji je da ako imaš dobar proizvod u ponudi, podeli ljudima besplatne primerke, neka se sami uvere u to. Tako sam i ja uradila. Trebalo je da vidite rekacije ljudi kada bi probali semplove mojih kolača, Mmmmm! Tastes great! Delicious! Amazing! Realy good! Mislila sam da će ljudi zbog kovida da zaziru od takvih stvari, ali to nije bio slučaj. Naravno da će biti dobri kada su puni putera, mirisnih začina i uopšte najkvalitetnijih mogućih sastojaka. Pravila sam ih kao da ih spremam svojoj porodici. Prosečan Amerikanac retko ima priliku da proba nešto tako kvalitetno, oni obično kupuje te kolače po supemarketima, koji su puni jeftinog margarina i šećera, toliko su slatki da i nemaju ukus. I zato su tako jeftini. Sve iole kvalitetnije je dosta skuplje, to važi za sve u Americi.

Sledeća lekcija je prezentovati kupcima selling point, naći detalj zbog kojeg je proizvod tako dobar, nešto što ga izdvaja od ostalih. Pored toga što su domaći to su evropski božićni kolači. Pridev evropski je u Americi obično sinonim za kvalitetniju i sofisticiraniju hranu. Znam, sigurno mislite kako su gingerbread kolači američki, ali Amerikanci misle da su evropski, što i jeste tako, iako su u Americi vrlo popularni. Medenjaci su pravljeni sa miksom od čak pet začina i imaju u sebi mleveni crni biber i ušećereni đumbir. Wow! Lincer kolači su austrijski, i filovani su čak sa tri različita džema, od malina, jagoda i kajsija. Ljudi vole raznovrsnost i da mogu da biraju. Kolači od marcipana su gluten-free. Really? I samo su od marcipana pravljeni tako da su malo skuplji. Fascinirao ih je sastojak marcipan, zvučao im je veoma sofisticirano, što je i istina, ruku na srce. Iako je komad koštao 3 dolara, rasprodati su. Ljudi jesu osetljivi na cenu, ali to dosta zavisi i od mušterija, dobro je poznavati svoju klijantelu.

Zatim, ako ljudi kupe više proizvoda, punudi im popust. To je win-win situacije za obe strane. Tako da je dobro ponuditi različite veličine pakovanja. Mi smo prodavali pojedinačno kolače, ali i kombinaciju od tri, i imali smo u ponudi i kutiju sa deset kolača.

I na kraju tu je plaćanje. Nemaju ljudi puno keša sa sobom ovih dana, morali smo da im ponudimo i drugu opciju za plaćanje. Koristili smo aplikaciju Venmo, odštampali smo QR kod, i to nam je dosta pomoglo.

Ali tu se ne zaustavlja moja cookie avantura, čeka me još par događaja ovog i narednog meseca, i pravljenje još dosta kolača.


Kolačići od marcipana

Sastojci za oko 24 komada:

200g brašna od badema (ovde pogledajte kako da ga sami napravite)

100g šećera u prahu

prstohvat soli

1 kašika izrendane limunove korice

80g suvih višanja/tešanja/brusnica, iseckanih

2 krupnija belanca, na sobnoj temperaturi

3 kašike meda

2 kašičice ekstrakta vanile

1/2 kašičice ekstrakta badema

Za valjanje:

1 belance, umućeno

150g badema iseckanog na ljuske (radije ih kupite, nego da seckate sami badem)

Priprema:

Zagrejte rernu na 190C (375F) i pripremite veliki plitak pleh, obložite ga papirom za pečenje.

U jednoj posudi pomešajte brašno od badema sa šećerom u prahu i tome dodajte so, iseckano suvo voće i izrendanu koricu limuna. Sve dobro promešajte kašikom.

U drugoj posudi mutite 2 belanca mikserom, dodajući im med, dok ne dobijete gust sneg. Na kraju umešajte ekstrakt od badema i vanile.

