Supa od kostiju, zdravlje u tanjiru

Supe redovno pravim, kao i većina našeg sveta, i srećom nova generacija ih voli. Uvek sam ih uzimala zdravo za gotovo, ali jednog trenutka sam se zapitala, a zašto su one tako zdrave? Posle tog pitanja krenula su i druga, i na kraju, koja je to supa najbolja i najzdravija? Posle opsežnog istraživanja došla sam do zaključka da je to – supa od kostiju.

Postoji nekoliko supa koje pravim – pileća, juneća i riblja. Kad je juneća supa u pitanju pravim onu sa mesom i ovu sa koskama. U engleskom jeziku postoji jasna razlika, supa sa koskama se zove stock, a sa mesom broth. Sa supom od kostiju sam se upoznala kad sam počela da spremam azijske supe kao što su ramen i vijetnamska supa pho, pa sam tako saznala da su oni temeljac preuzeli od Francuza, koji su uspeli i supu da dovedu do savršenstva. Ako budete spremali ovu supu, obavezno spremite i francusku supu od luka. Dok nisam našla prodavnicu koja prodaje koske, idealne za supu, nisam je ni spremala, ali sam uvek koristila komad junetine koji je bio sa koskom. Negde sam imala ideju da je koska dobra za supu, ali zašto je to tako?

Lekovitost supe sa kostima

Sve te koske i komadi mesa sa žilicama, hrskavicom i svim onim od čega imamo zazor, su zapravo vrlo zdravi, i šteta je da se bace. Ne morate da ih jedete, ali skuvajte supu od njih pa će u njoj ostati svi ti hranljivi i zdravi sastojci, a to su:

  • kolagen – imam kolagen u prahu koji retko koristim, nešto mi je odbojan, ali u supi je druga priča. Ako već niste znali, kolagen, protein, održava našu kožu mladolikom, jer sa godinama ga ima sve manje u našem organizmu, pa otuda bore. Takođe, utiče na zdravlje naših kostiju.
  • želatin – dobar je za zglobove. Takođe i za naša creva, smiruje ih i leči sluzokožu, pa je probava bolja. Želatin koji koristite za kolače i torte je upravo napravljen od kostiju i hrskavice životinja. Doduše ima i onih veganskih ali nisam ih probala.
  • minerali – mnoštvo minerala (magnezijum, kalcijum, fosfor, selen, gvožđe, cink, itd. ) koji su vrlo zdravi za ljudski organizam. A tu si i vitamini A, B2, B12 i E.
  • amino-kiseline – poboljšavaju vaš imunološki sistem, dobre su protiv raznih upala.
  • supa od kostiju je dobra i u borbi protiv celulita i za mršavljenje, utiče na lepe nokte, dobar san, umanjuje bolove u zglobovima, vrši detoksifikaciju jetre, i još mnogo toga.

Meso/koske

Najbolji način da nabavite koske je da pitate mesara da vam ih ostavi sa strane kad seče meso. Nije loše da uz koske bude i malo mesa. Najbolje je da izaberete nožne kosti ili one oko vrata, te imaju najviše kolagena. Primetićete da neke kosti, takozvane šplje kosti, imaju nešto mekano unutra, to je koštana srž, marrow. Ako ste pravili Osso Buco, verovatno ste to probali, meni se mnogo to sviđa.

Takođe je vrlo važno da koristite kosti govečeta proverenog kvaliteta.

Ako pak pravite pileću supu onda koristite krilca, nogice ( da, izgledaju strašno ali su zdrave), glavu i šiju.

Za riblji temeljac važe ista pravila – glava, rep i kosti se kuvaju u supi ali dosta kraće. Verovatno ste i sami primetili, kada izvadite pečenu ribu iz frižidera puna je želatina.

Ne morate to da radite, ali ja sam čula da je ukus bolji kada se koske najpre ispeku u rerni. Francuzi čak namažu meso koncentratom od paradajza pa supa dobije onu karakterističnu tamniju boju.

Povrće

Što se tiče povrća koristim uobičajne stvari – šargarepu, celer (koren ili stabljike), paštrnak i tostirani crni luk.

Začini i začinsko bilje

U temeljac se ne stavlja so. Biber se koristi u zrnu. Pri kraju kuvanja dodajte svež peršun, majčinu dušicu (timijan) i lovorov list dodate dosta ranije.

Dužina kuvanja supe

Što se duže supa kuva to je bolje, tako će se razložiti hranljivi i zdravi sastojci iz kostiju. Oko 6 sati je neka mera, mada može i mnogo duže da se kuva, ako hoćete da bude baš koncentrovana. Ja nikada nisam duže kuvala supu od 12 sati. Supa se kuva na vrlo tihoj vatri, poklopljena ali ne do kraja. Najbolje je da je spremate vikendom kad ste kod kuće.

Razlika između juneće supe od kostiju i one od mesa

Pored toga što je neslana supa od kostiju se razlikuje od obične supe od mesa zato što su duže kuva. Duže kuvanje doprinosi da minerali i ostali zdravi sastojci se razlože u supi. Gušća je od obične supe i neprozirna, i ima puniji ukus. Tokom boravka u frižideru postane želatinasta. Ima i više proteina, minerala i vitamina od supe od mesa. Ako se koristi samo supa od kostiju obično mora da se malo razblaži, više se koristi kao dodatak raznim čorbama, sosevima, i raznim drugim jelima.

Upotreba

Supu od kostiju možete da koristite za pravljenje:

Francuska čorba od luka

Supa od kostiju vs. supene kocke

Supa od kostiju vam je zdrava zamena za kockice za supu. Posebno kad je domaća. Iskreno, kockice za supu ne koristim godinama, jer mislim da nisu zdrave. U njima se nalazi čuveni MSG, monosodium glutamate, pojačivač ukusa. Iz istog razloga ne koristim ni Vegetu, posebno što svako jelo sa njom ima isti ukus. Nema potrebe da se koristi pored prirodnih i zdravih začina i začinskog bilja.

Čuvanje supe

Supa od kostiju se često zamrzne pa se kasnije koristi kao dodatak jelima, možete za tu svrhu da koristite onu plastičnu posudu za pripremanje leda.

Supa od junećih kostiju


sastojci:

1.5-2 kg junećih kostiju

4.5 l vode

8 zrna bibera

2 srednje šargarepe, isečene krupno

2 stabljike celera, isečene krupno, ili komad korena celera

1 manji paštrnak

1 luk, isečen na pola i tostiran, ili ispečen na plotni

1 lovorov list

Par grančica timijana (majčine dušice), opciono

Par grančice peršuna

priprema:

Kosti pecite oko 45 minuta u rerni na 200C (400F). Tokom pečenja iz kostiju će izaći dosta masti, to vam je juneći loj, koji možete da sačuvate i koristite za prženje.

Stavite kosti u lonac koji ste ispunili sa 4 -5 litara vode. Važno je da koske budu prekrivene vodom sve vreme.

Na pola puta kuvanja dodajte šargarepe, celer, paštrnak i tostirani crni luk. Kada voda počne da ključa, smanjite vatru i kuvajte supu na vrlo tihoj jačini, skoro skroz poklopljenu. U međuvremenu dodajte lovorov list i majčinu dušicu i tek pri kraju kuvanja dodajte sveži peršun.

Kuvajte supu minimum 6 sati, a bolje je još duže, 10-12 sati.

Kad je supa skuvana procedite je i ostavite je u frižideru da prenoći. Sutradan uklonite kašikom mast koja se nakupila pri vrhu supe i procedite supu.

Proceđenu supu možete da zamrznete da vam duže traje. Ako je držite u frižideru može da traje 4-5 dana.


Ovde pogledajte video kako se pravi supa od junećih kostiju, i kako da napravite super zdravi napitak, dodajući sušene šitaki pečurke, kombu alge, koprivu, i astragalusov koren.

Continue Reading

Slani komisbrot

Ako vam ostane višak belanaca praveći princes krofne, eklere, Paris-Brest tj. poslastičarki krem koji ide u njih, a pravi se od više komada žumanaca, onda morate obavezno u paru da napravite i ovaj komisbrot. Vrlo se jednostavno sprema, dosta podseća na carsku iliti špansku pitu, ali je dosta lakši i izdašniji. Već sam stavljala vrlo sličan recept za slatki komisbrot, koji se inače češće pravi, ali ako niste imali ideju da on može da bude i slan, eto prilike da ga napravite i uživate u njemu.

Možete da ga pravite za goste, poslednji put sam ga pravila za nedavnu sedeljku sa prijateljicama, ali i za doručak, večeru pa i užinu. Lepo ide uz jogurt ili čaj.


Slani komisbrot


sastojci:

6 belanaca, na sobnoj temperaturi

130g brašna

2/3 kašičice soli

1 1/4 kašičice praška za pecivo

1 šaka tostiranih i krupno iseckanih oraha (obavezno ih stavite)

60ml ulja

200 – 250g sastojaka iseckanih na kockice, a to su:

šunka

sir (ementaler, gauda, čedar)

fileti kisele paprike ili neka druga turšija kao recimo kiseli krastavci

skuvan grašak ili iz konzerve

koristite izduženi kalup, dimenzija 8 x 26 cm, preko koga je stavljen papir za pečenje (obavezno ga stavite)

priprema:

Zagrejte rernu na 180C (355F).