Umućenim belancima postepeno dodavajte smesu sa bademovim brašnom, mešajući sve spatulom. Kad ste dobili koliko-toliko ujednačenu smesu, kašikom za sladoled vadite loptice testa, neka budu veličine oraha. Oblikujte ih rukama u loptice i zatim uvaljajte u umućeno belance pa u badem iseckan na listiće. Loptice ređajte po plehu.

Pecite ih u rerni oko 15 minuta, dok se listići badema ne zarumene.

Možete na kraju ove kolačiće da pospete i šećerom u prahu.

Continue Reading

Zapečeni plavi patlidžan u paradajz sosu sa mocarelom i parmezanom (Parmigiana)

Kad hoću da počastim sebe i svoju porodicu nečim vrlo posebnim, onda pravim ovo jelo. Teško je opisati tu eksploziju ukusa kada probate plavi patlidžan zapečen u paradajz sosu sa mocarelom i parmezanom, i po kojim umetnutim listom bosiljka.

Ovo jelo je uvek na meniju italijanskih restorana u Americi, i tamo ga najčešće naručujem. Ipak, kod kuće spremljen je mnogo ukusniji. Traži vreme za pripremu, ali videćete da se isplati.

U mom receptu patlidžan se ne pohuje brašnom, a ni prezlama, ja ga samo propržim u maslinovom ulju. Takođe, može i da se griluje.

Slično jelo možete da pravite i od pilećih ili telećih šnicli, najpre pohovanih pa zapečenih.

Ako volite slična jela, probajte i ove zapečene rolnice od plavog patlidžana.


Zapečeni plavi patlidžan u paradajz sosu sa mocarelom i parmezanom


sastojci:

2 velika plava patlidžana

1 kaščica soli

4-5 kašika maslinovog ulja

za paradajz sos:

1 kašika maslinovog ulja

1 manji luk, iseckan

700 ml paradajz pirea

1/2 kašičice soli

1/4 kašičice bibera

300 g mocarele, iseckane na kocke

70 g izrendanog parmezana

10 listova bosiljka

Služite jelo uz skuvane makarone

priprema:

Isecite patlidžan na tanke kriške, poprečno ili uzdužno, 5-7 mm debljine. Poređajte ih po papirnatom ubrusu, posolite sa obe strane, pokrijte ubrusom, stavite dasku sa secakanje preko, a preko toga tegle ili nešto slično teško. Posle 30 minuta, isperite kriške patlidžana vodom i natapkajte papirnatim ubrusom.

U međuvremenu napavite paradajz sos. U šerpi zagrejte maslinovo ulje, pa u njemu prodinstajte iseckani luk par minuta. Na kraju dodajte paradajz pirea, smanjite temperaturu i kuvajte oko 25 minuta, dok sos ne postane gust. Dodajte soli i bibera.

Pržite kriške patlidžana u maslinovom ulju, koje ćete postepeno dodavati, jer će ga patlidžan brzo upiti. Malo ih posolite tokom prženja.

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Uzmite sud u kome ćete peći jelo, i dno mu namažite sa malo paradajz sosa. Zatim napravite sloj patližana, pa sloj paradajz sosa, stavite preko toga iseckanu moracarelu i izrendani parmezan, opet novi sloj patlidžana, pa paradajz sosa, sira, sloj patlidžana, paradajz sosa i sira. Baš kao kad pravite musaku. Za svaki sloj koristite trećinu sastojaka. Tokom ređanja slojeva, umetnite listove bosiljka. Ako su vam kriške patlidžana deblje, onda ređajte po dva sloja od svakog sastojka.

Pecite jelo 30 minuta u rerni.

Kad je jelo gotovo služite ga dok je još vruće, najbolje uz skuvane makarone ili prepečni hleb.