Pomešajte prosejano brašno sa solju, praškom za pecivo i u njega umešajte iseckane tostirane orahe.

U drugoj posudi mikserom umutite belanca dok ne dobijete čvrst sneg. Umešajte u njih polovinu smese sa brašnom, ali mešajte sve spatulom, pa ulje, zatim preostalu polovinu brašna, i na kraju pomešane iseckane sastojke. Nemojte previše da mešate jer će to narušiti izdašnost komisbrota.

Stavite smesu u izduženi pleh, izjednačite površinu, i pecite je u rerni oko 50 minuta.

Kad je komisbrot ispečen izvadite ga iz rerne, neka odstoji u plehu još pet minuta, a onda ga izvadite. Služite ga kad se ohladi.

Continue Reading

Posna sarma sa orasima

Moja posna sarma je bila hit na našoj nedavnoj slavi, pa mi je sugerisano od strane gostiju da se njen recept nađe na blogu. I meni se svidela, izgledom veoma podseća na regularnu sarmu, čak i njen presek, ali ukus je drugačiji, definitivno lakši, i uz krompir salatu i prebranac je praznik za nepca.

Znala sam da neće loše da ispadne sarma, jer u njoj su sjajni sastojci, generalno ne volim kada se prave zamene za određena jela, ali sam se ipak na kraju prijatno iznenadila rezultatom.

Sad je teško odlučiti koja mi se više dopada, klasična sarma ili ova posna.

Ako vam fali ideja šta da napravite za nadolazeće Badnje veče, pored ove sarme probajte i druga zanimljiva posna jela, koje možete da nađete ovde.

nije loše da znate

  • pošto smo zaključili da kupus ne može dobro da se ukiseli u Baltimoru, zato što ovde jesen nije dovoljno hladna, prinuđeni smo da ga kupujem, i ja sam dosta zadovoljna kvalitetom kupusa koji nabavljamo. Nisu mi sponzori, ali ih rado reklamiram – Marco Polo futoški kiseli kupus u tegli i ceo kupus u kesi.
  • orasi su morali da se nađu u sarmi jer već neko vreme volim da ih stavljam u slana jela, i zaista vizuelno podsećaju na mleveno meso. Oni daju gustinu i lep ukus. (pogledajte iransku piletinu sa orasima i muhamara namaz)
  • praziluk pored crnog luka ima važnu ulogu u sarmi jer on daje sočnost i fini ukus pogotovo ako se dugo dinsta.
  • suve šljive su takođe obavezne, one mu dođu kao zamena za suvo meso, uverite se i sami. Inače se veoma lepo slažu sa podvarkom.
  • osim lovorovog lista, slatke paprike, so i bibera, od začin ne morate ništa više da dodajete.
  • ono crveno na tanjiru nije ajvar, već namaz od pečenih crvenih paprika koji sam služila uz bujubes. Zove se i Rouille i apsolutno je fenomenalan.

Posna sarma


sastojci:

2 srednje glavice kiselog kupusa (isperite listove vodom ako je kupus puno slan)

3 kašike ulja

5 krupnije glavice luka, iseckane na rebra

1 krupniji praziluk, iseckan uzdužno na četvrtine, pa 3-4 puta poprečno i dobro ispran u vodi (u njemu ume da se zadrži zemlja)

1 veća izrendana šargarepa

So i biber prema ukusu

1 kašika slatke mlevene paprike

200g pirinča (kratkozrni kao što su kočanski ili arborio)

150g tostiranih i samlevenih oraha

Desetak suvih šljiva

2 lovorova lista

za zapršku:

2 kašike ulja

1 kašika brašna

1 kašika slatke paprike

Koristite šerpu sa debljim dnom, najbolje Dutch oven, da sarme ne bi zagorele.

priprema:

Najpre isecite listove i odsecite njihove drške.

U šerpi zagrejte ulje na srednjoj vatri, dodajte iseckani luk i praziluk, pa izrendanu šargarepu i dinstajte povrće dok ne omekša i počne da se karamelizuje, kao za prebranac, to može da potraje. Mešajte povrće povremeno.

Dodajte so i biber prema ukusu i slatku papriku. Posle jednog minuta sklonite šerpu sa vatre i luku dodajte pirinač i tostirane mlevene orahe. Sve dobro promešajte.

Kad se smesa malo ohladila, počnite njome da punite listove kupusa, kako da zavijate sarme pogledajte ovde.

Pre nego što počnete da ređate sarme u šerpi, iseckajte dva-tri lista kupusa i rasporedite ga po dnu šerpe, pa ređajte zavijene sarme. Povremeno umetnite suve šljive i lovorov list.

Kad ste potrošili fil, pokrijte sarme sa dva lista kupusa, a zatim poklopite sve tanjirom koji može da uđe u šerpu, naopako ga okrenite. Posne sarme su znatno lakše od klasičnih, moraju nečim da se potisnu, čak i kada se tesno ređaju. Preko toga stavite nešto malo, ali teško, ja sam koristila mermerni avan. Sipajte vodu, treba da pokrije kupus i stavite sarme da se kuvaju 2 sata na blagoj vatri, ne potpuno poklopnjene poklopcem.

Pola sata pre kraja kuvanja napravite zapršku. U maloj šerpici zagrejte ulje pa tome dodajte brašno, kuvajte sve uz mešanje 2 minuta i na kraju umešajte slatku papriku. Posle pola minuta ugasite vatru i u šerpicu dodajte jednu šolju tečnosti u kojoj se kuvala sarma. Sve dobro promešate i sipajte preko sarmi.

Ne morate, ali možete da zapečete sarmu u rerni na 15 minuta na temperaturi od 200C (400F).

Služite sarmu odmah, najbolje uz krompir salatu i prebranac.

Sutradan će biti još ukusnija.

Više ideja za posna jela pronađite ovde.

Posni jelovnik
Continue Reading

Vanilice – usavršena verzija

Dugo su mi vanilice bile neomiljeni kolač, uvek su ostajale poslednje, nepojedene, u gomili prazničnih sitnih kolača. Pamtila sam ih kao suv kolač neprivlačnog izgleda. Ko zna kada sam ih poslednji put jela sve do jednog dana kada sam odlučila da ih napravim. I tada sam shvatila da sam se mnogo ogrešila o vanilice – kako su divno ukusne, tope se u ustima, posebno su lepe kad se služe uz kafu. Čak i posle dosta vremena mogu da se jedu, poslednje koje sam jela su bile tri nedelje stare, i opet su bile super. Tako su fino prhke, pa kad osetite ukus vanile, korice limuna i na kraju ukus džema od kajsije, rastopite se od lepote. Pre neki dan sam poslužila komšinicu vanilicama, Amerikanku, ona je moj “pokusni kunić”, i pitala je kako joj se dopadaju. Rekla je da joj se veoma sviđaju, podsećaju je na evropske kolače. To su ti da znaš, Loren, najpoznatiji srpski kolačići!

Vanilice su srpska verzija lincer kolača?

Brzo sam shvatila iščitavajući recepte za vanilice da se radi o shortbread kolačiću, koji se pravi od brašna, šećera i putera, i da dosta podseća na lincer kolačiće, poreklom iz Austrije. To su takođe sendvič kolačići, filovani džemom, ali sa rupicom u središnjem delu u vidu kruga, zvezde ili cveta, i ne valjaju se u šećer u prahu već posipaju. Takođe, lincer kolačići su tanji ali i veći od vanilica, i dodaju im se mleveni bademi. Sasvim je moguće da smo preuzeli lincer kolačiće, kao i mnoge druge stvari, iz austrijske kuhinje, ali smo im dodali sastojke tipične za naše podneblje, a to su mleveni orasi i svinjska mast, i zato mogu da se smatraju autentičnim srpskim kolačima.

Recept za linkcer kolače pogledajte ovde.

Vanilice kao vanila

Pošto se ovi kolačići zovu vanilice, upotreba vanile je veoma važna. Kod nas se najčešće koristi vanilin šećer, pomešan sa šećerom u prahu. Možda je to bilo dovoljno dobro nekada, kada je prava vanila bila skupa i nedostupna, ali danas gledajte da koristite šipku vanile ili kvalitetan ekstrakt vanile, jer to vanilice zaslužuju. Vanilin šećer je zapravo “hemija”, nema u sebi ništa od vanile, i iskreno ima neki čudan hemijski ukus. Ovde možete više saznati o vanili, kako se dobija i koristi. Pravi vanilin šećer možete sami da napravite tako što ćete čuvati šipku vanile (ja za to koristim očišćenu mahunu od semenki) u šećeru u prahu, u tegli koja je dobro zatvorena, minimum dve nedelje.

Takođe, vanilu možete da dodate direktno u testo, kao što ja to činim, koristeći zrna vanile koje ste izvadili iz jedne mahune, ili ekstrakt vanile.

Kad smo kod začina, nemojte da izostavite izrendanu koricu limuna, to daje kolaču izuzetno prijatan ukus i miris.

Mast, margarin ili puter

Vanilice se tradicionalno prave sa svinjskom mašću, nikad to nisam probala jer sam čula da je teško navići se na taj ukus, ali vi ako možete da nabavite čistu i kvalitetnu mast slobodno je koristite. Naravno da koristim obožavani puter, jer sa njim je sve mnogo ukusnije. Zaboravite na margarin, koji nije ni zdrav, a ni ukusan.