Continue Reading

Krem čorba od pečenih paprika i paradajza

Doba je godine kada imamo obilje najukusnijeg paradajza i paprike, pa zašto to ne iskoristiti za pravljenje jedne ovakve čorbe u koju ide pomenuto povrće. Na poseban ukus čorbe utiče i to što se sastojci najpre peku u rerni, time se dobija još intezivniji ukus povrća. Tu je i mirisno začinsko bilje, kao i maslinovo ulje, da poboljša aromu. Na kraju, u tanjiru imate objedinjene najlepše ukuse leta.

Ako pak preferirate klasičnu krem paradajz čorbu i za nju imam recept. Služite uz ovu čorbu grilovani sendvič sa sirom (recept je u Američkom kuvaru), i to vam je dovoljno za ceo ručak.


Krem čorba od pečenih paprika i paradajza


sastojci:

4-5 mesnatih paprika, očišćenih i isečenih na veće komade

4-5 krupnijeg paradajza, isečenog na kriške

3 kašike maslinovog ulja

1 1/2 kašičice soli

1/2 kašičica bibera

1 kašika maslinovog ulja

1 srednji luk, isečen

1 čen belog luka, sitno iseckan

1 1/2 l vode

4 lista žalfije

5 grančica timijana (majčine dušice)

5-6 listova bosiljka

2 kašike limunovog soka

150 ml pavlake za kuvanje, opciono

za služenje: prepečen hleb

priprema:

Zagrejte rernu na 200 C (400 F). Obložite veliki plitki pleh papirom za pečenje ili aluminijumskom folijom. Poređajte po njemu isečeno povrće, posolite ga i pobiberite i prelijte maslinovim uljem. Pecite povrće u zagrejanoj rerni oko 40 minuta.

Kad je ispečeno malo ga prohladite, i možete da skinete kožicu sa paprika, ali i ne morate.

U šerpi zagrejte 1 kašiku maslinovog ulja, pa u njemu dinstatjte iseckan luk, oko 5 minuta. Dodajte iseckani beli luk, žalfiju i timijan i posle pola minuta dodajte ispečene povrće, sipajte sve što je ostalo u plehu. Sipajte vodu, poklopite šerpu i neka se čorba krčka oko 20 minuta, na tihoj vatri. Pred kraj dodajte bosiljak i limunov sok i vidite da li je čorba dovoljno začinjena.

Štapnim mikserom izblendajte čorbu i dodajte pavlaku na kraju. Čorbu služite toplu ili hladnu uz prepečen hleb.


Continue Reading

Prolećni rižoto sa spanaćem i šparglama

Dok kriziram celog meseca marta, u kom je proleće više hladno i okrutno, nego toplo i nežno, gledam da u mojoj kuhinji spremam hranu koja podseća na proleće, kako svojim bojama, tako i mirisima i ukusom. Zelena boja je ključna, ona asocira na novi početak, prirodu koja se budi, život. Zato sam odabrala kobinaciju spanaća i špargli, možete da je nađete i ovom zanimljivom kišu na mom blogu. Tu je i mladi luk, mada možete da koristite i običan crni. Korica limuna ume da oživi svako jelo, a i timijan (majčina dušica) ide dobro svuda. Na kraju tu je i isprženo jaja na oko, jer uvek lepo ide uz zeleno povrće, a i nije loše imati malo proteina u jelu.

Uživala sam u ovom rižotu, i sigurna sam da će se i vama podjednako svideti. Ne zna se šta je lepše, osvežavajući ukus limuna i spanaća, miris belog vina i parmezana i hrskavi komadi špargle u kontrastu sa kremastom teksturom rižota. Za pripremu rižota vam ne treba više od pola sata, ovaj moj video može puno da vam pomogne u spremanju.