Mleveni orasi

Možete testu da se dodajete i mlevene lešnike i bademe umesto oraha, ako volite da ekspermentišete, ali samo da znate da su orasi dosta masniji i da to utiče na teksturu. Sad mi pada na pamet da sledeći put probam tostirane orahe, da vidim da li će to da napravi razliku. A možda da stavim pekane umesto orasa, koji su još masniji.

Džem od kajsija je najbolji

To je još jedan od lokalnih sastojaka koji ne bi trebalo da zaobilazite. Svašta bih lepo mogla da kažem o džemu od kajsija, kad su u pitanju torte i kolači jednostavno to je savršen džem. E sad, ima jedan detalj o kom treba da povedete računa – često vanilice izgledaju umrljano zbog previše džema koji izlazi iz sendviča. Da bih to izbegla ja pravim nešto šire vanilice, da bi dobila veći prostor za mazanje džema, i stavljam tanji sloj džema, tek da malo proviri kad prilepim vanilice. Tako neće delovi da klizaju i da se razdvajaju, što je veoma važno.

Takođe, izbegavajte da mažete komade voća u džemu.

Debele ili tanke vanilice

To nas dovodi do još jednog važnog detalja – debljine vanilica. Moram da priznam da male debele vanilice izgledaju veoma privlačno, često padnem u iskušenje da im čak dodam prašak za pecivo, ali zbog površine na koju se maže džem, i zbog toga što ne volim kada su suve, ja ih pravim tanje i šire. Prečnik kalupa kojima isecam vanilice je 4 cm. Debljina testa kada ga razvučem je oko 5 mm, tako da debljina vanilica bude od 1 do 1.5 cm.

Gledajte da vam testo bude ujednačene debljine, jer u protivnom se neće ravnomerno peći. Vanilice treba da budu svetle boje, tek malčice zlatne na dnu.

Šećer u prahu

To je problem koji ne znam kako da rešim. Naime, kolači ne budu tako privlačni kada se uvaljaju u šećer u prahu, jer posle nekog vremena masnoća iz kolača počinje da deluje na izgled šećera. Možda ih treba posipati šećerom pre konzumacije, ali to onda nisu prave vanilice.

Pečenje vanilica

Ima jedan trik kada su peku ovakvi shortbread kolači – pre nego što stavite testo da se peče ohladite ga u frižideru ili zamrzivaču. Zahvaljujući tome puter će se stvrdnuti i kada se testo bude peklo u rerni zadržaće oblik. Pecite kolače najbolje na temperaturi između 165-175C (330-350F), vanilice treba da ostanu svetle.

Vanilice dugo traju

Ogromna prednost vanilica je što mogu dugo da traju, čak su vremenom sve ukusnije. Čuvajte ih u zatvorenoj kuhinji.

Idealan praznični kolač

Ovo je idealni kolač za praznike tako da nije čudo da je jedan od najčešćih kolača na božićnoj i slavskoj trpezi. Najlepše izgledaju kada se nanižu kao na donjoj slici. Vanilice daju lep balans čokoladnim kolačima.

Vanilice zajedno sa londonskim štanglama i slatkim salamama.

Vanilice

Ovaj recept sam probala mnogo puta, i uvek su mi vanilice lepo ispadale. Ne koristim mast, ali puter je dostojna zamena. Prava vanila i korica limuna zaista prave veliku razliku. Veličina vanilica je takođe važna. Javite mi utiske.


sastojci:

445g brašna + rad sa testom

1/3 kašičice soli

200g mlevenih oraha

200g putera, na sobnoj temperaturi

200g šećera

izrendana korica celog limuna, najbolje organskog ili još bolje domaćeg

2 jajeta srednje veličine, na sobnoj temperaturi

1 kašika ekstrakta vanile ili 1 šipka vanile (koristite semenke sastrugane)

za fil:

pola teglice džema od kajsija

za posip:

150g šećera u prahu

priprema:

Najpre u jednoj posudi stavite prosejano brašno i u to umešajte so i mlevene orahe.

U drugoj posudi mikserom mešajte šećer, izrendanu koricu limuna i omekšao puter. Kad ste dobili ujednačenu kremastu smesu, posle oko 7 minuta mućenja, tome dodajte jaja, komad po komad, zatim dodajte ekstrakt vanile i smesu sa brašnom. Kad ste dobili ujednačenu smesu podelite je na dva dela, obložite plastičnom folijom i svaki deo oblikujte u tanji disk. Testo stavite u frižider na sat-dva da se stvrdne.

Zagrejte rernu na 165C (330F).

Izvadite jedan disk testa, pospite radnu površinu i testo brašnom, i razvlačite testo dok ne dobijete ujednačenu debljinu 4-5 mm. Ako je testo duže boravilo u frižideru ostavite ga kratko na sobnoj temperaturi da malo omekša. Isecajte testo kružnim kalupom za kolače prečnika 4 cm. Ako se testo lepi, obložite kalup brašnom. Stavljajte testo na veliki plitki pleh koji ste obložili papirom za pečenje. Pre odlaska u rernu ohladite testo, ja ga stavljam u zamrzivač na 5-7 minuta, time se čuva lep oblik. Pecite vanilice oko 10 minuta, vreme zavisi od vaše rerne, zato nije loše da budete pored nje i da proverite koliko vremena je potrebno da se kolači ispeku. Vanilice treba da ostanu svetle, tek na dnu mogu da se blago zarumene.

Pošto su kolači ispečeni, ostavite ih u plehu 3-4 minuta, pa ih stavite na rešetku da se ohlade.

Ponovite sve sa preostalim testom. Dok razvijate testo za novu turu pecite u rerni prethodnu, i tim redom.

Kad su ohlađene filujte vanilice džemom od kajsija. Stavite džem u središnji deo donjeg dela, pa ga pritisnite gornjim delom. Džem ne bi trebalo da curi, tek malo da proviri.

Na kraju uvaljajte vanilice u šećer u prahu i čuvajte ih u zatvorenoj kutiji.


Video kako se prave vanilice, koji može dosta da vam pomogne, pogledajte ovde.

Continue Reading

Italijanski kolačići od badema sa pomorandžom – Ricciarelli

Mnogo volim italijanske kolačiće koji se prave od bademovog brašna, tako su lagani i puni arome, spolja hrskavi, unutra chewy, što bi ovde rekli, baš kako treba da izgledaju praznični kolačići. Bademovo brašno se baš dosta koristi u italijanskoj kuhinji, često u kombinaciji sa limunom i pomorandžom. Inače, ovi kolačići su iz Sijene, već sam pisala o tom gradu ovde, i obično se prave za Božić. Sastojci su im skoro isti kao za makoronse. Ovalnog su oblika i puni napuklina.

Ako volite italijanske poslastice sa bademovim brašnom probajte i ove recepte:

Dok čitate recept, ili još bolje pravite ove kolače, kliknite na video gore, da bi uživali u divnoj muzici baroknog italijanskog kompozitora Tomasa Albinonija.

Moram da priznam da sam za pravljenje ovih kolačića bila inspirisana poznatim italijanskim romanom koji trenutno čitam, tj. slušam – The Betrothed / Promessi Sposi / Zaručnici, autora Alesandra Manconia. Ovaj roman, objavljen u prvoj polovini 19. veka, o nesrećnim ljubavnicima iz 17. veka, iz Lombardije, je obavezna lektira u italijanskim školama. Pošto sam digla ruke od savremene beletristike, okrenula sam se dosta starijim delima, i za sada mi prijaju. Ova knjiga dosta podseća na roman Don Kihot.


Italijanski kolačići od badema sa pomorandžom – Ricciarelli


sastojci:

3 belanaca, na sobnoj temperaturi

280g šećera u prahu

1/4 kašičice ekstrakta badema

1 kašičica ekstrakta vanile

Izrenedana kora cele pomorandže

300g bademovog brašna (ovde pogledajte kako da ga sami napravite), ako su krupnija belanca dodajte više brašna

1/2 kašičice soli

za posip:

80g šećera u prahu

priprema:

Umutite belanca mikserom dodavajući im postepeno šećer u prahu. Kad ste dobili čvrst sneg u to umešajte brašno od badema, i dodajte izrendanu koru pomorandže, ekstrat badema i vanile i so. Sve dobro promešajte i stavite smesu u frižider da se stvrdne preko noći.

Sutradan zagrejte rernu na 145C (300F). Pripremite pleh i obložite ga folijom.

Izvadite stegnutu smesu i oblikujte je u valjak a zatim ga uvaljajte u šećer u prahu. Secite komade testa i oblikuje ih kao na slici dole. Pospite ih šećerom u prahu. Pecite kolačiće 16-20 minuta. Na kraju ugasite rernu malo je otvorite i posle 15 minuta izvadite pleh sa kolačićima.

Čuvajte ih u dobro zatvorenoj posudi.

Kolačići odlično idu uz kafu ili čaj.

Continue Reading

Piletina sa pirinčem – arapsko jelo Al Kabsa

Ovo jelo je moj mali osvrt na Svetsko prvenstvo u fudbalu u Kataru, gde se ovakva hrana rado jede. Nemam ništa posebno da dodam o fudbalu, jer jedva da sam ga pratila, gledanje prenosa na američkoj televiziji je baš neprijatno iskustvo, tačno se oseti da Amerikanci nemaju ni ljubavi a ni strast prema fudbalu za razliku od preostalog dela sveta.