Prolećni rižoto sa spanaćem i šparglama


sastojci:

200g spanaća, jedna veza (operite spanaća, osušite pa iseckajte)

1/2 veze špargli (pre nego što ih stavite da se kuvaju, isecite im krajeve na 2-3 cm)

2 kašike maslinovog ulja

3 + 1 kašike putera

1 veći čen belog luka, izgnječen

4 mlada luka, ili običan luk, iseckan

par grančica svežeg timijana (majčine dušice)

350g Arborio ili kočanskog pirinča, oni su najbolji za pravljenje rižota

200ml belog suvog vina

1200ml pileće supe

2 kašike limunovog soka

Izrendana korica jednog limuna

40g parmezana, sveže izrendanog

So i biber prema ukusu

priprema:

Pripremite sve sastojke unapred. Iseckajte luk i spanać, izrendajte parmezan, zagrejte supu do vrenja, i onda je kuvajte na vrlo tihoj vatri dok se sprema rižoto. Ali pre svega blanširajte špargle u kipućoj vodi. Nemojte da ih dugo kuvate, one bi trebalo da zadrže čvrstinu, a zatim ih potopite u hladnu vodu zajedno sa ledom pa ocedite. Potom ih iseckajte, svaki komad na 3-4 dela.

U većem, dubljem, tiganju ili plićoj šerpi zagrejte maslinovo ulje i 3 kašike putera, na srednje jakoj vatri. Stavite zgnječen čen belog luka u šerpu, mešajte ga sa masnoćom da poprimi njegov miris, a onda ga izbacite. Dodajte iseckan mladi ili crni luk i pržite ga dok ne postane staklast, 2-3 minuta. Takođe, dodajte iseckani timijan. Zatim stavite pirinač i sve mešajte drvenom varjačom. Posle 3 minuta prženja, pirinač ne sme da pobraoni, dodajte belo vino. Sve vreme mešajte rižoto, svaki put kad ponestane tečnosti u njemu, dodajte po jednu kutlaču supe. Kuvajte uz stalno mešanje oko 20 minuta, najbolje je da ga probate da bi utvrdili da li je gotov.

Negde pri kraju kuvanja dodajte iseckan spanać pirinču i on će brzo da se skuva.

Trebalo bi da pirinač bude al dente, ni prekuvan ali ni tvrd. Ukoliko ponestane supe, dodajte vrelu vodu. Takođe, rižoto ne sme da bude ni previše tečan, a ni gust, više kremast. Ja na kraju dodam so, imajte na umu da je pileća supa slana, kao i parmezan. I sveže samleven crni biber, to je odličan začin za ovo jelo. Sklonite rižoto sa vatre i onda na kraju umešajte 1 kašiku preostalog putera, izrendan parmezan, i iseckane obarene špargle.

Na kraju ispržite jaja na oko, ili ih čak poširajte, i njih služite uz pripremljeni rižoto. Dodajte izrendani parmezan i malo tucane ljute paprike preko jela.


Continue Reading

Italijanski kolačići od badema sa pomorandžom – Ricciarelli

Mnogo volim italijanske kolačiće koji se prave od bademovog brašna, tako su lagani i puni arome, spolja hrskavi, unutra chewy, što bi ovde rekli, baš kako treba da izgledaju praznični kolačići. Bademovo brašno se baš dosta koristi u italijanskoj kuhinji, često u kombinaciji sa limunom i pomorandžom. Inače, ovi kolačići su iz Sijene, već sam pisala o tom gradu ovde, i obično se prave za Božić. Sastojci su im skoro isti kao za makoronse. Ovalnog su oblika i puni napuklina.

Ako volite italijanske poslastice sa bademovim brašnom probajte i ove recepte:

Dok čitate recept, ili još bolje pravite ove kolače, kliknite na video gore, da bi uživali u divnoj muzici baroknog italijanskog kompozitora Tomasa Albinonija.

Moram da priznam da sam za pravljenje ovih kolačića bila inspirisana poznatim italijanskim romanom koji trenutno čitam, tj. slušam – The Betrothed / Promessi Sposi / Zaručnici, autora Alesandra Manconia. Ovaj roman, objavljen u prvoj polovini 19. veka, o nesrećnim ljubavnicima iz 17. veka, iz Lombardije, je obavezna lektira u italijanskim školama. Pošto sam digla ruke od savremene beletristike, okrenula sam se dosta starijim delima, i za sada mi prijaju. Ova knjiga dosta podseća na roman Don Kihot.