Moj sin i muž za razliku od mene su dosta zainteresovani za fudbal. Muž je čak imao ideju da ode sa sinom u Katar, bio je izvučen na onoj lutriji za karte, ali ja sam to stopirala. Malo sam se osećala krivom, ali biće sledeće prvenstvo u Americi pa neka onda idu da gledaju utakmice uživo. Samo još da se Srbija plasira.

Sama piletina i pirinač su prilično dosadne namirnice, ali kad im se dodaju začini onda oni dožive totalnu transformaciju. Više puta sam pravila slično jelo, ali baš nikada nije tako lepo ispalo kao ovo, i za to su glavni krivci začini. Dosta podseća na moj omiljeni persijski pirinač.

Ima toliko varijanata jela sa mesom (uglavnom piletine) i pirinča širom sveta, kod nas se pravi Pilav, Španci prave Paelju, Amerikanci imaju Gambo i Džambalaju (Američki kuvar), Indijci spremaju Biryani, u Meksiku se pravi Arroz con pollo, itd.

Al Kabsa se inače jede širom Arabijskog poluostrva, ne samo u Kataru. Sprema se za razne svečane prilike.

Ako se odlučite da spremite ovo jelo, gledajte da ga “uparite” i sa gledanjem čuvenog filma Lorens od Arabije. Skoro sam ga gledala, i ponovo sam bila oduševljena.

  • možete da koristite bilo koji deo piletine, ja obično volim da to budu karabataci.
  • koristite pirinač dugog zrna, basmati ili jasmin. Nema potrebe da ga potapate u vodi.
  • recept sadrži dosta začina, i najverovatnije nećete imate sve sa spiska, koristite ono što imate. Ipak, oni jesu zvezda ovog jela, naročito šafran.
  • sušeni limun ili limetu možete da pronađete u bliskoistočnim radnjama. Ja sam skoro počela da ga koristim i dopada mi se, daje jelima onaj specifičan miris bliskoistočne kuhinje.
  • posip sa bademima i suvim grožđem prženih u puteru je zaista fantastičan, i gledajte da ga napravite.

Piletina sa pirinčem – arapsko jelo Al Kabsa


sastojci:

1kg pilećeg mesa (razni delovi piletine, sa koskom ili bez, sa kožicom ili bez)

3/4 kašičice soli

2 kašike putera ili ulja

1 luk, sitno iseckan

4 čena belog luka, sitno iseckana

1/2 kašičice mlevenog korijandera

1/2 kašičice kumina

2 mahune kardamona, cele ili istucane

1/4 kašičice cimeta

1/4 kašičice izrendanog oraščića

2-3 karanfilića, cela ili istucana

Par končića šafrana, izmrvljena

2 srednje šargarepe, istrugane

3 paradajza, iseckana

4 kašike koncentrata od paradajza

1 sušeni limun ili limeta (izbockan oštrim nožem)

1 l pileće supe (ili vode sa kockom pilećeg bujana)

420g basmati pirinč, dugog zrna

So i biber prema ukusu

za posip:

3 kašike iseckanog badema

3 kašike suvog grožđa

2 kašike putera

Iseckang peršun za garnirung

priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Najpre ispržite piletinu. Natapkajte piletinu papirnatim ubrusom i posolite je. Zagrejte tučani tiganj, ili bilo koji tiganj za debelim dnom, na srednje jakoj temperaturi, i dodajte puter ili ulje. Pržite meso sa obe strane dok korica ne pobraoni, oko 6-7 minuta ukupno. Izbacite meso iz tiganja i u njemu propržite iseckan luk, dodajte odmah beli luk i začine, i pržite ih 1 minut. Potom dodajte izrendanu šargarepu i iseckan paradajz, i dinstajte ih još 5 minuta uz mešanje. Na kraju dodajte koncentrat paradajza, i posle jednog minuta kuvanja supu ili vodu. Dodajte sušeni limun i so i biber prema ukusu. Zatim umešajte pirinač i na kraju stavite isprženu piletinu.

Pokrijte tiganj poklopcem ili aluminijumskom folijom i stavite sve da se peče 45 minuta.

Zatim izvadite tiganj i pomešajte već skuvani pirinač sa piletinom. Sklonite poklopac i pecite sve još 15 minuta.

Za to vreme u maloj šerpici otopite puter i u njemu propržite iseckani badem i suvo grožđe.

Služite jelo dok je još toplo, pospite ga prethodno napravljenim posipom i iseckanim peršunom.


Continue Reading

Potaž čorba od krušaka i celera (o druženju)

Pre par godina probala sam ovu čorbu od krušaka u restoranu u koji smo često porodično išli. Bio je to mali komšijski restoran sa vrlo zanimljivom i finom hranom. Pored ostriga imali su razne sendviče u ponudi sa kvalitetnim evropskim pršutama i salamama, služeni uvek sa zanimljivom turšijom. Za specials su često imali neobična jela kao što je ova čorba, koja je bila sa vanilom. Toliko mi se urezala u sećanje da sam morala da je napravim i ponovo osetim taj ukus. Ne morate da dodajete vanilu, i bez nje čorba je vrlo prijatna. Nisam bila sigurna da li ga je bilo u toj originalnoj čorbi, ali ja sam dodala koren celera kruškama, jer se on inače lepo slaže sa raznim sastojcima, posebno jabukama. Umesto čorbe, ukoliko dodate malo supe, dobićete pire koji možete da služite uz neki lep komad svinjskog mesa, recimo pečenicu ili krmenadle (to sam videla da rade u nekim fensi restoranima).

Restoran Lobo se zatvorio za vreme pandemije i nikada se nije posle otvorio, na našu veliku žalost. Mnogi slični restorani u našoj okolini su doživeli sličnu sudbinu, tako da sad vrlo retko idemo negde, nema više te radosti i uzbuđenja, i tople intimne atmosfere.

I sa prijateljicama retko idem u restorane, po kućama se uglavnom družimo, jer je kvalitet hrane značajno opao, a cene su dosta porasle. Nije ni to uopšte loše. Sezona proslava je nedavno počela i tek će da se zahukta. Moram da priznam da uživam kada sam okružena ljudima. Nekad mi se desi da poznajem samo domaćine na žurci i opet se super provedem. Za razliku od nekih kojima ljudi crpu energiju, meni je stvaraju. I dalje volim da upoznajem ljude, skoro svako ima neku interesantno priču o sebi. Volim i kada imam vreme za sebe, ali u nekom trenutku ume da me obuzme neizdrž i moram da se vidim i ispirčam sa nekim. Ništa mi nije teško, ni da ugostim prijatelje, ni da spremam hranu za njih. Moje je zadovoljstvo kad ih vidim kako posle obroka samo što ne počnu da predu od zadovoljstva. Tako da ako ste društveni tip najbolji način da se ljudi rado odazovu svakom vašem pozivu je da naučite dobro da kuvate. Čak i vaše mane, koje priznaćete manje-više svi imamo, će izbledeti pored vašeg talenta za pripremanje hrane. Ljudima će prva asocijacja na vas biti prijatne senzacije koje su imali kada su probali vaše đakonije, i nikada vas neće napustiti:)

Hrana i druženje uvek ide jedno uz drugo, još od vremena kada su ljudi partijali oko vatre, uz ispečene komade mesa i dobro ćaskanje uz žagor i smeh. Utom bi neko zapevao, pa bi se ostali pridružili. Zatim bi ljudi osetili da ih nešto tera da se njišu i dižu ruke, i eto, već je krenula igra. To je od nas napravilo ljude.

Pre neki dan kod prijateljice na slavi našao se tako jedan gospodin sa harmonikom. On je svirao, mi smo pevali, i u jednom trenutku predložim mu da svira kolo. Iako znam tek par osnovnih koraka, obožavam tu igru. Išli smo kroz kuću, sa jednog na drugi kraj, zadihani i nasmejani, i u jednom trenutku kučići se uznemirili pa i oni počeli da skaču.

Kad smo se vraćali kolima to veče meni ćerka kaže, Mama ti si sada middle-aged woman, nije u redu ta se ponašaš kao jedna tinejdžerka.

Ako ste ljubitelj potaž čorbi ovde pogledajte još ideja.

Ukoliko volite kruške probajte i ova jela i poslastice:


Potaž čorba od krušaka i celera


sastojci:

2 kašike putera, ili maslinovog ulja

2-3 ljutike, ili 1 običan crni luk srednje veličine, iseckan

1 koren celera srednje veličine, očišćen ljuštilicom, i iseckan na tanje trake

4 omanjih krušaka (kao žute na slici), iseckanih na kocke zajedno sa korom

900 ml pileće supe

1/4 izrendanog muskatnog oraščića

3/4 kašičice soli

za služenje:

krutoni, ovde pogledajte kako da ih napravite

rukola sa balzamik prelivom, i sa nekom kvalitetnom pršutom

priprema:

Zagrejte puter u šerpi na srednje jakoj vatri. Dodajte iseckan luk i dinstakte ga par minuta dok ne postane staklast. Tome dodajte tanko iseckan koren celara i dinstajte ga oko 10 minuta, zatim dodajte iseckane kruške, i pileću supu, i kuvajte sve dok celer i kruške ne odmeknu da mogu da se izblendaju, 20-30 minuta. Kad čorba počne da ključa, smanjite temperaturu i poklopite šerpu.

Izblendajte čorbu ručnim ili običnim blenderom. Dodajte soli i muskatni oraščić. Služite čorbu dok je još vruća, najbolje uz krutone i salatu od rukole a prušutom.


Continue Reading

Orasnice, čarobni kolači od samo tri sastojaka

kolač sa orasima

Orasnice su prva liga kolači. Razumela sam oduševljenje moje američke prijateljice koja mi je poslala sliku orasnica sa porukom, kako je ovo dobro, koji je ovo kolač? Domaći, gluten-free, moguće da sam subjektivna, ali naši kolači su stvarno special. Svideli su joj se i ostali kolači koje sam joj dala kao praznični pokon (vidi dole), ali orasnice su je definitivno najviše impresionirale.

Cookie box: orasnice, čokoladna salama, lincer kolači, božićni medenjaci, amareti.

I ako niste kojim slučajem probali ovaj kolač, bićete veoma iznenađeni kakav rezultat proizvode samo tri sastojaka: belanci, šećer i orasi. Mislim da ne postoji kolač u kome su orasi toliko dominantni i toliko ukusni.

Dugo su mi orasnice bile “ispod radara”, tek sam ih otkrila pre par godina, i bila oduševljena. Spolja su hrskave, unutra mekane, a tek ukus pečenih oraha. Pomalo podsećaju na makaronse, ali umesto fino samlevenih badema orasnice imaju orahe. Ipak, orasnice su mnogo ukusnije, upravo zbog oraha. Morala sam da ih stavim u moju kolekciju najlepših prazničnih kolača.

I sami znate koliko volim da spremam kolače kad je praznična sezona. Ove godine sam rešila da bez obzira na sve moram da izdvojim vreme da ih napravim u baš velikoj količini. Mislim da sam stekla dosta znanja i umešnosti u njihovom pravljenju i sada želim da što više ljudi uživa u njima. Moj plan je da ih ove godine prodajem na školskom božićnom bazaru, to inače činim svake godine, ali ovog puta će biti ceo štand izdvojen za moje kolače, jer su vremenom dobili posebnu reputaciju među nastavnicima, đacima i roditeljima. Biće tu još raznih božićnih žurki i slava na kojima će se služiti moji kolači. I ono što je najvažnije, ukoliko živite u Americi i pratite moj blog, posle gledanja slika i čitanja mojih recepata, moćićete konačno i da probate moje kolače.

Rešila sam da napravim dve kolekcije sitnih kolača koje će se prodavati tokom prazničnog perioda u MezeHub, on line prodavnici koja se nalazi nedaleko od Vašingtona. Ako ne možete da posetite radnju, MezeHub radi isporuke, a ako ste daleko, postoji i opcija slanja kolača poštom širom Amerike.

Uložila sam dosta truda da napravim fine kombinacije kolača, vrlo su raznovrsni i po ukusu i teksturi, kao i po sastojcima i obliku. Imaju naročit ukus jer su u njima kombinacije najlepših i najkvalitetnijih sastojaka. Ima tu oraha, badema, lešnika, kikirikija, pistaća, kokosa, kvalitetnog putera i čokolade, suvog voća, mirišljave korice limuna i pomorandže, vanile i cimeta. Svaki kolač je priča za sebe. I da, odlučila sam se za domaće kolače, jer mislim da su zaista posebni. Generalno, u Evropi se prave najlepše poslastice, ali na Balkanu umeće pravljenja i ljubav prema sitnim kolačima dostiže poseban nivo, bilo da su u pitanju tradicionalni ili novokomponovani kolači. Ako mi ne verujete samo da znate, jednom su tako moji Rafealo kolači pobedili na konkursu za najlepše božićne kolače koji je organizovao Baltimore Sun.

Kolače sam podelila na one koji se čuvaju u frižideru, i na one suve. Najbolje bi bilo kad bi se obe kolecije zajedno služile.

To su orasnice, vanilice, lincer kolači sa džemom od kajsija i kiflice od kokosa, zatim Rafaelo kugle, čokoladna salama sa koštunjavim i suvim voćem, kikiriki bajadere i čokoladne kuglice sa ukusom pomorandže. Ove kolače možete da naručite – ovde.


Orasnice


sastojci za 38-40:

3 krupnijih belanaca, na sobnoj temperaturi

300g šećera

300g samlevenih oraha

300g grubo iseckanih oraha

priprema:

Mikserom mutite belanca zajedno sa šećerom. Kad ste dobili čvrst sneg, dodajte tome samlevene orahe i mešajte ih sa belancima spatulom.

Zagrejte rernu na 135C (275F). Pripremite 2 velika pleha, obložite ih papirom za pečenje.

Uzmite dva manje kašike i njima izvlačite pripremljenu smesu. Kašikom je stavite u činiju u kojoj se nalaze grubo iseckani orasi. Rukama uvaljate smesu u orahe, dobićete tanji valjak koji ćete preneti na pleh, a zatim ćete krakove saviti nebili dobili oblik kiflice. Zapamtite, za razliku od makaronsa nemojte da ih ostavljate dugo napolju, radije ih pokrijte platičnom folijom, jer će to uticati na njihov oblik. Napravite razmak između orasnica jer će one značajno narasti tokom pečenja.

Pecite orasnice oko 25 minuta. Ispečene orasnice izvadite iz rerne i neka na plehu ostanu još pet minuta. Zatim ih prebacite na rešetku da se skroz ohlade.

Orasnice su najlepše kad ih služite uz kafu.

Pogledajte i ovaj moj video kako da napravite orasnice..


Continue Reading

Školovanje u Americi, drugi deo

školovanje u Americi

Puno ljudi me je u poslednje vreme zamolilo da im pišem o obrazovanju u Americi, i pošto je to ovde trenutno goruća tema, a i dosta sam istraživala o tome u poslednje vreme, reših da napišem ovaj članak. Kako su mi deca sada oboje u middle school, šesti i osmi razred, ja ću se fokusirati na starije razrede osnovne škole. Takođe ću se osvrnuti i na ostale detalje i probleme vezane za obrazovanje u Americi. Već sam ranije pisala na blogu o ranom odrastanju, i nižim razredima osnovne škole u Americi.

Da, ovo jeste vrlo važna tema jer je trenutno veliko nezadovoljstvo sa svih strana današnjim obrazovanjem, i roditelja i nastavnika, posebno kako je krenula pandemija kovida. I mogu vam reći da nije to samo situacija u Americi, već u razgovoru sa roditeljima i nastavnicima u Srbiji, i u nekim drugim zemljama, osećam vrlo prisutno nezadovoljstvo.

Htela sam i ranije da pišem o ovoj temi, ali ono što me je najviše sprečavalo u tome je činjenica da moja deca ne idu u regularnu državnu školu, već u privatnu. Iako sigurno ima dosta sličnih stvari koje deli sa drugim školama, ipak, mislim da je škola moja dece prilično osobena, i moje iskustvo može da bude vrlo različito u odnosu na druge roditelje koji žive u Americi. Ja sam vrlo zadovoljna školom u koju idu moja deca, priznaćete, to je danas vrlo retko da dobijete više od onoga što ste očekivali. Pored osnovnih infomacija kako škola funkcioniše gledaću da vam napišem šta mi se naročito dopada u toj školi.

Naravno, moje iskustvo može da bude vrlo subjektivno, tako da vas pozivam da ako imate da nešto dodate, ili mislite da sam u nečemu pogrešila, slobodno to izložite u komentarima.

Vrste škola

Već sam ranije pisala o tome u članku Kako izabrati dobro školu da je to ovde mnogo komplikovanije nego u Srbiji gde se ide u školu koja ti je najbliža. I ovde to postoji, zapravo i ne možeš da ideš u državnu školu koja ti nije ponuđena mestom prebivališta. Opet, postoje izuzeci, a to su čarter škole. One su takođe državne škole, ali sa izvesnom autonomijom, i u nju mogu da idu deca iz raznih krajeva, ali pošto su tražene, obično za upis postoji lutrija. Nastale se iz potrebe da se deci u gradovima, gde su obično dosta loše državne škole, ponudi bolja alternativa. Tu su i privatne škole, sekularne i religiozne, obično katoličke, oni imaju dugu tradiciju u obrazovanju. I na kraju, tu je i homeschooling, podučavenje dece kod kuće od strane roditelja. To je vrlo kontraverzan način obrazovanja, neki se u njega kunu, neki ga prezrivo odbacuju. Obično to zavisi i od političke preferencije. Trenutno 5.5% đaka ga upražnjava širom Amerike. Kao i svaki pristup i ovaj ima dobre i loše strane, ali činjenica je da ima roditelja koji su izuzetno obrazovani i mogu bez problema da podučavaju svoju decu, čak i bolje od nastavnika, da postoje male grupe koju čine više porodica gde svaki roditelj podučava ono što najbolje zna, da i ta deca idu na razne aktivnosti gde mogu da se socijalizuju, i da internet može veoma puno da pomogne u toj vrsti obrazovanja. I za to postoji plan i program, i ta deca polažu svake godine standradizovani test da vide koliko znaju u odnosu na decu koja idu u školu. Treba reći i to da su neki ljudi prinuđeni da primenjuju takvu nastavu jer su im škole u kraju vrlo loše i skupe su im privatne škole.