Italijanski kolačići od badema sa pomorandžom – Ricciarelli


sastojci:

3 belanaca, na sobnoj temperaturi

280g šećera u prahu

1/4 kašičice ekstrakta badema

1 kašičica ekstrakta vanile

Izrenedana kora cele pomorandže

300g bademovog brašna (ovde pogledajte kako da ga sami napravite), ako su krupnija belanca dodajte više brašna

1/2 kašičice soli

za posip:

80g šećera u prahu

priprema:

Umutite belanca mikserom dodavajući im postepeno šećer u prahu. Kad ste dobili čvrst sneg u to umešajte brašno od badema, i dodajte izrendanu koru pomorandže, ekstrat badema i vanile i so. Sve dobro promešajte i stavite smesu u frižider da se stvrdne preko noći.

Sutradan zagrejte rernu na 145C (300F). Pripremite pleh i obložite ga folijom.

Izvadite stegnutu smesu i oblikujte je u valjak a zatim ga uvaljajte u šećer u prahu. Secite komade testa i oblikuje ih kao na slici dole. Pospite ih šećerom u prahu. Pecite kolačiće 16-20 minuta. Na kraju ugasite rernu malo je otvorite i posle 15 minuta izvadite pleh sa kolačićima.

Čuvajte ih u dobro zatvorenoj posudi.

Kolačići odlično idu uz kafu ili čaj.

Continue Reading

Crni rižoto sa mastilom i lignjama

Prošle nedelje mom mužu i meni je bila godišnjica. Rezervisala sam večeru u jednom obližnjem restoranu, samo zato što su najavili za to veče živu džez muziku na klaviru. A ja se primam na takve stvari. Bila sam ranije par puta tamo, ali kada je restoran poslovao pod drugim imenom. Poseduje ga velika lokalna kompanija, koji inače vodi nekoliko restorana u gradu, i zbog toga nemam običaj da ga posećujem. Vrlo je popularno mesto, ima divnu baštu, uvek sa najlepšom vegetacijom koja odaje utisak prijatne džungle. Iako je bila sreda veče, iznenađujuće restoran je bio pun gostiju. Dosta sveta je verovatno došlo iz drugih krajeva grada, takvu ekipu ne viđam u našem kraju. Zanimljivo, gotovo sve žene su nosile crne duge haljine, ja sam bila jedina u beloj.

Šarkuteri je bio standardno dobar, ali kad je došlo glavno jelo, naručila sam testeninu sa sosom od mastila i sa krabom, učinili mi se interesantna ideja, dobila sam jelo toliko slano da nisam mogla da ga jedem. Baš sam se bila iznervirala zbog toga i na kraju sam, po odlasku kući, odlučila da moram sama nešto da napravim sa sipinim mastilom, da izbrišam ukus pomenutog jelo. To često činim, mene takve stvari vrlo uznemiravaju, pogotovo što restoran uopšte nije bio jeftin. Inače, muzika je počela tek kada smo krenuli kući, iako je trebalo da počne mnogo ranije. Ovo je poslednji put da sam bila u ovom restoranu, mislim se u sebi.

Imala sam već sipino mastilo, koje mi je prijateljica donela sa Sardinije, tako da sam već sutradan rešila da nešto lepo pravim sa njim. Rižoto je bio logičan izbor za pripremu. Htela sam da dodam još nešto rižotu, šta drugo nego lignje, ali sam ih posebno pripremala, i sjajno su ispale. Inače sam odustala od brze pripreme lignji, uvek su pune vode, tako da ćesto dobijem one kuvane i gumenaste teksture. Ovog puta sam ih duže dinstala, dodala im paradajz i bila sam vrlo zadovoljna rezultatom.