Middle school nije srednja škola

To je osnovna škola koja traje od šestog razreda do polaska u srednju školu. Poklapa se sa našim polaskom u peti razred, i po uzrastu (ovde deca kreću u predškolsko sa pet godina), i po nešto drugačijoj nastavi, jer tada različite predmete predaju različiti nastavnici. Često je middle school škola za sebe, fizički odvojena od elementary school (škola od predškolskog do petog razreda).

Za razliku od naših škola ovde se ne dobijaju posebni predmeti kao što su biologija, geografija, istorija, fizika, hemija, itd, i to ume da izazove poseban očaj kod roditelja koji su odrasli u Istočnoj Evropi, gde su predmeti bili fino odvojeni. Ovde i dalje postoji poznavanje prirode (Science) i poznavanje društva (Social studies). Da se razumemo, ovde se prilično detaljno obrađuju razne teme iz svih tih različitih predmeta, ali obim stvari koje se prelazi nije toliko veliki kao kod nas.

I u višim kao i u nižim razredima glavni fokus je na engleskom jeziku i matematici i te predmete imaju svaki dan, kao i poznavanje prirode i poznavanje društva. Moji još imaju i veronauku svakodnevno. Preostali predmeti, kao što su tehnologija (poznavanje rada na kompjuteru), muzičko, likovno, fizičko i strani jezik, nisu toliko važni, i imaju ih 1-2 puta nedeljno. Imaju sreće da uopšte imaju strani jezik jer ga većina dece dobije tek u srednjoj školi. Obim i rad na stranom jeziku, u našoj školi je to španski, je vrlo limitiran.

Njihova nastava engleskog jezika se zove Language arts, i dosta je kompleksniji i obimniji predmet nego kod nas u školama. Gramatika engleskog jezika je mnogo lakša nego naša, ali oni moraju mnogo više truda da ulože da nauče kako da čitaju i pišu, jer nemaju fonetsko pismo kao mi. Izuzetno se insistira na razumevanju teksta, pisanju sastava, i poznavanju manje poznatih reči. Ima jedna stvar koja je meni poražavajuća u američkom obrazovanju, a to je da se ne uče pisana slova, tačnije u državnim školama u gradu gde živim se ne uče. Ne mogu više deca ljudski da se potpišu, da ne govorim koliko je važna ta fina motorika. Kod nas u školi deca isključivo koriste pisana slova.

Ovde je A naša petica, F je jedinica. Ocenjivanje je vezano za procenat urađenih zadataka. Mislim da se u većini škola dobija A za sve što je 90% i preko. U našoj školi su nešto rigorozniji standardi za ocene pa se A dobija za 93% i preko. I ovde se u dokumentima dobijaju ocene sa + i -. Sve ocene svoje dece možete da vidite na određenom vebsajtu, kao i iz kojih radova su ih dobili.

Knjige dobijaju u školi, ogromne su i đačke torbe su im preteške.

Inače, u middle school se očekuje od dece da budu nezavisnija i dobijaju razne obaveze u školi. Od starije dece se očekuje da su buddies mlađoj deci, da im budu od pomoći za razne stvari. Moj sin, recimo, ponekad provodi svoje odmore sa dečakom nižeg razreda, koji je vrlo stidljiv i treba mu neko da se malo otvori i opusti. Takođe, tokom ručka u kantini imaju obavezu da počiste za sobom i za ostalom decom.

Imaju i neko đačko telo, Student council, u kojem učestvuju deca izabrana od strane svojih odeljenja. Skoro sam bila na nekoj maloj proslavi novoizbaranog saveta, jer u njemu učestvuje moja ćerka. Obično skupljaju pare za razne stari, recimo sada je aktuelan 3D štampač za školu. I imaju tri puta godišnje zabavu u školi, koju zovu middle school dance.

Domaći zadaci su važni

Iako ima puno ljudi koji tvrde da su domaći zadaci nepotrebni, samo oduzimaju deci slobodno vreme, i guše njihovu kreativnost, mislim da je veoma važno da se tokom dana pređe i utvrdi ono što se tog dana učilo. Naravno u tome ne treba preterivati. Moja deca imaju dosta domaćih zadataka, pored projekata koje rade sa drugom decom, pogotovo je to pojačano ove školske godine. Do sada nisu imali domaći petkom i vikendom, što je super, ali sad i to ponekad imaju. Svojevremeno moja ćerka je imala učiteljicu u četvrtom razredu koju nije mrzelo da pregleda sve domaće zadatke i da ih čak ocenjuje. Ono što mi smeta je što u ovom uzrastu skoro sve domaće zadatke moraju da rade na kompjuteru. Obično za to koriste Google classroom.

Testove imaju pa skoro svakodnevno. Usmeno odgovaranje je vrlo retko. Doduše imaju česte prezentacije raznih projekata. I to nisu tako jednostavni projekti, recimo svake nedelje moraju da pismeno analiziraju članke iz medija o politici i ekonomiji.

Niko neće da radi u školi

Danas ima puno hejta upućenog nastavnicima, ali i to su ljudi. Taman koliko ima kvalitetnih ljudi u obrazovanju, toliko ih ima i u drugim oblastima. I nisu svi isti. Nije danas lako raditi u školi, sa svih strana su pritisci – nezadovoljni roditelji koji se stalno nešto žale, nevaspitana i razmažena deca, i nerazumna administracija, a tu su i nerealna očekivanja. Nastavnici su izgubili autoritet i poštovanje koje su nekada imali. Moja deca znaju da je nastavnik uvek u pravu tako da nema bespotrebnih pritužbi, moraju da nauče kako sami da izađu na kraj sa izazovima. Ponekad i brinu ako im je nastavnik previše opušten i nezahtevan. Ono što je meni vrlo važno je to da moja deca imaju veliko poštovanje prema svojim nastavnicama, i čak ih veoma vole. I zaista su im nastavnici posvećeni i dobri ljudi.

Ono što je zanimljivo je to što su nastavnici u Srbiji na neki način prekvalifikovani. Ovde nastavnici idu na fakultet za obrazovanje gde dobijaju znanje iz više predmeta, ali ne tako detaljno kao recimo kod nas kad neko studira matematiku ili neki drugi predmet. Ovde ko studira matematiku retko će da radi u školi, već traži zanimanje koje je profitabilnije. U Americi su i dosta fleksibilniji ko može da predaje u školi. Na to ih je naterala muka, jer više niko neće da studira da bi radio u školi, a i nastavnici daju masovno otkaze. U nekim saveznim državama angažuju studente koji još nisu završili fakultete da rade u školama, jer je veliki manjak nastavnika, i to jeste ovde gorući problem.

U privatnim školama su još fleksibilniji što se tiče zapošljavanja nastavnika. Znam da recimo španski jezik mojoj deci predaje jedna mlada žena iz Ekvadora koja ima diplomu kliničkog psihijatra, ali ne može da to zanimanje praktikuje u Americi. Doduše, ipak je native speaker, što znači. U privatnim školama nastavnici imaju znatno manje plate, ali imaju više slobode, manje administracije, manja su odeljenja, i deca se bolje ponašaju, jer mogu lako da budu izbačena iz škole.

Nekada su svi nastavnici imali dosta više slobode u organizovanju i vođenju nastave, ali danas je to drugačije, posebno se stresiraju zbog rezultata na standardizovanim testovima njihovig đaka, jer i to utiče na njeno finansiranje.

Standardizovani testovi

To su testovi koji rade sva deca u američkim školama i ona pokazuju realno znanje učenika u odnosu na drugu decu istog uzrasta širom zemlje, jer ocene nisu često najbolji pokazatelj stvarnog znanja. Postoje razni testovi, zavisi od uzrasta, neki se polažu za srednju školu (samo u slučaju privatnih srednjih škola i nekih vrlo specijalizovahih državnih škola), pa za ulazak na koledž (SAT, ACT), kao i postdiplomske studije, koji sam i sama polagala (GRE, GMAT, id.). To su testovi koji najviše pokrivaju jezik i matematiku, ređe druge predmete. Pola testa je merenje testa inteligencije, pola znanja. Vrlo su kompleksni, sa mnoštvo pitanja, limitiranim vremenom, i nisu tako laki. Fora je što dobijeni rezultat nije koliko ima tačnih odgovora, već je relativan, pokazuje procenat od koliko đaka je bolje urađen.

Skoro sam bila na roditeljskom gde sam dobila rezultate testova svoje dece koje su radili proletos. Odlično su ih uradili, pola dana sam imala blaženi osmeh na licu, koji mogu samo da imaju roditelji ponosni na svoju decu. Ali sreća nije trajala dugo, jer sam sutradan čitala o tome kako su deca ove godine očajno uradila testove, u celoj zemlji, najgore u poslednjih trideset godina. Znači moja deca su imala dobre rezultate zato što su ih druga deca uradila loše. To što su veći deo pandemije išli normalno u školu sigurno je dosta pomoglo, ali to je druga tema.

Inače, poslednjih godina ima dosta negodovanja oko testova, puno škola odbija da ih radi, čak i neki fakulteti ne traže da se polažu, što je dosta neozbiljno. Loši nacionalni rezultati sežu još pre pandemije, tako da nešto ne štima u školama već duže vreme.

Trenutno sam vrlo okupirana pripremom sina za test za srednju školu, pa ko voli da vidi kako ti testovi izgledaju može da pogleda ovde zadatke za pripremu. Meni je to vrlo interesantno, samo radimo verbalni deo koji mom sinu ne ide baš najbolje, a i meni pomaže da poboljšam svoj engleski.

Ovako izgledaju rezultati standardizovanog testa

Ima jedna nauka – matematika

Kao i u Srbiji, matematika je i ovde veliki bauk. Ipak, čini mi se da je ovde ona u osnovnoj školi manje zahtevna. Ono što me posebno nervira je to što deci naturaju mnogo načina da dođu do istog rezultata, što izaziva dosta konfuzije i komplikacije. Iskreno, i sporo prelaze preko gradiva. Ja imam u kući decu koja imaju vrlo različite talente, sin je veoma dobar u matematici, a ćerka je dobra sa jezikom. Sa sinom smo malo radili dodatnu matematiku, jer njemu je veoma dosadno na nastavi, nema nikakav izazov, dok ćerci moramo da pomažemo da se izbori sa regularnim gradivom. Moram da priznam da nam je to bio veliki šok u početku, jer u porodici dobro baratamo matematikom, i to je tako zanimljiv predmet, ali tada sam shvatila da za to imaš talenat ili nemaš. Objasnila sam ćerci da to nije njena stvar, ali i da nije kraj sveta, ako se bude trudila može i dalje da ima A. Pogotovo danas kad postoji inflacija dobrih ocena.

Snižavanje standarda

Da bi svi bili srećni postoji trend snižavanja standarda u školama po Americi. Infalacija dobrih ocena je sveprisutna, svako mora da maturira i retko ko ponavlja razred. Čak se i na fakultetu primaju deca koja nisu dobro savladala gradivo pa moraju na popravne časove. Opet kod nas ima dece koja ponavljaju razrede, i to nije baš toliko retko.

Sport u školama

Nije da ne volim sport, čak mi je i sin odličan u sportu, ali nije mi jasno zašto se ovde toliko pažnje posvećuju njemu, i to često na uštrb nastave. Da ne pominjem koliko sredstava ide za izgradnu sportskih terena i ostalog. Često se ceo identitet škole vrti oko njihovih sportskih timova. Uostalom mogli ste to da vidite u američkim filmovima. U osnovnoj školi i nije toliko strašno, međutim u srednjoj školi to poprima neverovatne razmere.

Odeljenja za napredniju decu

U Americi postoje odeljenja sa naprednijom decom, nekad i odeljenja jednog razreda su podeljena od najboljeg do najgoreg. Pošto je naša škola mala, često ima jedno odeljenje po razredu, u odeljenju postoje razne grupe u zavisnosti od uspeha đaka. Meni je to u početku malo izgledalo surovo, ali sada mislim da to ima puno smisla. Mnogo je teško i nastavniku i đacima da funkcionišu u odeljenju gde ima i talentovane i dece sa problemom u učenju. Najbolje da svaka grupa uči prema svojim sposobnostima, nekad je bolje da budeš prvi u selu nekog poslednji u gradu.

Danas je vrlo popularno da se ukidaju takva odeljenja, čak i sam naziv gifted, da se kao ostala deca ne osećaju bezveze zbog toga. Naravno, deca i nemaju neko posebno mišljenje o tome, kao i sve i to im se nameće, nego je to sve zbog odraslih koji se bore sa nekim svojim kompleksima. To što se time kažnjavaju bolji i vredniji đaci, to nikome ništa.

Ja sam nešto slično iskusila u svoje vreme kad sam išla u middle school. Razredna se setila da najbolje đake stavi da sede sa najgorima u klupe, nebili ovi malo popravili učenje. To su bila deca sa ozbiljnim problemima sa učenjem, tako da tu nije bilo puno pomoći, nisu se ništa popravila, a nama je razredna smanjila svima ocene za kaznu, jer se nismo dovoljno trudili oko njih. Doduše bila su ocene za polugodište, nisu ulazile u prosek, ali ostala je jedina četvorka u mojoj đačkoj knjižici.

Nisu sva deca ista

Generalno postoji jedan opšti trend prezaštićavanja dece koji deci samo pruža medveđu uslugu. I to što se ovde kriju ocene, ne znači ništa, jer deca sve znaju. Zaista nije fer da neko talenat dobije samo rođenjem, ali to je tako. Opet ko ima motivaciju i vredno radi može puno toga da nadomesti. Deca sa talentom mnogo brže i sa većom lakoćom uče, deci bez njega treba mnogo više rada i fokusa što često ume da prouzrokuje veliki stres. Talentovanoj deci je mnogo lakše da razmeju predavanja, ili da brzo nadoknade propušteno, mogu sama da uče iz knjiga, dok ostala deca imaju problema sa razumevanjem novih lekcija i potreban je dodatni rad sa njima. Treba sa decom biti realan, što bolje upoznaju realnost, moći će bolje odluke da donosu u životu. Nije za svakog škola, a i to što je neko dobar u školi ne znači baš puno. Život je mnogo kompleksiji, dobra reprodukcija gradiva, bez nekih drugih kvaliteta, nije naročita prednost. Umesto da deci daju mogućnost da u srednjoj školi besplatno steknu korisna znanja od kojih mogu lepo da žive, ovde su retke stručne škole, oni forsiraju da deca moraju da studiraju, to je jedini put do uspeha. Naravno da je visoko obrazovanje veliki biznis u Americi, cene studiranja su nenormalne, ali roditelji po svaku cenu žele da njihovo dete završi fakultet, jer je to statusna stvar, to mu valjda dođe kao neki sertifikat da je dete pametno i da je na pravom putu. Kao i uvek ne može se pobeći od realnosti, danas ljudi sa zanatom mogu znatno bolje da zarađuju od mnogih sa diplomama, bez ogromnih dugova i sa ranim startom. Jednostavno je nemoguće da danas 50% populacije studira. Možda je i to razlog zašto standardi sve više padaju.

Birokratija ne rešava probleme, već ih stvara

To je još jedan veliki problem današnjeg obrazovanja, previše birokratije, paprilogije, nebitnih detalja, nonsensa, suludih ideja. Još kada se u obrazovanje uvuče politika onda je to tek posebna katastrofa. Pošto sam i sama odrastala kao pionir, ježim se svih mogućih ideoloških eksperimenata, pogotovo što je decom tako lako manipulisati. Na kraju, deca pripadaju roditeljima, a ne birokratama, i oni znaju najbolje šta je dobro za njih. A i plaćaju nemali porez od kojih se finansira škola i sva ta administracija. Otuda ne čudi što je za vreme pandemije, višegodišnjeg zatvaranja škola, raznoraznog ludila, puno roditelja osetilo da su im deca ugrožena u školi, pa je to izazvalo veliko nezadovoljstvo i sukobe. Jedan od načina na koji se roditelji ovde bore protiv birokratije je i ulazak u školske odbore. Takođe, popularnost opcije school choice izgleda da je veoma porasla, u nekim saveznim državama se već sprovodi. To je kad sami odlučujete gde će vam deca ići u školu sa poreskim novcem koji je inače dodeljen školi po učeniku. Ovde recimo postoje veoma jaki prosvetni sindikati, zbog kojih je skoro nemoguće dati otkaz nastavnicima. Oni su i najviše insistirali na dugom zatvaranju škola. Da ne pominjem da, verovali ili ne, finansijski podražavaju stranke i političare na izborima.

Ja sam ranije mislila kako ljudi imaju dobre namere, ali su neodgovorni, pa često naprave više štete od koristi, ali danas više nisam sigurna da li uopšte brinu o deci, ili o sebi, svojoj samopromociji i karijeri. Recimo, ovde u problematičnim školama, koje pohađaju deca iz vrlo siromašnih krajeva grada, umesto da insistiraju na jakoj disciplini, koju verovatno ta deca nikada nisu upoznala u svojoj porodici, oni povlađuju problematičnoj deci i prave haos drugoj deci koja hoće da uče. Političari su obično ti koji hoće da izgledaju kao fine, empatične duše, a onda svoju decu šalju u privatne škole, gde je disciplina itetako prisutna.

Red, rad i disciplina

Iz nekog čudnog razloga ove tradicionalne vrednosti nisu više u modi, iako daju najbolje rezultate, a i ne treba ništa novo da se izmišlja. Ako ne postoji disciplina i red u školi, kako uopšte može da se nešto nauči. Deca treba da imaju granice, da znaju jasno šta se od njih očekuje i da snose ozbiljne posledice za svoje loše ponašanje. Posmatrajući decu u našoj školi shvatila sam da ona zapravo vole red, da se osećaju sigurno i zaštićeno kad imaju odrasle kao autoritete.

Gradivo mora da se uči, i naravno da nije zabavno, jer bez “muke nema nauke”. Nema prečica i nekih posebih metoda, to je sve “prodavanje magle”.

Inače mobilni telefoni su zabranjeni u školi, kad učenici dođu u školu stave ih u jednu kutiju, i na kraju škole ih pokupe.

Nije sve u novcu

To je najčešći argument kada je u pitanju poboljšanje škole, verovatno od ljudi koji ne razumeju baš dobro problematiku. U gradu u kojem živim država izdvaja 21,500 dolara po đaku svake godine (prosek u Americi je 12,600). To uopšte nije malo novca, tri puta više nego što ja izdvajam po detetu, ali su rezultati neuporedivi. Naime, ovde većina đaka ne ispunjava minimum znanja. I naša škola uopšte nije fensi, nema ljudsko igralište, vrlo malo resursa, stalno se organizuju događaji za prikupljanje novca, pa opet je vrlo uspešna. Možda school choice ima smisla. U našu školu neretko dolaze deca koja su izbačena iz drugih škola, i za čudo većinu uspeju da nekako integrišu i dovedu u red.