Na kraju sam dobila obrok dostajan nekog super fensi restorana. Jela sam ga dok sam pijuckala belo vino i slušala opuštajuću džez muziku. Bila sam zadovoljna, misija je ispunjena.

Ukoliko volite rižoto probajte i ove recepte:

Ako volite lignje, probajte ih i ovako pripremljene:

Sipino mastilo

Nije baš lako razlikovati sipe (Cuttlefish) od lignji (Squids), ali bar im se razlikuju mastila po boji. Sipino mastilo je crno, dok lignje proizvode teget mastilo, u šta sam mogla sama da se uverim čisteći ih. Nekada je ovo mastilo imalo široku upotrebu, danas se uglavnom koristi u kuhinji, i to pre svega u italijanskoj i španskoj kuhinji. Sigurno najpoznatije jelo sa sipinim mastilom je rižoto – risotto nero. Takođe, od njega se pravi crna testenina. Mastilo osim dramatične boje ima vrlo suptilan morski ukus. Obratite pažnju jer nekad mastila mogu da budu vrlo slana. Prodaje se u malim bočicama kao recimo ova na slici.


Crni rižoto sa mastilom i lignjama


sastojci za rižoto:

1 kašika maslinovog ulja

2 kašike putera

1 veći čen belog luka, izgnječen

1 veći luk, fino iseckan

300g Arborio ili kočanskog pirinča, koji su najbolji za pravljenje rižota

120ml belog suvog vina

1200ml pileće supe ili supe od povrća

3 kašičice mastila

So i biber prema ukusu

ta služenje: parmezan, iseckani svež peršun

sastojci za dinstane lignje:

1 1/2 kašika maslinovog ulja

1 veći luk, iseckan

2 čena belog luka, sitno iseckanog

1/2 kg lignji

2 paradajza, iseckana

So i biber prema ukusu

priprema:

Natapkajte lignje papirnatim ubrusom da uklonite višak tečnosti. Možete lignje da iseckate na prestenove ili da ih ostavite cele. U tiganju zagrejte maslinovo ulje na srednje jakoj vatri, dodajte iseckani luk, dinstajte ga 4-5 minuta, dodaje beli luk, i posle pola minuta dodajte lignje. Posle par minuta dodajte iseckani paradajz kao i so i biber prema ukusus. Dinstajte lignje na umerenoj vatri, uz povremeno mešanje, oko 20 minuta, ako tečnost ispari dodajte malo vode ili supe.

Dok spremate lignje kuvajte i rižoto.

Stavite pileću supu da se greje i neka se kuva na tihoj vatri sve vreme dok pravite rižoto.

U većem dubljem tiganju zagrejte maslinovo ulje i 2 kašike putera, na srednje jakoj vatri. Stavite zgnječen čen belog luka u šerpu, mešajte ga sa masnoćom da poprimi njegov šmek, a onda ga izbacite. Dodajte iseckan crni luk i pržite ga dok ne postane staklast, 2-3 minuta. Zatim stavite pirinač i sve mešajte drvenom varjačom. Posle 3 minuta, pirinač ne sme da pobraoni, dodajte belo vino. Sve vreme mešajte rižoto, svaki put kad ponestane tečnosti u njemu dodajte po jednu kutlaču supe. Dodajte 3 kašičice mastila od sipe. Kuvajte uz stalno mešanje oko 20 minuta, najbolje je da ga probate da bi utvrdili da li je gotov.

Trebalo bi da bude al dente, ni prekuvan ali ni tvrd. Ukoliko ponestane supe, dodajte vrelu vodu. Takođe, rižoto ne sme da bude ni previše tečan, a ni gust, više kremast. Ja na kraju dodam so, imajte na umu da je pileća supa slana kao i mastilo. Dodajte i crni biber.

Rižoto služite uz lignje sa parmezanom i iseckanim peršunom.

Continue Reading
1 2 3 8