Vrednosti su važne

Ima još nešto vrlo važno za dobru školu, što je takođe prevaziđeno, a to je negovanje dobrih vrednosti. Škola u koju idu moja deca je religiozna, što mi je u početku bio problem, jer mi nismo katolici, ipak kroz veronauku deci se usađuju dobre vrednosti. Kad vidite tu decu u školi i kako se ona ponašaju, shvatićete da ipak ima razlike.

Meni je recimo šokantno da moja deca ne poznaju koncept varanja u školi, puškice, prepisivanje, i taj rad. Jednom sam ćerci sugerisala da ubrza neki domaći rad “prečicom”, na šta mi je ona odgovorila, Mama, da li si ti čula za reč integritet!

Kod nas postoji pravilo da dok god đaci nose uniformu sa grbom škole u javnom, fizičkom i online, prostoru, moraju da paze kako se ponašaju, da ne sramote školu. U slučaju nepoštovanja tog pravila, vrlo lako mogu biti izbačena iz škole.

Dobar karakter se sastoji od: odgovornosti, poštenja, empatije, iskrenosti, samodiscipline, integriteta, poštovanja, upornosti, poverenja i pouzdanosti.

Dominacija žena u američkom obrazovanju

Nije teško primetiti da u američkim školama apsolutno dominira ženski nastavni kadar. U moje vreme broj muških i ženskih nastavnika je bio sličan. Dečaci u poslednje vreme dosta lošije prolaze od devojčica, i neki smatraju da je razlog za to što su škole danas napravljene za devojčice, one su poslušnije i ranije sazrevaju, i zato što ima tako malo muških nastavnika koji inače lakše izlaze na kraj sa nestašnim dečacima. Srećom, nemam takvih problema sa sinom, ali vidim da voli kad ima muške nastavnike. Dečačka hiperaktivnost, iliti ADHD, je neprihvatljiva danas u školama, i često se rešava, verovali ili ne, lekovima!

Šta je danas funkcija škole

Čini mi se da danas ovde ima previše očekivanja od škole, one moraju da budu obrazovne ustanove, pa vaspitane, da rešavaju socijalne i druge razlike, da socijalizuju i zabavljaju decu, da obezbeđuju hranu i druge potrebštine, i da uz to čuvaju decu dok su roditelji na poslu, i da sva deca budu dobri đaci. To je jednostavno nemoguće. Pomislio bi čovek da mnoge od navedenih stvari su obaveza i odgovornost roditelja.

Današnje angažovano roditeljstvo

U mojoj generaciji postoji izvesna seta i nostalgija za danima kada smo mi išli u školu i kada su naši roditelji bili minimalno angažovani oko našeg obrazovanja. Nekako svetovi odraslih i dece su bili odvojeni, nije tu bilo mešanja. Sad odjednom roditelji o svemu brinu, svugde ih ima, odvoze i dovoze decu iz škole, pomažu u pisanju domaćih zadataka, angažuju privatne tutore, stalno vise na treninzima, rođendanima, koncertima, utakmicama, itd. Sve se vrti oko dece. Što i nije tako loše ako ti treba neka socijalizacija, ali to je preveliki teret za roditelje. Priznajem da meni roditelji iz škole prijaju, nisu to neka dublja prijateljstva ali volim da se sa njima ispričam. Ove godine su uveli happy hour svakog meseca na kome se roditelji druže zajedno sa nastavnicima, u nekom privatnom klubu, i vrlo su posećeni događaji. O angažovanosti roditelja u našoj školi već sam pisala ovde.

Sa jedne strane imate roditelje koji se toliko trude oko svoje dece i njihovog obrazovanja, a sa druge potpunu suprotnost. To pravi jaz među decom koji biva sve veći, to će jednog dana biti ozbiljan izazov za društvo.

Kad sam ja išla u školu sve je bilo bolje i znao se red

Kao i svi i ja imam selektivno pamćenje, uglavnom je sve što mi se dešavalo u detinjstvu bilo lepo. Ali bio je dovoljan razgovor sa mojim drugaricama sa kojima sam išla u osnovnu školu, da mi poruši iluzije. I tada je bilo svega i svačega, plus je moja škola bila baš neuslovna, išla sam svake subote u školu do osmog razreda, a fiskulturnu salu sam videla tek kada sam krenula u srednju školu, i da vam ne pričam dalje detalje. Skoro sam gledala domaći flim Majstori, majstori, i bila sam u šoku da su tada u Beogradu postojale tako fine škole.

Opet, iako je škola u koju idu moja deca verovatno u svemu bolja od one u koju sam ja išla, i dalje mi je u lepom sećanju.

Da li su bolje srpske ili američke škole

Imam jednu anegdotu vezanu za ovu temu. Pre par godina bila mi je jedna naša porodica u gostima, svratili su kod nas na putu do Prinstona. Njihova najstarija ćerka je uspela da se upiše na taj čuveni fakultet, i ne samo to, dobila je i punu stipendiju. Prinston pripada Ivy League, grupi od desetak najboljih fakulteta u Americi. Da vam ne pominjem kakav je to uspeh za američkog roditelja da mu dete ide u jednu takvu elitnu školu. I tako u razgovoru došli smo do pomenute teme, i evo šta su ta deca, koja su išla u školu i u Srbiji i u Americi odgovorila – u Srbiji, deca koja su dobri đaci imaju odlično znanje, i generalno deca su više motivisana da uče.

I ja mojoj deci često kažem kako deca u Srbiji mnogo više uče nego u Americi, kako su tamo teže škole i taj rad, i to radim napamet, jer nemam ideju da ali je to zapravo istina, ali hoću da ih što više motivišem da uče. Iskreno, meni izgleda da oni dobijaju prilično dobro obrazovanje u svojoj školi. Rekla bih da sve zavisi od škole i kraju u kome živite. Ima ovde odličnih škola, kako državnih tako i privatnih. I da, ima vrlo motivisanih i vrednih đaka, posebno među decom imigranata, koji za razliku od američkih roditelja koji se trude da budu “moderni”, su vrlo tradicionalni kada je obrazovanje njihove dece u pitanju.

Nastavak – Upis u privatnu srednju školu.

Continue Reading

Kolačići od kestena

Obožavam kesten. Svaki put ka gad ugledam u prodavnici, što nije često, moram da ga kupim, bez obzira na cenu. Kako sam ga skoro nakupovala u većoj količini, ali one već ispečene i očišćene, morala sam ponovo da napravim ove kolačiće jer su mi se veoma svideli.

Prvi put sam probala ove kolačiće od kestena kod moje prijateljice koja ih je spremala za slavu. Tražila sam joj odmah recept i ona me je uputila na kulinarski blog Smitten Kitchen, koji inače volim da pogledam jer je jedan od najboljih američkig blogova.

Recept je vrlo jednostavan, jedva sam se kontrolisala da mu ne dodam još nešto. Srećom ništa nisam dirala pa sam na kraju dobila vrlo kvalitetne kolačiće. Kad ih probate imate osećaj kao da jedete kesten pire, ali sa drugačijom teksturom. Baš su zanimljivi, i zaslužuju da se nađu u mojoj kolekciji sitnih prazničnih kolača.

saveti:

  • kestenje možete da pečete ili da kuvate, prvo je uskusnije, drugo se lakše čisti.
  • ovo je dobar bazični recept sa kojim možete da se igrate: recimo možete da kolačiće umačete u topljenu čokoladu umesto da ih valjate u šećer; ili recimo da im dodate jaje, itd.
  • umesto vanile možete da dodate tamni rum, koji se veoma lepo slaže sa kestenom.
  • što se tiče oblika, kolačići mogu da budu loptastog ili blago spljoštenog oblika, kao što možete da vidite na slikama.

Ako ste ljubitelj kestena probajte i ove stvari:


Kolačići od kestena


sastojci za oko 34 komada:

300g kestena (ispečenog, očišćenog i iseckanog) – ovde možete da vidite kako da skuvate i oljuštite kesten

225g putera, na sobnoj temperaturi

120g šećera u prahu

250g brašna

1/2 kašičice soli

2 kašičice ekstrakta vanile

za posip:

120g šećera u prahu

1/4 kašičice cimeta u prahu

1/8 kašičice izrendanog muskatnog oraščića

priprema:

U multipraktiku sameljite kesten. Tome dodajte 120g šećera u prahu i omekšao puter i pulsirajte par puta. Zatim dodajte brašno, kome ste dodali so, i na kraju ekstrakt vanile. Trebalo bi da dobijete ujednačenu smesu.

Dobijenu smesu stavite u frižider na pola sata da se malo učvrsti.

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite veliki plitki pleh kojeg ste obložili papirom za pečenje.

Rukama oblikuje loptice veličine oraha i ređajte ih po plehu. Ako želite da kolačići budu pljosnatiji pritisnite ih dnom od čaše. Pecite ih u rerni 14-16 minuta, dok im dno ne počne da braoni.

Izvadite kolačiće iz rerne i ostavite ih u plehu oko 5 minuta. Zatim ih valjajte u šećer u prahu kome ste dodali cimet i oraščić. Služite kolačiće kad se ohlade, najbolje uz čaj ili kafu.


Continue Reading